Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Reforma (prvi zaključci)

Koje vijesti dobivaju prioritet u medijima najčešće određuje urednik. Njegova percepcija važnosti često je samo slabašno naznačena u razgovorima, a često i „izvučena iz konteksta razgovora“, tako da je komentiranje novinskih tekstova jako teško. I naslov izabranog teksta u pravilu određuje urednik.

Pođimo zato od naslova: Talentirani učenici moći će pohađati više razrede.

Ako pretpostavimo da je naslov odredio urednik, lako je zaključiti da čovjek nema pojma. Naime, u našem školskom sustavu odavno postoji takva mogućnost, nazvana „akceleriranje“ učenika (uz suglasnost roditelja)[1]. Međutim, ako pretpostavimo i to da reformatori tu mogućnost najavljuju kao „važnu promjenu“, lako je iz rečenoga, zaključiti da niti oni o postojanju te mogućnosti – nemaju pojma. Da ne govorim o tome kako je ova tema, u ovom trenutku, marginalni reformski problem.

U navedenom tekstu su i rečenice: Pritom su iz ekspertne skupine za kurikularnu reformu izašle prve konture. Po jednoj od njih, učenik drugog razreda koji se pokazao odličnim iz matematike[2] ili bilo kojeg predmeta mogao bi slušati program četvrtoga razreda.

Problem afirmiranja darovite djece naglasio je i dr. sc. Boris Jokić, voditelj Ekspertne skupine, citiram: Treba nam fleksibilnost, učenje ne treba biti isključivo organizirano prema dobi već je moguće formiranje razreda po sposobnostima učenika.

Iz navedenog zaključujem kako su reformatori krenuli „gradeći kuću od krova“ – najprije „rješavajući problem darovitosti“. Da su kojim slučajem pročitali Lekcije iz Finske, mogli su otkriti kako se u finskim odjeljenjima nalaze i darovita i djeca sa skromnijim potencijalima te bi ovu mogućnost dugo promišljali prije najave. Da su konzultirali ozbiljnije psihologe mogli su saznati kako je model školske „selekcije prema sposobnostima“ odavno napušten[3].

Naravno, odmah se pitam zbog čega se ova skupina nazvala – Ekspertna skupina[4].

Matematiku sam spominjao u prethodnim tekstovima, najviše zbog ovakve percepcije javnosti (matematika na prvom mjestu). Još malo ću se osvrnuti na navedeni dio.

Iz teksta nije razvidno radili se o drugom/četvrtom razredu osnovne ili srednje škole. Ako se tekst odnosi na prva četiri razreda osnovne škole, tada bih rečenicu nazvao – nebuloznom. Naime, svaki (razvojni) psiholog mogao bi izložiti mnoštvo argumenata o prednosti igre, u toj dobi, u odnosu na kojekakva učenja. „Apstraktna moć“ kod djece razvija se znatno kasnije.

Mislim da bi naši (samonazvani) eksperti morali ipak potražiti one prave eksperte (ako se ovaj dio odnosi na razrede osnovne škole i na matematiku).

Međutim, ako se u tekstu rečeno odnosi na drugi/četvrti razred srednjih škola, kad je u pitanju matematika, naši eksperti uistinu nemaju pojma. Naime, (i matematičko) daroviti učenici odavno su uključeni u cikluse natjecanja (školsko, općinsko/županijsko, državno, međunarodno). I postoje mnogi primjeri (učenika) koji su već u drugom razredu bivali uključeni u olimpijske timove. To znači da moraju vladati programima sva četiri razreda. Najsvježiji je primjer maloga Daniela Paleke (Zadranina), koji je brzo prepoznat i brzo uključen u dodatne programe edukacije. Ne moram reći da je postao i osvajač medalja na olimipijadama.

I sada nekakva Ekspertna skupina želi to i „ozakoniti“. Wow.

Citat: Druga novost je uvođenje međupredmetnih tema u nastavu. Ukupno ih je sedam.

Ako tzv. Ekspertna skupina misli da reforma mora krenuti najprije s implementacijom „uvezenoga“ iz EU, onda smo doista u problemima. Naime, nakon što se kreira 29 (broj iz teksta) predmetnih kurikuluma i tome doda još 6/7 međupredmetnih tem(ic)a, učenici će „vrištati od sreće“ i na svakom svojem skupu nositi majice s „bravo majstori!“.

Ne želim uopće komentirati nazive tema, jer smo već imali dva nasilna pokušaja uvođenja, nečega oko čega ne postoji konsenzus.

Učiti kako učiti jeste međupredmetna tema, najavljena još prije 4-5 godina. Mislim da je to i najvažnija tema u toj shemi. Prioritet su dobile neke druge, a sada se ova najavljuje u nekom „bastardnom obliku“. Učenici će kroz različite predmete učiti i – kako učiti.

Novi pristup vjeronauku

Ovaj podnaslov (i dolazeći tekst) me uistinu konsternirao.

Naime, ako nam je najveći problem moralnost/etičnost/duhovnost društva onda se to treba reći glasno i jasno, na način: mi smo društvo u katastrofalnoj pozicijii i treba nam hitna „duhovna obnova“.

I, siguran sam, nitko u RH neće imati prigovor!

U završnom dijelu teksta navedene su opcije angažmana nastavnika vezane uz kreiranje predmetnih kurikuluma. Tu se nema što komentirati, osim završnih rečenica B. Jokića:

Tko želi promijeniti kemiju ili geografiju, ovo mu je jedinstvena prilika. Pozivamo sve koji imaju želju da se uključe u rad mimo lobija u obrazovanju, bilo udžbeničkih, informatičkih ili psihološko-pedagoških.

Ako pretpostavimo da je g. Jokić autorizirao tekst, tj. da je suglasan s navedenim, te dvije autorizirane rečenice (pogotovo druga) postaju jako zanimljive – za komentiranje.

U prvoj se javljaju (eksplicitno) samo dva predmeta, a u drugoj se najprije naglašava želja kao ključni motiv uključivanja u rad, da bi se u nastavku u negativnom kontekstu eksponirali nekakvi „lobiji“.

Iz prve rečenice može se (površnim čitanjem) zaključiti kako su jedini problem predmetni kurikulumi navedenih predmeta.

U drugoj rečenici s lakoćom nalazim sebe. Naime, imam jako izraženu želju da mijenjam programe upravo navedenih predmeta. Mogao bih navesti niz argumenata za njihovo mijenjanje, međutim, nemam baš nikakve kompetencije da i interveniram u samim promjenama. „Moj slučaj“ se može svesti na: ma znam (siguran sam – i želim!) da se programi ovih predmeta promjene, a li ne znam kako.

S te pozicije, navedena rečenica voditelja tzv. Ekspertne skupine je u najmanju ruku – nepromišljena.

Spominjanje navedenih lobija u obrazovanju (udžbeničkih, informatičkih ili psihološko-pedagoških) u (očigledno je) negativnom kontekstu, bez argumentacije, smatram našim tipičnim načinom etiketiranja (bilo čega), nakon čega etiketa postaje i evaluacija.

Pogledajmo zato na koji način bi mogli utjecati navedeni (navodno postojeći) lobiji.

Udžbenički lobi[5]

Pretpostavimo dakle da postoji skupina utjecajnih ljudi koji zastupaju interese izdavačkih kuća koje se bave tiskanjem udžbenika. Pretpostavimo dalje da je temeljni interes izdavačkih kuća „zarada“, tj. tiskanje i prodaja što više udžbenika. Na temelju tih pretpostavki možemo naslutiti i ulogu lobista.

Zarada se uz te pretpostavke može ostvarivati na razne načine.

Prvi je jednostavan: što jeftinija proizvodnja i što veća cijena u prodaju.

Lobisti bi u ovom slučaju djelovali na (političke) odluke vezane uz minimalne uvjete kvalitete tiskanog materijala i u području (ne)ograničavanja cijena proizvoda.

U prethodnom razdoblju država je djelovala u području standarda vezanog uz kvalitetu udžbenika, ali i u kreiranju maksimalnine cijene jednog udžbenika.

Drugi način „zarade“, u prethodnom razdoblju, pokazao se kao jako značajan. Vezan je uz odlučivanja – koja će izdavačka kuća dobiti posao tiskanja udžbenika. Tada za (zajednički) „udžbenički lobi“ nastupa kriza. Naime, tada je jasno da svaka izdavačka kuća ima samo svoj interes. Do sada se to rješavalo na način da Ministarstvo formira povjerenstvo koje će procjenjivati kvalitetu ponuđenih prijedloga udžbenika. Budući da većina prijedloga zadovoljava definirane standarde kvalitete, povjerenstvo svim (takvim) udžbenicima daje „zeleno svjetlo“. I svi takvi udžbenici pojavljuju se na tržištu. Ministarstvo tada donosi odluku o udžbenicima koji će ostati na tržištu temeljem propisa o definiranoj postotnoj prodaji ponuđenih udžbenika u tekućoj godini.

Paralelno objavljuju naputak da svaki učenik mora imati udžbenik. Agencijski viši savjetnici taj naputak obvezno proslijeđuju nastavnicima na stručnim skupovima.

U ovom dijelu „zarađivanja“ ima jako puno prostora za lobiranje.

Neku treću ulogu udžbeničkog lobija ne mogu naslutiti. Pogotovo vezu s kreiranjem predmetnih kurikuluma. Naime, svakome mora biti jasno kako su izdavači, u tom dijelu, zainteresirani samo u dijelu „brzine proizvodnje“ predmetnih kurikuluma. Nakon toga s lakoćom nalaze autore budućih udžbenika, te svoja moguća „lobiranja“ usmjeravaju u prva dva dijela.

Zaključak 1:

Izjava g. Jokića nema nikakvu argumentaciju. A zašto je prezentirana…i o tome se može razmišljati.

Informatičk(i) lobi(ji)

Najprije me zbunjuje „množina“ u izjavi. Informatika je samo jedan predmet u školskoj ponudi. Po mojoj procjeni izuzetno važan u kontekstu suvremenog življenja. Zbog toga mislim kako je jako važno da predmetni kurikulum(i) informatike zadovolje sve spektre potreba suvremenog življenja.

Činjenica je da više nema učenika bez mobitela s nevjerojatnim mogućnostima. Činjenica je da više niti jedan poslodavac neće primiti novog djelatnika bez kompetencija u osnovama informatike. Činjenica je da mi živimo u takvom svijetu…i tko god misli da se „kotač povijesti“ može vrtiti unatrag – u krivu je.

Naravno, te činjenice afirmiraju područje, struku …i ljude koji se bave informatikom. Mi ih možemo voljeti ili ne, ali oni su (čak i „hardverska“) budućnost školskih sustava. Pa ako ti ljudi požele i „društveno priznanje“ i status koji ide uz to, u najmanju ruku, treba čuti njihove argumente i maksimalno se potruditi da se – uvaže.

Njihov lobistički interes ni jednog trenutka ne vidim u kreiranju informatičkih kurikuluma. Banalno je. Informatički kurikulum mogu kreirati samo informatičari, koji su „po definiciji“ pripadnici istog (i jedinog) lobija.

Vratimo li se definiciji lobija, i mogućnosti „zarade“ temeljem lobiranja, lako je pronaći „velike informatičke poslove“ i u školskoj informatici, ali prije svega u tzv. opremanju škola – hardverom i softverom.

U tome je, sasvim sigurno, naš ministar – ekspert. Pa ako itko može značajno lobirati u ovom segmentu, to je – dr. sc. V. Mornar.

Zato mi spominjanje „informatičkih lobija“ u negativnom kontekstu svojevrsna naznaka mogućeg „osobnog nesporazuma“ g. Jokića i g. Mornara.

Zaključak 2.

Izjava g. Jokića nema nikakvu argumentaciju. A zašto je prezentirana…i o tome se može razmišljati.

Psihološko-pedagoški lobiji

I u ovom slučaju me zbunjuje množina u navođenju. Istina da ima opravdanje u navođenju dva područja (jedan je psihološki, a drugi je pedagoški). Međutim, i dalje sam zbunjen izjavom, jer je jedan od najbližih suradnika g. Jokića psiholog dr. sc. P. Bezinović. Iz prethodno ispisane argumentacije, moglo bi se zaključiti kako je suradnja g. Jokića sa svojim suradnicima – u krizi.

Pogledajmo zato na koji način na kreiranje predmetnih kurikuluma mogu utjecati navedeni lobiji (ako postoje).

Predmetne kurikulume ispisuje „struka“. Barem ja tako mislim. Nakon što se struka objavi, u kontekstu važnosti tema koje učenici trebaju konzumirati tijekom školovanja (osnovna i srednja škole), strukovna priča je dovršena.

Međutim, tek tada strukovna priča dolazi u zonu evaluacije. Eksperti struke znaju što je važno, međutim, (uvjerio sam se na mnoge načine) nemaju pojma kada i koja informacija je prijemčiva učenicima.

Upravo na tom mjestu moraju djelovati (razvojni) psiholozi i pedagozi (odgoj, didaktika, metodika). Kome to nije jasno ne treba se baviti poučavanjem djece na bilo kojoj razini – a pogotovo reformom.

Ja sam po „vokaciji“ prirodoslovac, dipl. ing. teorijske fizike, (banaliziram, matematičar i fizičar u prosvjeti) koji je „radni vijek“ proveo u sustavu odgoja i obrazovanja.

I danas sam jedino na strani psihologa i pedagoga u kontekstu – i obrazovanja.

To je ono što mora biti u temeljima školskih sustava. I prije matematike, i prije fizike, i prije informatika...jer odgoj utječe na obrazovanje a obrnuto ne vrijedi.

To sam pročitao i savršeno rezonirao na tu rečenicu, koju je jednom zgodom ispisao prof. dr. sc. Pastuović.

Istina je i to da je (prethodni) „pedagoški lobi“ proizveo (i) kod mene izuzetno negativnu interferenciju. Zbog toga, u petnaest godina postojanja ZPG, nikada nisam poželio pedagoga u svojoj školi. Moguće je da će, po inerciji značaja, i iformatički lobij(i) zaboraviti svoj značaj u školskom sustavu i poželiti „političku moć“.

Zaključak 3.

Izjava g. Jokića nema nikakvu argumentaciju. A zašto je prezentirana…i o tome se može razmišljati

Malo sam pretjerivao u ispisivanju svojih promišljanja jednog „običnog“ teksta u novini. Učinio sam to namjerno. Razlog je banalan. Prije desetak dana ispisao sam rečenicu (www.zpg.hr) u tekstu Gimnazija 2. dio:

U društvu pravila igre određuju „ljudi na vlasti“, ljudi koje smo izabrali misleći da znaju bolje od nas (valjda bi tako trebalo biti). Međutim, iz iskustva zaključujem kako je njihov „prvi potez“ vezan ponajviše uz „kokodakanje nakon snesenog jajeta“[6], a „drugi potez“ na razini, „poslije mene – potop“.

Što je motiviralo voditelja tzv. Ekspertne skupine da ispriča „svoju priču“ (u navedenom tekstu: Prvi zaključci u provedbi velike reforme hrvatskog školstva) i prije nego je reforma krenula mogu jedino svesti na „kokodakanje“.

Voditelj Ekspertne skupine, koji zna (argumentirano?) za postojanje lobija utjecajnih u obrazovanju, valjda zna i dosege njihovih utjecaja i slijedom toga, bilo bi mudro o tome informirati one koji se prijave/uključe u kreiranje kurikuluma, a koji o tome nemaju pojma.

Svi oni koji su preuzeli odgovornost za „Veliku reformu reformu hrvatskog školstva“ ovo su morali znati u trenutku preuzimanja odgovornosti. Zato je ova rečenica tipična u našoj političkoj stvarnosti. Preuzet ću odgovornost (funkciju, moć,..), a onda za vjerojatni neuspjeh (s ovakve pozicije preuzimanja ovlasti) okriviti sve one prije njih.



[1] Sjećam se da su mi, davno, uputili takav prijedlog vezan uz školovanje djeteta. Odbio sam.

[2] Čini se da se talentiranost u našim školama vezuje na prvom mjestu uz matematiku.

[3] Krajem osamdesetih, polazeći sa slične pozicije, pokušao sam nagovoriti dr. sc. Tomislava Grgina da mi pomogne u ostvarenju iste ideje. Međutim, jako brzo me uvjerio kako to nema smisla, argumentirajući da su takvi pokušaji postojali – i nisu bili uspješni.

U nastavku promišljanja modela promjena posvetit ću vrijeme temi o načinima i mogućnostima afirmiranja darovitih učenika.

[4] Hrvatska enciklopedija: ekspertiza (franc. expertise, od lat. expertus: iskusan, prokušan, vješt).

Anić, Goldstein: ekspert 1. Osoba s velikim znanjem ili iskustvom na određenom području; stručnjak, znalac. Naježim se kad netko sam sebe nazove ekspertom.

[5] Hrvatska enciklopedija: lobi (engl. lobby: hodnik, predvorje parlamenta), skupina, organizacija ili asocijacija koja vladu ili političke dužnosnike i tijela koja donose odluke nastoji nagovoriti na promjenu određene javne politike, odnosno na donošenje ili izmjenu zakona u skladu sa svojim željama. Lobiranje uključuje izravno obraćanje pojedinim zastupnicima u predstavničkim tijelima radi dobivanja njihove potpore za prijedloge koje lobist zagovara, ili protiv nekih drugih prijedloga, te aktivnosti šire javnosti koja se mobilizira za istu svrhu. Lobist je profesionalac (odvjetnik, agent) koji zastupa interese različitih lobija: utjecajnih poslovnih, političkih, nacionalnih, regionalnih, cehovskih, profesionalnih i drugih interesnih skupina i krugova.

[6] Pritom ne misle na mogućnost da je sneseno jaje možda – mućak.

7. lipnja 2015.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije