Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Djeca – razmišljanja i iskustva Nikice Simića, uvod - 1. dio

Svaka rasprava, razgovor,…pa i svaka priča trebala bi početi s «dobro definiranim pojmovima». U ovom slučaju radi se o djeci. Budući da je spektar tog pojma nevjerojatan moja razmišljanja bit će, u najvećoj mjeri, temeljena na osobnom, roditeljskom i nastavničkom iskustvu. Da bi se mogao, koliko toliko, razumjeti «moj svjetonazor» i ovo što pišem, moram se vratiti u svoje mlade godine.

Vrlo rano, s devetnaest godina, sam počeo stjecati roditeljsko iskustvo. Moje pretpostavke za «biti dobar roditelj» bile su – katastrofalne. Sve što sam znao bilo je na razini mogućnosti kopiranja vlastitog odgoja. Zamislite zato jednog tatu iz Muškovaca i jednu mamu iz Brušana, koji su izrodili i u Benkovcu odgajali četvero djece, u pedesetim godinama prošlog stoljeća. (Google će vam pomoći da locirate destinacije, ako vas zanimaju).

Prvo pitanje je koje sam, nakon rođenja djeteta, postavio sebi bilo je: što sam mogao naučiti iz njihovih odgojnih metoda. Naravno, prije toga sam imao vlastiti izbor. Dilema je bila: ozbiljno studiranje ili obitelj. Moj izbor mi je zbog nečega bio «neizbor» i zapravo nisam uopće imao dilemu. Obitelj je bila jedini mogući izbor.

Kada ovih dana bivšim učenicima, sada studentima, spomenem takav mogući izbor, bez iznimke dobijam odgovor – obitelj ne dolazi u obzir. I vlastiti sin mi je odgađao svoje roditeljstvo do svoje trideset i neke.

I najprije sam kupio par knjiga o odgajanju djece. Nadao sam se da bih, pročitavši ih, mogao na brzinu postati i dobar roditelj. Pokazalo se da sam jednu knjigu pročitao «do pola» a drugu nisam niti otvorio. Moje učenje od tada bilo je vezano isključivo uz promišljanje onoga čemu sam bio izložen kad sam bio objekt odgajanja. Dijete ne spominjem jer sam vjerojatno i s devetnaest bio Dijete (a želim vjerovati da je «Dijete» još uvijek u meni).

Mašta
Ni mamu ni tatu nikada nisam vidio da čitaju, ali zbog nečega je kuća bila puna knjiga. Mama nas je lovila i «lomila» dok je tata uvijek «nešto radio». U školi, zbog nečega, nitko od nas djece nije imao problema. Valjda je i škola bila drugačija.

Iz tog perioda ostalo mi je upečatljivo (odgojna metoda). Nikada, baš nikada , nakon što me je mama «izlomila» nisam pomislio kako je to učinila «nepravedno». Dapače, poslije «lomljenja» sam se osjećao kao što se mnogi osjećaju poslije «ispovjedi». Iz toga je uslijedilo moje prvo odgojno pravilo.

Postavi jasna pravila u odnosu s djecom. Jasna do razine koju oni mogu razumjeti i kada ih se «kažnjava». Kazna tada nije uopće kazna nego svojevrsno «očišćenje grijeha». Kad se promijene pravila (zbog naših roditeljskih i sve većih očekivanja) o tome ih se treba jasno informirati.

Druga moja (odgojna) percepcija bila je vezana uz knjige. Moral mojih roditelja bio je u najvećoj mjeri vezan uz «deset zapovijedi». U kući se jasno znalo «što je crno, a što je bijelo». I niti jednom nisam uhvatio roditelje u «laži» oko toga. Pokazalo se da su i, dostupne mi knjige, govorile isto. U stripovima, vestern romanima, ljubićima, krimićima, … uvijek sam dobivao iste (crno-bijele) poruke. Roditeljski princip mojih roditelja bio je nedvosmisleno potvrđen.

Međutim, danas sam uvjeren u to, da sam se zapravo i uz pomoć knjiga «samoodgojio». Crno-bijele knjige su mi na nevjerojatan način osvijestile jasnoću odgoja mojih roditelja. U obitelji se, na prvom mjestu, mora znati što je «dobro» a što je «loše». I nijedan roditelj taj sustav vrijednosti ne smije, baš nikada, kompromitirati svojim postupcima.

Međutim, čitanje (svega) ima i čudne «nuspojave».

Čitanje je održivo jedino uz uvjet da naš mozak čitanjem «proizvodi slike». Od prvog trenutka (proizvodnje slika) čitanje postaje ovisnost.

Osvješćujući to iz iskustva domislio sam svoj drugi odgojni princip.

Moj mozak je počeo proizvoditi slike na ličkim sijelima. I danas jasno vidim slike iz sijelskih priča, nakon što bi tambure utihnule, a djeca se negdje prikrivala da ih netko slučajno ne primijeti i pošalje na spavanje. Nakon zalaza sunca mrtvaci/duhovi su obilazili kuće i bili življi od živih. Vještine (nepismenih) pripovjedača bile su nevjerojatne. Svaki detalj u priči bio je jasan, a intonacija i dramaturške pauze takve da bi, nakon priče, djeca u pravilu probdjela noć. Tada sam osvijestio moć pričanja i slika koje proizvodi naš (i dječji) mozak.

U školi sam kasnije čuo da se tu zapravo radi o «mašti».

Mene su obilježile priče i knjige. Osjećao sam se dobro i kada bih sanjao duhove i neprospavljivao noći. Djeca su mi bila mala i nisu mogla čitati. Ali ja sam, i s devetnaest, znao moć priče. Odbacujući znanja iz knjiga odlučio sam ponoviti vlastito iskustvo. Pravilo koje sam smislio bilo je – svaku večer, djeci, barem jedna priča. Reakcije djece bile su fantastične tako da sam, kasnije, priče pričao na svakom mjestu. Jedan od razloga bio je i taj što mi je to bilo lakše nego «trčati za njima» i strahovati da bi se mogli fizički povrijediti.

Od ličkih sijelskih pripovjedača sam naučio da vuk može biti i vuuuuk, da njegovi zubi mogu biti i zuuuubi…S djecom sam se uvjerio da je vuuuuuuk daleko moćniji u proizvodnji i slika i strahova. Mnogi roditelji, s obzirom na današnji psihološki pristup odgoju, misle kako proizvodnja strahova kod djece proizvodi i traume. Moje mi iskustvo s vlastitom djecom kaže i danas, da su od mene, pričama proizvedeni strahovi, nevjerojatno akcelerirali njihovu proizvodnju slika (maštu). Bez obzira na broj neprospavanih noći.

Kad bih djeci prijatelja pričama proizveo neprospavane noći, najčešće bih postajao «neprijatelj». Zanimljivo je i to, da bi u slijedećim susretima baš njihova djeca inzistirala na tome da im pričam - najstrašnije priče. Djeca ipak intuitivno i prejasno znaju što je stvarnost a što su slike (mašta). To što roditelji ne razumijevaju što se događa u njihovim glavicama je upravo priča i njihova budućeg odgajanja – temeljenog na nerazumijevanju vlastite djece.

Jednom zgodom, Mima mi je imala 4-5 godina. Još uvijek su joj roditelji (mi) bili studenti i (tada je bilo takvo vrijeme) družili se s mnogim prijateljima. Tada je najnormalnije bilo da se «pije i puši», U podstanarskim uvjetima jedna soba za druženje desetak ljudi bila je luksuz, ali to nikome nije smetalo. Nakon nekog vremena jedva smo se mi odrasli mogli vidjeti u zadimljenoj atmosferi. Mima je sjedila u kutu s nekakvom slikovnicom. Nemam pojma zašto, ali valjda sam u tom trenutku pomislio kako to baš i «nije zdravo za nju». Prišao sam joj i objašnjavao da mora ići u zdravu sobu. Nije uopće reagirala niti na ponavljanje sve glasnijih poruka. Nakon što sam je zgrabio za ruke i malo protresao odjednom se vratila u stvarnost. Taj detalj obilježio je i moj budući odnos s djecom koja su se pojavljivala u mojem životu. Mima je tada bila u «transu», bila je u svojem izmaštanom svijetu. A imala je samo običnu slikovnicu u rukama.

Tada sam se sjetio pitanja koje smo mi kao djeca zbog nečega rješavali. Pitanje je bilo – što je najbrže na svijetu. Pitanje na koje danas «svaka budala zna odgovor». Odgovor su tada tražili mali «vlajići» iz Benkovca. Pamtim odgovor, koji je netko znao jer je išao uz to pitanje, samo zato jer mi se učinio «logičan» (meni djetetu) iako nisam imao pojma o ničemu. Netko nam ga je izrekao. Najbrža je – misao.

Tada sam shvatio da mogu trenutno biti bilo gdje poželim.

Danas razumijevam i to da mi je moja kćer, Mima, tada svojom najprirodnijom «dječjom» reakcijom poslala najjasniju poruku.

Djeca (a što su djeca još uvijek ne znam, jer želim i dalje biti Dijete) imaju svoj svijet.

12. veljače 2013.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije