Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Razmišljanja Žakline Kutija

Nisam danas sva svoja – eto došlo mi je i ja se raspisala pa što bi – bi!

Evo, ovaj tekst možda bude jednog dana priča, a sada je nacrt za esejistički pristup pitanjima na koje bih morala nekako suvislo i razumljivo odgovoriti. Odgovarati na pitanje danas bez uključivanja čitavog niza okolnosti koje su prethodile, doživljavale se i proživljavale, a onda izazivale niz ljudskih, roditeljskih i profesionalnih razmišljanja, u 'mom slučaju nije moguće'. Od prvog ulaska u zbornicu i prve nastavne godine u zbornici u kojoj se nijansirano – nekad šaljivo, a nekad ozbiljno – ponavljalo 'I što reći?' ili 'I, što reći?!', a onda kao odraz neke pojedinačne percepcije znalo često čuti: No dobro. No, dobro... u raznim varijacijama tonaliteta, kao izraz odraza neizrečenog, ali sveprisutnog KAKO? Eto, to, baš to proizvelo je priču koja je objavljena, a za mene izniman životni trenutak – moj individualni trenutak u ovoj školi s ovim ljudima i s ovim učenicima.

Što je jedan dan na nastavi – skoro pa ništa, mogli bismo za razne potrebe ponuditi 'poželjnu stranu', ali bi to tada bilo umjetno. Ono što je zapravo stvarnost koju odlikuje: neposrednost, strpljivost, postupnost, formalna 'popustljivost' dozirana za svaki razred, ali i svakog učenika različito. To se ne može objasniti niti vidjeti 'samo tako'. Iza svega stoji stav: pronaći način da učenici prema svojim mogućnostima usvoje gradivo koje je nastavnik odabrao između ogromne količine programski zadanih sadržaja za sve predmete. A, kako on to čini, koje metode uključuje u to svoje nastojanje u određenim okolnostima ne moraju biti usklađene ni sa čim uobičajenim. Profesor stvara ugođaj, ali se i prilagođava trenutku. Ponekad je i strog, ponekad je nesretan jer, unatoč uloženom trudu, ne uspijeva doprijeti 'tamo do tog svog postavljenog cilja' za određeni sadržaj, ili gradivo koje smatra bitnim, ili mu je jednostavno po nečem posebno ili, blisko. Eto, jedan takav dan prođe, sati prođu i naizgled ništa se ne događa, a onda na nekom satu u nekom neočekivanom trenutku – ono što se činilo kao promašaj – postane radost, jer ONI to nešto znaju i onda – I što reći! I onda - No dobro! Veliki trud koji uključuje, prije svega, svakodnevno postojano bavljenje učenikom, koje svaki učenik prije ili kasnije prepozna proizvede neko učenje ne samo zbog ocjene nego ono drugo: kako ću ponovo doći pred Tebe/Vas profesore, a da nisam naučio/la. Nastojanje prema znanju pretvori se - nastane odgoj.

Kako radimo? Tako što, frazerski rečeno, a zapravo jest: Radimo na sebi, a onda i oko sebe. Sustavno praćenje literature, razni angažmani i izvan nastavnih obveza, kontinuirano promišljanje o svim okolnostima zadane svakodnevice društva, morala, socijalnih okolnosti, svih mogućih i nevjerojatnih situacija koje život iskreira, a u našoj školi sve ono što konkretno dijete živi i proživljava unutar obitelji, percipirajući i sve druge okolnosti koje prate emocionalni razvoj adolescenata, osjetljivost za njihovu stvarnost, suradnju svih sudionika u procesu: ravnatelj, razrednik, psiholog, profesori pojedinačno.

Ja u ovoj školi ne radim – ja ovu školu i živim. Imam odlične kolege, ljude koji su i ljudi i profesionalci. Imam ravnatelja kojeg se ne bojim. Nitko me ne tlači formalnostima kojima sam radeći u nekim drugim školama morala biti opterećena, a koje mrzim. Oslobođena sam od raznih vrsta nepotrebnosti koje nameće birokratsko nametanje s punim povjerenjem: da ću svoj posao raditi najbolje što mogu i znam - ja radim. Vrijeme koje bi provela osmišljavajući neke zahtjeve koje imaju mnogi, a koje zapravo nitko ne čita jer su samo u nizu nekih uredaba, ja kreiram konture i naznake nekih drukčijih pristupa sadržajima moga predmeta za moje učenike. Energija ide prema kreaciji jer znam da mi vjeruju, a ja se trudim povjerenje opravdati i njima i sebi.

U prosvjeti ima svega i svačega. Kako to znam? Znam i tvrdim. Pedeset mi je godina. Na zamjenama za hrvatski jezik sam bila po čitavoj Zadarskoj županiji. Upoznala sam zbornica i zbornica, ravnatelja i profesora. Otac mi je bio profesor i u srednjoj školi i na fakultetu, iz prosvjetne sam obitelji. Majka sam troje djece, dvoje studira, a jedan je srednjoškolac. Upoznala sam i kao roditelj škole i nastavnike raznih profila – one koje sam poštovala i one koje smatram zalutale u prosvjetu. Tradicijskom kulturom se bavim skoro trideset godina. Radila sam s djecom i plesne i glazbene radionice. Putovala sam s njima, aktivno sam kombinirala elemente raznih vidova kulture, baštine, odgoja i znanja. Sustavan rad i u radionicama kreativnog pisanja, dramskim radionicama, plesnim radionicama, volonterski rad više od dvadeset godina dovodio me je u kontakte s učiteljima i poučavateljima raznih profila iz raznih županija. Zbog toga kažem znam, jer sam na svojoj koži osjetila sve realizacije neprofesionalaca i razne kreacije zavisti onih koji se nisu trudili i koji se, ljudi koji rade, boje. Takve miču kako ih na sigurnim namještenjima ne bi ugrozili. Takvi teško dolaze do izražaja, uglavnom sporo i mukotrpno.

Ovaj kontekst moga osobnog iskustva može reći što je ova škola – nešto puno više od običnog kolektiva i škole. To se moglo dogoditi jer je osoba koja ju je stvarala: imala hrabrosti zakoračiti u novo, imala viziju kako i imala znanje koje je pomoglo prepoznavanju kvalitete i same Biti onoga što bi sve škole trebale biti – prostor za učenje, razgovor, razumijevanje, poticaj prema formiranju oslobođenog, kreativnog i etički osviještenog pojedinca koji će jednoga dana biti poslodavac, profesor, znanstvenik, roditelj, staratelj – uzor.

Kada znamo kako nešto treba znamo i ono što sasvim sigurno ne treba, svjesni suvremenog doba i svega što se promijenilo svjesni smo i sadržaja koje je pregazilo vrijeme interesa za njih. Potreba drugačijeg pristupa, promjene sadržaja, drugačijih potreba suvremenog svijeta traži promijenjenog i prilagodljivog učitelja. Inzistiranje na sadržajima konkretno iz predmeta hrvatski jezik i književnost koji su dijelom samo potvrda kontinuiteta ili svojevrsni literarni dokumenti vremena vrijedni za dokazivanje kontinuiteta nacionalne kulture postaje upitno u kontekstu količine. Imamo svoju državu, imamo jezik i samosvijest o pripadnosti, gomilanjem zastarjelih sadržaja opterećujemo programe, udžbenike pa i testove državne mature (što je priča za sebe). Ove mlade ljude treba spremati za ovo vrijeme i svijet koji se brzo mijenja. Specijalistička područja kojim su opterećeni udžbenici književnosti i jezika pisani su za studente, a ne za učenike. Neke stvari treba staviti na svoje mjesto. Zbog toga je ova naša škola i eksperimentalni program, program koji nitko ne bi trebao zanemariti.

Smanjeni broj predmeta, odabir prema sklonosti na humanističko i prirodoslovno područje pri čemu je organizacijski i planom predviđeno da oba smijera ne isključuju u potpunosti znanja jednog ili drugog područja. Posebno naznačujem dio koji se odnosi na slijed sadržaja koji je usklađen i o kojem će pisati i govoriti drugi – povijesni trenutak prvo, a onda sve druge znanosti koje su dio stvarnosti tog povijesnog trenutka. Takav pristup podrazumijeva dodatnu komunikaciju i usklađivanje, ali pomaže učeniku da slušajući, učeći, upoznavajući se sa sadržajima povijest – književnost – filozofija – likovna umjetnost (izborno i druge umjetnosti) stvara cjelovitiji dojam ili moglo bi se reći 'rekonstrukciju dijela vremena'. Tako se stvara osnovna podloga neophodnih znanja na koje će učenik dograđivati svoja posebna zanimanja za pojedine predmete koji će za njega u dogovoru s njegovom obitelji, ali i prema preporuci stručnog osoblja, psihologa i predmetnih profesora biti preporučeni. Za svakog učenika pronalazimo sadržaj i mogućnost kako bi se ono najbolje što može ili u sebi nosi na najbolji način ostvarilo – afirmiralo. Tako raste samopouzdanje, a onda uz to i veća mogućnost usvajanja znanja.

Individualizacije kao najosnovnijeg izraza i elementa koji podrazumijeva modernitet, modernost, suvremenog čovjeka, puni su mediji i specijalizirane emisije po potrebi ili narudžbi kako bi se stvorio dojam kako idemo ukorak sa suvremenim prosvjetnim ili socijalnim trendovima. Ali, stvarnost je potpuno drukčija: mali postotak ljudi želi promjenu, mali postotak zna kako, mali postotak želi dodatno učiti i mijenjati sebe i način rada. Dok se sustav tromo vuče djeca odrastaju, propusti tog sustava u kojem kod svakog pojedinog djeteta treba prepoznati i potencijal i poteškoću snalaze se ili se ne snalaze. Mi smo brojčano mala nacija. Svi građani ove zemlje potrebni su joj kao nezamjenjiv i najvažniji potencijal kako bi sve išlo prema boljem. Školstvo i prosvjeta bi trebale biti primarni društvu jer dobrim dijelom uz obitelj formiraju i nositelje budućeg društva. Jer, netko će i za nas koji ih sada učimo trebati znati osmisliti ekonomiju i politiku i radna mjesta kako bi im se – tim budućima na vrijeme sami pomaknuli s punim povjerenjem da smo im u životu nešto značili, da ih nismo upropastili nego da su zadovoljni jer znaju i proizvode, odgajaju i vode prema uljuđenijem svijetu – poželjnom prostoru intelektualnog ostvarenja svakog pojedinca.

Eto takvi, kakvi u velikom postotku zaista mogu biti, inspiracija su i razlog za dodatna promišljanja i odluke, za rad koji predstoji, a koji se nastavlja na zamislima i rezultatima svih ljudi svijeta koji su kao vizionari prije mnoštva, a često kao nerazumljivi pojedinci – znali i vidjeli prije drugih.

*Ovo je tekst nastao iz moje potrebe da barem dio onoga što mislim kažem, a onda za ravnatelja da ga pročita i misli o vrijednosti ili bezvrijednosti teksta - što god to značilo, a tek onda možda drugačije postavljen kao pojašnjenje za novinski članak – Što i Kako?!

9. svibnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije