Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Gimnazija 1. dio

Ovih dana formira se povjerenstvo od jedanaest (11) članova koje će u dolazećem vremenu preuzeti odgovornost za kreiranje Nacionalnog kurikuluma za gimnazijsko obrazovanje. Naglasak bi se trebao staviti na kreiranje predmetnih, međupredmetnih i modularnih[1] kurikuluma.

Broj predmetnih kurikuluma je 26[2], međupredmetne teme (kurikulumi) navedene su u NOK-u i ima ih šest[3]. Dva kurikuluma već su kreirana (zdravstveni i građanski odgoj i mislim da neće trebati doradu). O modularnim kurikulimima nemam jasan stav. Naime, može ih biti koliko god se modula pojavi u fokusu. Za svaki kurikulum najavljeno je skoro kreiranje povjerenstava.

Ovakvo planiranje, s obzirom na postojeće stanje – jedino je moguće.

Ključnu (i presudnu) ulogu vidim u ovom (gimnazijskom) povjerenstvu od jedanaest članova. Mislim u kontekstu kreiranja („idealnih“) predmetnih kurikuluma.

Budući da sam se javio na nedavni Poziv (koji je objavljen na stranicama MZOS-a, (prijave od 9. travnja do 23. travnja) ova problematika i dalje me okupira. Naime, mislim da je rok za prijavljivanje bio prekratak, s obzirom na to što su kandidati trebali priložiti i svoj prijedlog promjena.

Budući da me više ne obvezuju rokovi, a tema i dalje jako zanima, promišljam i dalje predstojeće poslove pokušavajući sagledavati „problem“ iz različitih kutova.

Počet ću od „definicijskih temelja“.

Hrvatska enciklopedija:

gimnazija (lat. gymnasium, mn. gymnasia, prema grč. γυμνάσιον: vježbalište), općeobrazovna škola drugog stupnja; općeobrazovna srednja škola. Naziv gimnazija spominje se uz prva sveučilišta u Italiji i Francuskoj (XIII/XIV. st.), pored naziva studium generale, universitas i – u doba humanizma – academia. Od XVI. st. počele su se gimnazijom nazivati i lat. škole s višim nastavnim planom. God. 1503. pavlini su u Lepoglavi osnovali prvu javnu gimnaziju u Hrvatskoj. U XVII. st. u Njemačkoj se gimnazijom nazivala vrsta srednje škole koja je imala karakter sveučilišta. Iz različitih latinskih (katedralnih, samostanskih, gradskih i dr.) škola nastale su u zap. Europi gimnazije humanista, a potkraj XVIII. st. naziv gimnazija dobio je općenitije značenje. Odredbom pruske vlade od 1812. gimnazijama su se proglasile one škole koje pripremaju učenike za sveučilište. Tu odluku prihvatile su i druge njem. zemlje, zatim Austrija i Rusija. Pored naziva gimnazija održali su se pov. nazivi kao npr. lycée (licej) i collège u Francuskoj, odn. liceo (pored ginnasio) u Italiji, public school i grammar school u Engleskoj, athenée u Belgiji te high school u SAD-u. – Pod utjecajem neohumanističkih ideja stvoren je tip humanističke gimnazije koja je ubrzo postala povlaštena općeobrazovna ustanova s pretežno klasično-humanističkom naobrazbom. Taj se tip gimnazije, mijenjajući s vremenom svoju osnovnu strukturu, održao kao klasična gimnazija u mnogim zemljama. Pored nje je već potkraj XIX. st. nastala realna gimnazija, kojoj nastavni plan, za razliku od klasične, obuhvaća više realnih, tj. prirodoznanstvenih predmeta, živih jezika i crtanje.

Kratki komentar:

U Hrvatskoj u ovom trenutku postoje različiti modeli gimnazija: opća, prirodoslovna, jezična, klasična i eksperimentalne strukovne gimnazije. Uvažavajući definiciju (općeobrazovna škola drugog stupnja; općeobrazovna srednja škola) naslućujem i prvi problem u kreiranju gimnazijskog kurikuluma, tj. problem uspostavljanje konsenzusa oko pitanja: što je to opće obrazovanje?

Zato mi je puno zanimljivija definicija iz 1812. (gimnazijama su se proglasile one škole koje pripremaju učenike za sveučilište.) Mislim da bi se i oko toga trebao napraviti konsenzus, možda čak i korekcija navedene defiinicije, s dodatkom: …pripremaju za pojedine fakultete.

Izdvojeni dio poslao sam u prilogu „svoje kandudature“.

Sada nastavljam tragom definicije i rečenoga.

Promišljajući (jako dugo) koncept općeg obrazovanja uvijek sam se suočavao sa samorazumljivošću navedene sintagme. Drugima (čini mi se) jasnom, a meni potpuno nerazumljivom.

Međutim, krenuvši tragom „definicije“ shvatio sam kako je isti problem „mučio“ i druge, puno prije mene. I, ti drugi, domislili su novu definiciju.

Odredbom pruske vlade od 1812. gimnazijama su se proglasile one škole koje pripremaju učenike za sveučilište. (Vidljivo je da je iz definicije izbačena sintagma općeg obrazovanja).

Promišljajući, dalje, koncept sveučilišta (onoga prije iz 1812. i ovog danas), zaključio sam da značenje iste riječi nije isto.

Zato sam krenuo u „istraživanje“, i konzultirao Hrvatsku enciklopediju, našavši:

sveučilište ili univerzitet (njem. Universität, od srednjovj. lat. universitas, genitiv universitatis: udruga; zajednica), zajednica fakulteta i drugih visokoškolskih ustanova osnovana radi unaprjeđivanja nastavne, znanstvene ili umjetničke djelatnosti. Na sveučilištu se studiraju različite znanosti i interdisciplinarni studiji, te stječe najviša (visokoškolska) naobrazba i znanstveni stupnjevi. Sveučilišta su važna središta i čimbenici znanstvenoga, kulturnoga, gospodarskoga i društvenoga razvoja…

Nakon ukinuća isusovačkoga reda (1773), mandatom Marije Terezije u Zagrebu je 1776. osnovana Kraljevska akademija znanosti, koja je u početku imala tri fakulteta: teološki, pravni i filozofski. Moderno sveučilište u Zagrebu osnovano je 1874. Zakonskim člankom ob ustrojstvu sveučilišta Franje Josipa I. u Zagrebu, a sastavnice su mu bile: bogoslovni (teološki), pravoslovni (pravni) i mudroslovni (filozofski) fakultet.

Zagrebačko sveučilište danas obuhvaća znanstveno-nastavne i umjetničko-nastavne sastavnice: 29 fakulteta, 3 akademije i sveučilišne centre.

U Hrvatskoj djeluje sedam sveučilišta (od kojih neka imaju i fakultete izvan svojih sjedišta). To su, uz zagrebačko, sveučilišta u Dubrovniku, Puli, Rijeci, Osijeku, Splitu i Zadru[4].

Ako se vratimo u 1812. i promislimo definiciju tadašnje gimnazije (koja učenike priprema za sveučilište) nije teško zaključiti da se „priprema“ za sveučilište svodila na pripremu za nekoliko fakulteta. Ali ako istu definiciju primijenimo danas, recimo za Zagrebačko sveučilište, priča postaje puno kompleksnija, jer priprema za sveučilište sada znači pripremu za 29 fakulteta.

Sličan problem prepoznali su i prije, te su se gimnazije počele diferencirati. I dogodila se diferencijacija na humanističke, prirodoslovne (i druge) gimnazije[5]. To se počelo događati u XIX. stoljeću.

Kod nas se taj problem, danas, rješava na sličan način (kao u XIX. st.) – „proizvodnjom“ različitih tipova gimnazija.

Međutim, ako pogledamo iskustva (uspješnih zemalja) uočit ćemo drugačiji pristup.

Ja ga prepoznajem kao „promjenu definicije“ gimnazije.

Naime, njihovi školski sustavi temeljeni su u velikoj mjeri na velikom broju izbornih predmeta (modula). Učenici tada biranjem premeta (modula) preuzimaju obvezu (i osobnu odgovornost) učenja onoga što ih zanima i vodi na ciljani fakultet. One predmete koje ne žele učiti (a moraju!) oni će s lakoćom – neizabrati. Mislim da je to jedan od najjačih argumenata za (netko je može nazvati tako) – radikalnu reformu.

Dakle, ako bi definicija gimnazije bila:

gimnazija je škola u kojoj se učenici mogu obrazovati/pripremiti za svaki (izabrani) fakultet na sveučilištu.

U najjednostavnijem obliku, definicija bi mogla biti: škola koja priprema za fakultet/e.

„Ovakva logika“ proizvodi, naravno, niz „problema“ (u postojećem sustavu).

Pogledajmo najprije kamo bi nas mogla odvesti.

Državna matura i gimnazije

Država je prije 6-7 godina definirala „izgled DM“. Propisala je tri, za sve učenike, obvezna predmeta (materinji i prvi strani jezik, te matematiku) i tzv. izborne predmete. Takvim „izborom predmeta“, državna matura postala je i svojevrsni „prijemni ispit“ za većinu hrvatskih fakulteta. Polaganje državne mature postalo je i (nužni) uvijet za daljnje školovanje.

Rezultati (polaganja DM) brzo su pokazali kako su učenici gimnazija u velikoj (programskoj) prednosti u odnosu na učenike strukovnih škola.

I slijedom toga, nastale su eksperimentalne strukovne gimnazije, najviše kao posljedica skromnih rezultata učenika strukovnih škola na državnoj maturi. Procjenjujem da im je uzor bio u prethodnom „Šuvarovom sustavu“, u kojem su sve škole, prve dvije godine, imale zajednički program općeg obrazovanja, a nakon toga učenici su se opredjeljivali za „ponuđene smjerove“, koji su im „osiguravali“, ili daljnje školovanje ili finalizaciju struke koju su odabrali.

To je, za mene, jedna izravna i zanimljiva posljedica uvođenja državne mature.

Iz navedenog se može zaključiti da su predmetni ispiti na državnoj maturi u najvećoj mjeri prilagođeni gimnazijskim programima, što se moglo i očekivati s obzirom na definiciju (vezanu uz pripremu za daljnje školovanje) i prihvaćanje DM (kod većine fakulteta) kao zamjenu za klasifikacijski ispit.

Međutim, unatoč silnoj (programskoj) prednosti gimnazija u odnosu na strukovne škole, DM je pokazala da niti rezultati gimnazijalaca nisu bili na očekivanoj razini[6].

U navedenom tekstu kratki je prikaz našeg iskustva posljedica uvođenja državne mature.

Budući da vas pokušavam uvjeriti u „svoju logiku“, jasno je da je i taj argument u toj funkciji. Pogledajmo još jednom:

Problem 1.

Većina fakulteta bodove „osvojene“ na DM prihvaća kao bodove za upis na svoj fakultet. Neizostavno je spomenuti da su fakulteti objavili koji predmeti su – njima relevantni (za „prikupljanje bodova“).

Problem 2.

Neki fakulteti traže i dodatne provjere na tragu bivših kvalifikacijskih ispita, koji su nekad bili njihov kriterij upisa.

Problem 3.

Neki fakulteti (s umjetničkim nazivnikom) nemaju jasno uporište u prethodnom školovanju – i procjenjuju – darovitost/talentiranost/kreativnost…kandidata.

Problem 4.

Smatram ga sada najvažnijim. To je problem vezan uz kreiranje sustava koji može uskladiti želje svih kandidata i fakulteta.

To je priča naše predstojeće kurikularne reforme.

Prijedlog

Promišljajući navedeno (postojeće stanje i pretpostavljene želje učenika) domislio sam nekakv (kompromisni) put koji bi mogao biti početak.

Korak 1.

Prvi korak svakako mora biti „proizvodnja idealnih[7] predmetnih kurikuluma“. Mislim da je baš u tom dijelu uloga predmetnih/kurikularnih/gimnazijskih povjerenstava – nemjerljiva.

Pokušat ću argumentirati ovu tezu.

Ako (jednom) uspijemo kreirati „idealne“ predmetne kurikulume, svaka škola i svaki profesor/nastavnik/učitelj (djelujući u bilo kojoj školi: strukovnoj, umjetničkoj, raznim profilima gimnazija…), može bez problema derivirati/izvesti ono što je njemu (programski) najvažnije (razne module[8]) iz predmetnih („idealnih“) kurikuluma.

Procjenjujem da bi se na tom mjestu mogao javiti problem vezan uz moguća povjerenstva strukovnih škola koja bi mogla poželjeti kreirati vlastite/nezavisne (strukovne) predmetne kurikulume.

To svakako treba izbjeći.

To je (mislim) moguće ako bi se predmetni kurikulumi jasno definirali u odnosu na razvojne faze djece. Zato bi u svakom predmetnom povjerenstvu od velike pomoći bio „razvojni“ psiholog/inja.

Korak 2.

Mislim da će se na ovom mjestu u najvećoj mjeri „lomiti koplja“. Naime, iz „baze predmetnih kurikuluma“ trebali bi se generirati profili svih škola. Pogledajmo što bi to moglo značiti za gimnazije.

Prvi problem vidim u strukturi, tj. u postojećim definicijama.

Prvo pitanje (koje si postavljam) vezano je uz definiciju gimnazije. Mislim da je upravo u definiciji gimnazije temelj i polazište u reformiranju sustava.

Ako bismo prihvatili definiciju - gimnazija je škola koja priprema djecu za daljnje školovanje na izabranom fakultetu – mnogi problemi sustava (s pozicije učenika, na prvom mjestu) ne bi se uopće objavljivali. Učenici bi samo birali predmete koji su im relevatni u kontekstu njihova izbora (interesnog učenja). Mislim da bi tada i njihov (školski) uspjeh bio značajno bolji, a i uspješnost u nastavku školovanja.

Naravno, ovaj model pretpostavlja i dalje da bi DM ostala kriterij upisa na fakultete.

Svaki fakultet tada propisuje svoje uvjete upisa i aktivno sudjeluje u definiranju DM testova (i očekivanih znanja) koji su relevantni za nastavak školovanja učenika na njihovom fakultetu.

Ako bi se krenulo tim putem, tj. da DM uistinu postane „kvalifikacijski ispit“ za fakultete, jasno je da se (i) koncept DM tada mora mijenjati.



[1]Ovaj pojam mi je u nejasnoj zoni pa sam potražio značenja u Hrvatskoj encilopediji, te izdvojio ova dva značenja: modul (lat. modulus: mjera, jedinica mjere).

1. Shema prema kojoj se strukturiraju (redaju, organiziraju) konkretni elementi; uzorak, obrazac, mjera, kalup, model. 5. U tehnici, dio uređaja ili sustava koji se može lako pridodati ili zamijeniti, a samostalno obavlja određenu funkciju.

[2] NCVVO, na popisu je 26 predmeta

[3] Osobni i socijalni razvoj; Zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša; Učiti kako učiti; Poduzetništvo; Uporaba informacijske i komunikacijske tehnologije, te Građanski odgoj i obrazovanje.

[4] Skratio sam enciklopedijski prilog istaknuvši neke (svoje) argumente.

[5] Taj se tip gimnazije, mijenjajući s vremenom svoju osnovnu strukturu, održao kao klasična gimnazija u mnogim zemljama. Pored nje je već potkraj XIX. st. nastala realna gimnazija, kojoj nastavni plan, za razliku od klasične, obuhvaća više realnih, tj. prirodoznanstvenih predmeta, živih jezika i crtanje.

[6] Testovi i rezultati polaganja testova DM, u ovom trenutku, najrelevantniji su izvori podataka i pravi istraživački Eldorado. NOK-om su najavljene promjene (prema kompetencijama), DM je jasno postavila očekivanja (na tragu NOK-a, u svim predmetima), te su sada moguće svekolike evaluacije/analize dobivenih podataka: od (usporednih) procjena kvalitete samih testova, do komparativnih analiza rezultata prema raznim kriterijima.

Mislim da bismo temeljem takvih istraživanja dobili najbolju sliku postojećeg stanja, temeljem koje bi se moglo krenuti u realizibilne projekte.

Istovremeno bi se trebao istraživati neposredni utjecaj postojećeg društveno/gospodarskog stanja na motivaciju učenika. Taj element posebno naglašava Pasi Sahlberg u svojim „Lekcijama iz Finske“.

[7] Kad govorim o predmetnim (idealnim) kurikulumima, prije svega, mislim na kurikulume koji su cjeloviti od trenutka kad se počinju implementirati u školi, i koji su (bez dileme) interdisciplinarni.

Idiotski je, ali pišući ovo promišljam Platona i njegove ideje (i kamo nas to može odvesti).

[8] U tom dijelu moja je „rezerva“ prema modularnim kurikulumima. Ali da bi to moglo funkcionirati uistinu treba postojati autonomija i škole i profesora.

10. svibnja 2015.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije