Zvjezdane priče – Had

HAD

Kocka je odlučila da Had vlada podzemnim svijetom.

Ponajprije izgradi gromotne dvore. Čuvao ih je strahovit, podmukao i opaki pas. Došljake je dočekivao veselo mašući repom, strižući ušima pri tom, ali bi nesmiljeno proždirao svakog koji bi pokušao izaći iz dvora.

Perzefona

Had je za ženu poželio prelijepu Perzefonu, Zeusovu i Demetrinu kći. Perzefonu su poželjeli i drugi bogovi, Hermes, Ares, Apolon i Hefest, ali je Demetra, predobro znajući olimpijske bogove, skrila kći daleko od njih.

Jednoga je dana razigrana Perzefona brala livadsko cvijeće u društvu vila. Priča kaže da je iz zemlje odjednom iskočio gospodar podzemnog svijeta i s Perzefonom u hipu nestao. Pogledajmo što nam o tome otpjeva besmrtni Heziod.

Demetru počinjem pjevat’ ljepokosu, boginju časnu,

Nju i njezinu kćer vitkonogu koju Had

Ugrabi, al’ mu je Zeus gromoglasni gromovnik, dade.

Igrala bješe sa kćer’ma Oceana njedara niskih;

Cvijeće je zajedno s njima na livadi mekoj brala;

Ruže, ljubice ljupke, perunike, šafran, hijakint, –

Narcis što ga je zemlja po Zeusovoj stvorila volji

Rumenoj djevi k’o mamac – za ljubav Domaćinu mnogih.

Narcis je divno cvao. Divota je bila ga vidjet’

Besmrtnim bogovima i smrtnim ljudima – svima.

Stotinu cvjetova njemu iz korijena bješe izraslo,

Pa se od mirisna cvata sve nebo široko ozgor

I sva smješkala zemlja te slani valovi morski.

Djeva se zadivi tome, pa obje ispruži ruke

Igračku lijepu da uzme. Al’ zemlja širokih staza

Puče u nisijskom polju, a vladar – mnogih Domaćin

Sin mnogoimeni Kronov, s besmrtnim konjima srnu

Na nju. Preko volje njene tad zgrabi je te odvuče,

Plačnu, na kolima zlatnim…

Demetra je čula krike svoje kćeri, ali kad je stigla bilo je prekasno. Shrvana majka razgnjevi se i morske vile iz pratnje pretvori u Sirene. Priča kaže i to da je Demetra danima lutala svijetom uzaludno tražeći kći, sve dok joj Helije, koji sve vidi, ne reče što se zbilo. U tom razdoblju ništa na zemlji nije raslo.

Bijesna Demetra ode k Zeusu i zatraži da oslobodi Perzefonu. Nije znala za Zeusov i Hadov podli dogovor. Zeus se tada zabrine. Ne zbog Perzefone, nego zbog toga što je znao koje su Demetrine moći. Znao je da će, ako joj ne udovolji, na zemlji zavladati pustoš. Brzo Hermesa pošalje Hadu s tajnom porukom. Poruči mu da Perzefonu mora vratiti, a ako je želi zadržati mora je natjerati da jede hranu iz podzemnog svijeta. Očajna je Perzefona do tada odbijala svaku hranu. Dobivši poruku Had joj bez milosti u usta ugura sjemenku nara. Zbog toga Zeus presudi. Trećinu godine Perzefona će biti kraljica podzemnog svijeta. Ostali dio godine provodit će s majkom. U tom razdoblju radosna majka proljećem budi zemlju, a s jeseni počinje objavljivati svoju tugu.

Duše umrlih najprije ulaze u nevesela Asfodelska polja, po kojima duše junaka besciljno lutaju među mnogim dušama manje značajnih mrtvaca koji žamore poput šišmiša i gdje je samo Orion voljan loviti duhove jelena. Ahil reče da bi radije bio rob najsiromašnijem seljaku nego pristao vladati podzemnim svijetom.

Na mjestu na kojem se susreću tri puta dočekuju ih Minos, Radamant i Eak. Eak presuđuje Europljanima, Radamant dušama umrlih koje dolaze iz Azije. Obojica teže slučajeve upućuju Minosu. Duše, koje niti su dobre niti su loše, vraćaju u Asfodel, zlikovce upućuju u najmračnije kutke Tartara. Treći put vodi na Elizejske poljane. Elizej se nalazi pored Hadova dvorca. Ulaz mu je u blizini Jezera uspomena. Elizej je sretna zemlja u kojoj je vječni sunčani dan. Glazba neprekidno svira, a gozbe ne prestaju. Tamo odlaze duše onih koji su živjeli plemenito.

Jedna priča kaže da u rajskim vrtovima uživaju lijepa Helena i Ahil. Radije vjerujem drugoj, u kojoj uništavači Troje lutaju Asfodelskim poljima.

Ocean je kružna rijeka koja opasava zemlju. Deseti dio Oceanovih voda odlazi u podzemni svijet. Najstarija Oceanova kći je Stiga. To je Oceanov rukavac studene vode koja se slijeva obilno, u crnoj noći pod zemljom širokih staza, niz vrletne, visoke hridi. Zlatokrila glasnica Irida, kad nastane svađa bogova, hitro u zlatnom vrču donosi preslavnu vodu, na žalost lažljivih bogova. Tko se od njih lažno zakune izlivši vodu iz vrča, ostane ležati bez svijesti dok ne prođe godina dana.

Stiga dijeli svijet živih od svijeta umrlih. Duše umrlih na jednoj obali dočekuje vječno stari lađar, Haron. Na drugoj obali čeka ih troglavi pas Kerber, spreman da rastrgne žive uljeze i one duše koje pokušaju pobjeći. Neki je nazivaju rijekom mržnje.

Priča kaže da su ostale Oceanove vode, u svijetu mrtvih, rijeke Aheron, Flegeton, Kokit, Leta, Mnemozina i Eridan. Aheron nazivaju rijekom boli, Flegeton vatrenom rijekom, Kokit rijekom jadikovanja, Letu nazivaju rijekom zaborava, Mnemozina je rijeka sjećanja, a Eridan je rijeka hladnoće. Eridan dubokih virova, Tetijina je i Oceanova kći.

Helije

Helije, kojeg je Eurifaeza rodila Titanu Hiperionu, ustaje kad se prvi put pijetao javi. Njegovo putovanje najavljuje božica zore, sestra mu Eos. Tijekom dana jezdi preko neba u svojim blistavim kolima, koje vuku četiri snažna ždrijepca, od veličanstvenog dvorca na dalekom istoku u blizini Kolhide, do drugog blistavog dvorca na dalekom zapadu. Noću se brodom vraća oceanskom strujom koja teče oko svijeta.

U podjeli zemaljskih dobara Zeus je zaboravio samozatajnog Helija. Shvativši to ispriča se i obeća mu da će odmah učiniti novu razdiobu. Helije ga zaustavi i zamoli da mu dodjeli otok koji upravo izranja iz mora. Na Rodosu je Helije zasnovao obitelj.

Priča kaže da mu je Roda rodila dvije kćeri i sina. Prota i Klimena bile su nešto starije kćeri, a Faetont sin.

Faetont

Svima je poznato na koje sve načine djeca u obitelji mogu komunicirati. Pogotovo ako im nedostaje jedan od roditelja. Otac je po danu jezdio nebom, a noću se brodom vraćao u Kolhidu. Teško je i zamisliti njegov utjecaj na njihovo odrastanje. Majka je obožavala svoju djecu. Silno se trudila da se djeca osjećaju voljenima, ali su i Prota i Klimena znale da budućnost pripada sinovima. Takva su bila vremena. I same su voljele krhkog Faetonta, svojeg malog brata. Udovoljavale su mu i pomagale kad god je bio u nevoljama, ali su ga poneki put, kad se već zamomčio i pomislio da je odrastao, dovodile u njemu nerješive situacije. Izazivale su da se penje na visoko drveće, da prepliva široku rijeku, da preskače previsoke prepreke. I majka je pomislila da je to dobar način da Faetont osvijesti svoje granice. Nitko od njih nije naslućivao na koji način neuspjeh može utjecati na odrastanje.

Jedne večeri Faetont priđe ocu i zatraži da on jednoga dana ljudima donese svjetlo. Gledajući zbunjeno u krhkog sina i procjenjujući njegovu moć kontrole divljih ždrijebaca koji lete nebom, odlučno izreče – ne. Međutim, Faetont je svake večeri dočekivao oca s istom željom. I majka i sestre su mu davale podršku, nesvjesne onoga što čine.

Roditelji, pogotovo oni koji malo vremena provode s djecom, često pomisle da ispunjavanjem dječjih želja iskazuju svoju ljubav, i kada je Roda Helija još jednom umilno pogledala, pristao je. Na noćnom putovanju prema Kolhidi Helije sinu jasno reče što mu je činiti. Čvrsto drži uzde i ne dozvoli konjima da upravljaju. Ako polete u nebo, zapalit će ga, a na zemlji će zavladati neizdrživa studen. Ako se primaknu zemlji vrelina će spaliti sve živo.

Priča ne kaže je li Faetont čuo oca. Djeci je najvažnije da im se želje ispune.

I dogodilo se što jeste. Tek što je sjeo u kola ždrijepci su poletjeli u nebo. Olimpijski bogovi bili su užasnuti. Hermes žurno pohita Zeusu. Kad je prispio Helijeve su kočije već stvarale pustoš na zemlji. Priča kaže i to da je vrelina bila takva da su se i bedemi između svijeta umrlih i svijeta živih rastopili. Bijesni Zeus Faetonta pogodi gromom.

Priča dalje kaže da su kola s Faetontom pala u rijeku Eridan. I da su Prota i Klimena ronile jantarne suze, tugujući za bratom. Eridan često nazivaju i jantarnom rijekom.

Neki kažu da je rijeka Eridan, zapravo rijeka Po, a neki drugi da je to Dunav.

Nije poznato tko je Eridan stavio na nebo. Ja želim vjerovati da je to bio tugujući Helije.

Autor: Nikica Simić