DIONIZ
iliti kako se dolazi na Olimp
Upornost prve dame Olimpa u progonu Zeusovih ljubavnica i njihove djece teško je razumjeti. Heraklu je nakon rođenja zmijama pokušala okončati život. Pokušaj da se Hera umilostivi imenom djeteta koji će životom slaviti njezino ime bio je neuspješan. Poznato nam je na koji način je skončala Semela i kako se rodio Dioniz, Semelin rogati sin.
Zeusovi pokušaji da zaštiti sina bili su neuspješni unatoč moćima preobražavanja kojima ga je obdario. Titani su ga pronašli i po Herinoj zapovijedi rastrgali. Raskomadanoga su ubacili u kotao i skuhali. Na mjestima na koje je kanula Dionizova krv nicalo je drveće nara.
Dionizova baka Rea strpljivo je čekala da Titani odu nakon obavljenog posla. Prikupila je sve dijelove tijela i svojim moćima oživjela Dioniza. Povjerila ga je Atamantu i Ini, koji su ga pokušali skriti od Herina progona odgajajući ga kao djevojčicu. Uzaludno. Kad je Hera razotkrila njihov plan, kraljevskom je paru poslala ludilo. U ludilu Atamant ubi sina Learha misleći da je jelen.
Hermes tada Dioniza na čuvanje preda planinskim vilama, Makridi, Nisi, Erati Bromiji i Bakhi na helikonskoj gori Nisi. Dioniz je uz njih bezbrižno odrastao. Mazile su ga i hranile medom. Na gori Nisi upoznale su ga s vinovom lozom i vještinom pravljenja vina. Zahvalni ih je Zeus uzdigao na nebo. Danas ih gledamo kao Hijade.
Odraslom Dionizu Hera posla ludilo.
Diniz tada, sa svojim učiteljem Silenom, u pratnji Satira i raskalašenih Menada krene u osvajanje Egipta. Menade su bile naoružane thyrsovima, bičevima ispletenim od bršljana, mačevima i zmijama. Pratila ih je zastrašujuća rika bikova. Sa sobom je ponio i trsje vinove loze. Uz pomoć Amazonki s delte Nila pobijedio je Titane te Amonu povjerio vladanje Egiptom. Pohod je nastavio prema istoku. Kralja Damaska, koji mu se suprotstavio kraj rijeke Eufrat, živog je oderao. Tigris je prepolovio uz pomoć tigra kojeg mu je poslao otac. Indiju je pokorio s lakoćom. Osnovao je mnoge gradove, a ljude uputio u tajne vinogradarstva.
Nije poznato koliko je ljudi stradalo u njegovim pohodima, ali kad se vratio u Europu, baka ga Rea očisti od svih grijeha i posveti u svoje misterije.
Dionizova bezgrješnost nije dugo potrajala. Odmah krene u pohod na Trakiju. Mudri je Likurg tada vladao Trakijom i naslutio kamo će ludilo odvesti Dioniza. Dočeka ga na obali i u krvavom sukobu zarobi preživjele vojnike. Dioniz se spasi skokom u more skrivši se u Tetidinim podmorskim dvorima. Gnjevna Rea oslobodi zarobljenike i Likurga kazni ludilom. U ludilu Likurg ubi sina Drijanta misleći da siječe lozu.
Okupivši oslobođene vojnike osokoljeni Dioniz strašnim pomorom zaprijeti Tračanima ako ne kazne Likurga. Priča kaže da su Likurga na planini Pangaj rastrgali divlji konji.
Vrativši se u Beociju sve je Tebanke pozvao na orgije na planini Kiteron. Tebanski kralj Pentej nije mogao dozvoliti da mu raskalašena pijanica zavlada kraljevstvom. Okupi vojsku i zarobi Dioniza i njegove sljedbenice Menade.
Ne zna se tko je njemu poslao ludilo. Umjesto Dioniza Pentej je okovao bika. Menade su pobjegle i bjesnile po planini. Trgale bi svako biće na koje bi naišle. Pentej ih je, pribravši se, pokušao spriječiti. Priča kaže da su ga vinom opijene Menade raščerečile, i da mu je majka Agava otkinula glavu.
Nastavljajući pohod Dioniz stiže u Orhomen. Na isti način na orgije pozove orhomenske žene. Smjerne Minijadove kćeri, Alkitoja, Leukipa i Arsinoja, s gnušanjem odbiše poziv. Priča kaže da im se Dioniz osobno osvetio. Prišao im je pretvarajući se u bika, lava i panteru i otjerao u ludilo. U ludilu Leukipa za žrtvu ponudi sina Hipasa. Zaluđene sestre ga rastrgaše i požderaše. Izbezumljene su jurcale planinom dok im se Hermes nije smilovao pretvorivši ih u ptice. Neki kažu da ih je Dioniz još jednom kaznio pretvorivši ih u šišmiše, uskrativši im ljepotu proljetnog dana.
Pokorivši Beociju Dioniz krene osvajati egejske otoke. Čini se da se glas o njegovim strahotnim osvajanjima proširio otočjem. Dočekivali su ga ljubazno i sa strahopoštovanjem. Dobrodušni Ikar, kralj Ikarije, bio je posebno gostoljubiv.
Naša poslovica kaže: kad s vragom tikve sadiš o glavu ti se razbijaju.
Ikar je vladao Ikarijom na i danas nezamisliv način. Mali otok u Egejskom moru učinio je oazom ljubavi, dobrote i pravde. Priča kaže da su ljudi posebno voljeli njegovu kći Erigonu. Bila je na svim mjestima na koja nije stizao otac, čineći dobro, uvijek u pratnji vjernog Maera. Maer je bio neobičan pas. Ne znaju mu se roditelji, ali vidjevši ga svatko je znao da nije božanskog porijekla. Zadnja lijeva noga u hodu malo je kasnila za desnom. Činilo se kao da šepa. Dlaka mu je bila dikobrazasta. Uši klempave. Ni veličinom nije bio zapamtljiv. Priča kaže da ga je djevojčica Erigona, sljedeći cvilež, pronašla u šumi prepuštenog zvijerima. Ne zna se je li ga se odrekla majka ili vlasnici vidjevši neugledno kuče.
Mnogi ne znaju za ovu zgodu, koja o Maeru govori ponajviše. Moram vam je prepričati.
U suton jednoga dana u Ikarove dvore stiže glasnik tražeći pomoć. Hvatajući dah Erigoni uzbuđeno reče da su im dom napali bijesni vukovi. S nekoliko naoružanih dvorjana Erigona pohita jedva vidljivim šumskim stazama. Bijesno režanje vukova bio je smjerokaz. Približivši se ugledaše ukućane koji su s bakljama uzaludno pokušavali rastjerati čopor. Presudile su koplja i strjelice dvorjana. Zabrinuta Erigona stajala je u pozadini nadajući se sretnom raspletu. Nekoliko vukova ostalo je ležati ne pokazujući znakove života. Drugi su bolno zavijajući nestali u šumi. Poklane ovce svjedočile su strahoti njihova pohoda. Prilazeći žurno glasnim ukućanima Erigona nije primijetila kako se ranjeni vuk vrebajući izdiže i priprema napad. Nije primijetila ni njegov smrtonosni skok. Ali primijetio ga je od vuka upola manji Maer. U letu je zagrizao nogu krvožedne zvijeri, dovoljno da je zbuni i da Erigona izbjegne napad.
Neki kažu da su psi odmetnuti rođaci vukova. Ako je tako u psima i dalje postoji srčanost vuka. Ono što malo ljudi zna je to da su rijetki civilizirani vukovi u stanju nadjačati neciviliziranog. Jedan od razloga je u tome što je ugriz vuka u borbi značajno učinkovitiji od ugriza psa. Vuk trenutačno otkida mjesto ugriza. Pokidane krvne žile brzo okončavaju ishod borbe.
Ranjeni je vuk pao na zemlju. Maer je pao kraj njega ne ispuštajući nogu iz čeljusti. Nije je ispuštao ni kada mu je vuk odgrizao stopalo desne noge. Koplje jednog dvorjanina okončalo je borbu.
Tronogi je šepavac Maer nastavio slijediti Erigonu.
Nije poznato što je mislio Dioniz gosteći se u dvorima dobrodušnog Ikara. Čini se da je i od njega poželio stvoriti svojeg sljedbenika. Danas bi ga s lakoćom nazvali dilerom. Na stol je iznio vino iz svojih zaliha, dovoljno da Ikara odvede u stanje opijenosti i nekontrole. Sljedeći dan, na Ikarovu želju, Ikara je uputio u tajne vinove loze i spravljanja opojnog pića.
Nedugo potom Ikar je ugostio svoje dvorjane i uglednike Ikarije. Poželio ih je odvesti u stanje opojne bezbrižnosti i blaženstva koje doživio u druženju s Dionizom. Svoju prvu berbu i prvo vino poželio je dijeliti s najdražima. Na njegovu žalost Dioniz ga nije upozorio na posljedice nekontroliranog traženja više od onoga što je dovoljno. A baš to je u ljudskoj prirodi.
Jutro koje je došlo dočekali su mamurni gosti. Bauljali su blagovaonicom bez kontrole. Nisu se sjećali ni danas ni jučer povraćajući po sebi i mjestima na kojima su se zatekli.
Teško je razumjeti ono što su učinili nakon toga. Pribravši se, prva misao im je bila da ih je Ikar želio otrovati. Zaboravili su sva dobročinstva i sve zgode u kojima im je pomagao. Valjda je i to u ljudskoj prirodi. Jer, čini se i danas da vino otkriva pravu prirodu čovjeka. Rimljani su to objavili kao: In vino veritas.
Ikara su pronašli usnulog sa sretnim osmjehom na licu, sputali ga i odnijeli u planinu. Na skrovitom su ga mjestu osvetnički raskomadali.
Erigona je danima tražila oca, sve dok joj nije prišao Maer, njuškicom je nježno gurkajući. Tronogi je šepavac uskoro odvede na mjesto zločina. Nije poznato kako je Maer skončao. Neki kažu da su njega i Erigonu pronašli pastiri danima poslije. Erigona je visjela na grani hrasta, a beživotnog Maera ugledali su ispod drveta.
Priča kaže dalje, da je Zeus na nebo uzdigao i Ikara i Erigonu i Maera. Ikara gledamo u zviježđu Volara, Erigonu u zviježđu Djevice, a Maera u zviježđu Maloga psa.
Jedna druga priča kaže da je Demetra kao Volara na nebo uzdigla jednoga Bootesa koji je otkrio najbolji način pripreme zemlje za sijanje – smislivši plug koji su vukli volovi, a i to da je joj je Djevica na nebu bila u pratnji. A već smo se upoznali s lisicom koja je na nebu kao Mali pas.
Kad je riječ o grčkim bogovima i pričama iz tih vremena, teško je dokučiti istinu.
Promišljajući Djevicu u Zodijaku ponajprije sam mislio na Artemidu, koja je u ime djevičanstva stravično kažnjavala svoje pratilje. Djevica Atena bila je druga opcija, ali i ona je činila puno toga nespojivog s djevičanstvom. Pomislio sam i na Afroditu koja je svoje djevičanstvo obnavljala kupajući se u moru. Pomislio sam i na Hestiju, koja je svoje djevičanstvo štitila zakletvom Zeusu. Otkrivši priču o nesretnoj Erigoni dokučio značenje fizičkog, ali i duhovnog djevičanstva. Nije poznato je li Erigona bila djevica i fizički, ali su je njezina dobrota i čestitost odvele u bezvremensko djevičanstvo. Ne znam na koji je način to dokučio pohotnik Zeus i Erigonu kao Djevicu uzdigao na nebo..
Ja u razdoblju vladavine Djevice na nebu mislim na Erigonu.
Teško je dokučiti i to zašto je Ikar odjednom na nebu kao Volar. Radije vjerujem Demetri, koja je bila u stanju suprotstaviti se Zeusu u potrazi za njihovom kćeri. Zalud bogovima sve njihove moći, koje im osiguravaju vladanje. Zeus je znao da Demetra ima najveću moć. Znao je da je bez ljudi moć bogova samo hrčkova petlja.
Demetra je Bootesa uzdigla na nebo. Za mene nema sumnje da je to on i zaslužio.
Maera obožavam. I on će za mene uvijek biti pas onaj koji jeste. Bez mali ili veliki.
Nakon Ikarije Dioniz krene u osvajanje Arga. Na otoku Naksu naišao je na napuštenu Arijadnu, Zeusovu unuku. Bila je to žena koja je porijeklom bila prikladna za njegov budući plan. Pristajući da mu bude žena Arijadna nije imala izbor.
U Argu ga s vojskom dočeka Perzej. Poubijali su mnoge Dionizove sljedbenike. Kazna je bila strašna. Dioniz posla ludilo argivskim ženama, koje su u ludilu proždirale svoju živu djecu. Perzej ga umilostivi sagradivši hram u njegovu čast.
Bogovi na Olimpu nisu se iznenadili kad je Dioniz zatražio mjesto za olimpijskim stolom. Svojim pohodima i djelima uvjerio ih je da je jednako moćan i okrutan poput njih.
Hestija je bila boginja ognjišta. Nikada nije sudjelovala u ratovima i svađama. Bila je najblaža, najpravednija i najmilostivija od svih olimpijskih bogova. Naučila je ljude vještini građenja kuća. Hestija Dionizu s radošću ustupi svoje mjesto za stolom. Nije više mogla podnositi ono što su bogovi činili.
Dioniz potom krene u Had po majku. Izdankom mirte podmiti Perzefonu i s majkom se vrati na Olimp. Ljubomorna Hera pjeneći od ljubomore morala je prihvatiti Zeusovu odluku.
Aleksandar
Nije poznato čemu je Aristotel poučavao Aleksandra, ali se čini da ga je upoznao s Dionizovim životom i putovanjem prema Olimpu. Čini se i to da je upravo ta priča najsnažnije obilježila Aleksandrov život. Misteriozna smrt njegova oca Filipa omogućila je mladom Aleksandru da ostvari svoje snove. Pokorio je Grčku, pokorio Egipat, u Aziji je činio najveći pomor. Indiju nije pokorio. Priča kaže da je razlog tome što se razbolio. Ali rijetke su priče koje govore istinu o Aleksandru. Bez iznimke slave njegovu uspješnost osvajanja. A bio je istinska reinkarnacija Dioniza. Njegova okrutnost nadmašivala je Dionizovu. Njegove orgije, na kojima su tijekom njegova pijanstva stradavali i prijatelji, bile su večernji ritual. U pričama se rijetko spominje da je u njegovim pohodima smrtno stradalo oko 250 000 ljudi.
Čini se i to da je i Aleksandar svojim nedjelima dosegao božanske visine. I danas ga slave u državici koja se naziva Sjeverna Makedonija. Slave ga i u Grčkoj, državi koju je pokorio i oduzeo joj identitet. Slave ga i u svijetu pripisujući mu zasluge za novo povijesno razdoblje koje nazivamo helenizam.
A on je bio samo ubojica.
