Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Državna matura - razmišljanja Nikice Simića

DM je naša stvarnost i od kada je uvedena neprekidni je «kamen spoticanja». Uvedena je, dijelom i pod utjecajem europskih iskustava. Dr. Petar Bezinović je tada bio voditelj projekta kreiranja i uvođenja DM u naš školski sustav. Mnoga prethodna istraživanja njegovih timova pokazivala su kako će «dobre strane» u konačnici prevladati i pomaknuti sustav u dobrom smjeru – i krenulo se u realizaciju projekta.
Jedan od problema na koje je naišao, zanimljiv je i na razini anegdote. Zgodno ga je spomenuti jer lakonski upućuje na buduće mijenjanje našeg školskog sustava.
Propitujući europska iskustva jednom zgodom je upitao Britance – a koje predmete bi mogao staviti na popis državne mature. Odgovor je bio brz i za njega u prvi trenutak zbunjujući – pa sve. Tada je na eksterman način osvjestio koliko su naši školski sustavi nekompatibilni.
Drugi problem, iako ga mnogi smatraju prvim, bio je vezan uz status DM u sustavu. Naime, mnogi i danas smatraju kako je DM zamjena za kvalifikacijske ispite na fakultetima. Naravno, da bi ta mogućnost olakšala učenicima prijelaz na viši stupanj obrazovanja, ali zbog autonomije sveučilišta to se moglo ostvariti samo uz njihovu suglasnost.
Treći problem je zapravo «izmišljen» i tipičan za naš način rješavanja problema, a vezan je uz strukovne škole. Naime, pojavilo se pitanje «ravnopravnosti» učenika gimnazija i učenika strukovnih škola. Ravnatelji strukovnih škola su se zbog nečega osjetili «manje važni» i postavili su upravo to pitanje, ne percipirajući da na taj način svojim učenicima stvoriti značajne probleme. Istina je da su se učenici strukovni škola opredjelili za strukovne programe zbog raznih razloga, ali ti programi vrlo skromno prate zahtjeve sveučilišta i DM-e. Istina je i to da da postoji dio učenika strukovnih škola čije ambicije su se promijenile i aktualizirala se «želja za studiranjem». Zbog različitosti programa Slovenci su takvim učenicima osigurali godinu dana priprema za polaganje državne mature, a mi smo izmislili loš, i nikome u interesu, kompromis. Izmislili smo «vikend pripreme» za učenike strukovnih škola i «prilagodili kriterije DM-e» upravo takvim učenicima. Statistika pokazuje da je prohodnost takvih učenika vrlo skromna u odnosu na učenike gimnazija.
Slijedeći problem je bio u kreiranju testova za maturu. Mislim da je tu jedini i pravi problem. Naime, inicijalna testiranja su jasno otkrila «prosječne razine znanja» u svim predmetima i na taj način nam otvorila «mogućnost manipulacije» tim razinama. Procjenjujući «početno stanje» dobili smo informaciju o tome koja je razina postojećeg «prosječnog znanja» (takva kakva jest), bez obzira na to kakva su bila naša očekivanja. Nakon toga smo se mi morali prilagoditi (toj razini) i složiti odgovarajuće testove kojima nećemo bitno utjecati na samopouzdanje učenika. Mislim da se nešto slično i dogodilo ali s druge pozicije. Većina predmetnih testova temeljila se na nerealnim očekivanjima pa su i rezultati bili slabašni. Tada je nastupila «deus ex machina» intervencija i kreirana je prolaznost na razini oko 80%. To je naravno pogrešan pristup.
Mene su posebno zanimali testovi iz DM obveznih predmeta (hrvatski jezik, engleski jezik, matematika). Inicijalni testovi su pokazali kako naši učenici bolje poznaju engleski jezik od hrvatskog. Taj paradoks je lako prepoznatljiv. Radilo se samo o drugačijim očekivanjima povjerenstava. Povjerenstvo za EJ je primijenilo europska iskustva i svoje testove uskladilo s europskim očekivanjima. Povjerenstvo za hrvatski jezik je, mislim, svoja očekivanja diglo na znantno veću razinu – i očekivani rezultat je ozostao.
Kad je matematika bila u pitanju – moja skeptičnost prema njihovim očekivanjima je graničila sa elementarnim strahom. Naime, vidjevši testove slovenske DM iz matematike uočio sam jako velika očekivanja njihovog povjerenstva. Procjenio sam da će i naše povjerenstvo učiniti slično. Međutim, pokazalo se je da je moj strah bio bezrazložan, odnosno, nepotreban i suvišan jer je povjerenstvo odradilo izvrstan posao. Po mojoj procjeni testovi iz matematike (i fizike) bili su upravo ono što DM mora promovirati i na čemu treba inzistirati u perspektivi, a to je orijentacija prema razumijevanju odnosa a ne prema formalizmu i gomilanju informacija, kao do sada. Mislim da su povjerenstva iz matematike i fizike shvatila bit DM-e, barem na način kako sam je ja domišljao.
Kad će, jesu li i hoće li i druga predmetna povjerenstva reagirati na sličan način nemam pojma niti ću moći «arbitrirati».
Činjenica je da je sada DM postala konstanta našeg srednjoškolskog sustava. Pogledajmo što DM zapravo znači za sam sustav u perspektivi.
Nakon inicijalnih i prvih testova na DM mogli smo znati stvarne «razine predmetnih znanja». Nakon toga, budući testovi trebali su lagano podizati očekivanja i usmjeravati učenike prema poželjnim načinima učenja. Upravo tako sam zamišljao ulogu vanjskog vrednovanja i DM.

T. Grgin: Školska dokimologija
Str. 76.
Na temelju toga zaključili su da očekivni ispit testom znanja određenog tipa utječe na način kako učenici uče i kako se pripremaju za ispit.


Kad smo Petar i ja, izmjenjujući mailove, u ranoj fazi istraživanja DM projekta na kraju zaključili da je zapravo jedino izvjesno – kako će DM uzburkati «ustajalu vodu» hrvatskog (srednjo)školskog sustava, nismo mogli pretpostaviti koliko smo – bili u pravu.
U istraživačkim anketama su se u tragovima javljala mišljenja tipa, kako će uvođenje DM-e dovesti do «ciljanog učenja samo DM-i važnih predmeta». To je na neki način PB i kalkulirao, ali dimenziju i posljedice tog efekta bilo je teško procjeniti.
Prvi negativni efekt proizveli su «političari» na čelu s ministrom (Primorac), koji je tada važno objavio kako sada znamo koje škole su najkvalitetnie (!!!). Naravno, nije čovjek kriv što nema pojma o tome što sve čini kvalitetnu školu – krivi su oni koju su mu dali ovlasti. To je vrlo brzo pokrenulo medije u tom smjeru, a škole su nabrijano krenule u novu utakmicu «mjerenja kvalitete». Posljedica toga bilo je samo povećavanje stresa kod nastavnika i učenika. Kod učenika se dogodilo još nešto. Pojavio se nekakav neobičan strah, najviše od nepoznatog elementa «vanjskog monitoringa» na koji ne mogu utjecati. Strah je neobičan jer tako nešto ih je i prije dočekivalo na kvalifikacijskim ispitima na fakultetima. Razlika je ipak postojala. Naime, upisi na fakultete ipak su imali već uhodane korupcijske mogućnosti – a u ovom slučaju taj element bio je (još) nepoznat.
Međutim, to je trajalo samo jednu godinu i «koruptivni sustav» je jako brzo odreagirao. Zbog nečega je već u drugoj godini provođenja DM-e izostao rigidni monitoring (kažu zbog novca) i projekt je krenuo u «poznate vode koruptivne kontrole». Učenici i profesori/škole (jer i oni su bili pod stresom najavljenog kriterija kvalitete) vrlo brzo su pronašli načine «varanja» na ispitnom testiranju. Najpoznatiji je zadarski slučaj u kojem je stotinjak učenika, jedne «elitne» gimnazije, «naučilo napamet» esej iz hrvatskog jezika i predalo istovjetne eseje.
Amenujući takav način polaganja DM državno povjerenstvo je zapravo kompromitiralo cjeli projekt i prihvatilo nova pravila igre. Ukoliko se na planu kontrole (ali i sankcioniranja) brzo i energično ne učini ništa, mislim da će DM izgubiti svoj smisao postojanja. Naime, usvajanjem NOK-a uspostavljeni su nekakvi standardi kvalitete obrazovanja (obrazovanje prema kompetencijama) i testovi, prilagođeni tome, na državnoj maturi mogu vrlo lijepo pokazivati koliko su uspješno odrađeni planirani «obrazovni ishodi». Uloga DM tada postaje nemjerljiva.
DM je na drugoj razini osvjestila učenicima očigledno. «Ja moram (na)učiti tri obvezna i nekoliko izabranih predmeta da bih ostvario upis na željeni fakultet.» Istina je da se bodovi prikupljaju i kroz «opći uspjeh» i baš zbog toga su učenici počeli osvješćivati kako je broj predmeta pozamašan i najčešće izvan njihova interesnog područja, pogotovo što je svaki od predmetnih profesora čak povećavao svoja očekivanja od učenika, s pozicije, «moj predmet je jednako važan a i moja kvaliteta se mjeri …».
Ovaj «gordijev čvor» moguće je elegantno rješiti na «britanski način», ali tada se javlja «socijalni problem» jer se čini kako bi u tom slučaju izvjestan broj profesora ostao bez posla. Naravno, upravo u tome je i uloga «države» koja bi trebala procjeniti prioritete: je li joj važnije spašavati «izgubljene generacije», a na taj način i svoju budućnost, ili privremeno održavati «status quo» stanje, koje samo odgađa izvjesnost.

Zaključak


Zaključak koji izvodim iz ove kratke analize o našoj DM-i, možda je dobar možda nije ali je meni očigledan (dijelom je i posljedica naknadne pameti). Istraživanja u svijetu su pokazala kako se tuđa iskustva jako teško implementiraju u druge sustave. DM je bez sumnje «tuđe iskustvo». Njegova implementacija je pripremana studiozno i na znanstveno utemeljenim metodama. Dobila je podršku «politike», nastavnika, roditelja …i učinilo se je da su svi potrebni uvjeti stvoreni. Mislim ipak da su neki naslućujući problemi ostavljeni da se «rješavaju u hodu» (to je način tipičan za naš pristup rješavanju problema). Na prvom mjestu je baš ono na što sam prije skrenuo pozornost – nismo znali kolika je dimenzija i utjecaj korupcije u društvu. Na drugom mjestu je loša procjena utjecaja strukture naših glomaznih gimnazijskih programa na provedbu DM-e.
Slijedeće pitanje je (meni) očigledno, a opet je vezano uz politički izbor prioriteta.
DM je projekt od kojeg se više neće odustati. To je za mene činjenica.
«Korupcijsku hobotnicu» pokušavamo eutanazirati, a hoćemo li u tome uspjeti ili ne, ostavimo da to budućnost vidi. I to je za mene činjenica.
Ostaje pitanje rješavanja «gimnazijskog strukturnog problema» i njegovog stresnog utjecaja na profesore i učenike, zapravo na cjeli srednjoškolski sustav. Kako sam već spomenuo, tuđa iskustva je jako teško (skoro nemoguće) implementirati u druge sustave, ali ako smo već preuzeli dio «nečijeg modela» (DM) moramo sada biti svjesni da dio funkcionira u okviru cjeline (iz koje smo uzeli dio) i da, želimo li odgovarajuću uspješnost – moramo i druge dijelove kalemiti. To u ovom trenutku i neće biti teško, jer ćemo vrlo skoro potpisivati novi «bolonjski ugovor» za osnovno i srednje školstvo.

17. svibnja 2012.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije