Uvod
Nedavno je završio ciklus polaganja predmetnih DM testova. Maturanti s nestrpljenjem
očekuju rezultate o kojima će ovisiti njihova skora budućnost, tj. na koji će od desetak
prijavljenih fakulteta „biti primljeni“.
Ne znam kome je na um pala ta mogućnost. Nazvao bih je briljantnom i morbidnom.
Briljantna je zbog toga što je (ncvvo) DM testove pretvorila u svojevrsne prijemne ispite na
fakultetima, te je tako „ncvvo“ za sebe ostvario status nezamjenjivosti i trajnosti.
To nije bila primarna ideja uvođenja DM u hrvatski školski sustav. To pouzdano znam.
Morbidna je jer našu odraslu djecu (maturante) održava u stanju zbunjenosti i nedefiniranosti,
uvjeravajući ih da je najvažnije u životu „upisati neki, bilo koji fakultet“. Riječ je o
sociologiji, tj. o brzini društvenih promjena u svijetu u kojem odrastaju naša djeca. Nije
zanemarivo reći da se svijet u kojem odrastaju objavljuje isključivo s pozicije materijalnih
vrijednosti. Brzinu društvenih promjena ne mogu pratiti dominantne, ali konzervativne
društvene institucije: crkve i škole.
Za crkve sam siguran da im baš nitko ne može ugroziti opstajanje. Škole su najčešće
definirane političkim sustavom. I bez iznimke su samo nadgradnja „dominantnog političkog
sustava“ u društvu.
Recimo da sam pokušao definirati tzv. početne uvjete.
Zašto činim što činim
Prije nekoliko dana sam par sati ispijao kave s briljantnim tipom (37), koji mi je pričao priče
iz razdoblja svojeg odrastanja. Reče mi da je sada svima najvažnija riječ karijera, popraćena s
količinom novca, koji ide uz karijeru… Nisam siguran što riječ karijera znači u Hrvatskoj.
Recimo samo da je potvrdio moju hipotezu.
Moj život su obilježila i obilježavaju djeca, vlastita, ali još više ona s kojom sam se družio u
učionicama. Navodno sam ih ja učio i odgajao, iako ja tvrdim da sam od njih učio i naučio
više od onoga što sam našao u mnoštvu knjiga. Jer oni jesu stvarni svijet.
Recimo da im se zbog toga osjećam trajno dužan.
Ispisujem i objavljujem redovno rješenja testova s DM (iz matematike i fizike), pokušavajući
im poručiti – pogledajte, vi to možete sami. Vjerujte u svoju moć, jer ona postoji – otkrijte je.
Možda je pronađete i u komunikaciji s ovim tekstom, ili mojim prijedlozima rješenja testova.
Komentar testa iz fizike
Predloženi test iz fizike je zanimljiv iz više razloga. Podijeljen je na tri dijela, zapravo na dva,
jer su drugi i treći dio bliski u koncepciji. Ukupni broj „bodova“ koji se mogu „zaraditi“ je 60.
U prvom dijelu je moguće ostvariti 24 boda (40% bodova u testu), a u ostala dva dijela 36
bodova.
Prvi dio je usmjeren prema razumijevanju fizikalnih problema s mogućnosti izbora od
predložena četiri rješenja. Tehnički je nimalo zahtjevan, jer većina „izračuna događa se u
glavi“.
Taj dio mi je posebno zanimljiv. Procijenio sam da je u njemu poruka nastavnicima: učite
učenike da misle i upućujte ih prema razumijevanju problema. To je danas posebno važno jer
živimo u svijetu u kojem je najvažnija brzina (ostvarenja nečega), a čitanje i shodno tome
promišljanje su procesi imuni na brzinu.
Često taj proces uspoređujem s uspinjanjem na neko brdo / planinu. Brda su takva kakva jesu,
veća ili manja ali je sigurno da se nakon uspona vide mnogi novi horizonti. Sigurno je i to da
će oni koji ne uspiju doći do vrha biti uskraćeni za nove spoznaje.
Uspon traje koliko traje, a brdo sigurno nije krivo za njihova moguća odustajanja.
Ova poruka nastavnicima je danas nastavnicima posebno važna, jer nastavnici su poučavanje
fizike približili metodama poučavanja matematike: evo vam pravilo (formulu) pa sad
rješavajte! Mislim da su potpuno nestale tzv. usmene provjere znanja, znate ono kad učenika
izvedete ispred ploče i zabavljate se s pitanjima i potpitanjima i na kraju mu ponudite zadatak
za koji ste otkrili da će ga s lakoćom riješiti.
Udžbenici se u pravilu ne koriste. Istina je, provjerio sam dva izdavača, da su neupotrebljivi
za samostalno učenje.
Drugi dio testa usmjeren je prema danas dominantnom tipu poučavanja fizike: pronađi
formulu (na popisu formula) i uvrsti zadane brojeve. Iz predloženih rješenja lako će te uočiti
da je većina zadataka rješiva u nekoliko koraka.
Promišljajući kompoziciju testa, zaključio sam da su polaznici značajno više bodova prikupili
u drugom dijelu testa.
Test sam na kraju procijenio zanimljivim i mudrim. „Prošetao je“ maturante svim područjima
fizike, nije ugrozio fiziku samu, osim ako netko ne pomisli – zadaci su trebali biti tehnički
puno zahtjevniji. Procijenio sam i da je u konačnici usmjeren prema polaznicima, čije je
prethodno srednjoškolsko obrazovanje ozbiljno i trajno ugroženo poznatim događajima, ali
još više zadržavanjem tzv. općeg uspjeha.
Komentar testa iz matematike
Do sada sam bez zadrške hvalio DM povjerenstvo za matematiku, međutim, nakon uvida u
test i rješavanja zadataka, recimo blago – iznenadio sam se neugodno. Pokušat ću
argumentirati.
Prvo što sam uočio bili su zadaci, koje sam prepoznao kako zadatke tzv. niže razine
matematike. Na brzinu sam prebrojio 24 takva zadatka. To znači da se mogu rješavati
jednostavnom primjenom računala, neki drugi s par pisanih intervencija, ili s poigravanjem u
traženju dvije jednadžbe s dvije nepoznanice (zadaci koji su česti u osnovnoj školi).
I prije je u testovima bilo zadataka slične razine, ali na razini 5- 6 zadataka. To mi je bilo
itekako prihvatljivo. Smatrao sam to malim „zagrijavanjem“ i jačanje samopouzdanja kod
polaznika, prije upuštanja u rješavanja tehnički zahtjevnijih problema.
Čini se da je takav pristup, ja ga nazivam „čuvanje identiteta matematike“, proizveo
prepoznavanje ružne stvarnosti – i kreirana je tzv. niža razina matematike, jer matematika je
ipak obvezni predmet u ciklusu predmetnih testova državne mature – a koncept je da svi
polaznici moraju znati matematiku (što je, naravno, nemoguće).
Iz priloženih prijedloga rješenja zadataka iz testa matematike, mislim da bi se mogli složiti s
mojim procjenama.
Prvi problem koji se, nakon ovog DM testa (tzv. viša razina matematike) objavljuje je meni
očit: tzv. niža razina matematike postaje suvišna. Drugi problem, koji već duže vrijeme
aktualiziram, sada se objavio na velika vrata.
Ovim testom je povjerenstvo objavilo do kojih razina je spremno ići, siguran sam, u interesu
polaznika. Pretpostavljam da je u povjerenstvu bilo i razmišljanja sličnih mojemu, ali da je
prevladala „tzv. većina“, ili možda „preporuka odozgo“.
Ovim je testom povjerenstvo za matematiku – kompromitiralo matematiku samu. Matematika
je daleko više od onoga što je predstavljeno, kao matematika u ovom testu.
Spašavanje matematike vidim u odustajanju od obveznosti polaganja na državnoj maturi.
Matematika mora ostati planina na koju će se i usuditi rijetki. Ona je takva kakva jest – jbg.
Savršena! Zato, nemojmo se sprdati s bogovima!
Na kraju
Matematika i fizika su, jasno objavljuju izbori polaznika DM, dominantni predmeti u ciklusu
polaganja predmetnih testova na DM. Matematiku polaznici moraju polagati zbog obveznosti,
a fiziku (kao izborni predmet) bira većina polaznika, jer bodovi prikupljeni u testu iz fizike,
značajni su na mnogim fakultetima.
Povjerenstva iz matematike i fizike, svjedočim pri punoj svijesti (smijuljim se – navodeći
odvjetničku sintagmu), do sada su za mene bila „vanzemaljci“ u kontekstu uspoređivanja s
drugima predmetnim povjerenstvima.
U više navrata sam ispisao da bi programi matematike i fizike, koje su ta povjerenstva
afirmirala, trebali biti u temeljima predmetnih kurikuluma. Jer postojeći predmetni kurikulumi
/ programi proizvode samo frustriranu djecu / učenike. I na kraju dobivamo samo one koji su
preživjeli golgotu, ali i dalje – s trajnom frustracijom.
Podsjećam na podatak i prethodne školske godine: na prvom upisnom roku za nastavničke
studije, koji u nazivniku imaju fiziku – prijavilo se na ZG PMF-u nula studenata!
Ako to nije alarm, ništa nije.
Nemam podatak vezan uz nastavničke studij matematiku, ali sam intuitivno siguran da je
blizak navedenome.
I evo nas kod početnih uvjeta, dijagnoze i mogućih mijenjanja, tzv. reformi.
Školski sustav ovisi prije svega o političkom okružju. To neki nazivaju „postojanje političke
volje“. U prethodnih nekoliko godina svjedočili smo „nizu reformskih pokušaja“ koji su
zapravo bili samo „bacanje prašine u oči biračima“. Od Borisa Jokića do danas, mijenjala su
glamurozna imena s nevjerojatnom medijskom podrškom (vauuu).
Sada imamo jednog već potrošenog, ali za vladajuće, itekako dokazanog i upotrebljivog
ministra. Imamo i malu političku jegulju (Vinka Filipovića), također već dokazanu po svojoj
neuspješnosti djelovanja – koji arbitriraju i hrvatskom školstvu.
I recite mi jeste li bili imalo iznenađeni kad ste danas otvorili Jutarnji list (ili neke druge
novine ili portale), i „naletili“ na Milanovićku…
O tome u nekom od slijedećih javljanja.
