DIOSKURI
Gorgofona je bila Perzejeva kći. Ime je dobila u spomen na smrt Meduze Gorgone. U ovoj priči nam je zanimljiviji njezin sin Tindarej i žena mu Leda. Vladali su u Sparti. Priča je zanimljiva zato što nas odvodi prema događajima koja imaju povijesna uporišta. Odvodi nas prema Troji.
Leda je iz Nemezinog jajeta rodila Zeusovu djecu, Polideuka i Helenu, a Tindareju Kastora i Klitemnestru. Helena je postala Menelajeva žena. Vladali su u Sparti. Klitemnestra je bila žena Menelajeva brata Agamemnona. Vladali su u Mikeni i Argu.
Helena
Priča kaže da je Helena bila najljepša žena na svijetu. Njezina božanska ljepota bila je i njezino prokletstvo. Već ju je kao djevojčicu oteo Tezej. Priča kaže da mu je rodila kći Ifigeniju. Iz Atene i neželjenog braka izbavili su je braća, blizanci Kastor i Polideuk. Helenina je ljepota u Spartu privukla mnoge prosce, najdičnije i moćne grčke junake. Ne želeći se nikome zamjeriti Tindarej sve ugosti kako dolikuje pravom domaćinu i reče im nešto što je tada bilo nezamislivo. Helena će odabrati budućeg muža! I zatraži obećanje od svih, da će izabranika uvijek poštivati i braniti njegovu čast. Helena je odabrala Menelaja, Atrejeva sina.
Tetida
Istovremeno su dokoni besmrtnici imali svoje zabave. Pohotna braća, Zeus i Posejdon poželjela su prelijepu morsku vilu, Nerejevu kći, Tetidu. Od pohotnika ju je spasilo proročanstvo: rodit će sina koji će junaštvom nadmašiti oca. Prepustiše je smrtniku Peleju. Njihov sin, Ahil, obilježio je trojanski rat.
Možda su bogovi znali što će se događati u skoroj budućnosti. A možda nisu, jer sudbinu i bogova određuju suđenice, Klota, Laheza i Atropa.
Ni jedan smrtnik nije imao veličanstveniju svadbu. Održana je ispred Hironove pećine na gori Pelion. Svi su bogovi svjedočili vjenčanju. Hera je svjedočila s visoko podignutom buktinjom u ruci, Zeus je Tetidu ispratio do Peleja, Muze su pjevale, a Ganimed točio nektar u pehare svata. Pedeset su Nereida igrale u kolu. Kentauri su sudjelovali noseći vijence poljskog cvijeća, mašući jelovim granama i proričući sreću mladencima. Hefest je Peleju darovao iskovani oštricu koplja, a Atena mu je, od jasena s vrha gore Pelion, izglačala dršku. Zajednički poklon svih bogova bila je veličanstvena ratna oprema iskovana od zlata. Posejdon je dodao dva besmrtna konja, Balija i Ksanta.
Erida, božice svađe i razdora, nije bila pozvana. Erida ne bi bila ono što jeste, da nije domislila lukav plan. Računajući na žensku sujetu skrivećki je među uzvanike ubacila zlatnu hesperidinu jabuku na kojoj je pisalo: najljepšoj! Artemida, Demetra i Hestija nisu pokazale zanimanje, ali je sujeta Afrodite, Here i Atene odmah zamrznula svečanost vjenčanja. Zeus je s negodovanjem odbio presuditi kojoj božici treba dodijeliti jabuku. I reče im da potraže Parisa.
Troja
Na jednim je igrama, u Frigiji, Il pobijedio u hrvanju. Za nagradu je dobio pedeset mladića, pedeset djevojaka i jednu pjegavu kravu. Frigijski kralj mu reče da sagradi grad na mjestu na kojem krava prvi put zalegne. Tako je nastao grad Ilij. Il nije gradio utvrde grada zbog proroka koji su opomenuli njegova oca Dardana. Ila je naslijedio Laomedon.
Nakon neuspješne pobune bogova, Zeus je Posejdona i Apolona kaznio tako da su Laomedonu morali izgraditi gradske bedeme. Smrtnik Ajak pomagao je u gradnji Posejdonu, dok je Apolon svojom lirom pomicao kamenje.
Laomedona je naslijedio Prijam sa ženom Hekabom. U desetogodišnjoj opsadi Danajca bedemi su se pokazali neprelaznim. Homer je u Ilijadi ispričao priču zadnje godine ratovanja. Ilij danas pamte kao Troju.
Paris
Prijam i Hekaba imali su devetnaest sinova i dvanaest kćeri. Prvi sin bio je Hektor. Rođenje drugog sina obilježio je strašan Hekabin san. Sanjala je da rađa klupko zmija. Probudila se prestravljena vičući da Troja i šume na planini Idi gore u strašnom ognju. Proroci su bili nemilosrdni. Rekoše: Dijete koje će se roditi upropastit će Troju. I dogodilo se kao u priči o Snjeguljici. Prijam i Hekaba dadoše, tek rođeno dijete, pastiru s nalogom da ga ubije. Agelaj to nije mogao. Ostavi dijete na proplanku i teškim se koracima poče udaljavati. Ne zna se je li se zaustavio zato što su tako bogovi planirali, ili je samo bio čovjek. Okrenuvši se ugledao je kako medvjedica doji dijete. Tada odluči. Dijete je u torbi odnio kući, a Prijamu, kao dokaz da je obavio nalog, odnese srce mladog vepra. Djetetu je dao ime Paris. Oni koji znaju grčki rekli bi Torbar.
Mnogima nije poznato zašto je Zeus odabrao Parisa da presudi božicama.
Priča kaže da se Parisovo plemenito porijeklo uskoro objavilo u njegovoj izuzetnoj ljepoti, čestitosti, inteligenciji i snazi. Glavna mu je zabava bila u pripremanju Agelajevih bikova za borbe. Jedan bik se uskoro pokazao nepobjedivim. Paris tada objavi da će zlatnom krunom nagraditi bika koji pobjedi njegovog. Nije slutio da se bogovi vole poigravati sa smrtnicima. Olimpijski bog rata, Ares, pretvorivši se u bika, uskoro prihvati izazov. I, naravno, pobjedi. Paris bez oklijevanje Aresa nagradi zlatnom krunom. To je olimpijskim bogovima, koji su se na Olimpu zabavljali gledajući borbu, bilo nezamislivo.
Hermes uskoro, u pratnji Here, Atene i Afrodite, donese Parisu jabuku s porukom: Budući da si mudar kad je u pitanju srce, Zeus ti naređuje da jabuku dodijeliš najljepšoj!
Držeći jabuku u ruci Paris je dvojio pitajući se: zašto jedan običan pastir mora suditi o božanskoj ljepoti?, i tražio način da se ne zamjeri bogovima. Prva misao bila je: podijelit ću jabuku na tri jednaka dijela!, ali mu Hermes to izričito zabrani. Tada se Paris obrati božicama: Presudit ću, ali vas molim da se ne uvrijedite, jer ja sam samo čovjek i iz svoje gluposti mogu pogriješiti. Božice pristadoše učiniti sve što zatraži.
Mnogi smrtnici su stradali u mukama samo zato što su vidjeli bogove u pravom obličju. Unatoč tome Paris zatraži nezamislivo. Ne zna se je li ga na to natjerala želja za objektivnošću ili samo ljudska priroda. Zatraži od boginja da skinu odjeću.
Gledajući ih gole jednu do druge osupnut njihovom božanskom ljepotom, brzo je shvatio da tako ne može presuditi. Ili je možda dokučio nešto drugo. Pa reče božicama: Moram suditi svakoj posebno da izbjegnem pomutnju.
Hera mu prva priđe i krećući se baletnim koracima pokaza mu svoju veličanstvenu figuru. Pogledaj me dobro i upamti. Ako presudiš u moju korist učinit ću te gospodarom Azije i najbogatijim čovjekom na svijetu.
Sljedeća mu je prišla Atena. Prilazila je čvrstim korakom koji krasi Amazonke, govoreći: ako imaš imalo pameti i meni dodijeliš jabuku, učinit ću te pobjednikom u svim bitkama, bit ćeš najljepši i najpametniji čovjek na svijetu.
Na kraju Parisu pristupi Afrodita. Svoje rubensovski raskošno golo tijelo primakla je u blizinu dodira. Ponirući mu u oči promuklim je glasom govorila obećavajući mu najljepšu ženu na svijetu, Helenu od Sparte.
Ne postoji smrtnik koji bi drukčije presudio.
Miris iskonske žene bio je neodoljiv i smućeni Paris bez razmišljanja jabuku predade Afroditi ne sluteći koje je događaje pokrenuo.
Blizanci
Kastora i Polideuka često nazivaju Zeusovom djecom, Dioskurima. Priča kaže da se nikada nisu odvajali jedan od drugog ma u kakvoj nevolji bili. Kastor se proslavio kao vojnik, najbolji vozač bojnih kola i krotitelj konja, a Polideuk, divovske snage, kao najbolji šakač svojih dana. Obojica su ovjenčani na Olimpijskim igrama.
Odazvali su se Jazonovom pozivu kad je okupljao junake za pohod u Kolhidu. Priča kaže da je Heraklo, tijekom plovidbe, predložio Argonautima natjecanje u veslanju. Svi su rado pristali želeći razbiti monotoniju putovanja. Za veslima su proveli nekoliko napornih sati. Orfej im je glazbom i pjesmom ublažavao muke, ali su uskoro, došavši do granica svoje snage, počeli ispuštati vesla iz ruku. Zadnji su za veslima ostali Heraklo, Jazon i Dioskuri. Kastor nije odustajao iako mu ja snaga bila na izmaku. Ne mogavši ga nagovoriti da odustane Polideuk ispusti svoje veslo. Heraklo i Jazon su nastavili sve do trenutka u kojem se Jazon onesvijestio. U istom je trenutku puklo veslo u Heraklovim rukama.
Priča kaže da se tada Heraklo sa štićenikom Hilom iskrcao na obalu, a kad se u logor vratio s ogromnom jelkom, iz korijena iščupanom, Hile u logoru nije bio. Tražeći ga zaboravio je vrijeme. Argonauti su iskoristili povoljan vjetar i krenuli dalje bez Herakla i Hile. Ploveći Mramornim morem stigli su na otok Berbik. Tamo je kraljevao bešćutni Amik, Posejdonov sin. Amik je bio majstor u šakanju, i svakog bi stranca izazivao na dvoboj. Amik isto učini prišavši Argu. Odbije im gostoprimstvo dok netko od njih ne prihvati izazov. Budući da Heraklo nije bio na brodu Polideuk prihvati izazov. Navuče rukavice od neštavljene kože koje mu ponudi Amik. Amikove su rukavice bile prošarane željeznim šiljcima. Borba se odvijala na cvjetnoj poljani pokraj obale. Polideuk je poput Alija kružio oko diva pokušavajući otkriti njegove slabosti. Uznemiravao ga je kratkim direktima, ali ni jedan ni drugi nisu malaksavali, sve dok Polideuk lijevom rukom ne uputi udarac u Amikov nos. Krv je liptala, dok je Polideuk nemilosrdno nastavio udarati sa svih strana. Amik u očajanju pokuša uzaludno ući u zagrljaj. Polideuk se hitro izmače i desnicom Amiku zada smrtonosni udarac u sljepoočnicu.
Kastora i Polideuka, zbog njihove srčanosti i ratničkih vještina, rado su pozivali u nemilim događajima. Pozvao ih je i Eneja u lov na Kalidonskog vepra koji je pustošio njegovu zemlju. Pozvao ih je i Heraklo kad je krenuo u pohod na Amazonke.
Ida i Linkej
U Mesiniji je vladao Afarej. Priča kaže da mu je Arena rodila Linkeja, a Posejdonu Ida. Ida je bio snažniji od Linkeja, ali je Linkej imao tako oštro oko da je mogao vidjeti i u mraku. Ni kameni zidovi nisu mogli skriti one koje je progonio. Priča kaže da je mogao otkrivati mjesta na kojima su zakopana blaga. Bili su poznati i po svome junaštvu. Sudjelovali su, kao Kastor i Polideuk, u pohodu Argonauta i u lovu na Kalidonskog vepra. S Kastorom i Polideukom bili su i rodbinski povezani. Teško je i zamisliti da bi se takve veze mogle pokidati.
Nitko ne zna što je ljubav.
Neki čak vjeruju da je u ljubavi i ratu sve dozvoljeno. Čini se da su to vjerovali i Dioskuri.
Očarani ljepotom Febe i Hilere, zaručnica Ide i Linkeja, oteše ih kao što je Tezej oteo njihovu sestru Helenu. Smrtno uvrijeđeni blizanci krenuše uskoro u osvetnički pohod. Utaborili su se na vrhu gore Tajget s koje je pucao pogled sve do mora. Nije dugo trebalo dok oštrooki Linkej nije ugledao Dioskure na putu u Meseniju. Priča kaže da je Polideuk, ugledavši u trku bjesnog Idu, istom silinom pojurio prema njemu. Naivni Kastor se skrio u šupljinu hrasta misleći postaviti zasjedu Linkeju. Svoju zabludu shvatio je kad mu se Linkejev mač kroz drvo zabio u utrobu. Zadnjim dahom zazvao je brata. U tom trenutku, skrenuvši pogled, Polideuk nije zapazio kamen koji je bacio Ida. Jedva je izbjegao smrt kratkim trzajem glave. Teško ranjen nemoćno je gledao približavanje Ide s isukanim mačem.
Zeus tada gromom pogubi Idu i Linkeja.
Prilazeći ranjenom Kastoru Polideuk zazove Zeusa: Ne dozvoli oče da nadživim voljenog brata! Zeus se ogluši i prenese Polideuka na nebo. Ali je Polideuk bio uporan, odrekavši se besmrtnosti jer je ne može dijeliti s bratom. Nemajući izbora, Zeus odluči da se pola godine druže u Hadovu carstvu, a pola godine na Olimpu.
Njihovu bratsku ljubav nagradio je tako da ih je postavio na nebo u zviježđu Blizanaca.
