Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Očitovanje na tekst (2. dio)

Očitovanje na tekst (2. dio)

Nikica Simić

Osvrti na dijelove teksta

Na primjer, ulaganja u američko školstvo u proteklih su pedesetak godina povećana čak četvorostruko (uzimajući u obzir inflaciju), ali unatoč tim ogromnim troškovima i očekivanjima, na kraju su postignuća učenika u matematici i čitanju na završetku srednje škole ostala u prosjeku ista.

Ovaj primjer argumentacije je na razini argumentacije u kavanskim razgovorima. Naime, matematika kaže da je četiri puta nula i dalje nula. Dakle, ako je iznos početnog ulaganja nedovoljan (zanemariv) četiri puta više od toga ne znači ništa, baš kao što ne znače ništa ogromni troškovi, jer je riječ o relativnom pojmu. Iz primjera je nepoznato na koji način i u što se novac ulagao. Međutim, iz zadnje rečenice može se naslutiti kako je cilj promjena bio popraviti čitalačku i matematičku pismenost. Ako je to bio jedini cilj reforme onda se lako upitati: kakva je to reforma bila? Cjelovita, u tom slučaju, sigurno nije bila!

Lekcije iz Finske jasno poručuju koji su parametri utjecajni u poboljšavanju školskog sustava. Proizvod dobrog školskog sustava bolja su postignuća učenika općenito, ne samo u navedenim pismenostima.

Istraživanje je obuhvatilo više od 600 tisuća učenika, a pokazalo je da razlike među školama imaju relativno malo utjecaja na to koliko će osnovni ciljevi obrazovanja biti ostvareni. Uspjeh u obrazovanju daleko je više određen karakteristikama samih đaka (npr. osobnim predispozicijama i obiteljskom situacijom) nego opremljenošću škola, kvalifikacijama nastavnika, veličinom razreda, kurikulumom, itd.

Ovaj je rezultat izazvao veliko iznenađenje jer je bio u suprotnosti s tada općeprihvaćenim vjerovanjem u presudnu važnost škola za obrazovni uspjeh. Međutim, i kasnija su istraživanja potvrdila glavne zaključke iz Colemanova izvješća. Karakteristike samih đaka imaju i do desetak puta jači utjecaj na obrazovni uspjeh nego karakteristike škola. A imamo razloga vjerovati da u tom pogledu situacija u Hrvatskoj nije bitno drukčija.

U ovom je dijelu jasno objavljena platforma na kojoj autor gradi vezu između reforme školstva i škole - samo kao obrazovne ustanove. Ako je navedeno istraživanje bilo fokusirano na taj aspekt školskog djelovanja, za mene je rezultat: uspjeh u obrazovanju daleko je više određen karakteristikama samih đaka (npr. osobnim predispozicijama i obiteljskom situacijom) više nego očekivan. Međutim, ostalo dovodim u sumnju. Naime, nepoznato mi je što se mjerilo kada je riječ o kvalifikacijama nastavnika. Ako je riječ o mjerenju samo njihovih obrazovnih kvalifikacija (svjedožbe, diplome,…ocjene iz prethodnog školovanja), taj rezultat također je očekivan. Obrazovne kvalifikacije samo su posljedica njihova (uspješnog obrazovnog) školovanja i vrlo slabašna garancija za obavljanje učiteljskog posla. Finci zbog toga školovanju nastavnika / učitelja posvećuju veliku pozornost. Obrazovne kvalifikacije kandidati stječu u prvom razdoblju školovanja. Drugo razdoblje školovanja posvećno je praktičnoj primjeni stečenog znanja. Svi kandidati ne postaju učitelji, unatoč izvrsnosti u obrazovnoj fazi školovanja.

Kad je riječ o kurikulumu, priča se ponavlja. Naime, pokazuje se kako rijetki u Hrvatskoj razumijevaju tu riječ. Ja uistinu ne znam na što je autor mislio ispisujući je. Banalno razlikovanje počinje od predmetnog i školskog kurikuluma. Ne argumentirajući dalje razne tipove razlikovanja kurikuluma, navest ću naš primjer. U ovom trenutku na sceni su paralelno dva tipa predmetnih programa (predmetni kurikulumi ne postoje). Jedan promovira država (s obveznom realizacijom u školama), drugi NCVVO (Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja). Za nastavak školovanja programi državne mature su učenicima daleko zanimljiviji i prilagođeniji prosječnom znanju učenika. Međutim, nastavnici inzistiraju na izlaganju mnoštva (učenicima nepotrebnih) informacija iz državnog obveznog programa. Ne treba nam posebno istraživanje posljedica takvoga stanja. Od oko 40 tisuća maturanata polaganje testa iz više razine matematike odabire njih oko 3 tisuće. Mislim da ti brojevi jasno ukazuju na besmislenost postojećih matematičkih programa i načina njihova izlaganja. Neki misle da bi se povećanjem broja sati matematike mogli promijeniti navedeni brojevi. Takva mišljenja jasno pokazuju nerazumijevanje problema. Ja sam odgovor pronašao u interesnom učenju.

Dobra opremljenost škola podrazumijeva i mali broj učenika u učionicama (sintagma veličina razreda u hrvatskom jeziku nema značenje koje sugerira autor). Dobar učitelj u takvoj situaciji ima znatno više mogućnosti otkrivanja osobnih predispozicija učenika. I razvijanja istih. Pogotovo u dobro opremljenoj školi. Sada mislim na razne dobro opremljene kabinete, itd.

O pouzdanosti društvenih istraživanja već sam se izjasnio. Sada skrećem pozornost na interpretaciju jednog uglednog hrvatskog znastvenika jednog davnog monumentalnog istraživanja. Zaključak tipa:imamo razloga vjerovati da u tom pogledu situacija u Hrvatskoj nije bitno drukčija sasvim je logičan, pogotovo ako se uključi vjerovanjeu zaključivanju. Zabavno je što sam autor ispisuje rečenicu u kojoj kompromitira vjerovanje kao argument: A ovaj je rezultat izazvao veliko iznenađenje jer je bio u suprotnosti s tada općeprihvaćenim vjerovanjem…

Nastavljam

Snažni učinak razlika između učenika na ishode obrazovanja potvrđuju i brojne spoznaje u genetici ponašanja. Da navedem samo jedan primjer, prema nedavno objavljenom članku u vrhunskom znanstvenom časopisu, više od 60 posto razlika u uspjehu na završnom srednjoškolskom ispitu u Ujedinjenom Kraljevstvu posredovano je genetski naslijeđenim svojstvima ispitanika. Kad je pak riječ o okolinskim faktorima, kategorija kojoj pripadaju i školski utjecaji (kao samo jedan od mnogih uzroka!) objašnjavala je tek jednu četvrtinu spomenutih razlika.

Izdvojio sam ovaj dio jer su me u zonu nerazumijevanja odvele sintagme: genetika ponašanja, genetski naslijeđena svojstva i vrhunski znanstveni časopis.

O utjecaju gena na reprodukciju jedinki (bilo koje biološke vrste) svi ponešto znamo. Genetski naslijeđena svojstva, i kako ih popravljati, već su znanstveno poznate činjenice. Cijeli svijet sada vrišti protiv genetski modificirane hrane, SF priče idu i prema genetski modificiranim ljudima, ali sugeriraju i mogućnost ubrzane mutacije gena. Dakle, priče vezane uz utjecaj naslijeđenih gena na jedinke imaju itekakvo uporište u prirodnim znanostima!

Uzročnu povezanost genetskog naslijeđa s obrazovnim uspjehom nije teško naslutiti. Međutim, genetsko naslijeđe povezivati samo s jednim aspektom u spektru ljudskih sposobnosti (obrazovanje), i temeljem toga generalizirati malo je pretjerano. Zbog toga često navodim anegdotu.

Tata zeko, kao svi tate / mame odvede malog zeku prvi put u školu. Kada se mali zeko vratio doma, mama i tata odmah priupitaju: sine kako je bilo u školi? Mali zeko klikće od sreće i reče: provjeravali smo trčanje, bio sam najbolji i doda – obožavam školu. Drugi dan mali se zeko vrati tužnog lica. Na isto pitanje samo je promrmljao: bila je provjera iz plivanja. Treći je dan bila katastrofa – bila je provjera iz letenja. Zabrinuti tata krene u školu po savjet, jer mali se zeko zatvorio u sobu i ne izlazi. Vratio se s preporukom vrhunskih pedagoga: mali zeko mora na instrukcije iz letenja!

Mislim da ne moram naglašavati sličnosti s navedenim istraživanjima i zaključcima.

Priča o genetici ponašanja me prilično uzrujala. Naime, opet sam suočen sa svojim nerazumijevanjem pojma. U sintagmi je spomenuta riječ ponašanje. Pogledajmo kamo će nas odvesi analiza sintagme. Dijete je naslijedilo roditeljske gene. Temeljem njih je i „postalo“ čovjek. Međutim, već u trenutku rođenja suočeno je s okolinom. Prvi ljudski / životinjski instinkt vezan je uz preživljavanje. Dakle, najprije mora upoznati okolinu i prilagoditi se u smislu preživljavanja. U tom, a i u mnogim razdobljima poslije, roditelji su mu temeljno uporište. Sve ostalo je u područjima pedagogije i psihologije. Pretpostavljam da autor misli kako je utjecaj ovih disciplina na ponašanje zanemariv u odnosu na utjecaj gena.

Nastavljam

Ako jedan ugledni hrvatski filozof želi arbitrirati u interpretaciji teksta objavljenog u vrhunskom znanstvenom časopisu, to je samo njegov izbor. Ali siguran sam da vrhunski znanstveni časopis nikada ne bi stavio kao referencu u svojim znanstvenim radovima. Tada bi postao vrhunska znanstvena sprdnja. Zašto se onda to usuđuje staviti u medije? Isti argument ide i uz tvrdnju brojne spoznaje u genetici ponašanja.

Nakon ovakve argumentacije autor se poziva na racionalno očekivanje. Pogledajmo.

Naravno, sve to nikako ne znači da školstvo nije važno. Ali spomenute činjenice ukazuju na granice racionalnih očekivanja onoga što škole danas mogu postići.

Naravno, mudro naglašava važnost školstva, ali je struktura rečenice zanimljiva, puna negacija (nikako, ne znači, nije…). Jezikoslovci znaju koliko je autoru važno školstvo već nakon čitanja rečenice, ali da nema zabune to autor u nastavku jasno potvrđuje.

Nastavljam citiranje i komentiram.

Gdje je zdravi skepticizam?

U Hrvatskoj je takav principijelni skepticizam vrlo rijedak. Tipično, konzervativci odbacuju reforme samo kad ih predlaže ljevičarska vlada, a ljevičari također čuvaju bespoštednu kritiku samo za prijedloge svojih političkih protivnika.

U potpunosti se slažem s konstatacijom: konzervativci odbacuju reforme samo kad ih predlaže ljevičarska vlada, a ljevičari također čuvaju bespoštednu kritiku samo za prijedloge svojih političkih protivnika. To je naša stvarnost. Mislim da je autor propustio priliku jače iskoristiti taj argument u najavljivanju neuspjeha buduće reforme hrvatskog školskog sustava.

Uvodeći skepticizam u priču: Ono što nedostaje jest nepovjerljivost prema svakoj reformi obrazovanja koja obećava veličanstvene učinke, od koga god takvi prijedlozi dolazili, malo je izgubio nit u argumentaciji. Naime, mislim da više nitko u Hrvatskoj ne vjeruje obećanjima političara. Skepticizam bi se, u takvoj zbilji, mogao odnositi na to da ipak postoji tračak nade.

Međutim uvodeći skepticizam stvorio je nejasne sintagme: zdravi i principijelni skepticizam. Naime, ne mogu nikako dokučiti što je autoru zdravo (a što bolesno), a pogotovo koji principi bi trebali biti u temeljima skepticizma. Ili je u igri jedan jedini, s pozicije – ja sam u principu skeptik!

Malo me razgalila zanimljiva i neuobičajena (politička, stranačka) podjela. Naime, uobičajena je na lijeve i desne. Politički muljatori traže centar i etiketiraju se na razne načine, samo da ne budu na rubovima. U ovom slučaju zaključujem kako je naglašavenjem konzervativaca poslana poruka javnosti – trenutačno vladajući nisu desničari. Ja bih uistinu volio da netko nedvosmisleno odredi karakteristike stranaka, koje ih svrstavaju negdje. Mislim da je to u Hrvatskoj nemoguće.

Nastavljam

Postoje tri temeljna preduvjeta koje treba ispuniti želi li se dokazati da neka intervencija značajno utječe na obrazovni uspjeh. Uzmimo da neka škola uvede novi obrazovni pristup X i da se ustanovi kako učenici u toj školi postižu znatno veći uspjeh od nacionalnog prosjeka. Je li to razlog da uvedemo pristup X i u druge škole? Ne, jer možda je uspjeh te škole baziran na činjenici da ona iz nekog razloga ima učenike s izraženijim sposobnostima. U tom će slučaju pristup X biti irelevantan i neće koristiti drugim školama.

Ovaj primjer je prekrasan. Nisam ironičan, jer sam upravo s te pozicije naglasio neprimjerenost uspoređivanja američke reforme i naših pokušaja reformiranja školstva. Istraživanja također pokazuju (Mijenjajmo naše škole) da je modele školskih sustava koji negdje uspješno funkcioniraju nemoguće uspješno implementirati u neki drugi društveni kontekst. O tome jasno govori i Sahlberg u Lekcijama.

Dobro, ali ako prethodno osiguramo da je prvi uvjet zadovoljen i da se učenici na koje je primijenjen pristup X ne razlikuju od ostalih, jesmo li onda dokazali da taj veći uspjeh treba pripisati pristupu X? Zapravo ne, jer veći uspjeh učenika u toj školi može biti rezultat nekih drugih faktora koje dotično istraživanje nije uspjelo detektirati.

I u ovom dijelu prepoznajem znastvenu metodologiju. Jasno se naglašava kompleksnost utjecaja na bolji (obrazovni) uspjeh učenika. Zbog ovakvih argumenata ja sam principijelni skeptik kad su u pitanju rezultati (i njihove interpretacije) društvenih istraživanja, jer je izuzetno teško (nemoguće?) detektirati sve parametre koji utječu na ponašanje (statistički relevantnog) skupa različitih jedinki.

Nakon prethodnog izlaganja nastavak me prilično iznenadio.

Ovo su bazični uvjeti koje treba zadovoljiti prije nego što nekoj pedagoškoj intervenciji poklonimo veću pozornost, a posebno prije nego što je odlučimo primijeniti na razini cijele zemlje.

U tekstu se prvi put pojavljuje naznaka odgoja u djelovanju škola. Prva asocijacija na rečenicu bila je – čovjek ne razumije da pedagogija nije suport obrazovnoj funkciji škole. Školu definiraju svakako. Međutim, ako zaboravimo osnovno da je škola (zgrada) na prvom mjestu okupljalište raznorodne skupine djece, dakle, svojevrsno društveno biće koje ima svoju posebnu dinamiku – nijedna reforma neće polučiti očekivani rezultat. Zbog toga još jednom podsjećam: rođenjem dijete ulazi u postojeći sustav društvenih vrijednosti. Odgoj (roditeljski i ini utjecaji) od tog trenutka su konstanta njegova budućeg življenja. Pedagogija nije popis pravila koja ćemo primjenjivati u svim okolnostima. Pedagogija nije znanost! Jer nije u stanju domisliti univerzalni zakon! Ali je nevjerojatno moćna u kontekstu razumijevanja postojećih društvenih okolnosti koje utječu na razvoj pojedinaca!

Škola se zbog toga često definira kao odgojno obrazovna ustanova od posebnog društvenog interesa.

Teoriji o postanku svijeta trebalo je neko vremensko razdoblje da dokuči kako su prostor i vrijeme – jedinstvo.

Nastavljam

Međutim, ne sjećamo se da se ijedan od dosadašnjih prijedloga reforme obrazovanja u Hrvatskoj pozivao na ikakvo relevantno empirijsko istraživanje koje bi ispunjavalo sva tri spomenuta uvjeta minimalne prihvatljivosti reforme.

U najvećoj mjeri se slažem s navedenim. Možde bi ipak trebalo spomenuti istraživanja Petra Bezinovića, koja su prethodila uvođenju državne mature u naš školski sustav. Govorim o projektu koji je zaživio unatoč političkim zanovijetanjima.

Digresija

Značaj državne mature nitko u Hrvatskoj ne želi percipirati. DM se doživljava samo kao niz testova. Najčešće se, temeljem brojčanih rezultata proglašavaju tzv. najbolje škole (uz kojekakve dodatke tipa elitne) i glorificiraju najuspješniji učenici, kao da je riječ o nekakvoj utakmici. Nitko se nije ozbiljnije pozabavio porukama koje nose testovi i s te pozicije proveo analizu. Neka predmetna povjerenstva (matematika i fizika) odradila su posao prekrasno. Promovirali su najbitnije programske teme i usmjerili učenike prema drugom načinu učenja temeljenom na razumijevanju. Da nema zabune, najbitnije programske teme su na razini znatno reduciranog obveznog predmetnog programa. Unatoč tome rezultati su testova skromni. To je najozbiljnija poruka svim predmetnim programima. Da se kojim slučajem prethodna tzv. ekspertna skupina dosjetila i sva DM predmetna povjerenstva zadužila za kreiranje i predmetnih kurikuluma siguran sam da bismo sada imali solidne predmetne kurikulume. Naime, članovi DM povjerenstava prošli su intenzivnu obuku i tijekom godina uspješno korigirali početna očekivanja u testovima. Ako je itko bio (tada) kompetentan za stvaranje predmetnih kurikuluma – bili su to oni. Moja je preporuka da o tome promisli i nova ekspertna skupina, prije nego objavi nekakav javni natječaj.

Zbog (naše hrvatske) percepcije DM, koja je samo na razini rješavanja testova koji će učenicima osigurati buduće školovanje, razdoblje rješavanja DM testova postalo je razdoblje najmasovnijeg varanja u Hrvatskoj. Lekcije iz Finske šalju eksplicitnu poruku: temeljne društvene vrijednosti sustava odlučuju i o nadgradnji sustava. Političari su samo realizatori. Zbog toga imamo što imamo.

20. siječnja 2018.

 

::Tribina ZPG
Šaraj malo, brate!

Savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića za koordinaciju Ekspertne radne skupine i reforme obrazovanja Radovan Fuchs rekao je u ponedjeljak tijekom gostovanja u Dnevniku Nove TV da reforma obrazovanja ide "relativno lagano" te da se ne radi na "ho-ruk".
Da je išla na 'ho-ruk', bila bi gotova već prije nekoliko godina. Imamo cjelovitu kurikularnu reformu, odnosno segment koji je ostao i reformu koja se odnosi na strukovnu školu, primjerice, rekao je Fuchs.

Opširnije...

12. 10. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije