ORION
Apolon
Apolon bijaše Letin i Zeusov sin. Rodio se kao nedonošče, ali to bogovima ništa ne znači, jer bogovi brzo rastu. Temida ga je hranila nektarom i ambrozijom i već četvrtog dana Apolon zatraži luk i strijele. Hefest mu bez oklijevanja ispuni želju. Apolon tada ode na goru Parnas na kojoj je obitavao Piton, kojeg je ljubomorna Hera poslala da progoni trudnu Letu. Ogromna je zmija Letu progonila sve do otoka Ortigije. Tek rođena Artemida pomože majci da pređu na Delos. Na Delosu je Leta, u sjenama masline i palme na sjevernoj padini planine Kint, nakon devet dana rodila Apolona.
Pitona je ugledao ispruženog na osunčanoj stijeni jedva ga razaznavajući u okolišu. Baš ako što Ličani teško uočavaju poskoka na sivkasto plavom osunčanom kamenju. Suzdržavajući dah odapeo je smrtonosnu strjelicu. I bilo bi tako da Hera strjelicu s međuočja nije skrenula na tijelo. Apolon kasnije istim moćima Parisovu strjelicu usmjerio u Ahilovu petu. Teško ranjeni Piton, iz sna bolno probuđen, bijegom potraži spas u Delfima, tada proročištu Majke Zemlje. Sljedeći krvavi trag Apolon ga nađe na rubu svetog ponora. I usmrti.
Apolon nakon toga potraži Pana, starog boga Arkadije, s jarećim nogama, i nagovori ga da mu oda tajne proricanja. Proricanju nauči svećenice i preuze proročište u Delfima.
Ne želeći nastavljati sukob s Herom, Apolon je svećenice nazvao Pitonke, u spomen na Herinog štićenika Pitona, sada na dnu svetog ponora.
Artemida
Jednoga je dana Zeus zanemario božanske dužnosti i umiljatu trogodišnju Artemidu posjeo na koljena pokušavajući biti i tata. Poznato nam je na koji način prezaposleni očevi kupuju naklonost svoje djece. Čini se da je upravo Zeus bio takav otac, a Artemida dijete koje je to brzo shvatilo. Ne možemo joj zamjeriti, bila je božanskog porijekla.
Na očevo, što poželiš dobit ćeš, mala je lukavica najprije razdragano zagrlila oca. Za svaki slučaj mu reče da je najbolji tata na svijetu, gledajući ga nevinim okicama, a onda brzo izreče: želim luk i strijele, poput Apolonovih, želim dugu lovačku tuniku boje šafrana s crvenim porubom. Za pratilje želim šezdeset morskih vila i dvadeset riječnih vila s Amnisa na Kreti, koje će se brinuti o mojim lovačkim čizmama i hraniti lovačke pse. Želim gospodariti svim planinama na svijetu. Poželjela je još puno toga.
Na prvom je mjestu bila želja vječnog djevičanstva.
Artemida je od svojih pratilja tražila da budu, poput nje, savršeno čedne. I bilo je tako sve dok Zeus nije ugledao prelijepu pratilju Kalisto. Kad je Artemida otkrila njezinu trudnoću, u bijesu je pretvori u medvjedicu i poče progoniti po planinama. Izvjesno je kakva bi Kalistina sudbina bila da je Zeus nije uznio na nebo.
Danas nema čovjeka koji je ne pamti i na nebu i gleda kao Velikog medvjeda.
Priča kaže i to da je Arkad, Kalistin sin, postao predak svih Arkađana.
Dioniz
Dioniza je Zeusu rodila Semela. Ljubomorna je Hera i ovaj put činila sve da ubije nevino dijete. Činilo se da je ovaj put i uspjela, jer su joj Titani uskoro javili da su raskomadane dijelove Dionizova tijela ubacili u lonac kipuće vode. Međutim, pokazalo se da u svijetu bogova to nije dovoljno. Dionizova baka Rea uspjela je dijelove tijela spojiti i vratiti Dioniza u život.
Zeus tada zapovijedi Hermesu da brine o Dionizu. Hermes hitro na glavu stavi kacigu nevidljivosti i tako skriven poleti na helikonsko brdo Nisu. Dioniza je na čuvanje povjerio gorskim vilama: Makaridi, Nisi, Erati, Bromiji i Bakhi. Brižne Oreade čuvale su ga u tajnosti svoje pećine, mazile i hranile medom dok nije ojačao.
Zahvalni ih je Zeus postavio na nabo, nazvavši ih Hijade. Oni koji znaju grčki jezik rekoše da su to snježne pahulje.
Na padinama Nise Dioniz je otkrio čari i moć vinove loze. U tajne je uputio sina Enopiona.
Orion
Priča kaže da je Orion bio sin Eurijale i Posejdona, i dodaje, najljepši živi čovjek. Bio je najslavniji beotski lovac. I njegovu je sudbinu odredila ljubav.
Jednoga ga dana lovački put ga odvede na otok Hios. Tamo je vladao Enopion, Dionizov i Arijadnin sin. Hios je bio prepun opasnih zvijeri koje su ugrožavale miran otočki život, a ponajviše one koji su skrbili o vinovoj lozi na padinama otočkih brežuljaka. Priča kaže da je tijekom pregovora s Enopionom Orion ugledao Meropu, Enopionovu kći. Orion odmah odluči i reče Enopionu: prihvaćam ako mi obećaš Meropu.
To su bila takva vremena. Otac je odlučivao o sudbinama svojih kćeri.
Enopion pristade.
Već sutradan je Orion Meropi počeo dostavljati kože ubijenih zvijeri. Nakon nekog vremena uzaludno je obilazio Hios tražeći još poneku zvijer. Tada od Enopiona zatraži Meropu. Ali kako to biva i danas, ljudi se drže za riječ a volovi za rogove, Enopion se objavi kao vol. I započe širiti priču kako je Hios još uvijek prepun medvjeda, vukova i lavova. Neki kažu da je to činio iz ljubavi, jer je i sam bio zaljubljen u Meropu, svoju kći.
Razočarani Orion iste noći popije mijeh Enopionovog vina.
Uzgoju vinove loze i spravljanju vina Enopiona je naučio otac. Bilo je to jako i omamljujuće piće kojem su i bogovi teško odolijevali. Dionizove pratilje, Menade, od vina su gubile razum i bjesneći planinama trgale i ljude i životinje na koje su nailazile. Odisej je upravo vinom s Hiosa uspavao jednookog Kiklopa Polifema. Oriona je vino odvelo u stanje bijesa i nekontrole. Raspamećen je upao u Meropine odaje i silovao je.
Omamljenom Orionu Enopion u snu iskopa oči, baš kao Odisej usnulom Polifemu, i baci ga na morsku obalu.
Nitko ne zna što je ljubav.
Priča dalje kaže da je Helije slijepima vraćao vid ako ploveći na istok okrenu lice prema Heliju u trenutku kad sa svojim blistavim kolima izranja iz Oceana. Nemoćni, slijepi Orion zazove tada oca Posejdona. Ovaj mu brzo posla čamac. Sljedeći zvuke kiklopskih čekića Orion stiže na Lemnos. U kovačnici mu Hefest dodjeli učenika Kedaliona da ga vodi prema Oceanu. Kedalion ga je vodio kopnom i morima sve dok ne stigoše do dalekog Oceana.
Priča kaže da mu je Helije vratio vid. Priča kaže i to da ga je tada ugledala božica zore, Eos. I zaljubila se.
Pri kraju svake noći, Eos ružičastih prstiju, ustaje iz postelje na istoku. Odijeva se u halje od šafrana, uspinje u kola koja vuku hitri konji Lamp i Faetont, te kreće na Olimp najavljujući bogovima dolazak brata Helija.
S Eos u pratnji Orion, želeći se osvetiti, krene u potragu za Enopionom. Ne nađe ga na Delosu niti Hiosu, pa zaplovi sam prema Kreti. Pomislio je da se Enopion skrio kod moćnog kralja Krete, djeda mu Minosa. U potrazi naiđe na Artemidu u lovačkom zanosu. Ona ga lako nagovori da zaboravi osvetu i pravi joj društvo u lovu.
Čudni su bili grčki bogovi. Neki kažu da su stvoreni na sliku čovjeka.
Na Olimpu su bile dobro poznate Orionove zgode. Poznate su bile i priče o prozračnoj i zaljubljivoj Eos. Jednom je zgodom Afrodita zatekla muža Aresa u postelji s Eos. Proklela ju je tako da joj usadila žudnju za mladim smrtnicima. Na Delosu su, Eos i Orion, nekoliko dana nestali iz vida i svevidećim bogovima. I bogovi vole sočne pričice.
Ugledavši Oriona i Artemidu, u zajedničkom lovu, Apolon se poboja da i Artemidu ne počne pratiti isti glas. I smisli podli plan. Ode do Majke Zemlje optuživši Oriona da se hvali kako će cijelu zemlju osloboditi od divljih zvijeri i čudovišta. Slatkorječivom Apolonu nije dugo trebalo da nagovori Majku Zemlju. Uskoro je čudovišni Škorpion počeo proganjati Oriona. Orion je uzaludno strjelicama i mačem pokušavao dokrajčiti čudovište. Naslutivši da je u nemilosti bogova, skoči u more i zapliva prema Delosu. Nadao se da bi Eos mogla umilostiviti bogove. Možda bi i bilo tako da je spletkar Apolon odustao od nauma. Međutim, Apolon tada priđe Artemidi i pokaza na, u daljini neprepoznatljivog Oriona, i reče joj: Vidiš li onaj crni predmet u daljini, daleko tamo u blizini Ortigije? I doda: To je glava Kandaona koji je upravo silovao tvoju hiperborejsku svećenicu Opidu. Bijesnu Artemidu nije trebalo nagovarati i nepogrešivo odape strjelicu.
Asklepije
Asklepije bijaše sin Apolona i Koronide, kćeri Flegija, kralja Lapita. Apolon je Koronidu ugledao na obali jezera Beobeis u Tesaliji. Apolonova ljepota pamti se i danas u poslovicama. Koronida nije odoljela. Spletkar kakav je bio, mislio je da su svi skloni varanju, te je odlazeći poslom u Delfe, ostavio vranu snježno bijelog perja, da pazi na Koronidu i odmah mu dojavi ako primijeti znakove Koronidine nevjere. I dogodilo se da je vrana jednom ugledala Koronidu u veselom razgovoru s Ishijem, Elatovim sinom. Uzbuđeno je poletjela i Apolonu reče što je vidjela, nadajući se nagradi za svoju budnost. Bijesni Apolon prokle i nagradi je crnom bojom. Samo joj reče: zašto Ishiju nisi iskopala oči?
Izdajice svi traže ali ih nitko ne voli.
Spletkar kakav je bio, Apolon se požali Artemidi, koja ne sumnjajući, strjelicom usmrti Koronidu. Gledajući lijepu i mrtvu Koronidu Apolon ulovi tračak sumnje u svoju odluku. Nije imao moć da je oživi te zatraži pomoć od Hermesa.
U Tesaliji je bio običaj da se mrtvi spaljuju. Hermes je stigao na vrijeme da još živo dijete izvadi iz plamenom okupane Koronide.
Apolon potom Asklepija povjeri kentauru Hironu na odgoj. Hiron ga je poučio lovu i medicini. Neki kažu da je Atena Asklepiju dala dvije bočice Meduzine krvi. Krvlju istočene iz lijeve vene mogao je mrtve oživjeti. Krv iz desne vene bila je smrtonosna.
Krenuvši po lovinu, usmrćenog Kandaona, Artemida brzo otkri svoju zabludu. Svladana bolom i grižnjom savjesti zamoli Asklepija za pomoć. Asklepije odmah pristade. Božanski sin, Orion, i danas bi bio živ da se Had nije, puno prije, požalio Zeusu na to da mu Asklepije uskraćuje podanike. I Zeus, bez razmišljanja, gromom usmrti Asklepija.
Spletkara Apolona i dalje pamte kao boga Sunca. I najljepšeg boga ikada. Biti lijep kao Apolon i danas je želja svih smrtnika. Nije poznato kako se osjećao kad je shvatio da je njegov otac zgromio njegova sina. Sina koji je činio i znao činiti jedino ono što je dobro.
O naravi najljepšeg boga svjedoče i danas na nebu, Gavran, Pehar (Vrč) i Vodena zmija.
Jednoga je dana Atena od kostiju jelena napravila diaulos, sviralu s dvije cijevi. Tijekom gozbe svirkom je razveseljavala sebe i bogove sve dok nije ugledala Heru i Afroditu kako se smijulje gledajući je glazbom zanesenu. Uskoro je shvatila zašto pogledavši svoj odraz u vodi fontane. Ugledala je napuhane, plavičaste obraze…bila je i sebi smiješna. Brzo odbaci diaulos i prokle svakoga tko sviralu uzme.
Nesretnik je bio satir Marsije.
Frulu je slučajno je nagazio i sapleo se. Digavši se radoznalo ju je razgledao, ali čim ju je prinio usnama frula je zasvirala Ateninu glazbu. Bio je očaran. Frulu više nije skidao s usana. Lutao je Frigijom i glazbom činio sretnima sve koje je susretao. Glazba ima tu moć!
Ali sretnost sa sobom nosi zamke. Sretni ljudi lako zaboravljaju kakav je stvarni svijet. I počeli su pričati kako je Marsijeva glazba moćnija od glazbe koju Apolon stvara sa svojom lirom. Gnjevni Apolon uskoro pozva Marsiju na natjecanje. Muze su svjedočile, ali nakon natjecanja nisu mogle odlučiti tko je pobjednik. Podmuklica tada reče Marsiji: Izazivam te da sa svojom sviralom učiniš ono što ja mogu sa svojom lirom. Naivni Marsije pristade. Bilo je kasno da odbije izazov, kad je čuo da Apolon od njega traži da na fruli svira okrenuvši je naopako. Apolon je s lirom to s lakoćom učinio. Kaznu koju je domislio Apolon teško bi domislili i ljudi. Živoga Marsiju je oderao a njegovu kožu prikovao na bor!
Priča dalje kaže da je umoran od gnjusnog posla zalegao ispod bora, pružio je pehar gavranu i naredio mu da donese vodu s bistrog izvora u blizini. Za gavrane kažu često da su mudre ptice. Čini se da ovaj nije bio, ili je samo pomislio da je mudriji i od Apolona. Ugledavši pokraj izvora smokvu sa sočnim plodovima nije dvoumio. Sladio se dok je vrijeme nemilice teklo. Prekasno je shvatio da je to njegovo vrijeme koje curi. Brzo je vodom ispunio vrč i kandžama zgrabio vodenu zmiju koja je uz izvor vrebala. Riječi kojima je optuživao zmiju za svoje kašnjenje, nisu dopirale do Apolona. Bijesno ih je bacio na nebo. Od tada Gavran, Pehar i Vodena zmija na nebu svjedoče o grijehu protiv bogova.
Tko god pomisli da može dokučiti namjere moćnika, u zabludi je.
Zavedena je Artemida Oriona smjestila na nebo. I Zeus je, shvativši svoju zavedenost, Asklepiju dodijelio mjesto na nebu, Danas ga pamtimo kao Zmijonosca, jer je svijetom putovao i liječio ljude sa štapom na kojem je bila obavijena zmija.
Nije poznato tko je Škorpiona stavio na nebo. Ali svi oni kojima je poznata ova priča, vidjet će na nebu Oriona kojeg vječno proganja Škorpion.
Poznato nam je da medalja ima dvije strane.
Zbog nečega neki dugi kažu da je pohotni Orion proganjao Artemidine pratilje. Sedam kćeri Atlanta i Plejone. One su, pred Orionom, bježale preko beotskih livada dok ih bogovi nisu pretvorili u golubice i uznijeli na nebo, kao Plejade.
Na nebu ih možemo vidjeti šest, jer sedma se udala za smrtnika Sizifa.
