Ovaj ću dio početi navođenjem kompetencija u kontekstu objavljivanja svojih mišljenja koja slijede:
- profesor savjetnik u području fizike,
- voditelj županijskih vijeća iz fizike,
- voditelj županijskog vijeća za gimnazijske ravnatelje (Zadarska i Šibensko-kninska županija),
- ravnatelj Zadarske privatne gimnazije
- potpisnik šest srednjoškolskih udžbenika iz fizike (Profil d.o.o)
- autor knjiga o školstvu: Heraklit mračni u hrvatskom školstvu, Reformske priče (HKD),
- Lekcija iz fizike ili putokazi prema razumijevanju fizike (Element d.o.o),
Uvod
Ideja prethodnog i teksta koji slijedi je da se krene u evaluaciju projekta uvođenja državne mature u hrvatski školski sustav. Mislim da bi to trebala biti obveza Instituta za društvena istraživanja, koji je i autorizirao Prijedlog nacionalnog pristupa.
Nakon propitivanja inicijalnog dokumenta (navedeni Prijedlog…) zaključio sam da je znanstveno utemeljen, ali kada je tako tada su i očekivanja najčešće idealizirana, te se često zanemaruju „sitnice u provedbi“. Jedna od sitnica je zapravo već na početku iznenadila autore. Mnogi ne znaju da je prvi planirani korak u provedbi bio da u učionicama, tijekom pisanja testova, red održavaju profesori iz drugih škola. Ta ideja mi je bila zanimljiva. Tako bi se u najvećoj mjeri smanjio utjecaj tzv. sukoba interesa. Mislim da je to očito, jer su i škole ušle u područje vanjskog vrednovanja. Međutim, neposredno prije održavanja „prve mature“, objavili su se sindikati sa zahtjevom da se „dežurstva profesora u drugim školama“ dodatno plaćaju. Ne znam zbog čega se „država“ odlučila ne prihvatiti zahtjev sindikata. Možda im to nije bilo u proračunu? Mislim da su tada počeli procesi koji su doveli do stanja kojima sada svjedočimo. Ja sam razdoblja, vezana uz državnu maturu, koja su uslijedila nazvao najmasovnijim varanjem u Hrvatskoj. U ovom slučaju problem sam nazvao moralnim. Zabavno je da to nije zabrinjavalo ni škole ni NCVVO. Ali ni učenike.
Uvođenje državne mature znači novi pristup mjerenjima i vrednovanju u obrazovanju. Temeljni smisao uvođenja državne mature je unaprjeđivanje i osiguravanje kvalitete obrazovanja.
Nastavak priče vezujem uz navod iz Prijedloga. Ispisano je i ovo: Prethodit će joj ciljana priprema i prilagodba novom pristupu svih sudionika i korisnika sustava obrazovanja. Tijekom 2005., 2006., i 2007. godine razvijat će se ispitni instrumentarij za maturu, koji će se sustavno primjenjivati u školama. Škole će dobivati povratne informacije o vlastitoj uspješnosti, što će pomoći upoznavanju novog pristupa, otklanjanju eventualnih slabosti i kvalitetnoj pripremi učenika za ispite. Istovremeno će se provoditi i samovrednovanja škola koje može značajno pomoći unaprjeđivanju kvalitete njihova rada. Da bi se ovaj pristup mogao ostvariti nužno je potrebna (1) suglasnost akademske zajednice, (2) odlučnost kreatora obrazovne politike, (3) osiguravanje sredstava za izgradnju potrebne infrastrukture (Nacionalni ispitni centar) i za podržavanje kontinuiranog rada na razvoju ispitnog instrumentarija te (4) razvoj novih kadrova koji će ekspertno i savjesno raditi u ovom području unapređivanja kvalitete obrazovanja u Hrvatskoj.
Ovaj citirani dio bi svakako trebalo evaluirati!
Kurikulumi
Tijekom (još uvijek) „odrastanja“ državne mature, pokrenuta je i tzv. kurikularna reforma, a kako to biva, i ministri su se mijenjali. Priznajte da to za reformatore bilo čega nije bilo „zdravo okružje“.
Digresija
Ne znam sjeća li se itko da je prvim službenim DM testovima prethodila tzv. probna matura. Nije bila obvezna za učenike. Ja sam inzistirao da svi maturanti pristupe probnim testovima. Pokazalo se da sam na ekstreman način otkrio dramatičan nesklad predmetnih kurikuluma na kojima se temelje testovi DM i onih koji se službeno realiziraju u učionicama. Naime pokazalo se da je jedan blentić (tako nazivam meni drage učenike) riješio test iz engleskog jezika bolje od svih dugih učenika. Tada sam se sjetio Shakespearea i često navođene rečenice: nešto je trulo u državi Danskoj, ali i Gordijevog čvora koji se objavio neočekivano. Naime, blentić je tijekom pretekle godine jedva „zaradio“ prolaznu ocjenu. Odlučio sam, kao ravnatelj (i preuzeo odgovornost) da završna ocjena učeniku bude petica.
Tom odlukom sam zapravo pokušao poslati poruku svim profesorima, da će testovi DM maturantima uskoro biti najvažniji ispiti u njihovom srednjoškolskom obrazovanju.
Fizika
Cjelovita kurikularna je reforma najavljena odlukom Sabora 19. svibnja 2016. Inicijalni dokument se može naći na stranicama sabor.hr. Dokumentu sam posvetio površnu pozornost jer sam se nagledao idealnih dokumenta sa skromnim potencijalima pri pretakanju u praksu. Punu sam pozornost posvetio djelovanju devetočlane ekspertne skupine zadužene za kreiranje predmetnog kurikuluma iz fizike. Osobno sam se družio s nekima i imao sam dovoljno tzv. insajderskih podataka.
Nije mi bilo teško prepoznati da ekspertna skupina nema pojma o značenju riječi kurikulum. U pravilu su se nadmetali oko toga koje teme bi trebale biti prioritetne. Zapravo su ponajviše pokušavali programski objediniti strukovne i ine predmetne programe fizike. Na kraju je „odobren“ kurikulum za koji su četiri člana (od devet članova) dala izdvojeno mišljenje. Naravno da nisu imali pojma da je već na sceni „program fizike“ za ispisivanje testova na državnoj maturi. A o PISA mjerenjima pogotovo.
PISA (Programme for International Student Assessment) najveće je svjetsko istraživanje u obrazovanju koje provodi Organizacija za ekonomsku suradnju i razvoj (OECD) od 2000. godine s ciljem prikupljanja usporedivih podataka o učinkovitosti i pravednosti obrazovnih sustava kroz ispitivanje ključnih znanja i kompetencija petnaestogodišnjih učenika u trima ključnim područjima: čitalačkoj, matematičkoj i prirodoslovnoj pismenosti.
Kasnijim uvidom u aktualne srednjoškolske i udžbenike za osnovnu školu (pisane prema novom kurikulumu), zaključio sam da autori novih udžbenika tu i tamo komuniciraju s kurikulumom (navodeći neke načelne stavove iz kurikuluma), ali i to da im je razumijevanje fizike na vrlo skromnoj razini.
O tome sam se očitovao u nekoliko navrata, na ovoj stranici.
Nije zanemarivo reći da postoji i „treći kurikulum fizike“, na temelju kojeg Medicinski fakultet u Zagrebu kreira svoje testove iz fizike (za prijemni ispit).
Na kraju
Navodeći i kratko komentirajući dva reformska pokušaja koja su obilježila razdoblje od prethodnih dvadesetak godina, koja su uistinu mogla značajno mijenjati i promijeniti tzv. Pavletićevu reformu, sada možemo konstatirati: cjelovitu kurikularnu reformu nitko više i ne spominje te možemo zaključiti da je propala! Međutim, do danas nismo dobili odgovore na pitanja što se događalo i što se dogodilo u tom reformskom razdoblju? Jedno od zanimljivih pitanja je prirodno: koliko je novca (iz državnog proračuna) bačeno u vjetar? Na pitanje, tko je odgovoran (za bilo koji propali državni projekt) nikada nismo dobili odgovor, pa ne inzistiram na tome.
Međutim, izvjesno je da je projekt uvođenja državne mature u hrvatski odgojno obrazovni sustav itekako živ. Pogledajmo na koji način utječe na živote tridesetak i više tisuća maturanata svake godine.
Maturanti za upis na željene fakultete „prikupljaju“ bodove na razne načine.
- Bodovi iz općeg uspjeha.
To znači da se tijekom maturalne godine učenici moraju silno truditi da dobiju željene ocjene iz 15-18 obveznih školskih predmeta. Školsko (nastavno) opterećenje je na razini 32-34 obvezna sata tjedne nastave. Pokazalo se, prije i sada pokazuje, da državni predmetni programi slabo koreliraju s programima predmetnih testova na DM.
- Bodovi stečeni na DM
Bodovi stečeni tijekom rješavanja testova na državnoj maturi su učenicima, u najvećoj mjeri, presudni pri upisivanju željenih fakulteta, te su bez iznimke u primarnom fokusu učenika (i roditelja). Imam iskustva da se opterećenje učenika (posebno u drugom polugodištu) tjedno povećava za 2 – 3 sata (ovisno o broju obveznih i izbornih predmeta). U tom razdoblju za dodatne pripreme učenici odrađuju tridesetak i više sati (instrukcija) za odabrane predmete. Ako se pretpostavi da je cijena sata 20 – 30 eura, problem postaje itekako primjetan. Pojačava se ako se shvati da maturanti (nakon završetka nastavne godine) imaju 10 – 15 dana da se „prešaltaju“ u novo područje. Nije zanemarivo dodati da se u tom razdoblju održavaju „maturalni plesovi“, koji su im, potpuno razumljivo, apsolutni prioritet.
Stresna stanja kod učenika (i roditelja) u tom razdoblju se eksponencijalno pojačavaju i nemjerljivo (i s nepoznatim nam posljedicama !!!) utječu na ishode rješavanja testova.
Na ovom mjestu navodim:
Po ovom prijedlogu državna će se matura kao službeni završni ispit u četverogodišnjim srednjim školama uvesti 2008. godine. Prethodit će joj ciljana priprema i prilagodba novom pristupu svih sudionika i korisnika sustava obrazovanja, i izvodim
Zaključak
Iz prethodno navedene argumentacije (o bodovima), izvjesno je da (crveno) naglašeni dio teksta nikada nije implementiram u srednje četverogodišnje škole. Mislim da su „neusklađeni predmetni kurikulumi“ u najvećoj mjeri generatori u navedenom „prikupljanju bodova“. I najveći problem!
Digresija
Moram i ovo dodati.
Prijemni ispit iz fizike (kemije i biologije Medicinskog fakulteta u Zagrebu) su potpuno legalni jer im to omogućava tzv. sveučilišna autonomija. Njihove (prijemne) testove sam upoznao i promišljao i prije demokratskih promjena. Sada mi se objavilo da se zanemarivo razlikuju od aktualnih, pa sam se upitao koja je svrha (i smisao, naravno) ovog njihovog testa iz fizike. Test se ne razlikuje značajno od testova iz fizike na DM. Za rješavanje svakog zadatka predviđeno je 3-5 minuta, u oba slučaja. Razlikuju se ipak u dovoljno detalja koji zbunjuju učenike (s obzirom na gore navedene argumente).
Zbog toga ne vidim svrhu njihovih prijemnih ispita (pretpostavljam da je riječ o selekcioniranju ponajboljih znalaca u prirodoslovnim područjima). To se počesto pokazuje i u ishodima njihovih testiranja. Naime, sve se češće događa se „ne ispuni upisna kvota“[1].
Moj je najveći problem, što znam ono što i drugi znaju – samo šute.
Naime, ako ste se laički upoznali s kolegijem fizike koji se izvodi na prvoj godini Medicinskog fakulteta u Zagrebu, lako biste pomislili da je riječ o „velebnoj znanosti“ na kojoj se temelji Medicinski fakultet u Zagrebu. Siguran sam i u to da su se s kolegijem upoznali i eksperti koji znaju fiziku i sve ono što ide uz odgoj i obrazovanje… i grozim se njihove šutnje. Naime, po zvanju sam dipl. inž. teorijske fizike (s usmjerenjem prema nuklearnoj fizici), a u praksi sam potpisao šest udžbenika fizike (većinom u dijelu programa navedenog kolegija) i tvrdim: ni jedan pristigli student nema ni minimum prethodnog znanja da bi mogao „položiti taj ispit“. Čitajući priručnik, zaključio sam da bi meni trebalo (barem) tri mjeseca da dokučim „što je pjesnik (uopće) želio reći“?
Budući da nisam prepoznao „svrhovitost“ prijemnog ispita (iz fizike) na MF u Zagrebu, počeo sam propitivati smisao.
U davnim vremenima (sredina sedamdesetih godina prošlog stoljeća) prijemni su ispiti bili konstanta. Recimo da sam i tada bio upoznat i s prijemnim ispitima, ali i jednosemestralnim kolegijem fizike na MF u Zagrebu. Studirao sam fiziku a (bivša) ženica medicinu. Tu i tamo bih joj pomagao da osvijesti probleme uz ispit iz fizike. Zapravo joj i nije trebala „moja pomoć“ jer je sve bilo prirodan nastavak našeg prethodnog školovanja.
Međutim, nekim čudom sam se (krajem osamdesetih godina, prošlog stoljeća) suočio s istim problemom (vezanim uz MF u Zagrebu). Družio sam se tada s učenicima koji su medicinu prepoznali kao svoj životni izbor. I tada sam otkrio (doslovno prvi put) korupciju. Naime, moji družbenici/e su mi jasno rekli da je „pola polaznika“ napustilo prostoriju na pola testiranje. Pokazalo se da su (i oni) bili na listi „upisanih“. Nedugo potom sam čuo da „za upis na medicinu“ treba 10 000 maraka (čini se da su već tada dinari izgubili vrijednost).
Sami zaključite koji bi mogao biti smisao prijemnog ispita Medicinskom fakultetu u Zagrebu!
Epilog
Ne znam na koji bi se način mogao raspetljati ovaj Gordijev čvor jer hrvatski Aleksandar (u ovom području) nije ni na vidiku. Zbog toga nudim neke svoje prijedloge:
- Ukinuti kriterij općeg uspjeha (u kontekstu tzv. akademskog napredovanja),
- Uskladiti predmetne kurikulume (DM i službene).
- Prije toga bi svakako trebalo provesti evaluaciju i testova DM, ali i neučinkovitih državnih predmetnih kurikuluma.
- Izbaciti matematiku s popisa obveznih predmeta DM i afirmirati informatiku (kako su autori i zamislili u Prijedlogu).
- Za izborne predmete svaki fakultet se treba očitovati sa svojim prijedlogom tema koja su im važna da njihovi budući studenti prirodno nastave školovanje, bez spektakularnih očekivanja.
- Vratiti se na polazište iz Prijedloga:
Škole će dobivati povratne informacije o vlastitoj uspješnosti, što će pomoći upoznavanju novog pristupa, otklanjanju eventualnih slabosti i kvalitetnoj pripremi učenika za ispite. Istovremeno će se provoditi i samovrednovanja škola koje može značajno pomoći unaprjeđivanju kvalitete njihova rada… i potpuno uskrati podatke medijima vezane uz ishode testova. Jer škole nisu zamišljene kao nekakvi sportski klubovi. Škole se ne natječu. Škole su odgojno obrazovne ustanove. Pogotovo zabraniti uspoređivanje „rezultata“ rješavanja testova učenika strukovnih i gimnazijskih programa!
- Započeti procese (najavljene u Prijedlogu) na tragu:
Po ovom prijedlogu državna će se matura kao službeni završni ispit u četverogodišnjim srednjim školama uvesti 2008. godine. Prethodit će joj ciljana priprema i prilagodba novom pristupu svih sudionika i korisnika sustava obrazovanja
- I svakako smijeniti ravnatelja NCVVO-a.
Kad je riječ o evaluaciji navodim:
Evaluacija ili vrednovanje je strukturna procjena, analiza i ocjena projekata, procesa, programa ili rezultata prema jasnim kriterijima, koja obuhvaća utvrđivanje njihove učinkovitosti, uspješnosti i ostvarenih ciljeva. (AI).
Mislim da je prirodno da je provede Institut za društvena istraživanja (jer su i začetnici projekta uvođenja DM u naš školski sustav), ali i osobno Boris Jokić, koji nam nikada nije pojasnio zbog čega je (njegova?) kurikularna reforma proizvela čudnovate kljunaše?
[1] Naime, dugi niz godina se pokazuje da je „prosječna ocjena“ ispita iz fizike oko ocjene koju imenujemo s brojem 2. Izvjesno je se da ponajbolji maturanti (iz fizike) opredjeljuju prema studijama na PMF-u i tzv. tehničkim fakultetima.
