DELPHIN I AURIGA
Posejdon
Priča kaže da su braća, Zeus, Posejdon i Had kockom odlučili tko će vladati kojim dijelom svijeta. Zeusa je dopalo nebo, Posejdona oceani i mora, a tamnim podzemnim svijetom vladao je Had. Nakon što je Posejdon pod vodom izgradio dvore potražio je ženu. Od Nerejeve kćeri Tetide odustao je zbog proročanstva. Nevjestu je pronašao među drugim Nereidama. Bila je to nježna ljepotica, morska vila Amfitrita. Međutim, Posejdon je bio poznat kao goropadni pohotnik i svađalica i Amfitrita nije mogla ni zamisliti život s Posejdonom. Pobjegla je na planinu Atlant. Uporni Posejdon za njom posla glasnike. Među njima je bio i Dupin, koji je mudro, strasno i spretno zagovarao Posejdona da je Amfitrita konačno pristala.
Zahvalni je Posejdon Dupina učinio besmrtnim stavivši ga na nebo kao zviježđe.
Arion
Arion je bio Posejdonov sin. O njemu je skrbio Perijandar, kralj u Korintu.
Arion je bio vrstan glazbenik. U čast boga Diniza domislio je ditiramb, a njegova vještina sviranja lire bila je nadaleko poznata. Zbog toga su ga pozvali, danas bi rekli na glazbeni festival, na Siciliji. Svojom je glazbom toliko fascinirao domaćine da su ga, na odlasku, obasuli bogatim poklonima. Zavist mornara, koji su unatoč teškom radu jedva uspijevali preživljavati, danas je svima razumljiva.
Priča kaže da je kapetan broda, negdje na pučini, zaustavio brod i rekao Arionu: Dragi Arione, tvom putovanju je ovdje kraj.
Zbunjeni Arion plaho ga upita: Zbog čega?
Previše si bogat! bio je brzi kapetanov odgovor.
Ma uzmite sve nagrade, meni blago ne treba. Ne griješite dušu. Uzaludno je molio Arion.
Ne, ne, ti ćeš poreći obećanje kad stignemo u Korint. Tako bih ja učinio na tvojem mjestu. Jer obećanje pod prisilom nije valjano. Reče mu kapetan.
Shvativši uzaludnost svojih pokušaja Arion zamoli kapetana da otpjeva zadnju pjesmu. S pramca broda strasnom pjesmom prizva bogove i baci se u more. Lađa otplovi.
Priča ne kaže jesu li bogovi čuli Ariona i poslali dupine. Graves kaže da su dupini očarani Arionovom pjesmom u moru okružili Ariona. Jedan ga uze na leđa i nekoliko dana prije broda s njim prispije u Korint. Zahvalni Perijandar dupina je neodoljivo ugostio. I dupin uskoro ugine u izobilju. Čini se da ni najmudrije životinje nisu imune na pohlepu.
Kad je brod prispio, Perijandar lako raskrinka njihove laži. I pogubi ih.
Priča kaže da je Apolon među zvijezde stavio Ariona i njegovu liru. Ja radije vjerujem da je Arionov dupin među zvijezdama.
Atena
Na zemlji su braća dijelila vlast. Međutim, o tome kojem će od bogova pripasti koje područje, odlučivao je najmoćniji od njih, Zeus.
Pohlepni je Posejdon poželio mnogo toga. Jednom je zgodom, udarivši trozupcem u kamen na atenskoj Akropoli, stvorio izvor morske vode. Priča kaže da izvor još postoji, i da se kada puše južni vjetar, iz dubine čuje udaranje morskih valova. Nakon toga je objavio da je Atika njegova.
Atenu danas pamtimo kao božicu mudrosti i pobjedonosnog rata. Ali priče kažu malo više. Kažu da je izmislila frulu i trubu. Da je napravila prvi zemljani lonac, plug, grablje, volovski jaram, konjske uzde, kočije i brod. Kažu da je prva učila druge o brojevima, ali i svim ženskim poslovima kao što su kuhanje, predenje i tkanje. Iako je bila božica rata nije uživala u borbi poput Aresa i Eride. Uvijek je nastojala smirivati sukob. U mirnim razdobljima nije nosila oružje. Kažu i to da je njezino milosrđe bilo poznato. Kada je Aeropag bio podijeljen glede krivnje optuženika, njezin glas bio bi uvijek oslobađajući.
Priča kaže da je Atena, nezadovoljna time kako Posejdon upravlja Atikom, posadila prvu maslinu pokraj Posejdonovog zdenca. Bjesni je Posejdon odmah pozove na dvoboj. Teško je predvidjeti kakav bi bio ishod dvoboja, jer Atena je bez straha iskoračila pred Posejdona, da se nije umiješao Zeus. Grom je zaustavio njihovo približavanje. I glasno im poruči da će bogovi odlučiti tko ima veće pravo na Atiku. Muški su bogovi dali su podršku Posejdonu, božice su glasovima podržale Atenu. Zeus je tada presudio: Atena je podarila ljepši poklon.
Uz Atenino se ime često dodaju pridjevci Partenos (djevica), Palada (djevojka) i Nika (pobjednica). Grad koji je nastao ispod Akropole nazvan je Atena. Na Akropoli je, njoj u čast, podignut Partenon.
Besmrtni Fidija slavio je Atenu tri puta. Prvi je put to bila brončana Atena Promahos (ona koja poziva u boj). Friedel reče da je bila visoka sedam metara, zlatna perjanica njene kacige vidjela se s mora. Nedaleko nje stajala je Atena Lemnia, nazvana tako zato što su je podigli Atenjani koji su odselili na otok Lemno. Ratničku je kacigu držala u ruci i na zanosan način spajala nježnost s energijom i ljupkost s mudrošću. Neki kažu da je bila visoka dvadeset metara. Atena Parthenos, djelo od slonove kosti i zlata, oko dvanaest metara visoka, stajala je u Partenonu. Njeno se ruho, istkano od zlata i blistavih dragulja, moglo skidati. Neki kažu da u ruho bilo utkano preko tisuću kilograma čistoga zlata.
U ratnim bi vremenima Atena od Zeusa zatražila oružje, ali tijekom trojanskog rata Zeus je objavio svoju neutralnost pa se Atena uputi olimpijskom šepavcu, kako ga rado naziva Heziod. Hefest je bio Herin sin i kovač bez premca. Žena mu je bila Afrodita.
Posejdon nikada nije zaboravio gubitak Atike i neprekidno je smišljao podlosti da uznemiri Atenu. Ovaj put je posjetio Hefesta i reče mu da će mu uskoro doći Atena s nadom da će s njim prvi put osjetiti tjelesni užitak. Nikad nećemo doznati zašto je Hefest povjerovao u nevjerojatno, ali kad je Atena stigla u kovačnicu s molbom da joj iskuje mač, odmah je zaskoči. Iznenađena Atena grubo ga odgurne, ali nedovoljno brzo. Hefestovo sjeme već je bilo ne njezinom bedru neposredno iznad koljena. Atena s gađenjem uze vunenu krpu, obrisa se i baci je od sebe. Krpa pade u blizinu Atene i oplodi Majku Zemlju. Geja ljutito izjavi da neće skrbiti o djetetu. Atena preuze tek rođenog Erihtonija, skri ga u svetu košaricu i dade na skrb Aglauri, najstarijoj kćeri Kekropa, kralja Atene. Majka i sestre joj, Herza i Pandroza znatiželjno su otvorile košaricu, a kada su ugledale dijete sa zmijskim repom umjesto nogu užasnute su se bacile u provaliju ispod Akropole.
Ateni je tužnu vijest prenijela bijela vrana. Atena je pretvori u crnu i vranama zabrani pristup Akropoli. Zatim preuze Erihtonija. O njemu se brinula s tolikom nježnošću da su mnogi mislili da joj je sin. Erihtonije je kasnije postao kralj u Ateni i izgradio mnoga svetišta u slavu svoje pomajke.
Priča kaže da je njegov lik Atena stavila na nebo kao zviježđe Auriga (Kočijaš) jer je domislio četveroprežne dvokolice.
Tantal i Pelop
Neki kažu da je Tantal vladao u Korintu, a drugi da je bio kralj u Lidiji. Plejada Diona mu je rodila Pelopa, Niobu i Broteja. Tantal je bio Zeusov blizak prijatelj. Često se gostio s bogovima na Olimpu, a često je i on bio domaćin bogovima. Čini se da mu je bliskost s bogovima pomutila razum. Jednom je ukrao božansku hranu, nektar i ambroziju, i gostivši smrtnike odavao Zeusove tajne. Ne zna se što je mislio Tantal kad je potom ugostio bogove na gori Sipil. Ubio je sina Pelopa i njegovo meso ponudio bogovima. Zgroženi bogovi bijesno su ustali od stola, samo je smetena Demetra zagrizla komad Pelopove plećke. Demetra je tugovala za izgubljenom kćeri Perzefonom, koju je Had odveo u podzemni svijet da mu bude kraljica.
Zeus Tantala odmah baci u Tartar i osudi na vječne muke. Do struka je u vodi, a kad pokuša vodu zagrabiti voda se izmiče. Ako poneku kap i zagrabi ona mu iscuri iz ruku prije nego dosegne ispucale usne. Nad njim se nadvijaju voćke prepune plodova: krušaka, crvenih jabuka, slatkih smokava, zrelih malina i narova, ali kad bi posegnuo za sočnim plodovima vjetar bi grane udaljavao od njega. Iznad njega je ogromna stijena s gore Sipil, koja mu u svakom trenutku može pasti na glavu.
Bogovi potom oživješe Pelopa. Hermes prikupi njegove dijelove. Demetra je dodala plećku od slonovače, umjesto one koju je oglodala. Ubaci ih u kotao ispunjen činima Suđenica, a Rea mu udahne život.
Jedna priča kaže da se Pelop iz kotla pojavio zračeći takvom ljepotom da se Posejdon u njega odmah zaljubio i odveo ga na Olimp u kolima koje su vukli zlatni konji. I da mu je bio peharnik i sudrug u postelji, baš kao i Ganimed Zeusu.
Druga priča kaže da je Pelop naslijedio oca u Paflagoniji, na obali Crnog mora, i odatle vladao i Lidijom i Frigijom. Kaže i to da ga je odatle protjerao trojanski kralj Il. Pelop se tada, sa silnim bogatstvom i svojim podanicima, preko Egejskog mora, uputi u Arkadiju. Prije osnivanja novog doma poželio je isprositi kraljicu.
Mirtil
Hermes je Mirtilov lik stavio u zviježđe Kočijaša. Pogledajmo što kaže priča o Mirtilu.
Kralj Arkadije, Enomaj, obožavao je konje. Svojim podanicima zabranio je križanje konja i magaraca. Sa Steropom je imao tri sina i kći Hipodameju. Ne zna se je li bio zaljubljen u kći, ili ga je proročište upozorilo da će ga ubiti njezin muž. Zbog jednog je od razloga odgađao njezinu udaju. Budući da je imao dvije kobile, od vjetra rođene, koje je dobio od Aresa i koje su bile brže od Boreja, sjevernog vjetra, svakom je proscu postavio izazov.
Onome koji ga pobjedi u trci od Pize, koja leži pokraj rijeke Alfej nasuprot Olimpije, do Posejdonovog hrama na Korintskoj prevlaci, Hipodameja će postati žena. Ulog su bili njihovi životu. Ako ne pobjede umrijet će. U drugom slučaju umrijet će on. Njegovom kočijom upravljao je Mirtil. Bio je toliko vješt da su mnogi prosci, na kraju trke, skončali od njegova mača.
Priča kaže da je Mirtil bio Hermesov sin, a neki tvrde da je bio sin Zeusa i Klimene. Mirtil je bio zaljubljen u Hipodameju, ali nije imao hrabrosti prihvatiti izazov. Međutim, bogovi jednom odluče da se prekine pokolj najdičnijih grčkih prinčeva.
I kada je Tantalov sin Pelop prihvatio izazov, odlučili su promijeniti ishod.
Iskrcavši se na obalu Elide Pelop odmah prinese žrtvu Posejdonu, zamolivši ga da mu podari najbrže kočije na svijetu. Pred Pelopom uskoro izroniše zlatne kočije koje su mogle letjeti nad vodom. U kočije su bili upregnuti neumorni, krilati i besmrtni konji.
Stigavši u Pizu Pelop odmah ugleda prikovane glave neuspješnih prosaca na bedemu. I uplaši se. Međutim, ugledavši Pelopa Hipodameja se, poput Posejdona, odmah zaljubi. Nije poznato jesu li Pelop i Hipodameja zajedno smislili plan, ali i Pelop i Hipodameja pokušali su podmiti Mirtila. Pelop Mirtilu obeća pola kraljevstva…i prvu bračnu noć s Hipodamejom. Hipodameja je Mirtilu obećala bogatstvo, ako na bilo koji način omogući Pelopovu pobjedu. Nije poznato koje obećanje je pokrenulo Mirtila, ali on je, uskoro, metalne klinove na osovini kola zamijenio klinovima od voska. U trci je upravo to presudilo. Kad je Enomaj, tijekom trke, bio u prilici da Pelopa udari s leđa, klinovi su se raspali. Konji su Enomaja vukli dok nije izdahnuo. Priča kaže da je Enomaj prije smrti prokleo Mirtila, zaželjevši da strada od Pelopove ruke.
Pelop, Hipodameja i Mirtil krenuše tada s krilatim kočijama preko mora. Sunce je zalazilo kad Hipodameja osjeti silnu žeđ. Pelop zaustavi kola na pustom otoku u blizini, u blizini Eubeje. Kad se Pelop vratio s kacigom punom vode, zateče izbezumljenu Hipodameju, koja mu reče da ju je Mirtil pokušao silovati. Bijesni Pelop se izdera na Mirtila i udari ga šakom u lice, ali kad ga Mirtil podrugljivo podsjeti na obećanje i zakletvu, brzo ušuti. I nastaviše putovanje. Ali kad su se približili najjužnijem rtu Eubeje, Pelop iznenada gurne Mirtila koji se strmoglavi u more. Priča kaže da je umirući Mirtil prokleo Pelopa i njegov rod. To je već druga priča.
Teško je dokučiti tko je pobjednik u ovoj priči. Jer čudni su motivi pokretali sudionike. Enomaj i Mirtil su skončali brzo. I čini se zasluženo. Enomaja smo zaboravili, ali je Mirtil dobio mjesto među zvijezdama. Međutim, pokazalo se da je njegova kletva bila najstrašnija kazna Pelopu i porodu mu. I da je njegov i Hipodamejin grijeh bio najveći.
Čovjek bi mogao pomisliti da ni bogovi ne znaju što čine.
