Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Natjecanja - razmišljanja i iskustva Nikice Simića, 2. dio

Upravo sam dobio vijest da je naša učenica «osvojila prvo mjesto» na županijskom natjecanju iz španjolskog jezika. Pričali smo dugo i vrlo ugodno prije nastupa. Pokušao sam joj osvijestiti druge aspekte natjecanja, ali sam siguran da će ovih dana plesati od sreće.

U srijedu sam voditeljicu županijskog vijeća za fiziku upitao kakav je interes učenika za natjecanje iz fizike zadnjih godina. Rekla je – sve manji, i dodala pojašnjenje – jer se na ovim natjecanjima ne dobivaju bodovi za upis na fakultet.

Bodovi

Početkom devedesetih netko se dosjetio kako bi se i u školskom sustavu mogla uspostaviti hijerarhija – i napravljen je Pravilnik o napredovanju nastavnika. Naravno, pravilnici imaju svoje standarde, a ovaj je pokrio sve moguće djelatnosti koje nastavnik može obavljati u školi i van škole. I svaka djelatnost se boduje. Pokazalo se da ukupan broj bodova, koje nastavnik može prikupiti, značajno ovisi o rezultatima (bodovima) njegovih učenika na natjecanjima. U tom trenutku su nastavnici matematike, fizike, kemije, … bili u ogromnoj prednosti, jer su imali svoja natjecanja. I «u ime pravednosti» su uskoro počela nicati nova natjecanja «kao gljive poslije kiše». Posljedice su zanimljive. Većina nastavnika je krenula u lov na bodove i učenike su bez ikakvih priprema počeli dovoditi na natjecanja. Neka natjecanja postala su neizdrživo masovna. Koliko se sjećam, u Zadru je na natjecanjima iz geografije na županijskoj razini, neko vrijeme bilo i preko tri stotine sudionika.

Pokazalo se i to da su «elitna» natjecanja iz olimpijskih disciplina postala jednako vrijedna, čak i vrjednija zbog svoje masovnosti, kao natjecanja iz miješanja koktela. A odlaženje na olimpijade sve češće je dolazilo u zonu – nema novaca.

Paralelno ovom procesu događao se (za mene) još strašniji.

U sustav bodovanja uvučena su i djeca. Naime, prvaci na nekim natjecanjima mogli su također prikupljati bodove koji bi im mogli pomoći pri upisima u srednje škole i na fakultete. I odjednom su se djeca, uz svesrdnu podršku i roditelja i nastavnika, počela baviti prikupljanjem bodova odlazeći na što više natjecanja. Odlazak na bilo koje natjecanje postalo je pitanje i «obiteljskog statusa». Jedno «pametno» dijete moglo je biti uvučeno i u 5-6 natjecanja. Natjecanja su čak i vremenikom bila tome prilagođena.

Jednom zgodom, u zadnjoj fazi moga rada u javnim školama, prišao mi je jedan «žgoljavi» dečkić i poželio sa mnom dodatno raditi fiziku. Njegovu «mapu vrijednosti» još nisam imao, ali sam želju prejasno čuo. Međutim, negativni aspekti natjecanja već su me dugo «živcirali», i počeo sam već odlaziti iz tog sustava. Rekao sam mu da ću odluku donijeti nakon upoznavanja njegovih roditelja.

I počeli smo surađivati, uz sve moje ovlasti (i odgovornost) vezane uz njegovo akademsko napredovanje. Moj prvi uvjet bio je vezan uz matematiku. Inzistirao sam najprije da se uključi u natjecanje iz matematike i da, u najmanju ruku, bude sudionik državnih natjecanja iz matematike. Kasnije se pokazalo da je postao i osvajač medalja na olimpijadama iz matematike. Drugi uvjet bio je vezan uz njegov fizički razvoj. Inzistirao sam na tome da se bavi sportom. Kasnije se pokazalo da je preplivao kanala Preko – Zadar i poželio se «tući natjecateljski i u ringu». Treći «problem» bio je puno zanimljiviji. Naime, pokazalo se da paralelno ide i u glazbenu školu i na natjecanjima osvaja nagrade. To je zapravo značilo da je cijeli dan fizički izvan kuće.

Dugo sam promišljao kako raspetljati ovakav Gordijski1 čvor.

Još uvijek nisam imao njegovu «mapu vrijednosti», a imao sam «sve ovlasti». U tom trenutku najjednostavnije je bilo biti Aleksandar. Međutim, već sam imao iskustvo roditelja koji donose odluke «u ime djece» i ta priča mi nije bila zabavna. Želio sam znati što on želi! I na kojem putu može otići do svojih visina.

Rješenje sam našao u stripu i dobio ga od Dylan Doga, istražitelja noćnih mora. D.D. je u svakoj kriznoj situaciji mir tražio i nalazio svirajući svoj klarinet u mračnoj sobi odlazeći u neki svoj (glazbeni) svijet. Želio sam da ostane u glazbi.

Budući da ni sam nije bio siguran kojim putem će krenuti odgodili smo odluku još jednu godinu. Ja sam nekako uspio postići određena rasterećenja u školama, barem u vrijeme intenzivnog natjecateljskog angažmana. Na kraju se odlučio za znanost, ne prekidajući glazbeno obrazovanje. Maturirao je klarinet, danas svira desetak instrumenata i hrvatska je «znanstvena nada».

Varanje na natjecanjima

Natjecanja bez sumnje proizvode stres.

Djeci bi bilo dovoljno da se na natjecanju suočavaju samo s granicama svojih mogućnosti i naravno, uz neizostavnu želju za pobjedom, jer žive u društvu u kojem je samo sudjelovanje na natjecanju izgubilo bilo kakav smisao. Ti bi bilo dovoljno djeci za proizvodnju velikog stresa i da nema očekivanja roditelja i tzv. «mentora». Nagledao sam se i previše primjera u kojima su djeca natjecatelji postajali objekti manipulacije i kasnije osobe sumnjivih osobina.

U natjecanja sam se kao mentor uključio u pionirskim vremenima. Održavala su se skoro pa u ilegali. Rijetki su znali i obraćali pozornost na djecu i nastavnike koji su subote, a često i nedjelje (ako je domar bio u blizini i otvorio školu) provodili u školi. Postojale su razine natjecanja kao i danas: općinsko, republičko, (tada i) savezno natjecanje i olimpijade. Na općinskom natjecanju uglavnom je bilo par učenika jedne škole i njihov mentor, koji ih je pripremao, kontrolirao tijekom rada i ispravljao njihove radove. Republičko povjerenstvo je prikupljalo rezultate i prema dobivenim bodovima pozivalo učenike na republičko natjecanje.

Moje (ne)snalaženje u tom sustavu trajalo je nekoliko godina. Naime, vrlo brzo sam primijetio da se mnogi natjecatelji, koji su pozvani na republičko natjecanje zbog «stoposto» riješenog testa na općinskom, vraćaju kući s osvojenih nula bodova. Promišljajući te efekte natjecanja, tražio sam bolja rješenja. Budući da sam bio mladi «provincijski nastavnik» teško sam mogao utjecati na bilo kakve procese – i uključio sam se u sustav. Opravdanje mi je bilo to što nisam želio dozvoliti da neki «stopostotni natjecatelji» oduzmu priliku mojem učeniku. Pokazalo se da su moji «dodani bodovi» učenicima uspješno osiguravali višu razinu natjecanja, ali na moju neizmjernu sreću, i to da su na višim razinama vrlo često osvajali nagrade i išli dalje. Da je bilo drugačije vrlo brzo bih odustao.

Naravno je da su te efekte natjecanja brzo uočili i u republičkom povjerenstvu. Prvi njihov pokušaj rješavanja tog problema bio je u tome da su u rješenjima nekih zadataka počeli podmetati krive zaključke. Na taj način su lako prepoznavali varalice. Međutim, pokazalo se da je i to bilo kratkog daha. Danas se radi tako (samo u fizici) da autor zadataka s testa pregleda svaki pristigli rad i jedini rangira pristigle radove po istom kriteriju. Čini mi se da je to najbolje rješenje.

Drugo davno iskustvo varanja odnosi se na savezna natjecanja. Savezno povjerenstvo se sastojalo od predstavnika svih republika. Svaki predstavnik je predlagao svoje zadatke i zajednički su birali koji će biti na testu.

Poslije jednog republičkog natjecanja naš učenik je pozvan na savezno. Nakon povratka mi reče: bilo je lako, imao sam dva zadatka (od pet) koja smo već rješavali na republičkom. Bilo mi je jasno da je naš predstavnik varao. Moguće je i to, da zaštiti naše učenike od sličnih podvala, ali mi je zbog toga bilo očigledno da i republička povjerenstva – varaju.

Negdje u tom periodu, vjerojatno «u ime pravednosti», na natjecanjima se pojavio institut žalbe. Čini se logičnim. Međutim, pokazalo se da su se djeca i mentori, na čudan način, masovno uključili. Skoro da nije bilo natjecatelja koji se nije žalio na broj bodova. Konačna bodovna lista (poredak) počela se značajno razlikovati od preliminarne. Trebalo je neko vrijeme da zaključim: ili doktori znanosti ne znaju raditi svoj posao (ispravljati test), ili je u igri nekakvo novo muljanje. Nakon toga sam zaključio da se moji učenici nikada neće žaliti, ali i to da je moja odgovornost tim veća ako procijenim da su zaslužili višu razinu natjecanja.

Na jednoj preliminarnoj listi naš učenik je «osvanuo» na drugom mjestu. Šest prvih natjecatelja je osiguravalo sudjelovanje na saveznom natjecanju. Žalbeni postupak je pokrenut dok smo se mi zabavljali i proslavljali siguran uspjeh. Međutim, uskoro sam počeo dobivati dojave: treći je, pa četvrti je..nisam se zabrinjavao jer je bio u kvoti, ali kad je postao peti, krenuo sam prema «šefu natjecanja» i kratko mu rekao: ako mali ne ode na savezno, Zadar se nikada više neće pojaviti na bilo kakvom natjecanju. Mali je otišao na savezno i od hrvatskih natjecatelja bio najbolji.

Na jednom saveznom sam i sam sudjelovao kao gost-mentor.

Preliminarna lista poretka bila je sumnjiva dvojici mojih učenika. Prišli su mi i dugo me uvjeravali kako su im nestali bodovi od dva riješena zadatka. Tada sam prvi put dozvolio žalbu. Pokazalo se da su na listi skočili dvadesetak mjesta.

Zaključio sam, još jednom, da se vara i na saveznoj razini natjecanja.

To je bilo u «dobra stara vremena», a iskustvo u novim mi kaže da je varanje dovedeno skoro do savršenstva. Najgora posljedica toga je u tome što se natjecatelji/djeca u takvom sustavu osjećaju kao ribe u vodi.


1 Wikipedia: Gordijski čvor - izvanredno zapetljan čvor kojim je, prema legendi, frigijski kralj Gordije privezao jaram uz rudo svojih kola. Po proročanstvu onaj tko rasplete čvor postati će gospodar Azije. Legenda kaže da je u frigijskom gradu Gordiji postojao vrlo zapetljan čvor, a vjerovalo se da će onaj ko ga raspetlja zavladati svijetom. Prema legendi, enigmu je riješio Aleksandar Veliki, koji je prvo pokušao naći neki kraj užeta, no kad je uvidio da je to nemoguće, jednostavno je presjekao čvor. Sintagma gordijski čvor je sinonim za veliki problem koji se vrlo lako rješava.

11. ožujka 2013.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije