PTOLEMEJ, Klaudije
Zvjezdane priče
Zvjezdane su priče nastale slijedom traga koji je u Almagestu ostavio Klaudije Ptolemej. Riječ je o grčkom / egipatskom matematičaru, astronomu, geografu i glazbenom teoretičaru koje je živio i stvarao u Aleksandriji (oko 85 – oko 165). U djelu Veliki matematički sustav astronomije (Μεγάλη μαϑηματιϰὴ σύνταξις τὴς ἀστρονομίας), poznatijem kao Almagest sustavno je izložio antičku znanost o svemiru.
Osnivač Aleksandrije, grada u delti Nila, osvajač je Aleksandar Makedonski. Nakon njegove smrti u podjeli osvojenih područja Aleksandrov general Ptolemej na upravljanje je dobio Egipat. Uskoro se proglasio faraonom imenom Ptolemej I. Soter (367.-283. pr. Kr.). Stolovao je u Aleksandriji. Nedugo potom je Aleksandrija postala najbogatiji i najmoćniji grad – luka na Sredozemlju. I danas postoji, ali u pamćenju čovječanstva ostaje zauvijek po svjetioniku izgrađenom na otočiću Farosu i hramu Muza (Museion). Zbog čega se jedan general odlučio osnovati knjižnicu, teško je dokučiti, ali je knjižnica uskoro postala mjesto okupljanja najbriljantnijih umova u Sredozemlju. Na raspolaganju su im bili brojni svici rukopisa pisani na gotovo svim tada poznatim jezicima (grčki, latinski, aramejski, hebrejski, jezici naroda Mezopotamije, perzijski, arapski, pa i indijski). U Muzeju se istraživala biologija, medicina, matematika, astronomija, filologija, geografija i povijest. Jedan od upravitelja knjižnice bio je Aristarh sa Samosa (oko 320. – oko 250. pr. Kr.). Navodim ga kao čovjeka koji je još tada dokučio ustroj Svemira i Sunčeva planetarnog sustava (heliocentrični sustav).
Klaudiju su Ptolemeju, bez sumnje bili poznati Aristarhovi radovi i teško je dokučiti zbog čega ih je u potpunosti zanemario polazeći od pretpostavke da je Zemlja središte Svemira (geocentrični sustav). Neki kažu da je slijedio Aristotelova razmišljanja o prirodi. Ja volim misliti da genijalni umovi stvaraju vjerujući samo sebi. Klaudije je, s pretpostavkom Zemlje u središtu Sunčeva sustava, izgradio prekrasan logički sustav. Volim misliti i to da je, s pretpostavkom Sunca u središtu Sunčeva sustava, mogao dokučiti ono što je dokučio Kepler tisuću i petsto godina kasnije. Naime, upravo temeljem Aristarhova poimanja Svemira, Eratosten (276. – Aleksandrija, 194. pr. Kr.) je izmjerio Zemlju. Danas često kažemo: čudni su putovi Gospodnji.
Mnogi danas s lakoćom Ptolemeja etiketiraju glavnim krivcem za mračni srednji vijek u znanosti, koji je uslijedio. Ja mislim da je on samo slijedio svoj genij.
Međutim, ono što je neupitno i ostat će zauvijek jest njegovo katalogiziranje zvijezda vidljivih oku. Neki kažu da je preuzeo Hiparhov katalog (1022 zvjezdana objekta) i da je samo imenovao skupine zvijezda (zviježđa). Pokazalo se da je upravo to temelj znanosti koju danas nazivamo astrognozija. Činjenica je da je Ptolemejeva teorija Sunčeva sustava preživjela tisuću i petsto godina, a i to da će astrognozija živjeti zauvijek. Klaudije Ptolemej je besmrtnik! Mislim da ne postoji znanstvenik čiji ego ne stremi istome.
Pokušavajući dokučiti način izbora imena za koja se odlučio Klaudije, još jednom sam osjetio silno poštovanje. Možda je tada bilo normalno znati sve što su ispisali Heziod i Homer. Moguće je da je pročitao Pauzanijev putopis i Ovidijeve Pretvorbe. Pretpostavljam da je u knjižnici naišao i na Plutarhove radove, a sigurno je da znao sve o egipatskoj mitologiji. Ali unatoč tome, bez jasne slike neba (1022 zvijezde) u umu, teško je i pomisliti da je moguće grupirati zvijezde i imenovati zviježđa.
Za kraj sam ostavio Južnu krunu i Trokut.
O Južnoj kruni (Corona Australis je zviježđe na južnoj nebeskoj hemisferi) postoje dvije priče. Jedna kaže da je to kruna Kentaura, a druga Strijelca. Vi odlučite. Ja mislim da je Klaudije samo poželio napraviti ravnotežu Sjevernoj kruni (Corona Borealis).
A kada je riječ o Trokutu, mislim da je Klaudije prekrasno iskazao svoju zahvalnost i počast Aleksandriji i Hramu muza u delti (Δ) Nila.
