Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Natjecanja - razmišljanja i iskustva Nikice Simića, 3. dio

Zašto natjecanja imaju smisla

U svakom razredu postoji poneki učenik kojega njegov poseban interes za nešto ili njegova posebna sposobnost izdvaja iz grupe. Njegova drugačijost se prihvaća na različite načine, što najčešće ovisi o njegovim socijalnim vještinama. Međutim, u toj dobi teško je očekivati da ih dijete posjeduje u «dovoljnoj količini» da svoju drugačijost može afirmirati u grupi. Budući da to najčešće nije u stanju, povlači se u svoj svijet, osjećajući da ga nitko ne razumije. Zapravo, problem je u tome što osjeća samo to da nema odgovarajućeg sugovornika.

Na tom putu roditelji ga najčešće ne mogu pratiti. Poneki nastavnik/mentor može zadovoljiti samo njegove predmetne potrebe, što ipak nije dovoljno za njegov skladan psihofizički razvoj.

Svaka ptica svome jatu leti.

Često se kaže da je čovjek «društveno biće». Svaka grupa (kojoj pripadamo) ima i neka svoja pravila. Pojedinac u grupi uvijek najprije «traži svoje mjesto» mjereći se s drugima u grupi prema postojećem sustavu vrijednosti. Zapravo, tada pojedinac dolazi do svojevrsne samospoznaje, tj. procjene koliko vrijedi u grupi. Međutim, budući da naš «drugačiji» učenik ima i drugačiji sustav vrijednosti, on se u postojećem okruženju nema s kim mjeriti i njegova samospoznaja je, u najmanju ruku, odgođena.

Slično bi bilo da nogometaš zaigra košarkašku utakmicu (po svojim pravilima) i očekuje da mu plješću zbog njegovih briljantnih poteza.

Budući da takav učenik u svom razrednom odjeljenju najčešće ne može zadovoljiti neke svoje potrebe, (školski, društveni) sustav bi mu trebao osigurati neku drugu mogućnost. I tu je netko domislio natjecanja.

Na natjecanjima takvi učenici dobivaju priliku družiti se i «mjeriti» s učenicima sličnih sklonosti. Svaka viša razina natjecanja povoljno utječe na razvoj svijesti o sebi. Na žalost natjecanja, negativni aspekti natjecanja znaju itekako zasjeniti «zdrav» osobni razvoj učenika, čak do razine kompromitiranja budućeg studiranja.

Međutim, u sustavu natjecanja se događa i nešto, meni puno zanimljivije. To su tzv. ljetne škole (fizike, matematike, …). Ponajbolji natjecatelji se pozivaju u ljetni kamp, negdje na moru. U opuštenoj ljetnoj atmosferi upoznavaju ponajbolje hrvatske znanstvenike, druže se i međusobno još bolje upoznavaju i bez ikakvog stresa – ponešto i nauče.

Postojalo je nešto još i bolje od toga. Jednom zgodom su neki «moji» učenici, informatičari, boravili u Petnici, i po povratku mi ispričali bajke. Radilo se o svojevrsnom «istraživačkom centru» za mlade. Tijekom godine okupljali su se mladi, iz cijele bivše države, radeći na «projektima», uz neposrednu pomoć mladih znanstvenika.

Promišljajući jednu i drugu stranu natjecateljske medalje, pitao sam se je li moguće, u našem sustavu, domisliti nešto bolje. Prva misao bila je vezana uz mogućnost stvaranja «hrvatske Petnice». Pokazalo se da je na istom tragu bio i naš, svjetski poznati, Korado Korlević. Međutim, Hrvatska je tada imala puno važnije prioritete. Ja sam odustao, a Korado je uspio, u svom području, pokrenuti i međunarodne kampove i druženja na istraživačkim projektima.

Ja sam krenuo drugim putem.

Radeći s djecom, za natjecanja, primijetio sam da se motivacija za rad gubi u jednom periodu. Naime, ako se proces priprema pokrene početkom listopada, a prvo ozbiljnije mjerenje dolazi tek u veljači, jasno je da će nedostatak povratne informacije (vanjska evaluacija) o napredovanju značajno utjecati na motivaciju za daljnjim radom.

Zaključio sam da je djeci potrebno jedno «mjerenje» u tom međuintervalu.

«Provincijski učitelj» tada je već imao mogućnost «utjecaja na regiju». Ironičan sam, ali tako svijet oduvijek funkcionira. Naime, nakon desetak godina druženja po seminarima i natjecanjima pojavilo se nas nekoliko nastavnika fizike, iz Dalmacije, (Plavčić, Lukanović, Andreis, …) sa sličnim idejama, a imali smo i prekrasnu suradnju s Mladenom Buljubašićem, našim savjetnikom. Brzo smo se složili i domislili «regionalno natjecanje».

Prvo je bilo organizirano kod mene u Zadru. Želim misliti da je baš to utjecalo na daljnji razvoj natjecanja. Naime, većina nastavnika je imala slična iskustva mojima (o varanju na natjecanjima) i, htjeli to priznati ili ne, negdje u sebi su mislili da će se priča i ovdje ponoviti.

Natjecanje smo zamislili ovako.

Svaki nastavnik imao je mogućnost (i obvezu) da Mladenu pošalje prijedloge svojih zadataka. Mladen je jedini imao ovlasti da složi testove za četiri grupe, birajući pet od hrpe pristiglih prijedloga zadataka. To je bio lakši dio problema. Druga priča se odnosila na one koji će «čuvati» djecu dok rješavaju, također laka, ali treći dio vezan uz ispravljanje bio je najosjetljiviji, s obzirom na (negativna) iskustva svih mentora. Bili smo sastavljači/predlagači testova, bili smo «čuvari» pri rješavanju - i ocjenjivači. Svaka «demokracija» bi to danas proglasila «trostrukim sukobom interesa».

Sve sam to nekako znao/osjećao na intuitivnoj razini, ali naravno, nisam imao pojma kako raspetljati taj Gordijski čvor.

Djecu/natjecatelje smo smjestili kod djece domaćina. Tada je taj (socijalistički) princip još uvijek funkcionirao. Mi odrasli smo se «družili u vlastitoj režiji». Svatko je iz svog kraja donosio «autohtonost». Bilo je svega: od žaba, jegulja, pršuta, sireva … rakije i vina, za kojima Europa i danas pati.

Ja sam tada u školi «mentorirao» nekoliko briljantnih dečkića. Ciljajući na jednoga od njih, predložio sam Feynmanov1 zadatak, a Mladen ga je nekim slučajem izabrao. Kako to biva sa sukobom interesa, mene je Mladen odredio u ispravljačko povjerenstvo za tu skupinu. Nakon što smo pregledali (anonimne) radove, pokazalo se da je samo jedan natjecatelj riješio taj problem. Tada sam znao da se na tom zadatku rješava budućnost regionalnih natjecanja. Naravno je, želio sam da moj učenik bude taj, ali znajući sve što sam znao, molio sam Boga da on ne bude taj.

I nije bio taj. Bio je jedan «Splićo».

Meni je moj «blentić» došao plačući!!!.

Sjećam se jedne poemice koja mi je tada pala na pamet: I tu majka tvrda srca bila…

Samo sam mu rekao, hej Slavene, ja znam što tebe čeka, a danas samo nisi «bio u formi». Slaven Šljivar je dvije godine poslije bio najbolji na republičkim natjecanjima iz matematike i fizike…i ne puno kasnije magistrirao na MIT-u.

Mislim da se baš na tom zadatku definirao temelj naših regionalnih natjecanja. Povjerenje je bilo ključ. Djeca i nastavnici dolazili su na druženje, a svi su se nadmetali u tome – tko će bolje predstaviti svoj kraj (vinom, rakijom, hranom, …) i dovesti što više djeca na – druženje.

Regionalna natjecanja su dosegla razinu od oko stotinjak sudionika i dva do tri dana druženja. Bila su popraćena Biltenima. Iz naših regionalnih natjecanja iznjedren je i časopis «Svijet fizike». I niti jedan učenik nikada se nije žalio na bodovanje onoga što je napisao. Pokazalo se i to da su vrlo brzo počeli dominirati i na službenim natjecanjima.

Najzanimljivije je to što to «državu» nije koštalo niti jednu kunu – ali baš «država» se potrudila da to natjecanje – ukine.

Povjerenje je ključ svih natjecanja.
I državne mature.

1 Nobelovac. I danas se njegov kurs fizike smatra “najboljim na svijetu” i poučava na najprestižnijim svjetskim sveučilištima.

14. ožujka 2013.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije