Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Očitovanje na tekst

Očitovanje na tekst

Nikica Simić

Tekst koji komentiram možete naći na

https://www.jutarnji.hr/vijesti/obrazovanje/fatamorgana-obrazovne-reforme-ugledni-hrvatski-filozof-propitkuje-dosege-ulaganja-u-unapredenje-skolskog-sustava/6906738/

U subotu 6. siječnja 2018. Jutarnji je list objavio tekst: FATAMORGANA OBRAZOVNE REFORME Ugledni hrvatski filozof propitkuje dosege ulaganja u unapređenje školskog sustava.

Pretpostavljam da su naslov i podnaslov teksta u ovlasti urednika, te iz toga zaključujem kako je urednik pomislio da bi tekst mogao značajno utjecati na buduće najavljene procese u provedbi Strategije. S te pozicije sam i pristupio tekstu, iako mi je ime uglednog hrvatskog filozofa bilo nepoznato u kontekstu bilo kakvih zbivanja (u proteklih četrdesetak godina) u hrvatskom školstvu. U tekstu sam pronašao stavove / mišljenja s kojima se slažem. To zasjenjenje mi je par dana ometalo fokusiranje u traženju zaključka u tekstu, jer od uglednog hrvatskog filozofa (znanstvenika) se to ipak mora očekivati. Zaključak sam uspio pronaći. Naveden je, prikriveno, sredinom teksta: Bilo bi stoga dobro kad bi se hrvatsko Ministarstvo znanosti suočilo sa svim tim općepoznatim problemima prije donošenja odluke o reformi obrazovanja, a ne, kao u američkom slučaju, tek post festum, nakon što je ogroman novac već bio bačen u vjetar.

Budući da se u navedenom tekstu navode i reference autora: autor je hrvatski filozof i polemičar. Diplomirao je filozofiju i grecistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, gdje je i predavao. Tijekom karijere bio je istraživač i predavač na nizu uglednih svjetskih visokoškolskih institucija, kao što su Sveučilište Notre Dame, Sveučilište Minnesota, King's College, Sveučilište Lingnan...odlučio sam ispisati svoj osvrt na tekst, ali i osvrt na uređivačku politiku JL.

Urednik

opremom naslova i podnaslova baca mamac čitateljima najčešće samo šaljući svoju (?) interpretaciju teksta. Riječ fatamorgana većina ljudi doživljava u značenju iluzije (iako ima i svoje znanstveno objašnjenje). U naslovu je naznačeno unapređivanje (hrvatskog) školskog sustava. Tu je urednik bio mudar(?) u isticanju nečega što nije naglašeno u tekstu. Naime, u tekstu je naglasak samo na obrazovnoj dimenziji školskog sustava.

Prva asocijacija na pridjev ugledni (u podnaslovu) bila je jedna sudska presuda u kojoj je ubojica djevojaka oslobođen s obrazloženjem – jer je iz ugledne obitelji. Iz teksta o autoru nisam naslutio razloge zbog kojih bih se trebao ugledati na uglednog hrvatskog filozofa. Naglasak stavljam na njegove (nenavedene, dakle nepoznate) znanstvene radove (iz filozofije) temljem kojih je stjecao ugled. Jer, danas je poznato da se ugled (kompetencije) znastvenika mjeri – citiranjem (brojem citata) njegovih znanstvenih radova.

Autor

Nedavno sam ispisao i objavio svoj stav o znanstvenicima koji arbitriraju o svemu iako su svoje kompetencije stekli (ako jesu) u područjima svojih zvanja. U pravilu dobivaju medijski prostor i političku podršku u ovisnosti o tome koju stranku zastupaju svojim interpretacijama aktualnih društvenih / političkih zbivanja. Ovaj autorski tekst meni je samo još jedan od argumenata u podršci te teze.

Autor je uistinu briljantan u kontekstu zasjenjenja bitnog. Briljantno je prepoznao političke sintagme (tu riječ više volim od floskule, koja je puno agresivinija), svima jasne u smislu političkih obećanja i političkog (neodgovornog) lupetanja.

Pogledajmo uvod u tekst. Reforma obrazovanja je naš najvažniji prioritet! O njoj ovisi budućnost naše djece! Pripremimo mlade za život u 21. stoljeću! Krajnji je čas za promjene!

Autor prekrasno izdvaja nekoliko primjera neodgovornog političkog lupetanja. Pogotovo u razdoblju u kojem ponajviše mladi odlaze iz Hrvatske. Prisjetimo se samo Hrvatske zemlje znanja na kojoj je ministar Primorac gradio svoj mandat.

Pomislivši da će argumentacija u tekstu voditi prema raskrinkavanju takvog načina političkog djelovanja nestrpljivo sam krenuo u tekst. Nastavak me nije obeshrabrio, ali se pojavila sumnja.

Ovakvi opetovani dramatični zahtjevi za urgentnom i dalekosežnom reformom obrazovanja nisu karakteristični samo za Hrvatsku. U SAD-u su se u posljednjih sto godina svako malo javljali slični prijedlozi svakojakih “sudbonosnih” obrazovnih reformi. No i nakon svih tih uloženih napora te niza mjera koje su pobuđivale velike nade, rezultati su bili razočaravajući. Na primjer, ulaganja u američko školstvo u proteklih su pedesetak godina povećana čak četvorostruko (uzimajući u obzir inflaciju), ali unatoč tim ogromnim troškovima i očekivanjima, na kraju su postignuća učenika u matematici i čitanju na završetku srednje škole ostala u prosjeku ista.

Naime, izvođenje bilo kakvih zaključaka na temelju uspoređivanja hrvatskog i američkog školskog sustava djelovalo mi je previše dramatično! Recimo da je (nama itekako poznati) finski školski sustav mogao biti puno bliži za uspoređivanje, u populacijskom i u kontekstu sličnog početka političkog odrastanja moderne države.

U nastavku se autor poziva na monumentalno znanstveno istraživanje iz 1966. godine. Pozivanje na rezultate znanstvenih istraživanja uvijek djeluje moćno, pogotovo ako su istraživanja u području prirodnih znanosti, u području u kojem je svaki rezultat provjerljiv. Rezultati istraživanja u području tzv. društvenih znanosti nemaju takvu snagu. Uzet ću za primjer filozofiju. Naime, povijest filozofije šalje nam najjasniju poruku o mnogim filozofskim sustavima koji se u nekim primjerima dramatično (ekstremno) razlikuju. Unatoč tome u svakom sustavu može se pronaći poneka istina.

Mudrost filozofa temelji se na promatranju vrijednosnog sustava društva u kojem su živjeli (ili žive). Filozofi ne istražuju (u smislu mjerenja). Njihova mudrost je u moći generaliziranja i savršenom poznavanju logike (u kontekstu izvođenju zaključaka, bez obzira na valjanost premisa). Političari njihove ideje provode u stvarnost. Primjeri su uistinu dramatični. Crkva je Aristotelov nauk pretvorila u dogmu i zaustavila napredak znanosti više od tisuću godina. Lenjin je Marxa pretvorio u globalno zlo. Hitler je od Nietzschea napravio zločinca. Platon je zanimljiv primjer. Filozof koji je svoje ideje želio oživotvoriti. Uistinu je poseban! Naravno, nije uspio!

Na Colemanovo izvješće: Uspjeh u obrazovanju daleko je više određen karakteristikama samih đaka (npr. osobnim predispozicijama i obiteljskom situacijom) nego opremljenošću škola, kvalifikacijama nastavnika, veličinom razreda, kurikulumom, itd.

opet sam snažno rezonirao. Do slične spoznaje došao sam nakon tridesetak godina boravka u hrvatskom školskom sustavu.

Nakon spoznaje potražio sam znanstveno uporište. I naišao na tri teksta: Kvalitetna škola (Glasser), Mijenjajmo naše škole (Stolle, Fink) i meni ponajbolji – Lekcije iz Finske (Sahlberg). Prvi tekst osvjestio mi je djecu / učenike kao temeljni motiv postojanja škola. Drugi tekst, temeljen na istraživanjima, bio je moje znanstveno uporište. Treći tekst bio je praktična provedba prvog i drugog teksta – i moje (spoznajno) osvajanje Everesta.

U prvom tekstu prepoznao sam svoj smisao djelovanja u školstvu. U drugom dobio znanstvenu podršku. Temeljem tih tekstova definirao sam svoju filozofiju budućeg djelovanja. Sahlberg mi je jasno poručio – to je moguće.

Znanstvenost društvenih znanosti odavno mi je postala samo – zabavna. Tekst na kojeg se osvrćem samo je jedan od dokaza u nizu. Autor (ugledni hrvatski filozof) temeljem Colemanovog izvješća zaključuje kako je ulaganje u reformu školskih sustava besmisleno (s naglašavanjem hrvatskog školskog sustava). A ja iz istog izvješća zaključujem kako je svaki reformator dobio jasne smjernice za buduće djelovanje (u kontekstu mijenjanja školskih sustava).

Znanstvenik (filozof) zaključuje da je status quo ponajbolje rješenje, nesvjestan da je s tim stavom kompromitirao svoju filozofsku stručnost. Jer danas ne postoji filozofski sustav koji nije temeljen na panta rhei.

U nastavku čitanja tekst uslijedilo je: Naravno, sve to nikako ne znači da školstvo nije važno. Ali spomenute činjenice ukazuju na granice racionalnih očekivanja onoga što škole danas mogu postići. Neslavna bilanca većine pokušaja dalekosežnih reformi je općepoznata, o čemu možete detaljnije čitati u tekstovima pod naslovima “Stoljeće propalih školskih reformi” ili “Muzej propalih obrazovnih reformi”. Ne bi li sve to trebalo potaknuti zdravi skepticizam prema novim grandioznim obećanjima i optimizmu bez pokrića?

Autor je uistinu briljantan u pokušajima zasjenjenja bitnog. Najprije jasno naglašava važnost školstva, iako nije razvidno što autor misli kad navodi imenicu školstvo, jer se čini da školstvo poistovjećuje s obrazovanjem. U drugoj rečenici spominje imenicu škola (opet u nekakvom njemu samorazumljivom značenju). U trećoj počinje pripremati zaključak navodeći primjere propalih reformi.

Pravi znanstvenik bi se barem, prije zaključivanja usudio spomenuti neke uspješne pokušaje reformiranja u području odgoja i obrazovanja. Ili barem pokušati pronaći razloge neuspješnosti prethodnih pokušaja i usmjeriti naše reformatore.

Naoko banalan primjer je gradnja kuće.

Onaj koji je želi graditi ponajprije procjeni svoje financijske mogućnosti. Nakon toga potraži arhitekta koji će uskladiti njegove želje s finacijskim mogućnostima. Dalje se traže znalci koji će ostvariti idejni projekt vodeći računa o proračunu. Za svaki slučaj arhitekt i financijer nadgledaju izvedbu. Na kraju je sve jasno. Kuća postoji ili ne postoji. U prvom slučaju razina zadovoljstva svih sudionika je prepoznatljiva. U drugom slučaju izvjesno je kako znalci (koji su preuzeli odgovornost) nisu bili u stanju realizirati ideju (nisu bili znalci), ili…ma razlozi neuspjeha lako su prepoznatljivi.

Projekte reformiranja školstva u pravilu financiraju političari (država). Državi taj projekt može biti uistinu važan (ako to procjene političari). Međutim, svjetska iskustva pokazuju kako je školstvo zanemarivo u hijerarhiji prioriteta. Hrvatska povijest državnog odnosa prema školstvu jasan je argument u prilog te tvrdnje. Školski je sustav (nevjerojatno) kompleksan. Onih koji ga (barem donekle) razumijevaju, zanemarivo je malo. Projekt(e) reformi kreiraju ugledni znanstvenici koji nemaju pojma što se može dogoditi pokretanjem reformskog procesa u školstvu. Projekt(e) u pravilu provode ugledni stručnjaci koji ne razumijevaju zamislili (ideje) uglednih znanstvenika (koji su kreirali projekt). Nadzorni organ ne postoji jer ne postoji znalac koji ima imalo iskustva u realizaciji takvog projekta. U takvim okolnostima izvjesno je da realizacija projekta odlazi u nekakav muzej propalih projekata.

Zabavno je to što nitko na kraju nije odgovoran. Zabavno je i to što su političari trošili novac koji nije njihov. Najzabavnije mi je to što smo baš mi tim ljudima dali ovlasti da upravljaju našim novcem.

Vraćam se na Colemanovo izvješće od prije pedeset i dvije godine: Uspjeh u obrazovanju daleko je više određen karakteristikama samih đaka (npr. osobnim predispozicijama i obiteljskom situacijom) nego opremljenošću škola, kvalifikacijama nastavnika, veličinom razreda, kurikulumom, itd.

Pozivanje na rezultate davnih istraživanja, čini se, moguće je samo u tzv. drušvenim znanostima. Bilo bi idealno da je autor naveo i neka novija istraživanja koja su barem potvrdila prethodno. Naime, svakom znanstveniku (iz područja društvenih istraživanja) mora biti jasno koji parametri utječu na rezultate istraživanja društvenih fenomena. Pozivanje na tzv. znanstvene rezultate (davnog) istraživanja u jednoj društvenoj skupini koja se značajno razlikuje od naše – samo je bacanje prašine u oči.

Stolle i Fink (Mijenjajmo naše škole) navode istraživanja koja su dvadesetak godina poslije pokazala slične rezultate (za slično društvo). Međutim, iz toga su zaključili da je neophodno unaprijediti djelotvornost i kvalitetu škola. I s primjerima dokazali da je to moguće.

Umjesto toga dobili smo rečenicu: Ne bi li sve to trebalo potaknuti zdravi skepticizam prema novim grandioznim obećanjima i optimizmu bez pokrića?

Ma autor je uistinu briljantan.

Svima je jasno da grandiozna obećanja i optimizam bez pokrića idu uz etiketu političara. Većina čitatelja takvu rečenicu doživljava kao ekstremnu kritiku vladajućih. Rečenica istovremeno sugerira znanstvenost, objektivnost i relevantnost teksta i autora. Bilo bi genijalno da nema navedenog zaključka! Zato ocjenjujem samo kao – briljantno (zasjenjenje, ili nešto drugo)!

Ocjenjujem s pozicije čitanja i razumijevanja medijskih poruka. Procjenjujem (ispisujući tekst) da će se teško naći netko tko bi se uopće usudio reagirati, na bilo koji način, na ovakav i ovako (uređivački) opremljen tekst. Unatoč naglašavanju polemičar u popisu kompetencija autora.

Nastavak slijedi

16. siječnja 2018.

 

::Tribina ZPG
Naši nasumični pokušaji

Treći dio teksta
Finska je pokazala da obrazovna reforma treba biti sustavna i dosljedna, za razliku od sadašnjih nasumičnih pokušaja intervencija u mnogim zemljama.
Lekcije su kod nas objavljene 2012. godine, iz čega bi se moglo zaključiti da se Pasijeve rječi izravno ne odnose na Hrvatsku. Međutim, budući da je Pasi izvjesno razdoblje boravio u Hrvatskoj,
Opširnije...

12. 6. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije