Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Vremeplov - Tekst iz 2007.

Nikica Simić, prof. savjetnik
Osnivač i ravnatelj Zadarske privatne gimnazije

- Ex voditelj stručnog vijeća gimnazijskih ravnatelja Zadarske i Šibensko-kninske županije (tri godine, ostavka u drugom mandatu)
- Recenzent udžbenika fizike za 7. i 8. razred OŠ (prema HNOS- u)
- Koautor gimnazijskih udžbenika iz fizike 1, 2, 3, 4 (Inačica B)
- Autor udžbenika iz fizike 1 (Inačica A)


Prilog unapređivanju kvalitete obrazovanja u Hrvatskoj

(analiza Plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja s pozicije privatnih škola… Plan se može naći na stranicama Ministarstva www.mzos.hr)

Iz predgovora Plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010.:

Stoljeće znanja u koje smo zakoračili, procesi globalizacije, nova znanstvena otkrića, nove tehnologije i oblici komunikacije, vrijeme isprepletenih, raznovrsnih i promjenjivih vrijednosti, imaju utjecaj i na sustav odgoja i obrazovanja.
Prateći pravce razvoja sustava odgoja i obrazovanja u Europi i svijetu, i Hrvatska prepoznaje potrebu preobrazbe svoga školskog sustava prema novim zahtjevima vremena.
….
Razvojni ciljevi (gimnazije): (iz Plana razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010.)

• Do 2010. godine povećati stopu upisa u srednje škole…
• Do 2010. g. povećati broj učenika/ca u gimnazijskim programima…
• Do 2010. g. povećati stopu učenika koji su završili …
• Do 2008. g. svi će nastavnici steći osnovnu razinu informatičkih upućenosti
• Uvesti državnu maturu…
• Učenicima srednjih škola učiniti dostupnim primjereno školsko i profesionalno usmjeravanje i savjetovanje

Posebna prioritetna područja Plana razvoja do 2010. uključuju:

• Poboljšanja poučavanja i učenja u školama, razvijanja znanja i umijeća odgojiteljskog i nastavnog osoblja te poboljšanje njihova društvenoga i materijalnog položaja;
• Poboljšanje uvjeta rada u školama i njihove opremljenosti;
• Razvijanje navika cjeloživotnog učenja sukladno potrebama tržišta;
• Primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije;
• Jačanje preventivne uloge škole naspram društveno neprihvatljivog ponašanja;
• Poticanje raznovrsnih pomoći u učenju, izvanškolskih djelatnosti, stvaranja ozračja koje školu čini zajednicom u kojoj se uči i u kojoj se grade bliski i snošljivi međuljudski odnosi;
• Poboljšanje upravljanja odgojno-obrazovnim ustanovama i uvođenje sustava praćenja i vanjskog vrednovanja odgojno-obrazovne djelatnosti;
• Racionalizaciju i decentralizaciju sustava obrazovanja;
• Povećanje izravne potpore regionalnom razvoju;
• Povećanje uključenosti obitelji, lokalne zajednice, socijalnih i drugih partnera u unapređenje sustava;
• Inovativne pristupe u odgojnom i obrazovnom procesu i usklađivanje s programima na EU na svim razinama;
• Usklađivanje hrvatskog visokoškolskog sustava sa sustavom znanosti;
• Inovativne pristupe u odgojnom i obrazovnom procesu;
• Jačanje nacionalnih kulturnih vrednota;
• Jačanje svijesti o pripadnosti europskom kulturnom krugu.



KOMENTARI:

Privatne škole (inicijative) spominju se u Planu (ili daje naslutiti njihovo postojanje) na mjestima:

Str1.
Pružanje obrazovnih usluga još je uvijek u velikoj mjeri u ovlasti državnih i mjesnih vlasti. No, kao rezultat demokratskih promjena (a ne kao doseg u promišljanju kvalitete op. NS), privatne obrazovne ustanove, ustanove za stručno usavršavanje, kao i civilni sektor, postali su dio odgojno – obrazovnog sustava.

Str. 14.
Poticat će se društvena i privatna inicijativa za otvaranjem dječjih vrtića s različitim vrstama programa predškolskog odgoja kako bi svako dijete moglo biti uključeno u neki od njih.

Str. 17.
Strategija uključuje miješani model financiranja (državna, mjesna, privatna i inozemna ulaganja).

Str. 25.
Kako bi se te zadaće ispunile, potrebno je u odgojno-obrazovnom sustavu poboljšati pristup kvalitetnim odgojno – obrazovnim uslugama, modernizirati nastavne sadržaje i metode te poticati pluralizam ponuda, kako bi se razvijala kvaliteta , …

ZAKLJUČAK:
Državi uopće nisu zanimljive privatne inicijative u razvoju hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava!


Analiza postavljenih ciljeva (prioriteta) s pozicije Plana i onog što se već radi u privatnim školama

Do 2008. g. svi će nastavnici steći osnovnu razinu informatičkih upućenosti

U ovom trenutku (podatak iz tiska) pred mirovinom se nalazi oko 30% djelatnika u prosvjeti i
taj podatak sam za sebe govori o ambicioznosti ovog cilja.
U privatnim školama rade djelatnici koji vladaju (bar jednim) stranim jezikom i informatički su upućeni, što je bio i uvjet zapošljavanja.

Učenicima srednjih škola učiniti dostupnim primjereno školsko i profesionalno usmjeravanje i savjetovanje

Ovim razvojnim ciljem država jasno prepoznaje problem «izgubljenosti» učenika u postojećem sustavu odgoja i obrazovanja, međutim, izbjegava se lociranje problema, tj. da je problem upravo u sustavu, koji prije svega generira «pet-nula» angažman na razini 20-tak predmeta, niti ne pokušavajući afirmirati sklonosti i sposobnosti učenika. Posljedica je upravo ovakvo «pranje ruku» (reforma).
Prepoznavajući problem, privatne škole već sada rade profesionalnu orijentaciju i savjetovanje, upravo zbog državnih programskih ograničenja i nemogućnosti eliminacije učenicima «nezanimljivih» predmeta.

Analizom prioritetnih stavova, također možemo prepoznati njihovu deklarativnost ali i ono što se već radi u privatnim školama.

Poboljšanja poučavanja i učenja u školama, razvijanja znanja i umijeća odgojiteljskog i nastavnog osoblja te poboljšanje njihova društvenoga i materijalnog položaja

U ovom stavku lako se prepoznaje «stara deklarativna škola».
Cijelom svijetu je jasno da se niti jedna promjena ne može ostvariti bez ljudi (kadrova), ali i novca i zato se to treba naglasiti – tj. mi znamo što treba, i popraviti ćemo (jednog dana) društveni i materijalni položaj, vas, nositelja reforme. Naravno, očigledno je da se radi o «prodavanju magle».
Društveni položaj struke stječe se desetljećima i prije svega je ovisan o trenutnim društvenim odnosima – a u državi koja ne cijeni znanje to je, jednostavno, u ovom trenutku nemoguće. O popravljanju materijalnog statusa svjedoče i štrajkovi prosvjetnih djelatnika. Posljedica toga jest - da se reforma, unatoč ljepoti postavljenih ciljeva, ne može ostvariti.

Privatne škole već na početku imaju jasna polazišta. Svakom nastavniku se već na početku jasno definiraju poslovi i standardi obavljanja, prava i obveze koje slijede «iz zakona» ali i iz «naših dogovora» i vlastiti status nastavnik osigurava, prije svega, vlastitim angažmanom.
Primajući mlade djelatnike, spremne za učenje, iako prilično slabo educirane u odgojiteljskom dijelu (to je već problematika nastavničkih fakulteta), osposobljavamo brzo za izuzetno težak posao odgoja i obrazovanja. Nažalost, još uvijek im nismo u stanju osigurati optimalni standard za rad i odgovarajuću naknadu – a to je izravno povezano, u ovom trenutku, s maćehinskim odnosom države prema privatnim školama.

Jačanje preventivne uloge škole naspram društveno neprihvatljivog ponašanja
Ovim prioritetnim ciljem država, još jednom, jasno uočava problem, odnosno, odgojnu ulogu škole. Procjena mi je, nažalost, da u državnom sustavu to nikad neće biti riješeno (nije u svijetu pa neće niti u nas). Naime, država uvijek ima «potrebu reprodukcije sebe» (što je normalno) i inzistira, na razne načine, upravo na «odgojnim principima» koji će osiguravati njezin opstanak i razvoj. Naravno da je, u tom kontekstu, potpuno zanemaren individualni pristup koji je osnovna pretpostavka odgoja. Promovirajući prije svega društveno prihvatljive opcije stranke na vlasti jasno je da će se kad-tad doći u sumnjivu poziciju, jer neke ljudske-moralne vrijednosti istinski jesu univerzalne, bez obzira na aktualne potrebe.

I naravno, opet se kao nezavisna opcija javljaju privatne škole i nije uopće u pitanju «rade li one dobro ili ne», nego se jednostavno radi o «slobodi izbora svih mogućih opcija» - što je konačnici mora biti i elementarni (demokratski) interes države.
Primjena informacijsko-komunikacijske tehnologije

Još jedan prioritetni cilj koji ne vrijedi za privatne škole iz banalnog razloga – mladi djelatnici koji se angažiraju vladaju tom tehnologijom. Također, vladaju i barem jednim stranim jezikom.

Poticanje raznovrsnih pomoći u učenju, izvanškolskih djelatnosti, stvaranja ozračja koje školu čini zajednicom u kojoj se uči i u kojoj se grade bliski i snošljivi međuljudski odnosi

Ovo je temeljni princip svake privatne škole i uopće se ne percipira kao problem – za razliku od državnih škola, što je još jedan dokaz «tromosti državnog sustava».

Poboljšanje upravljanja odgojno-obrazovnim ustanovama i uvođenje sustava praćenja i vanjskog vrednovanja odgojno-obrazovne djelatnosti

I ovdje se radi o jasnoj prednosti privatnih škola. Dok državne škole promišljaju «upravljanje» (iz banalnog razloga – ravnatelji državnih škola uglavnom su postavljani «politički», a ne prema programima i stručnosti i zato se trebaju educirati umjesto da se smjenjuju i traže bolja rješenja), upravljanje privatnih škola je jasno i interesno – opstanak škole ovisi o tržištu koje neminovno traži «kvalitetu usluge».

Inovativne pristupe u odgojnom i obrazovnom procesu i usklađivanje s programima na EU na svim razinama;

Ovaj «prioritet» kao da je pisan samo za privatne škole. Razlog je opet banalan – državni sustav je toliko trom, nespreman kadrovski za najelementarnije promjene i prije svega ovisan o državnom ulaganju – i ostvariv je u potpunosti jedino u privatnim školama.
U ovom djelu plana na najekstremniji način sam doživio licemjerstvo onih koji su ga ispisali. Kada je ZPG poslala prijedlog svojeg Eksperimentalnog programa Ž. Janjić, V. Hrvoj-Šic i V. Filipović su činili i učinili sve da ga odbiju. V. Hrvoj-Šic mi je čak dobronamjerno sugerirala da iz obrazloženja izbacim «usklađivanje s programima EU».

Jačanje nacionalnih kulturnih vrednota;
Jačanje svijesti o pripadnosti europskom kulturnom krugu.

Ova dva prioritetna cilja, prije svega su «politička» i povezana s već rečenim tj. s aktualnošću interesa političke opcije na vlasti.
Mislim da je to potpuno nepotrebno postavljati kao cilj (deklarirati se u tom smislu), jer takav stav trenutačno proizvodi suprotna mišljenja i otpor. Društvene promjene tj. mijenjanje društvenih odnosa «na silu» već u začetku ima sjeme svoje propasti (svjedoci smo propasti «bratstva i jedinstva» unatoč silnim državnim naporima). Takvi ciljevi u odgoju i obrazovanju jednostavno «ne drže vodu».
Odgoj, prije svega mora počivati na univerzalnim moralnim vrijednostima i tada pripadamo svakom, a ne samo europskom kulturnom krugu, jer ćemo znati «svoje» i poštivati «tuđe». Želimo li jačati «nacionalne kulturne vrednote» to nikad nećemo postići «pranjem mozgova», pogotovo u državi nejasnih društvenih vrijednosti.

Privatne škole (gimnazije)

Čitajući «Plan» lako je uočiti da privatna inicijativa u hrvatskom odgojno-obrazovnom sustavu nije uopće percipirana, što očigledno govori i o jednoj razini potpunog nerazumijevanja uloge privatnih škola u razvoju hrvatskog odgojno-obrazovnog sustava.

Pozivajući se na uvodni tekst:

Stoljeće znanja u koje smo zakoračili, procesi globalizacije, nova znanstvena otkrića, nove tehnologije i oblici komunikacije, vrijeme isprepletenih, raznovrsnih i promjenjivih vrijednosti, imaju utjecaj i na sustav odgoja i obrazovanja.
Prateći pravce razvoja sustava odgoja i obrazovanja u Europi i svijetu, i Hrvatska prepoznaje potrebu preobrazbe svoga školskog sustava prema novim zahtjevima vremena.

skrenut ću pozornost na jasne prednosti privatnih škola i na kraju dati prijedlog.

Gimnazije i državna matura

Str. 32. Plana:
U gimnazijskim programima učenici stječu vrlo široka, općeobrazovna znanja, što je izvrsna osnova za nastavak obrazovanja na visokoškolskim ustanovama.

Ovo je tvrdnja koja se «razumije sama po sebi» i nikad ne dovodi u pitanje, ali se itekako može analizirati, pogotovo s pozicije brzine promjena u društvu i «svrhovitosti» učenja.

Gimnazije su se u sustav hrvatskog školstva, početkom devedesetih, vratile na «velika vrata» i uz velika očekivanja, potpunim preuzimanjem starog modela gimnazija (program i opterećenje) ne uvažavanjem novih odnosa, promjena i novih ciljeva društva.
Tijekom četverogodišnjeg gimnazijskog školovanja učenici dobivaju informacije iz 22-24 «predmeta». Međutim, uvođenjem državne mature sada su određena «društveno poželjna znanja», ali na razini 5-6 predmeta (tek tri «obvezna» - hrvatski jezik, matematika i strani jezik te još nekoliko izabranih predmeta), jasno se postavlja pitanje svrhovitosti učenja većine «predmeta».

Podaci iz Plana razvoja:
- 2.86% građana nije upisalo osmoljetku,
- 15.76 je nije završilo,
- 21.75 % ima završenu samo osnovnu školu,
- 47.06 % završilo je samo srednju,
- 4.08 % ima završenu višu školu,
- 7.82 % ima završenu visoku školu,
- 0.67% nepoznato.

Mislim da je i «alarmantnost» ovih podataka uvjetovala najavljene i promjene u tijeku.

Upravo stoga mi je nerazumljivo neprekidno pozivanje i na svjetska iskustva i zadržavanjem starog pristupa, kad znamo da su svjetska iskustva (neeuropska), iskustva «interesnog i svrhovitog učenja».
Gimnazije u ovom obliku danas (u većini) stvaraju nesamopouzdanje i osjećaj nekompetentnosti, pogotovo u svjetlu činjenice da se danas broj informacija u znanosti već nakon četiri godine podvostručuje.
«Svijet» je to odavno prepoznao i sveo školovanje na razinu učenja desetak (velikim dijelom izbornih) kolegija godišnje.

Naravno da se ova teza može raspravljati godinama, ali kao što se i poznata rasprava «koliko konj ima zubiju» na kraju se svela na mjerenje i u ovom slučaju se rasprava može privesti kraju mjerenjem, tj. omogućimo učenicima izbor i takvog školovanja.

U vremenu sada i nastupajućem potrebno je što prije usmjeriti i osposobiti učenike ka društveno poželjnim ciljevima i «cjeloživotnom obrazovanju» prepustiti ostvarivanje interesnih znanja i vještina.
Mislim da bi upravo zato trebali što prije uvesti (nova ponuda na odgojno-obrazovnom tržištu) svjetska iskustva školovanja na razini desetak kolegija (društveno poželjnih i izbornih).
To se već događa na razini visokog obrazovanja – privatni fakulteti programski se prilično razlikuju od srodnih državnih.

Državna matura i ocjenjivanje

Na ovom mjestu zgodno je naznačiti problem koji još nije dovoljno raspravljen, a tiče se ocjenjivanja učenika. Naime, polaganjem državne mature uspjeh (ocjene) iz prethodnog školovanja gube na značenju i teži se promoviranju «znanja». Upravo zato mislim da će u državnim školama to izazvati prilično zbunjenosti i kod učenika i nastavnika.
Naime, dosada je ocjena u svijesti učenika, nastavnika i roditelja bila – sveta krava. Sve se mjerilo ocjenom, koja je «početak i kraj svega» u svijesti učenika.
(Jednom zgodom sam u periodu granatiranja Zadra, kad je «život vrijedio marku», anketirao učenike. Odgovarali su na pitanje «što te čini sretnim/nesretnim» i dobio većinu odgovora, koji su me istinski užasnuli – dobra/loša ocjena.)

Nedavni prilog na HTV-u o finskom odgojno-obrazovnom sustavu je posebno intrigantan: nema ocjenjivanja u osnovnoj školi, a njihovi rezultati na razini mjerenja učeničkog «znanja» u Europi su najčešće i najbolji.

Privatne škole i država

Privatne škole u svijetu uglavnom su nositelji kvalitete i u odgoju i u obrazovanju – za razliku od hrvatskih (naših osobnih) iskustava potpunog nepercipiranja privatnih škola i svega što se u njima događa, osim u pokušajima ostvarivanja kontrole. Upravo stoga mislim da je došlo vrijeme za istinsko razumijevanje uloge privatnih škola i u hrvatskom školstvu.
Privatne škole su sustavi male tromosti, pokretni i puno više prilagodljivi novim odnosima u društvu.
Dokazi:
- država planira popravljati pedagoški standard (manji broj učenika u odjeljenju, zapošljavanje psihologa, cjelodnevni boravak…) – privatne škole već to imaju;
- država planira uvođenje stranih jezika u najranijoj dobi – privatne škole to već imaju (dva strana jezika već u 2. razredu);
- država «još uvijek misli» da je za odgoj i obrazovanje od 1. do 4. razreda OŠ dovoljan jedan učitelj – u privatnim školama već sada o djeci brine 6-7 djelatnika;
- država uvodi HNOS a HNOS se već provodi u privatnim školama;
- država neprekidno inzistira i naglašava ODGOJ (a intervenira tek kad se dogodi nešto «neodgojno») – u privatnim školama odgoj jeste na prvom mjestu;
- u državnim školama je prosječno 1 djelatnik (nastavnik/pedagog) na 15-ak učenika, a u privatnim 1 djelatnik na 4-5 učenika;
- država planira samoevaluaciju škola – u privatnim školama se to provodi;
- itd itd.

S druge strane, odnos države prema privatnim školama je blago rečeno «maćehinski».
Dokazi:
- administrativni problemi pri registriranju;
- simbolična financijska pomoć;
- minimalan transfer informacija i uključenost u aktualne procese i potpuno ignoriranju iskustava u radu privatnih škola;
- razlikovanje privatnih škola s pravom javnosti i privatnih škola s pravom javnosti (od posebnog državnog interesa);
- itd itd.

Dakle, država se ponaša kao da nema nikakve obveze prema privatnim školama, a privatne škole imaju potpunu odgovornost prema «državi» bez ikakvih sloboda.

Obvezno srednjoškolsko obrazovanje

Podatak (iz Plana) o završetku školovanja srednjoškolaca 69.5% u RH i 78.7% u EU izaziva zabrinutost, ali i ishitrenu reakciju Ministarstva (obvezno srednjoškolsko obrazovanje), bez ikakvog ozbiljnijeg istraživanja uzroka tome. Jedan od razloga mogli bi biti i nezanimljivi, nepoticajni, preopsežni programi, ali i «neperspektivnost znanja» jer je društveni sustav vrijednosti takav.

Rješenje koje vidim je jednostavno i povezano je s davanjem autonomije privatnim školama. Već sutra smo u stanju započeti proces usmjeravanja prema zadanim ciljevima i država vrlo brzo može dobiti povratnu informaciju o učinkovitosti takvog modela. To može biti posebno zanimljivo s pozicije rada s učenicima slabijih postignuća u osnovnoj školi, koji su u ovom trenutku (društveno još neosvješćenom u odnosu na privatno školovanje) upravo u našim školama.


Na kraju

Ovom kratkom analizom (planiranih promjena u odgojno obrazovnom sustavu) pokušavam skrenuti pozornost na «državno ignoriranje» privatnih škola. Iz navedenog je jasno da se uz minimalno ulaganje (broj privatnih škola je skoro zanemariv u kontekstu ukupnog ulaganja) u privatno školstvo dobiva «eksperimentalna grupa» s kojom se vrlo brzo mogu provjeravati upravo tokovi planiranih procesa.
Također mi je potpuno nejasno zašto se ne vidi da su upravo u privatnim školama već u tijeku promjene koje se najavljuju i zašto se upravo zato nitko nije sjetio (iz Ministarstva) priupitati za «privatna» iskustva.
Budući da nam (privatnim školama) ovakvim stavovima i odnosom, država postaje kočnica, mislim da je došlo vrijeme za TRAŽENJE PROGRAMSKE AUTONOMIJE.

Još jednom naglašavam, projektom državne mature jasno su određena društveno poželjna znanja (matematika, hrvatski i strani jezik) i sloboda (diferencijacija) izborom još nekoliko «predmeta». Na taj nam se način otvorio put za «tržišne odnose» ali i preuzimanje «svjetskih iskustava» školovanja upravo na tom obvezno-izbornom principu na razini manje od deset predmeta godišnje.
Pozivajući se na uvodnu rečenicu Plana:
Stoljeće znanja u koje smo zakoračili, procesi globalizacije, nova znanstvena otkrića, nove tehnologije i oblici komunikacije, vrijeme isprepletenih, raznovrsnih i promjenjivih vrijednosti, imaju utjecaj i na sustav odgoja i obrazovanja

ne vidim nikakvu prepreku u traženju slobode u kreiranju programa kojima ćemo brzo i učinkovito ostvarivati društveno i tržišno postavljene ciljeve (interes roditelja i učenika) i predlažem da se sa ovog skupa zatraži

SLOBODOM U KREIRANJU PROGRAMA
- postiže se rasterećenje u punoj mjeri
- postiže se interesno (motivirajuće) učenje
- jača se odgojna komponenta
- ovisnost o «tržištu» jačat će kvalitetu

U ovom trenutku Zakonom o srednjem školstvu još uvijek se snažno «kontroliraju» alternativni pokušaji.

Pogledamo li Zakon, primijetit ćemo nekoliko članaka (obraćam pozornost na članke 23., 37. i 10.) u kojima se daju naslutiti određene «slobode»

Iz Zakona o srednjem školstvu

Članak 23.
Srednja škola može obavljati provjeru vrijednosti novih obrazovnih sadržaja, oblika i metoda rada te nove nastavne opreme prema eksperimentalnom programu, kojeg odobrava ministar nadležan za obrazovanje.

Članak 37.
Privatna srednja škola s pravom javnosti radi po nastavnom planu i programu iz članka 10. ovoga zakona ili po vlastitom nastavnom planu i programu.
Vlastiti nastavni plan i program iz stavka 1. ovog članka obvezno sadrži zajednički dio nastavnog plana i programa iz članka 10. stavka 2. ovog zakona.

Članak 10.
Nastavni plan i program za stjecanje srednje školske, srednje stručne i niže stručne spreme sadrži zajednički, izborni i fakultativni dio.
Zajednički dio nastavnog plana i programa sadrži osnovne predmete koji su obvezni za sve učenike određene vrste obrazovanja.
Izborni dio …

Zajednički i izborni dio nastavnog plana i programa donosi ministarstvo nadležno za poslove obrazovanja.

ali i ograničenja koja slijede iz zajedničkog dijela plana i programa kojeg propisuje nadležno ministarstvo, i sve dok jeste tako privatne inicijative bit će «zakočene».

2. listopada 2013.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije