Državna matura

2014.

DM je naša stvarnost i od kada je uvedena neprekidni je «kamen spoticanja». Uvedena je, dijelom i pod utjecajem europskih iskustava. Dr. Petar Bezinović je tada bio voditelj projekta kreiranja i uvođenja DM u naš školski sustav. Mnoga prethodna istraživanja njegovih timova pokazivala su kako će «dobre strane» u konačnici prevladati i pomaknuti sustav u dobrom smjeru – i krenulo se u realizaciju projekta.

Jedan od problema na koje je naišao, zanimljiv je i na razini anegdote. Zgodno ga je spomenuti jer lakonski upućuje na buduće mijenjanje našeg školskog sustava.

Propitujući europska iskustva jednom zgodom je upitao Britance – a koje predmete bih mogao  staviti na popis državne mature. Odgovor je bio brz i za njega u prvi trenutak zbunjujući – pa sve. Tada je na ekstreman način osvijestio koliko su naši školski sustavi nekompatibilni.

Drugi problem, iako ga mnogi smatraju prvim, bio je vezan uz status DM u sustavu. Naime, mnogi i danas smatraju kako je DM zamjena za kvalifikacijske ispite na fakultetima. Naravno, da bi ta mogućnost olakšala učenicima prijelaz na viši stupanj obrazovanja, ali zbog autonomije sveučilišta to se moglo ostvariti samo uz njihovu suglasnost.

Treći problem je zapravo «izmišljen» i tipičan za naš način rješavanja problema, a vezan je uz strukovne škole. Naime, pojavilo se pitanje «ravnopravnosti» učenika gimnazija i učenika strukovnih škola. Ravnatelji strukovnih škola su se zbog nečega osjetili «manje važni» i postavili su upravo to pitanje, ne percipirajući da će tako svojim učenicima stvoriti značajne probleme. Istina je da su se učenici strukovni škola opredijelili za strukovne programe zbog raznih razloga, ali ti programi vrlo skromno prate zahtjeve sveučilišta i DM-e. Istina je i to da postoji dio učenika strukovnih škola čije ambicije su se promijenile i aktualizirala se «želja za studiranjem». Zbog različitosti programa Slovenci su takvim učenicima osigurali godinu dana priprema za polaganje državne mature, a mi smo izmislili loš, i nikome u interesu, kompromis. Izmislili smo «vikend pripreme» za učenike strukovnih škola i «prilagodili kriterije DM-e» upravo takvim učenicima. Statistika pokazuje da je prohodnost takvih učenika vrlo skromna u odnosu na učenike gimnazija.

Sljedeći problem je bio u kreiranju testova za maturu. Mislim da je tu jedini i pravi problem. Naime, inicijalna testiranja su jasno otkrila «prosječne razine znanja» u svim predmetima i tako nam otvorila «mogućnost manipulacije» tim razinama. Procjenjujući «početno stanje» dobili smo informaciju o tome koja je razina postojećeg «prosječnog znanja» (takva kakva jest), bez obzira na to kakva su bila naša očekivanja. Nakon toga smo se mi morali prilagoditi (toj razini) i složiti odgovarajuće testove kojima nećemo bitno utjecati na samopouzdanje učenika. Mislim da se nešto slično i dogodilo ali s druge pozicije. Većina predmetnih testova temeljila se na nerealnim očekivanjima pa su i rezultati bili slabašni. Tada je nastupila «deus ex machina» intervencija i kreirana je prolaznost na razini oko 80%.  To je naravno pogrešan pristup.

Mene su posebno zanimali testovi iz DM obveznih predmeta (hrvatski jezik, engleski jezik, matematika). Inicijalni testovi su pokazali kako naši učenici bolje poznaju engleski jezik od hrvatskog. Taj paradoks je lako prepoznatljiv. Radilo se samo o drugačijim očekivanjima povjerenstava. Povjerenstvo za EJ je primijenilo europska iskustva i svoje testove uskladilo s europskim očekivanjima. Povjerenstvo za hrvatski jezik je, mislim, svoja očekivanja diglo na znatno veću razinu – i očekivani rezultat je izostao.

Kad je matematika bila u pitanju – moja skeptičnost prema njihovim očekivanjima je graničila s elementarnim strahom. Naime, vidjevši testove slovenske DM iz matematike uočio sam  jako velika očekivanja njihovog povjerenstva. Procijenio sam da će i naše povjerenstvo učiniti slično. Međutim, pokazalo se je da je moj strah bio bezrazložan, odnosno, nepotreban i suvišan jer je povjerenstvo odradilo izvrstan posao. Po mojoj procjeni testovi iz matematike (i fizike) bili su upravo ono što DM mora promovirati i na čemu treba inzistirati u perspektivi, a to je orijentacija prema razumijevanju odnosa a ne prema formalizmu i gomilanju informacija, kao do sada. Mislim da su povjerenstva iz matematike i fizike shvatila bit DM-e, barem na način kako sam je ja domišljao.

Kad će, jesu li i hoće li i druga predmetna povjerenstva reagirati na sličan način nemam pojma niti ću moći «arbitrirati».

Činjenica je da je sada DM postala konstanta našeg srednjoškolskog sustava. Pogledajmo što DM zapravo znači za sam sustav u perspektivi. 

Nakon inicijalnih i prvih testova na DM mogli smo znati stvarne «razine predmetnih znanja». Nakon toga, budući testovi trebali su lagano podizati očekivanja i usmjeravati učenike prema poželjnim načinima učenja. Upravo tako sam zamišljao ulogu vanjskog vrednovanja i DM.

T. Grgin: Školska dokimologija

Str. 76.

Na temelju toga zaključili su da očekivani ispit testom znanja određenog tipa utječe na način kako učenici uče i kako se pripremaju za ispit.

Kad smo Petar i ja, izmjenjujući mailove, u ranoj fazi istraživanja DM projekta na kraju zaključili da je zapravo jedino izvjesno – kako će DM uzburkati «ustajalu vodu» hrvatskog srednjoškolskog sustava, nismo mogli pretpostaviti koliko smo – bili u pravu.

U istraživačkim anketama su se u tragovima javljala mišljenja tipa, kako će uvođenje DM-e dovesti do «ciljanog učenja samo DM-i važnih predmeta». To je na neki način PB i kalkulirao, ali dimenziju i posljedice tog efekta bilo je teško procijeniti.

Prvi negativni efekt proizveli su «političari» na čelu s ministrom (Primorac), koji je tada važno objavio kako sada znamo koje škole su najkvalitetnije (!!!). Naravno, nije čovjek kriv što nema pojma o tome što sve čini kvalitetnu školu – krivi su oni koju su mu dali ovlasti. To je vrlo brzo pokrenulo medije u tom smjeru, a škole su nabrijano krenule u novu utakmicu «mjerenja kvalitete». Posljedica toga bilo je samo povećavanje stresa kod nastavnika i učenika. Kod učenika se dogodilo još nešto. Pojavio se nekakav neobičan strah, najviše od nepoznatog elementa «vanjskog monitoringa» na koji ne mogu utjecati. Strah je neobičan jer tako nešto ih je i prije dočekivalo na kvalifikacijskim ispitima na fakultetima. Razlika je ipak postojala. Naime, upisi na fakultete ipak su imali već uhodane korupcijske mogućnosti – a u ovom slučaju taj element bio je (još) nepoznat.

Međutim, to je trajalo samo jednu godinu i «koruptivni sustav» je jako brzo odreagirao. Zbog nečega je već u drugoj godini provođenja DM-e izostao rigidni monitoring (kažu zbog novca) i projekt je krenuo u «poznate vode koruptivne kontrole». Učenici i profesori / škole (jer i oni su bili pod stresom najavljenog kriterija kvalitete) vrlo brzo su pronašli načine «varanja» na ispitnom testiranju. Najpoznatiji je zadarski slučaj u kojem je stotinjak učenika, jedne «elitne» gimnazije, «naučilo napamet» esej iz hrvatskog jezika i predalo istovjetne eseje.  

Amenujući takav način polaganja DM državno povjerenstvo je zapravo kompromitiralo cijeli projekt i prihvatilo nova pravila igre. Ako se na planu kontrole (ali i sankcioniranja) brzo i energično ne učini ništa, mislim da će DM izgubiti svoj smisao postojanja. Naime, usvajanjem NOK-a uspostavljeni su nekakvi standardi kvalitete obrazovanja (obrazovanje prema kompetencijama) i testovi, prilagođeni tome, na državnoj maturi mogu vrlo lijepo pokazivati koliko su uspješno odrađeni planirani «obrazovni ishodi». Uloga DM tada postaje nemjerljiva.

DM je na drugoj razini osvijestila učenicima očigledno. «Ja moram (na)učiti tri obvezna i nekoliko izabranih predmeta da bih ostvario upis na željeni fakultet.» Istina je da se bodovi prikupljaju i kroz «opći uspjeh» i baš zbog toga su učenici počeli osvješćivati kako je broj predmeta pozamašan i najčešće izvan njihova interesnog područja, pogotovo što je svaki od predmetnih profesora čak povećavao svoja očekivanja od učenika,  s pozicije, «moj predmet je jednako važan a i moja kvaliteta se mjeri …».

Ovaj «Gordijev čvor» moguće je elegantno riješiti na «britanski način», ali tada se javlja «socijalni problem» jer se čini kako bi u tom slučaju izvjestan broj profesora ostao bez posla. Naravno, upravo u tome je i uloga «države» koja bi trebala procijeniti prioritete: je li joj važnije spašavati «izgubljene generacije», a tako i svoju budućnost, ili privremeno održavati «status quo» stanje, koje samo odgađa izvjesnost.

Zaključak

Zaključak koji izvodim iz ove kratke analize o našoj DM-i, možda je dobar možda nije ali je meni očigledan (dijelom je i posljedica naknadne pameti). Istraživanja u svijetu su pokazala kako se tuđa iskustva jako teško implementiraju u druge sustave. DM je bez sumnje «tuđe iskustvo». Njegova implementacija je pripremana studiozno i na znanstveno utemeljenim metodama. Dobila je podršku «politike», nastavnika, roditelja …i učinilo se je da su svi potrebni uvjeti stvoreni. Mislim ipak da su neki naslućujući problemi ostavljeni da se «rješavaju u hodu» (to je način tipičan za naš pristup rješavanju problema). Na prvom mjestu je baš ono na što sam prije skrenuo pozornost – nismo znali kolika je dimenzija i utjecaj korupcije u društvu. Na drugom mjestu je loša procjena utjecaja strukture naših glomaznih gimnazijskih programa na provedbu DM-e.

Sljedeće pitanje je (meni) očigledno, a opet je vezano uz politički izbor prioriteta.

DM je projekt od kojeg se više neće odustati. To je za mene činjenica.

«Korupcijsku hobotnicu» pokušavamo eutanazirati, a hoćemo li u tome uspjeti ili ne, ostavimo da to budućnost vidi. I to je za mene činjenica.

Ostaje pitanje rješavanja «gimnazijskog strukturnog problema» i njegovog stresnog utjecaja na profesore i učenike, zapravo na cijeli srednjoškolski sustav. Kako sam već spomenuo, tuđa iskustva je jako teško (skoro nemoguće) implementirati u druge sustave, ali ako smo već preuzeli dio «nečijeg modela» (DM) moramo sada biti svjesni da dio funkcionira u okviru cjeline (iz koje smo uzeli dio) i da, želimo li odgovarajuću uspješnost – moramo i druge dijelove kalemiti. To u ovom trenutku i neće biti teško, jer ćemo vrlo skoro potpisivati novi «bolonjski ugovor» za osnovno i srednje školstvo.

Tekst je ispisan 2014. i objavljen u Heraklitu mračnom u hrvatskom školstvu (2015.).

2019.

Pozorno sam i dalje pratio zbivanja vezana uz DM, a ponajviše su me zanimali testovi iz matematike i fizike. Riješivši prvih deset testova iz navedenih predmeta, bio sam uistinu oduševljen. Naime, testovi su, u velikoj mjeri, promovirali sustav vrijednosti vrlo blizak onome koji promovira PISA. I evoluirali u tom smjeru.

Pokazalo se da je riješenost testova, bila, recimo skromna, unatoč minimalnoj „tehničkoj“ zahtjevnosti u zadacima. Budući da je broj pristupnika DM bio na razini 40-tak tisuća dobili smo nevjerojatan statistički uzorak koji nas je mogao dovesti do jasne slike o posljedicama dosadašnjeg načina poučavanja u našim školama. 

Međutim, pokazalo se da se baš nitko nije usudio istraživati taj fenomen, od tzv. posebnog društvenog interesa. Zabrinjavajuće je to što u Hrvatskoj postoji Institut za društvena istraživanja.

Povjerenstvo za matematiku je na početku bilo „zbunjeno“ pa su rješenje (skromne rješivosti testova) pronašli „snižavanjem letvice“. Za prolaz je tada trebalo prikupiti 9 bodova (ove godine je trebalo 15). Istovremeno su mijenjali koncept vezan uz tehničku zahtjevnost testova. Briljantan su primjer zadaci koji su povezani s derivacijama.

I ovom zgodom im iskazujem priznanje.

Promišljajući navedene efekte DM, ponadao sam se da ih i „mjerodavni“ vide kako ih vide DM povjerenstva iz matematike i fizike, te da bi se uskoro mogli promijeniti programi i načini učenja navedenih predmeta. Međutim (kvazi)reforme su pokazale da taj fenomen nisu uopće percipirale. Predmetni kurikulumi nisu doživjeli ni kvalitetne niti kvantitativne izmjene.

Na ovom mjestu moram još jednom iskazati silno poštovanje dr. Šikiću, koji je sa svojim timom kreirao najbolje udžbenike iz matematike u zadnjih pedesetak godina!

Ove godine, vezano uz DM, dogodio se ne naslućujući fenomen. Naime, broj pristupnika DM-i bio je na razini 30 tisuća, dakle, oko 25% manje od dosadašnjih. I riješenost testova bila je primjetno slabija od uobičajene. I naravno, kako to biva, počeli su se javljati kojekakvi „eksperti“, sipajući rješenja „iz rukava.“

U ovom slučaju krivi su bili „testovi“ i oni koji su ih priređivali. Nitko se nije ni osvrnuo na drastičan „manjak“ polaznika DM. Riječ je o desetak tisuća maturanata. I tko god pomisli da to „nije statistički uzorak“ koji nosi svoje poruke, u krivu je.

Ponajprije ću komentirati testove počevši sa zabavnom pričom o 1228 neispisanih listova.

Esej

Prazni esejski listovi odmah su pokrenuli eksperte „s rješenjima iz rukava“, koji su zaključili – eseje treba ukinuti!

Eseji su svojevrsni „umjetnički doživljaj“, bez obzira na temu. I u zoni su „umjetničkog dojma“ i onih koji ih čitaju i ocjenjuju. Unatoč tome, pokušajte zamisliti situaciju u kojoj je na testu DM iz hrvatskog jezika – samo esej! Ne znam što DM povjerenstvo iz hrvatskog jezika očekuje od testa, ali sam siguran da je sve to moguće otkriti u jednom eseju.

Digresija

Prisjećajući se svoja prva četiri razreda i sada osjećam tada najveću traumu. Učiteljica bi tražila od nas da „prepričamo štivo“! Budući da sam bio „dobro dijete“ i slušao učiteljicu suočio sam se sa svojim morama. Nisam imao pojma da je to tek prvi korak u pokušaju razumijevanja onoga „što je pjesnik poželio reći“! Nitko nam nije govorio o esejima.

Nisam imao pojma da nas je usmjeravala i u način promišljanja koji je važan i u prirodoslovlju. Poruka je jednostavna: ponajprije otkrij „strukturu / temelje“ problema!

Esej nam šalje poruku o tome što su uistinu učenici naučili „učeći“ (12 godina u školi) i „živeći“ hrvatski jezik (od rođenja). U eseju se lako uoči tzv. pismenost, lako se prepozna i „fond riječi i gramatika“, a najvažnije je to što se, bez iznimke, prepoznaje dijete koje obožava hrvatski jezik i koje uistinu uči „s razumijevanjem“! Upravo takvu djecu mi moramo tražiti!

Budući da je najveći broj primjedbi bio usmjeren prema „lošim rezultatima“ iz obveznih predmeta, matematike i hrvatskog jezika, aktualizirala se i ideja o ukidanju državne mature. Naime, 8748 maturanata bili su negativno ocijenjeni iz navedenih predmeta.

Ne želeći svoje mišljenje temeljiti na „predrasudama“, krenuo sam u područja u kojima sam nedvojbeno – kompetentan. Analiza DM testova iz matematike i fizike slijedi.

Matematika

Test iz matematike sadržavao je 30 zadataka rješavanjem kojih se moglo prikupiti 60 bodova. Prvih trinaest zadataka rješivo je u okviru pola sata – svim ozbiljnim kandidatima. 14. i 15. zadatak mogli bi svrstati u kategoriju tzv. problemskih zadataka i nekim kandidatima su sigurno predstavljali problem. Ovih petnaest zadataka ne razlikuje se od prvih petnaest u prethodnim DM testovima. Moje očekivanje je da su ih svi pristupnici morali riješiti u okviru tri sata. Što bi bilo dovoljno da njihov test bude ocijenjen pozitivno (15 bodova).

Digresija

Petnaest bodova čini 25% riješenosti testa. Taj postotak osigurava pozitivnu ocjenu na predmetnim testovima DM. Zabavno je primijetiti da pozitivnu ocjenu, na predmetnim testovima (iz matematike sigurno) tijekom školovanja, osigurava riješenost testa na razini 40% – 50%.

U drugoj skupini zadataka (kratkih odgovora) izdvajam zadatke 17. 20. 22. kao tzv. problemske, koje i dalje vidim kao problem za većinu kandidata (nose 6 bodova). Svi ostali zadaci (do 29.) su u zoni prepoznatljivosti i prihvatljive tehničke zahtjevnosti. Pretpostavljam da ih je bilo moguće riješiti u okviru dva sata. I prikupiti još 29 bodova.

U trećoj skupini zadataka (produženog odgovora, 6 zadataka) moglo se prikupiti 16 bodova. Riječ je o zanimljivim zadacima, kakvi su se često nalazili u prethodnim DM testovima, nešto većih tehničkih zahtjeva. Teško je očekivati da bi se u preostalih pola sata mogli svi riješiti.

Zaključak 1.

Test se ne razlikuje od prethodnih!

Zaključak 2.

Zadaci koje su učenici rješavali u redovnom programu značajno su zahtjevniji od navedenih u testu! Tvrdnju nije teško dokazati uvidom u postojeće udžbenike matematike.

Zaključak 3.

Matematičke tzv. cjeline su u testu u velikoj mjeri dobro „pokrivene“. Neke cjeline su zanemarene (limesi, integrali, kombinatorika, matematička indukcija, binomni teorem…). Mislim da je to bio dobar izbor u korist kandidata.

Ne znam podatak o tome koliko je maturanata dobilo ocjenu odličan. Moja je procjena je da su  gimnazijalci to uspjeli na razini 5-10 % populacije. 

Podatak koji kaže da 37% učenika nije položilo, izborni predmet, fiziku, usmjerio me i prema analizi DM testa iz fizike.

Fizika

Test iz fizike sadržavao je 37 zadataka rješenjem kojih se moglo prikupiti 60 bodova. U prvom dijelu, koji sadrži 25 zadataka, moglo se prikupiti 25 bodova. Razina znanja potrebna za rješavanje je na elementarnom poznavanju / razumijevanju teorije. Nešto veći tehnički zahtjevi su u zadacima 4, 18 i 23. Zadaci imaju ponuđene odgovore što (ipak) olakšava rješavanje.

Rješavajući drugi dio testa kandidati su, rješavajući zadatke iz istih „cjelina“ morali sami „pronalaziti“ brojeve. I dalje je zahtjevnost bila na razini poznavanja / razumijevanja elementarne teorije. Zadaci 36. i 37. bili su nešto veće tehničke zahtjevnosti. A zadatak 27. još jednom pokazuje da DM povjerenstvo ima problema s definicijom „pozitivne i negativne“ energije.

Zaključak 1.

Test se po ničemu ne razlikuje od prethodnih! Čak mi je dojam da su nešto „nježniji“ od prethodnih.

Zaključak 2.

Zadaci koje su učenici rješavali u redovnom programu značajno su zahtjevniji od navedenih u testu! Tvrdnju nije teško dokazati uvidom u postojeće udžbenike i zbirke zadataka iz fizike.

Zaključak 3.

Fizikalne su teme u testu u najvećoj mjeri dobro „pokrivene“. Mislim da je to bio odličan izbor u korist kandidata.

Naravno, vizualni dojam o tzv. težini zadataka, značajno se razlikuje od dojma koji slijedi nakon rješavanja. Svjestan toga pristupio sam rješavanju.

Pokazalo se da mi je za (detaljno) ispisivanje rješenja zadataka iz fizike trebalo 18 A4 stranica, a za ispisivanja zadataka iz matematike 28 A4 stranice. Recimo da je broj stranica mogao biti nešto manji da sam „preskakao“ neke „korake“ pri rješavanju. Bilo je očito da je DM test iz fizike značajno „lakši“ u tehničkoj izvedbi.

Uspoređujući vrijeme koje sam proveo rješavajući testove, također sam utvrdio sličan odnos. Za 100% – tno rješenje testa iz matematike nisu mi bila dovoljna tri sata!

Ispisujući prethodno pokušao sam stvoriti početnu poziciju za zaključivanje. Mislim da je jasna svima koji čitaju tekst. Sebe sam stavio u poziciju polaznika državne mature.

Nakon „katarze rješavanja“ danima sam pokušavao „stati na balun“ – tražeći odgovore na pitanja koja sam sebi postavio na početku.

Prvo je bilo vezano uz dramatično (brojevima) osipanje kandidata koji su se prijavili za polaganje DM. U fizici bi ga nazvali – kvantni skok!

Nisam uspio dokučiti odgovor koji bih mogao jasno argumentirati. Procijenio sam da je „u igri“ dominantan utjecaj vezan uz društvene hrvatske odnose. Pomišljao sam i na desetogodišnje efekte polaganja DM i rezultate vezane uz naknadno akademsko obrazovanje učenika iz strukovnih škola. Naime, pokazalo se da „osipanja kandidata“ kod učenika gimnazijskog profila – nije bilo.

Recimo da sam traženje odgovora na to pitanje prepustio Institutu za društvena istraživanja.

Odgovor na drugo pitanje (vezano uz 21% jedinica iz matematike i 37% jedinica iz fizike) pokušao sam pronaći rješavajući testove. Teško mi je reći da sam te odgovore nalazio u svojim davnim tekstovima. Naravno je da sam subjektivan kad iste argumente opet navodim. Opravdanje mi je da ih se nitko u Hrvatskoj nije usudio – osporiti!

U PISA mjerenja Hrvatska se uključila početkom milenija. Vrlo smo lako utvrdili da su „rezultati“ mjerenja naših učenika skromni. Lako se utvrdilo i ono što promoviraju PISA mjerenja. Danas to „na sva zvona“ nazivamo učenjem prema kompetencijama, učenjem s razumijevanjem, logičkim učenjem, kreativnošću…i naravno, dvadesetak godina poslije počinjemo mijenjati paradigmu poučavanja. Reformski zahvat pompozno je nazvan „Škola za život“.

Da nema zabune tu poruku DM testovi matematike i fizike objavljuju desetak godina. Objavljuju i više, kreirajući testove u kojima zadaci pokrivaju osamdesetak posto postojećeg obveznog predmetnog gradiva. A prosječna tehnička zahtjevnost u rješavanju zadataka je na razini koju „predmetni profesori“ najčešće smatraju smiješnom i izbjegavaju u svojim testovima.

Predmetna DM povjerenstva matematike i fizike imala su mogućnost godišnjeg evaluiranja svojih prijedloga (testova). Prekrasno su prepoznali tzv. prosječnu razinu znanja, ali i minimum ispod kojega nisu željeli. Prekrasno su pronašli način da prepoznaju i ponajbolje.

Poruke DM testova (matematike i fizike) bile su jasne:

  1. reducirajte program,
  2. mijenjajte način poučavanja!

Međutim, polaznici koji su dolazili iz strukovnih škola teško su se snalazili i u takvoj koncepciji. Brojevi su prejasno pokazivali da je njihova tzv. prosječna razina znanja znatno niža od one kod tzv. gimnazijalaca. Naime, već dosegnuti minimum, ispod kojeg je bilo „ponižavajuće“ ići, odnosio se na „prosječnu razinu znanja“ gimnazijalaca.

I onda je stvorena besmislena tzv. niža razina matematike.

Već brojevi koji pokazuju koliko se polaznika DM opredjeljuje za polaganje matematike na nižoj razini poruka su nam, najblaže rečeno – nas matematika ne zanima! Ankete među učenicima puno jasnije govore koliko im je nevažna i frustrirajuća, barem na način na koji se poučava kod nas.

Nije teško dokučiti zašto je kreirana niža razina matematike.

Naime, matematika je obvezan predmet na DM-i. Mislim da je, kod DM matematičara, presudila želja da pomognu maturantima i želja da im matematika ne onemogući nastavak akademskog obrazovanja u područjima u kojima je matematika zanemariva.

Dugo sam pokušavao dokučiti moguću uspješnost projekta „Škola za život“, u kojem je ministrica, na prvom mjestu najavila, promjenu paradigme poučavanja. To je, na žalost ministrice, upravo poruka koju desetak godina promovira Državna matura. Međutim, brzo se pokazalo da ministrica uopće ne razumije koji su preduvjeti potrebni za takav iskorak. Ponajprije je krenula s pričom o tzv. tabletima, pričom koja zapravo marginalizira neposredni i osobni utjecaj nastavnika, mijenjanjem fokusa interesa kod učenika. Nakon neuspješne realizacije krenulo se u edukaciju nastavnika u smislu promjene paradigme poučavanja. I tu se pokazalo, očekivano onima koji znaju, da su javili otpori i nerazumijevanje poruka. Nije nevažno, zapravo, najvažnije je, Škola za život kreće s izuzetno sumnjivim (nepromijenjenim) predmetnim kurikulumima i tzv. općim uspjehom (posebno naglašavam), kojeg se ministrica ne želi odreći.

Ne kvalificirajući ministricu u kategoriju nepametnih, pitam se zbog čega je odlučila kako jeste. Jer i slijepcu je očito da upravo tzv. opći uspjeh generira reproduktivno učenje u sustavu s 15-18 školskih predmeta. Tom odlukom ministrica svjesno čini da projekt Škole za život – ne zaživi!

Zaključak

Ispisujući ponajprije (medijski) vidljive posljedice nove reforme, pokušao sam odrediti početne pozicije za svoje zaključivanje.

  1. I dalje mislim da je Državna matura neupitna, unatoč sekundnim rješenjima sveznalica.
  2. Ne znam na koji su način kreirani testovi iz predmeta koji nisu matematike i fizika, te što i na koji način promoviraju.
  3. Znam i razumijem što promoviraju testovi iz matematike i fizike!
  4. Ne mogu dokučiti smisao i svrhu onoga što čini ministrica.

Ad 1)

DM je neupitna zbog banalnog političkog razloga. Nijedna politička garnitura na vlasti neće se usuditi proizvesti još jedan kaos u tzv. reformiranju hrvatskog školstva. Neupitna je i zbog toga što DM testovi, pokazalo se, daju mogućnost ideološko / političkog interveniranja u programe, rezultate …Zabavno je primijetiti da je upravo „Ministarstvo obrazovanja“ trajno u prodaji tzv. koalicijskim partnerima i tzv. nezavisnim kandidatima.

Ad 2)

Jasno je da su moje kompetencije u preostalih pedesetak DM predmeta zanemarive. S pričicom o esejima pokušao sam skrenuti pozornost na drugu stranu medalje.

Ad 3)

Prestao sam biti skroman, i ne vidim nikoga u Hrvatskoj koji bi u ovim područjima mogao jasnije arbitrirati.

Ad 4)

Jedini odgovor za svoje nerazumijevanje postupaka naše ministrice nalazim u poglavlju Licemjeri, ispisanom u Heraklitu mračnom u hrvatskom školstvu.

Prijedlozi

  1. Državna matura šalje jasnu poruku o potrebi mijenjanja predmetnih kurikuluma, ni slučajno na razini tzv. Jokićevih, a pogotovo ne na razini, na brzinu legitimiranih, sadašnjih. Zbog toga predlažem da DM predmetni programi budu temelji za stvaranje obveznih predmetnih kurikuluma. A za ispisivanje udžbenika upućujem na udžbenike matematike dr. Šikića i njegova tima.
  2. Edukaciju novih nastavnika, prema novoj paradigmi poučavanja, trebaju promptno preuzeti Sveučilišta, jer je mijenjanje svijesti o promjeni načina poučavanju kod postojećih, nemoguća misija. To je proces, za koji nisu spremni ni mnogi sveučilišni profesori. Jer i oni su samo ljudi.
  3. U ovom dijelu predlažem dramatične promjene. Naime, iz navoda o matematici je izvjesno da je prisiljavanje svih učenika na učenje matematike – kontraproduktivno. Jer sigurno je, DM rezultati govore, poučavanje matematike na ovakav način mora se mijenjati! Dakle, ili treba odmah mijenjati program i način poučavanja matematike, ili, možda, matematiku staviti u tzv. DM izborni predmet. Zadržao bih obveznost hrvatskog (uz obvezni esej) i engleskog (bez obveznog eseja) jezika. Obveza svih sveučilišta / fakulteta jest da posebno naglase predmete relevantne za upis na njihov fakultet (uz njihovo moguće sudjelovanje u kreiranju testova), čiji bi rezultati bili usklađeni s njihovim očekivanjima. Matematika tada, naravno, ima samo jednu razinu. Školski kurikulumi moraju biti programski najjasniji. Ne smije više biti muljanja s gimnazijom u nazivniku. Riječ je o diferencijaciji učenika (od osnovne škole) pri izboru i srednje škole i programskih usmjerenja. Ovaj prijedlog temeljim prisjećanjem na MIOC program, koji je i dalje u svijesti roditelja, učenika i javnosti. Ali još više na stvaranju mogućnosti da svako dijete (učenik) pronađe mjesto na kojem može realizirati svoje potencijale, ne oviseći o tzv. općem uspjehu i učenju nečega što mu, zbog nečega, stvara traume.
  4. Pročitajte Heraklita…

Onima koji su se usudili pročitati ovaj tekst, preporučujem i Reformske priče na istoj stranici.

Autor: Nikica Simić