Uvod
Nakon što je Nolanov Odisej „osvojio svijet“ počelo se događati ono što sam očekivao. Naša dalekovidnica je iz bunkera počela izvlačiti zaboravljene filmove s klasičnom tematikom. Nedavno smo imali priliku pogledati film o Heraklu, a jučer sam odgledao Odiseja u režiji Andreja Končalovskog. National Geographic nam je ponudio serijal Izgubljeno blago drevne Grčke (6 epizoda). I Naklada Uliks iz Rijeke je iskoristila priliku. Naime, nedavno je objavila prozni prijevod Odiseje iz pera Mira Božića. Neki kažu da je u Hrvatskoj Nolanovu Odiseju pogledalo stotinjak tisuća ljudi.
Istina je da se naši klasičari još uvijek nisu očitovali o Nolanovom Odiseju. Možda i zbog ovoga. Prije par godina sam, jednoj uglednoj hrvatskoj izdavačkoj kući, poslao tekst koji se temelji na mojim interpretacijama grčkih mitova. To što ga nisu prihvatili nije mi smetalo, ali mi je obrazloženje bilo fascinantno: priče su strašne… i mogu loše utjecati na našu mladež!
Kirka
Profiliranje žena u antici je nemoguća misija.
Kirka se prvi put objavljuje u priči o Argonautima (kao Medejina teta), a potom u Odiseji. O njoj znamo samo to da je imala moć pretvaranja ljudi u životinje. Čak i ograničenu prema mitu. Poznat je i podatak da je Odisej proveo godinu dana na Eeji, Kirkinom otoku. Homer nam je ostavio neke površne tragove o tom razdoblju, ali zanemarive za romantičnu muško-žensku priču. Ali ako zamislimo muškarca u punoj snazi koji „dolazi iz rata“ i desetak godina „seksualne apstinencije“ (ako baš želimo Odiseja profilirati kao obiteljskog čovjeka), nije teško domisliti što se moglo događati. Recimo da sam pomislio da je postojala i velika mogućnost da je Kirka rodila barem jedno dijete. O tome nam Homer nije govorio, ali je Heziod u Teogoniji naveo Latina i Agrija, a kasniji autori i Telegona kao njihovu djecu. Mali je problem u pitanju: kako je to moguće u jednoj godini druženja? Možda je riječ o trojkama.
Kalipsa
Ni o Kalipsi zapravo nemamo posebnih podataka. Znamo samo da je Odisej polumrtav isplivao na Kalipsin otok Ogigiju, te da je bila besmrtna Atlantova kći. Andrej Končalovski naveo je u svom Odiseju zabavan podatak: Kalipso u jednoj zgodi reče Odiseju da je prošlo 100 godina kad je zadnji put vidjela muškarca. Čini se da je Andrej bio „šeret“ i na taj način pokušao objasniti sedam godina Odisejevog boravka na Ogigiji. Neki drugi mogli bi uloviti misao da osam godina Odiseju jedini posao bio… u krevetu s ljepoticama.
Heziod u Teogoniji navodi Nausitoja i Nausinoja kao njihove sinove. Kasniji autori Kalipsi pripisuju i Helena i Telegona.
Homer ne navodi dječicu. Na kraju kaže, da je Kalipso „pustila Odiseja“ po Zeusovoj naredbi.
Nauzikaja
Nauzikaja (grč. Ναυσιϰάα, Nausikáa), u Odiseji, kći feačkoga kralja Alkinoja. Na morskoj obali prihvatila brodolomca Odiseja i dovela ga na očev dvor. Lijepa, jednostavna i uzvišena, najnježniji je ženski lik u Odiseji. Prema nekim poslijehomerskim epovima, udala se za Odisejeva sina Telemaha. Čest motiv u književnosti (Sofoklova tragedija, danas izgubljena; dramski fragment Nauzikaja J. W. Goethea, 1786–88), likovnoj umjetnosti (antičke vaze, G. Renni, P. P. Rubens, J. H. W. Tischbein) i dr. (HE)
Epizoda s Nauzikajom mi je na početku „mirisala“ na još jednu erotsku zgodu na Odisejevom putovanju. Međutim, pokazalo se da je njena jedina uloga u priči bila u tome što je, sa svojim pratiljama, naišla na polumrtvog Odiseja… i odvela ga na očev dvor. Čini se da su to prepoznali i kasniji autori koji su joj dodijelili ulogu Telemahove ženice. Neki drugi su (malo perverzno) Telemaha oženili i s Kirkom, koja mu je rodila Telegona.
Andrej Končalovski (1997) se nije previše zamarao propitivanjem Odisejevih druženja sa ženama, ni u ratu, a ni na povratku. Slijedio je Homera i Odiseju pridružio ulogu „žrtve bogova“… i „nevinog“ vratio vjernoj Penelopi. I odradio priču s hepiendom.
Najveći mu je problem bio u „prikazima“ Hada, Polifema, te Scile i Haribde. To je odradio simpatično.
Propitujući njegovu priču o Odiseju zaključio sam da je njegov redateljski izričaj zanemariv. Korektno je (redateljski) odradio posao. Assante i Papas su prekrasno odradili svoje dionice, ali mi je izvedba Penelope ostala nedorečena. Moram Andreju spočitnuti i ovo: epizodu o dvoboja Ahila i Hektora brzinski je karikirao, a slično je učinio i s Trojanskim konjem.
Vraćam se Nolanu.
Mnogi su se do danas očitovali o Odiseji prije Nolana. Često se navode posthomerovske interpretacije. Čak se Heziod usudio dopunjavati priču. Ovidije je u svojim Metamorfazama spomenuo i Polifema (za njega ne bi znao da nije bilo Homera) i osvijestio nam ga iz potpuno drugog kuta. Tada sam se zauvijek uvjerio u moć pjesnika (umjetnika). Od Homerova Polifema stvorio je zaljubljenog i ljubomornog blentavog čovjeka… koji je bio u stanju ispisati jednu od najmoćnijih ljubavnih pjesama.
Navodeći imena žena u tekstu, pokušao sam vas odvesti na mjesto Nolanovog odlučivanja i mogućih izbora prije upuštanja u ovu nemoguću misiju. Naime, danas je problematiziranje tzv. „ženskog pitanja“ zapravo „hodanje po žici“. Mitovi su to pitanje lako riješili. Poslali su Herakla u rat protiv Amazonki, čak i Ahila uključili u „konačno rješenje“ u epizodi ubijanja Pentesileje, kraljice Amazonki, u koju je navodno bio zaljubljen (pa je navodno i patio ubijajući je). Poznata je i priča o ženama s otoka Lezbosa (danas dovedena do karikature), ali i jedna meni posebno zabavna.
Kad je Belerofont krenuo u svoj osvetnički pohod, s izvjesnim ishodom spaljene zemlje, dočekao ga je bedem žena iz grada. Dok je zbunjeno stajao, očekujući ratnike na suprotnoj strani, žene su se mahom ogolile i objavile svoju nemoć (???). Zabavljam se kad kažem: Belerofont je pobjegao „glavom bez obzira“.
“Glavom bez obzira” poznati je hrvatski frazem koji znači pobjeći velikom brzinom, u strahu ili panici, bez okretanja i razmišljanja o opasnosti. (Dodajem, AI komentar).
Priznajte da se u mitološkim pričama mogu pronaći i mnogi sadašnji odgovori.
Ne znam na koji je način riješio „ženski problem“ u svojoj priči. Pa nastavljam s Penelopom.
Penelopa
Ponavljam enciklopedijski zapis.
Penelopa (grč. Πηνελόπη, Pēnelópē), prema grčkom mitu, kći Ikarijeva, žena Odisejeva i mati Telemahova, glasovita ljepotica. Dvadeset je godina na Itaci vjerno čekala Odiseja i odbijala prosce izgovarajući se da će se odlučiti kada satka mrtvački pokrov svojemu svekru Laertu. No što bi danju satkala, noću bi rasparala. Prosce je Odisej, vrativši se, sve poubijao. Penelopin je lik nadahnuo mnoge umjetnike. – Penelopa je simbol vjerne žene, žene koja strpljivo očekuje povratak mužev.
Na naše enciklopedijske natuknice očitovat ću se na kraju. Prije toga ću ispričati priču o tome kako je Penelopa uopće osvanula u Odisejevom domu.
Priča kaže da je Odisej bio jedan od uglednih prosaca lijepe Helene. Budući da su muževe svojih kćeri birali očevi, Tindarej je bio u nevolji, jer se nije htio nikome zamjeriti. Tada mu lukavi Odisej ponudi pomoć, uz uvjet da on pomogne njemu kad bude prosio Penelopu. Tindarej pristade, pa mu Odisej reče: zahtijevaj od svih prosaca da se zakunu da će braniti Heleninog izabranika od svih uvreda i urota koje bi mole ugroziti njihovu sreću. Pokazalo se da je potom Penelopa postala Odisejeva žena, ali i to da ga je zakletva odvela u Trojanski rat.
Međutim, kako to biva, dvadesetogodišnja vjernost žene, u odsustvu muža, nezamisliva je i danas, a pogotovo u davnim vremenima. Jedna od priča kaže da je Penelopa, Odisejeva žena, začela Pana s Hermesom, a druga da ga je začela sa svim proscima..
Da se u pričama objavilo neko drugo ime djeteta umjesto Pana možda bi netko i pomislio „gdje ima dima ima i vatre“, ali svima je poznato da je Pan bio rođen puno prije i Hermesa i prosaca, pa se ove pričice mogu svrstati u kategoriju „novinskih pataka“.
Novinska patka je žargonski izraz za namjerno ili nenamjerno plasiranu lažnu vijest, dezinformaciju ili netočnu informaciju u medijima.
Meni se ova digresija učinila zabavnom, jer je doslovno značenje imena Penelopa – patka.
Žene mnogih grčkih junaka su se ekstremno objavljivale, kad bi doznale da im se muževi vraćaju sa zarobljenim trojanskim princezama: neke su postajale nevjerne, neke su se ubijale, a neke su ubijale muževe nakon povratka. I Penelopa se sigurno naslušala kojekakvih priča. Najčešća je bila da je Odisej skončao u morskim dubinama. U tom razdoblju joj je ključna potpora bila Odisejeva majka Antikleja.
Mračna strana antike obuhvaća brutalnu stvarnost svakodnevnog života koja se često skriva iza sjajne fasade filozofije, umjetnosti, demokracije i arhitektonskih čuda stare Grčke i Rimskog Carstva. Dok danas antiku pamtimo po idealima ljepote i razuma, njezini su temelji počivali na institucionaliziranom nasilju, masovnom ropstvu, ekstremnoj društvenoj nejednakosti i krvožednoj zabavi.
U ovom navodu nije eksplicitno da su žene bile dio ekstremne društvene nejednakosti.
Samoubojstvo Odisejeve majke uobičajeno se objašnjava tugom za izgubljenim sinom. Međutim, ako povjerujete u postojanje „mračne strane antike“, nije teško zaključiti što se sve događalo u Odisejevim dvorima kad su se tzv. prosci počeli „naseljavati“. Telemaha su planirali ubiti, a Penelopu su morali „održavati na životu zbog nekakvog prava nasljeđivanja“. A na koje su sve načine razulareni prosci uvjeravali nezaštićenu ženu… nije teško dokučiti.
Antikleja to nije mogla podnijeti.
Homer to znao, ali nije mogao ispisati. I od Penelope je stvorio simbol čiste i vjerne žene. Baš me zanima što o Penelopi misli Nolan.
