Za veliki rezultat treba nam veliki golman!
To je rečenica koje se prije mjesec dana prisjetio Dražen Antolić, (11. lipnja, 2026. iz SAD-a), a koju je Danijel Subašić više puta spomenuo citirajući riječi Luke Modrića upućene njemu uoči Rusije. Subašić je bio velik sve do finala, a remek-djelo učinio je u osmini s Danskom. Osam godina kasnije treba ponoviti – Subašić je promijenio povijest, Hrvatsku kojoj prijeti pečat gubitnika pretvorio je u pobjednika obranivši tri jedanaesterca Dancima. Vatreni pod traumom Beča 2008. i vlastitih frustracija niti te večeri u Nižnjem Novgorodu nisu dobro pucali s bijele točke. Zabili su tek tri od pet. U mnogim prilikama to znači poraz, ali taj put dogodilo se slavlje. Iako je postojala silna želja i vjera da se može, pravog samopouzdanja nije bilo. Samo dvojica igrača javila su se da će šutirati s bijele točke, što je dovoljan pokazatelj. Tek jedan više nego u Beču.[1]
Digresija
Do ovog trenutka sam mislio da se u Hrvatskoj nikada nitko neće objaviti s ovim ili sličnim očitovanjem o genezi mijenjanja malog tima u veliki. To se u fizici naziva kvantni skok (na razini revolucionarnih promjena). Dražen je u opisanoj epizodi naveo argumente… iz kojih je razvidno da su „usrani genijalci“ nakon Rusije osvanuli kao goropadni predatori.
Na ovom mi se mjestu čini prigodnim komentirati jednu izjavu u Amerikani. Dogodila se nakon utakmice s Engleskom. Jedan od komentatora je pokušao naglasiti ulogu Livakovića u toj utakmici u kontekstu njegovih nevjerojatnih intervencija, bez kojih bi konačan rezultat bio nepopravljiva katastrofa. Komentatorica u studiju mu je kratko odgovorila: pa to mu je posao!
Budućnost hrvatske nogometne reprezentacije
Pogledajmo najprije što je ostvarila naša reprezentacija prije naše svjetske boli. Svim ozbiljnim (realnim) analitičarima je bilo jasno s „čime“ odlazimo na svjetsku smotru (nakon pripremnih utakmica). Bilo je jasno i Daliću pa je u motivacijski paket uključio i Boga. Čini se da je malo pretjerao te je iz crkvenih krugova dobio malo po prstićima. Nakon prve utakmice je „ozbiljnim analitičarima“ bilo jasno što bi se moglo dogoditi. Live je uspio održati pobjednički rezultat u sljedeće dvije utakmice (odradio je valjda svoj posao!!!), a onda se dogodio Portugal. I nastupila je kaotična priča u kontekstu objavljivanja svih mogućih tzv. nogometnih znalaca. A ponajviše je temeljena na lažnoj interpretaciji „savršene hrvatske igre“ u drugom poluvremenu utakmice protiv Portugala! Koje smo rezultatski izgubili!!!
Nisam mogao vjerovati, slušajući njihove nebulozna objavljivanja. Prva asocijacija mi je bila kosovska bitka s kojom se Srbi i dalje „hrane“. Neki bi pomislili da je na tom mjestu mogla biti aktivirana poznata historia magistra vitae[2]. Druga misao je bila malo pragmatičnija. Dečki (sada i cure) su izgubili „svoju igračku“ i buduće mogućnosti da se u Hrvatskoj objavljuju kao apsolutni autoriteti u kontekstu komentiranja budućih velebnih nogometnih uspjeha. A itekako su dobro znali da je ovo prvenstvo Modrićev i Dalićev labuđi pjev!… te da nam predstoji mukotrpno i dugotrajno stvaranje nove nogometne hrvatske reprezentacije. Naime, ako se samo prisjetimo što se sve događalo s reprezentacijom nakon Francuske (1998.), teško ćemo pronaći neki spektakularni uspjeh, osim u pjesmuljku s naglašenim stihom: neka pati kome smeta Hrvatska je prvak svijeta!
Druga misao je bila malo pragmatičnija. Dečki (sada i cure) su sada izgubili „svoju igračku“ i buduće mogućnosti da se Hrvatskoj objavljuju kao apsolutni autoriteti – u nečemu (valjda u komentiranju velebnih pobjeda hrvatske nogometne reprezentacije). A itekako su dobro znali da je ovo prvenstvo Modrićev i Dalićev labuđi pjev!… te da nam predstoji mukotrpno i dugotrajno stvaranje nove nogometne hrvatske reprezentacije. Naime, ako se samo prisjetimo što se sve događalo s reprezentacijom nakon Francuske (1998.), teško ćemo pronaći neki spektakularni uspjeh, osim u pjesmuljku s naglašenim stihom: neka pati kome smeta Hrvatska je prvak svijeta!
Mislim da je lako izračunati koliko je godina prošlo „od Francuske do Rusije“, a lako se sjetiti i svih izbornika koji nisu napravili nove iskorake s nevjerojatnim dečkima koji su nas odveli na nogometni Olimp. Dalić je učinio čudo s Bilićevim ptićima. Desetak godina nas je održavao na olimpijskim visinama nogometa. S „Ćirinim šinovima“(Ćiro je malo frfljao) dogodilo se da je većina svoj talent „naplatila“ na drugim mjestima. To zapravo nije posebno iznenađenje. Rekao bih „da se to događa svakodnevno“ u klubovima. Pogotovo u financijski moćnim klubovima, koji nemilice troše novac na „nogometne dragulje“ (neki im daju epitet – genijalce). Ako je netko i pomislio da je lako surađivati s „genijalcima“, neka odmah zabravi tu misao. Dokaza ima na svim nogometnim mjestima.
Stvaranje nove hrvatske nogometne reprezentacije
Navedeni podnaslov se čini nerazumnim. Naime, jasno je da je hrvatska nogometna reprezentacija već duže razdoblje hrvatski najmoćniji brend![3] I dalje su nam na raspolaganju skoro svi isti igrači. Treba samo riješiti pitanje novog izbornika, što i nije veliki problem jer „imamo poveći broj međunarodno primjetnih trenera“. A i Luki su znalci već pronašli vrhunsku zamjenu (samo nakon jednog briljantno odigranog poluvremena, kojeg smo rezultatski izgubili). O tome ipak ne odlučuju navijači (unatoč tome što svaki od njih zna sve o nogometu i zapravo je potencijalni izbornik). O tome odlučuje HNS administracija. Mislim da je jasno da su oni nedodirljivi… a najmanje odgovorni ako „nekim čudom“ stvari krenu ukrivo. Oni su samo mali Infantinovi klonovi. Protiv Infantina su sada sve male, ali i velike zemlje. Unatoč tome ostat će najmoćniji čovjek FIFA-e. Vjerojatno „do svoje smrti“. Nadam se ipak da bi mogao dočekati Blatterov (i Platinijev) kraj.
Digresija
Carlo Ancelloti je jedan od najtrofejnijih nogometnih klupskih trenera na svijetu. Međutim, kad je „postao slobodan“ (nakon otkaza u Realu) ni dana nije bio bez posla, jer mu je Brazil poslao ponudu. To je, moramo se složiti, najveća nogometna zemlja na svijetu. Mislim da se možemo složiti i oko toga da je broj dječice koja u Brazilu živi nogomet, neusporediv u odnosu na neke klince iz hrvatskih vukojebina, čak i iz obrovačke! Malo teže će te se složiti kad kažem da smo mi „male bebe“ u odnosu na to koliko je nogomet Brazilcima važniji nego nama. Barem na razini populacije i dugotrajne tradicije (brenda)[4]. Pokazalo se da im je dugo trebalo da shvate da je uloga trenera i izbornika nogometne brazilske reprezentacije,… mjesto ispod giljotin-sječiva. Mislim da je Carlova budućnost sada u Brazilu vrlo upitna.
Italija je izborom Genara Gattusa jasno objavila svoju izgubljenost u nogometnom svemiru. Mislim kako je jasno da je riječ o još jednoj nogometnoj velesili (i velikoj državi).
Na kraju ove poduže digresije navodim i Njemačku. Navodim kratko: nakon što je Julian Nagelsmann početkom srpnja 2026. podnio ostavku, novi izbornik njemačke nogometne reprezentacije trebao bi postati Jürgen Klopp.
Zbog čega su Brazil (5), Italija (4) i Njemačka (4) s ukupno 13 „kipića“ sada na mjestu na kojem jesu… još nisu dokučili, a kada će, narod kaže: pitaj Isusa!
Izbornici i Bilić
Naveo sam ekstremne primjere u kojima se uspješna rješenja traže na izborničkim mjestima, ali i na mjestu na kojem je najveća odgovornost za „neuspjeh“. „Savezi“ nikada nisu bili (niti će ikada biti) odgovorni za to što su izabrali (njima, rezultatski) „neuspješnog novog izbornika“.
Kad je HNS najavio Bilića kao mogućeg izbornika hrvatske nogometne reprezentacije, bio sam malo iznenađen, međutim kad sam kasnije doznao da je riječ o dvogodišnjem ugovoru, pomislio sam da je Slaven bio rezerviran, ali i HNS. Slaven iz svojih razloga, a HNS iz svojeg. Naslućujem njihove razloge. Zato nastavljam „zagorski“: Bumo vidli!
Naime, prije par dana sam naletio na neko TV druženje nogometnih stručnjaka (Slaven još nije bio promoviran) jedan od njih je (u rukavicama, ha, ha) iznio niz „argumenata“ sugerirajući „pogrešan izbor“. Recite mi kako raditi svoj posao, kad ti klipove bacaju pod noge, i prije prvog koraka?
O Slavenovoj ulozi u stvaranju Dalić – Modrićeve franšize, već sam se izjasnio. Danas sam pročitao da (nakon izbora) Slavena neki često pitaju za (njegovu?) epizodu s Turskom. I ja je naravno pamtim… ali ne na razini pobjede ili poraza. Gledao sam Slavena i tijekom izvođenja penala. Bio je „usrana pi….ca“ i negdje je „molio Boga da sve ispadne dobro“. Dugo mi je trebalo da nađem svoj odgovor u kontekstu njegova takvog objavljivanja. Mislim da je predugo proveo s tom dječicom sudjelujući u njihovom osobnom i nogometnom odrastanju. I samo ih je volio. Tada je zaboravio svoju izborničku i svoju očinsku ulogu. Nije se „molio“ zbog sebe. Znao je da im tada nije bio u mogućnosti pomoći ni na koji način. Oni su tada odlučivali i suočavali se sa sobom. Čini se da (baš u tom trenutkuNastavlja se) nisu dovršili svoje odrastanje,
Bilić je bio ono što jeste… pokazalo se „na svoju štetu“ (u percepciji malih hrvatskih ljudi). Ja ga upravo zbog toga posebno cijenim.
Svjetska velesila i mali narod
Hrvatska će još puno godina biti svjetska nogometna velesila. Brazil, Italija i Njemačka će to ostati dok nogomet postoji. To su velike zemlja čije su uloge (i) u povijesnim zbivanjima lako prepoznatljive. One će još neko razdoblje tražiti svoj put prema nogometnom Olimpu. I ne nerviraju se posebno, jer znaju da su velike zemlje čiji se identitet ne temelji samo na nogometu i nekakvim velebnim sportskim dosezima.
Naš problem nije u tome što smo mala zemlja. A to jesmo po svim geopolitičkim parametrima. Najveći je problem u tome što smo mi mali narod!
To u najvećoj mjeri gledamo na ishodima demokratskih izbora, u kojima se i dalje afirmira gubitnička Hrvatska (i vojno i politički) iz davnih vremena.
[1] Na ovom mjestu prisjećam se Ladića iz Francuske. Bacao nas je prije u očaj mnogim svojim intervencijama, ali je u Francuskoj bio čudesan. Neki su tada govorili da ide „glavom na kopačku“. Ćiro je to vidio na svoj način!
[2] izreka “historia magistra vitae“ (lat. povijest je učiteljica života) potječe iz Ciceronova djela O govorniku. Ona označava shvaćanje da nam proučavanje prošlosti pruža neprocjenjive pouke i mudrost za snalaženje u sadašnjosti i oblikovanje budućnosti.
[3] brend (ili brand, hrv. robna marka) je prepoznatljiv identitet, ime, simbol ili dizajn koji razlikuje proizvod, uslugu ili tvrtku od konkurencije. To nije samo fizički logo, već skup vrijednosti, emocija i reputacija koji stvaraju povjerenje i trajan dojam u svijesti potrošača.
[4] Brazil, službeno Savezna Republika Brazil, najveća je država u Južnoj Americi. Prema površini i broju stanovnika od preko 207 milijuna, peta je najveća zemlja na svijetu.
