Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

RASTEREĆENJE

RASTEREĆENJE

Nikica Simić, prof. savjetnik

1. dio

Uvod

Zagovara se rasterećenje učenika, a događa se suprotno

je naslovnica kojom je Glas Slavonije popratio predstavljanje knjige dr. sc, Emerika Munjize: Paradoks (pre)opterećenosti učenika osnovne škole[1] (objavljeno 5. svibnja 2016.).

Sličnu priču, o austrijskoj reformi, čuo sam od Gustava Jaekela (2005.), tada ravnatelja srednje škole u Eisenertzu, a čini se da se isto ponavlja[2] u našoj kurikularnoj reformi.

Budući da ne bi trebalo sumnjati u stručnu kompetentnost kreatora novih programa[3] upitao sam se u čemu je problem, jer očito mi je da se događa nesporazum oko razumijevanja pojma – rasterećenje.

Polazeći od te pretpostavke pokušat ću se, u tekstu koji slijedi, zabavljati rješavanjem tog paradoksa[4].

Rasterećenje

Rasterećenje je glagolska imenica čije značenje podrazumijeva smanjivanje (nekakvog) „tereta“. Kad je je riječ o teretu najčešće se misli na masu onoga „što netko nosi“. To je najlakše razumijeti ako govorimo o „fizičkim radnicima“ koji bi u određenom vremenskom intervalu trebali obaviti određene (fizičke) aktivnosti. Ta priča poznata je od „robovlasničkih sustava“. Lako je zamisliti davnu gradnju piramida u Egiptu. Tada se nije razmišljalo o stotinjak tisuća djelatnika - i njihovu rasterećenju. Bili su „lako zamjenjiva roba“.

Cilj je bio prioritetan.

Da je riječ samo o tom značenju pojma rasterećenje priča bi bila lako rješiva. Međutim, ako malo proguglate, pronaći će te mnoštvo rasterećenja u dugačijim kontekstima. Ja ću u ovom tekstu skrenuti pozornost na

rasterećenje učenika.

Postojeće stanje

Učenici su u našem srednjoškolskom sustavu suočeni s petnaest do osamnaest školskih „predmeta“. Tjedno (fizičko) opterećenje je u satnici od 32-35 školskih sati. Prateći materijali (udžbenici, radne bilježnice, zbirke, …) u opsegu su do „dvjesto stranica“ po predmetu. Matematika ima podršku u osam udžbenika s brojem stranica koji se kreće oko brojke tisuću i šesto. Ukupni broj zadataka još nitko nije otkrio, zato kažem da ih je (za učenike) – beskonačno. Prateći materijali za hrvatski jezik i književnost u opsegu su od preko dvije tisuće stranica. Ako dodamo stranice udžbenika iz ostalih predmeta…Učenici u tom razdoblju proživljavaju godine od 15 do 18., a žele li nastaviti školovanje na (željenim) fakultetima njihova uspješnost se mjeri bodovima stečenim na državnoj maturi i tijekom školovanja iz svih predmeta (tzv. opći uspjeh).

a) Fizičko rasterećenje

Odrasli ljudi svoje radne obveze ispunjavaju u okviru četrdesetsatnog radnog tjedna. Ako učenici žele uspješno odraditi školske obveze, što bi im osiguravalo i uspješan nastavak školovanja, po mojoj procjeni, trebali bi „raditi“ još tridesetak sati tjedno. Račun pokazuje kako su tjedne radne obveze učenika (u odnosu na odrasle) veće za dvadesetak sati.

b) Programsko rasterećenje

Aktualna kurikularna reforma pokušaj je da se postojeći predmetni programi oblikuju na drugačiji način koji bi učenicima značajno olakšao učenje. Temelji se na „rasterećenju“, interdisciplinarnosti, obrazovnim ishodima…kompetencijama. U tom je kontekstu najavljeno smanjivanje predmetnih programa za dvadesetak posto.

Navodeći ova dva tipa opterećenosti učenika, naglasio sam ono što je svima očito, ali se zbog nečega ne želi vidjeti. Naime, pokazalo se kako prijedlozi novih predmetnih kurikuluma nisu ispunili očekivanja vezana uz (programsko) rasterećenje. O fizičkom opterećenju nije bilo riječi.

Moje razmišljanje o rasterećenju učenika[5]

Programsko rasterećenje

1. razina

Na ovoj razini riječ je o ukupnom smanjenju fizičkog opsega predmetnog gradiva. Čini se da je to najlakše rješiv problem, ali se pokazuje kako je (uporno) nerješavanje tog problema generator svih drugih koji slijede. Zašto je to tako – pokušat ću potražiti odgovor(e).

Svaki školski predmet „naslanja se“ na neku znanost, odnosno na djelatnosti koje intenzivno prožimaju naše živote. Članovi predmetnih povjerenstava u pravilu su „ljudi iz struke“, čije se stručne kompetencije ne bi trebalo dovoditi u pitanje. Međutim, pokazuje se da su im kompetencije kad je u pitanju „rasterećenje gradiva“, prilično skromne. Mislim da se to događa zbog prevelike identifikacije stručnjaka s područjem njihova interesa. Taj efekt je značajno pojačan mnoštvom novih podataka koji iz godine u godinu značajno povećevaju opseg područja njihova interesa.

Mislim da taj efekt presuđuje u kreiranju novih programa, tako da se učenik više gotovo i ne percepira - kao konzument programa.

2. razina

Ako pretpostavimo kako je ipak moguće smanjiti postojeće programe, za dvadesetak posto kako je najavljeno, trebalo bi pristupiti prilagođavanju programa postojećim predmetnim zahtjevima u različitim školama, u ekstremima, od općeobrazovnih do specijalističkih (predmetnih) programa. To se danas čini na način koji mi nije prihvatljiv. Naime, isti program realizira se s drugačijom satnicom. Rasterećenje učenika tada je „u rukama“ predmetnih profesora. Pokazuje se kako to nije najsretnije rješenje, jer smo od naših profesora uspjeli stvoriti „ovisnike o realizaciji programa“[6].

3. razina

Mogao bih je nazvati i prva, jer bi se trebala aktivirati na početku. Riječ je o tzv. interdiscipliniranju. Naime, pokazuje se kako se u mnogim predmetima pojedine teme preklapaju, odnosno, da se razdoblja izlaganja značajno razlikuju. Ekstremni primjer je u programima fizike i kemije. Recimo, fizika priprema model atoma četiri godine, a kemija s atomom započinje svoju priču. Zbog toga bi prvi posao predmetnih povjerenstava trebao biti pregledavanje svih srodnih predmetnih programa. Sličan je odnos matematike i fizike.

4. razina

Jednom davno did Pave svoje je unuke vodio u šumu „po drva“. Na povratku bi svakom djetetu stavio odgovarajuće[7] drvo na rame, a kad bi vidio kako se mučimo dodavao bi nam granu preko drugog ramena, s kojom bismo podupirali teret (poluga). Pokazivalo bi se da smo puno lakše nosili teret unatoč dodatnom opterećenju.

Zbog toga mislim kako je od neocjenjive važnosti naučiti učenike – kako učiti.

Pokušaj da se napravi univerzalni kurikulum (međupredmetne teme) „učiti kako učiti“, mislim da je preambiciozan. Zbog toga sam na stanovištu da svaki predmetni kurikulum treba imati svoj vodič za učenje predmeta.

5. razina

Ovu razinu mnogi neće percipirati kao (moguće) rasterećenje učenika. Riječ je o konceptu izlaganja gradiva. Naime, postoje zagovornici „spiralnog i koncentričnog“ izlaganja gradiva. Prvi koncept danas je (kod nas) dominantan. Prednost mu je u izlaganju veće količine gradiva, i prilagođen je brzini prirasta novih informacija (u predmetu). Drugi koncept „zagovara ponavljanje gradiva[8]“ (s pojačanim formalizmom, detaljima…specijalistički pristup) nakon određenog razdoblja.

Zagovornik sam drugog koncepta, jer sam se uvjerio kako učenici tada znatno bolje ulaze u fazu razumijevanja problema.

6. razina

Finale programskog rasterećenja vidim u pisanju udžbenika. Što je srednjoškolski udžbenik teško je zaključiti čitajući postojeće. Neki su toliko ambiciozni da ih se može koristiti i kao radni materijal na nekim visokim učilištima. Na potpuno suprotnoj strani su udžbenici koje netko voli (posprdno) proglasiti – skriptom[9].

Postoje propisani standardi za pisanje udžbenika, međutim, i tu je riječ o kontrolnim povjerenstvima (počevši od stručnih recenzenata) koji (zbog nečega) značajno zasjenjuju bit udžbenika. Naime, srednjoškolski udžbenici trebaju se temeljiti na znanosti, ali ni slučajno ne smiju imati pretenziju znanstvenog djela. Oni trebaju biti svojevrsni „bukvari“[10].

Dodatni udžbenički element zasjenjenja je u tzv. „suvremenom pristupu“ pisanju udžbenika. Naime, udžbenici se danas nadmeću brojem nepotrebnih slikovnih prikaza (nečega), kojim se značajno povećava broj stranica, iako su prilozi zanemarivi u kontekstu razumijevanja problematike[11].

7. razina

Na ovoj razini usmjeravam priču prema „dobrim učiteljima“. Naime, mislim da dobri učitelji najviše utječu na osjećaj lakoće predmeta (bezstresnog prihvaćanja predmetnog gradiva) kod učenika.

Na ovom mjestu prirodno se objavljuje pitanje: jesu li naši nastavnici spremni (kompetentni) za drugačiji način poučavanja?

Iz najavljene (eksperimentalne) implementacije novih kurikuluma (rujan, 2016.) može se zaključiti da su članovi ekspertne skupine u to – uvjereni. Ili je u eksperiment uključen i taj element – provjera kompetentnosti nastavnika.

Navodeći (meni vidljive) razine programskih rasterećenja učenika svjesno sam u „raspravi“ izostavio konzumente novih kurikuluma – učenike. Spomenuo sam ih samo u kontekstu „radnih obveza“ koje se jasno objavljuju u starim, ali i novim programima.

Učenici su izostavljeni i u predmetnim kurikulumima i u tzv. stručnim raspravama. Uglavnom su istaknuti „predmetni zahtjevi“ (sadržajni i metodološki), te neke, nazvao bi ih, ideološke interpretacije stručnjaka.

Nedavna istraživanja znanstvenika sa Zadarskog sveučilišta[12] ukazala su nam na veoma zabrinjavajuće „općekulturne“ orijentacije srednjoškolaca. Neka druga istraživanja upozoravaju na, već bi se moglo nazvati, „ovisnost o virtualnom svijetu“. Moja saznanja o čitanju (bilo čega) na razini su – jedna knjiga godišnje (uglavnom iz lektirnog popisa).

O tome, što se iz navedenoga može zaključiti, stručnjaci i predmetni kurikulumi – nisu se očitovali.

Zbog toga zaključujem:

- kurikularna reforma nije temeljena na istraživanjima postojećeg stanja,

- kurikularna reforma u prvi plan stavlja „predmet“,

- kurikularna reforma nije (u ovoj fazi) ispunila (moja) očekivanja.

Naravno je, moramo se ipak upitati: što se uopće dogodilo pokretanjem kurikularne reforme?

U prethodnom tekstu najvažnija primjedba se odnosila na izostanak istraživanja, koja su trebala (znanstveni postulat) prethoditi reformi. Pokazalo se kako je „svima bilo jasno da se školski sustav treba mijenjati“. To i dalje želi većina dionika sustava (roditelji, nastavnici, čak i učenici). Reforma je započeta prvim korakom (na pravom mjestu), mijenjanjem postojećih predmetnih programa. Silnim, entuzijastičkim angažmanom svih dionika početka reforme, stvorena je „idealna klima“ (skoro konsenzus) za nastavak priče. „Na tom valu“ moglo se napraviti uistinu nešto dobro!

Međutim, kako to davno rekoše: promjene ne kreiraju umjetnici, pjesnici, humanisti,…nego vojnici, državnici i političari – i dogodilo se što jeste.

Drugi aspekt priče vezan je uz novac „osiguran za reformu“. Zašto su se svi sudionici u kreiranju reforme upustili u avanturu znajući da – novca nema, sebi pojašnjavam s prethodnim argumentom: bili su spremni raditi i volonterski, samo da se promjene pokrenu. Međutim, zanimljivije je pitanje zbog čega je Ministarstvo pokrenulo reformu znajući da – nema novca!



[1] Nisam čitao knjigu te ne znam koje je argumente koristio autor. Iz naslova pretpostavljam da je riječ o argumentima koji „podržavaju naslov knjige“.

[2] Pogledao sam prijedlog novog kurikuluma fizike, i čini se da je tako.

[3] Namjerno razlikujem kurikulum od programa. U „matematičkom“ promišljanju kurikuluma, riječ je o skupu čiji je podskup – program.

[4] Anić, Goldstein: Paradoks m 1. misao, sud koji po nečemu izgleda proturječan opće usvojenom 2. zaključak koji prividno ili u stvarnosti proturječi ispravnom zaključivanju.

[5] Na prvom mjestu promišljam ga kao „smanjivanje stresnih stanja“ u odnosu na školski predmet.

[6] O autonomiji nastavnika i škola „kurikularna reforma“ nije se izjasnila.

[7] Dobro je znao koliki teret koje dijete može nositi.

[8] Repetitio est mater studiorum.

[9]Anić, Goldstein: skripta - predavanje profesora za potrebe studenata i pripremanje ispita umnožena…kompjutorskim ispisom.

[10] Anić, Godstein: bukvar – početnica za prvo učenje, za prvo usvajanje (predmetne op. NS) pismenosti

[11] Česti slikovni primjeri u udžbenicima iz fizike su „prelijepe slike svemira“, slike fizikalnih instrumenata, prikazi učenika koji eksperimentiraju…

[12]Krešimir Krolo, Željka Tonković, Sven Marcelić: Kulturne potrebe mladih…

20. lipnja 2016.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije