Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Roditelji – razmišljanja i iskustva Nikice Simića

Ovih dana eskalira medijsko problematiziranje tzv. peticije udruge nastavnika. U medijima se izmjenjuju sugovornici s raznim i mnogim argumentima pokušavajući dokazati opravdanost svojih stavova. U pravilu se radi o agencijskim stručnjacima, na jednoj strani, i predstavnicima udruge nastavnika, na drugoj strani. Zna se pojaviti i treći sugovornik koji je predstavnik stručnih službi (psiholog, psihijatar, …). Treći sugovornik je najčešće u ulozi nekakvog «arbitra elegancije», koji o problemu asocijalnog ponašanja učenika govori samo načelno i ne opredjeljujući se.

Pogledajmo još jednom o čemu se radi.

Udruga nastavnika predlaže uvođenje suspenzije učenika koji «ometaju nastavu». Predstavnici Ministarstva smatraju da je postojeći sustav pedagoških mjera dovoljan za rješavanje ovih problema.

Problem ekstremno asocijalnog ponašanja učenika u školama uistinu postoji i dobro je da se o tome govori. Nastavnici su uspjeli dobiti veliku medijsku pozornost nudeći svoje rješenje i tek nakon toga su se uključili službeni predstavnici Ministarstva pokušavajući obrazložiti na koji način su problem već riješili i zašto smatraju da nema potrebe za uvođenjem dodatnih pedagoških mjera. I sada svjedočimo svojevrsnoj kazališnoj predstavi. Tu prestaje i «nevinost» medija. Napipali su temu, nabrijali sugovornike i sada samo dodaju nove činove u predstavi. Naravno, ozbiljni gledatelji na kraju nemaju pojma o čemu se radi, ali nakon svake predstavice zaključuju kako su naša djeca zbilja grozna, jer nijedan sugovornik ne negira problem ekstremno asocijalnog ponašanja. Upravo zbog takvog ponašanja se, u predstavicama, vrlo često spominje i nemala odgovornost roditelja. Međutim, u medijima se još nije dala prilika i roditeljima da kažu nešto o tome. Medijima nije baš lako naći takvog sugovornika jer ne postoji slična udruga nastavničkoj, recimo «roditelji.org», udruga roditelja nezadovoljnih našim školskim sustavom, čiji bi predstavnici imali nekakav legitimitet.

Podrška roditelja je jedan od temeljnih elemenata kvalitete škole. Bar tako piše u svim tekstovima o školskoj kvaliteti. Ukoliko izostaje podrška roditelja lako je zaključiti kako je i ta škola sumnjive kvalitete.

U predstavicama ovih dana čuje se i to kako se roditelji često i agresivno uključuju u obranu svoje (asocijalne) djece. Taj tip ponašanja se rado objavljuje u kontekstu odgovornosti roditelja i manje odgovornosti škole. Budući da nismo čuli roditelje naše saznanje o tome je samo polovično. Baš zbog toga se lako može zaključiti - tko su pravi i jedini krivci za postojeće stanje.

Pokušajmo zato ovdje, u ime roditelja, zamisliti samo jednog «lošeg nastavnika» koji tijekom dnevne nastave komunicira sa stotinjak učenika i tako barem godinu dana. Mogao bih sada nabrajati niz karakteristika «lošeg nastavnika» i primjera njihovog djelovanja, ali uzmimo samo «nepravednu ocjenu» kao primjer i što to može proizvesti u lancu.

Roditelj najprije pomisli kako je nastavnik dobro procijenio znanje njihova djeteta i najčešće ga brzo upućuje na vanškolsku edukaciju (koju plaća). Dijete se već tada osjeća loše, ali uz podršku roditelja čini «što mora». Prva posljedica je da je slobodno vrijeme učenika smanjeno a obveze povećane. I sve bi bilo u redu da u igri nije i «loš nastavnik». Ispravljanje loše ocjene zna potrajati mjesecima, uz neprekidno ekspliciranje djetetu i roditeljima o njegovoj nesposobnosti. U obitelji se uskoro stvara napetost, ali i počinju preispitivati metode nastavnika. Brzo se otkrije kako njihovo Dijete nije «jedina žrtva» i počinje komunikacija s razrednicima, stručnim suradnicima i ravnateljima. U komunikaciji shvate da svi zapravo znaju za taj problem, ali da ne mogu ništa poduzeti. Tražeći dalje pomoć konzultiraju više savjetnike (agencijske stručnjake) – i otkriju isto.

Tog trenutka počinje gubitak povjerenja u školski sustav i mijenjanje stava. Posljedice su trajne, a buduće reakcije djece i roditelja prilično predvidive. Većina roditelja su ipak dovoljno razumna da ne ulaze u otvorene sukobe sa sustavom, ali najviše zbog toga što misle kako će njihovo Dijete ubuduće prolaziti još gore jer je – nezaštićeno.

Primjer je čest i prilično benigan. Mogao sam, kao u aktualnim predstavicama, uzeti još ekstremnije primjere djelovanja loših nastavnika. Činjenica je da jedan loš nastavnik može samo na ovakav navedeni način trajno utjecati na stotine djece i još više roditelja s nesagledivim posljedicama.

Nažalost, postoje roditelji koji misle i to da se njihova djeca na taj način «jačaju» i pripremaju za stvarni svijet.

Promišljajući suradnju s roditeljima (kao element kvalitete škole) procijenio sam da je najvažnije steći njihovo povjerenje. Prva prepreka na tom putu bila «školarina». Očekivanja roditelja su vrlo jednostavna. Žele znati što dobivaju za taj novac. Budući da se radi o školi, prvo očekivanje je vezano uz uspješno obrazovanje njihova djeteta. Takvo očekivanje i meni je bilo najprirodnije. Međutim, moja percepcija škole bila je nešto drugačija. Naime, polazio sam od pretpostavke da «odgoj utječe na obrazovanje, a da obrnuto ne vrijedi» i svoju viziju škole temeljio upravo na potenciranju odgojne komponente. Na moju žalost, u našem sustavu vrijednosti «odgoj» je samo deklarativna kategorija, svi o njemu znaju sve i nema čak niti za roditelje posebnu vrijednost. Upravo zbog toga sam s roditeljima često vodio «teške razgovore». Neke razgovore sam privodio kraju s – uzmi ili ostavi.

Naravno je da sam strahovao, pitajući se poneki put jesam li ja u pravu ili oni drugi. Jučer sam pročitao kako je doslovno značenje riječi mentor - strpljenje. U «odgajanju» su strpljenje i vjera u ono što radiš ključne pretpostavke. Ja sam imao strpljenje, ali je «vjera» znala poneki put biti klimava. Razlog je jednostavan, nigdje nisam pronašao slično iskustvo. Istina je da alternativne škole funkcioniraju na tom planu, ali naša škola nije alternativna i očekivanja su prije svega vezana uz obrazovanje.

Trinaest godina poslije se pokazalo da je taj princip izuzetno uspješan. Pokazalo se da su rijetki roditelji otkazali Ugovor o školovanju. Mislim da je razlog tome na prvom mjestu to što im je Dijete (konačno) dolazilo veselo iz škole. Poslije osam godina boravka njihove djece u javnom školskom sustavu jasno su prepoznavali vrijednost «veselog djeteta» u kući. Pokazalo se i više. Njihova djeca su u velikoj mjeri postajala uspješna u nekim školskim aktivnostima – do razine državnih natjecanja (i nagrada). I uspješno nastavila školovanje.

U drugoj fazi suradnje s roditeljima sam im dao priliku sudjelovanja i u kreiranju «politike škole». Pokazalo se da se taj tip suradnje svodio samo na pokušaje da njihovo dijete dobije što oni misle da treba dobiti. Zaključio sam da je uključivanje roditelja u rad škole, kod nas u ovom trenutku samo «demokratska demagogija». Shvatio sam da su roditelji samo normalni ljudi koji prije svega žele «riješiti svoje probleme». Kad je školovanje djeteta u pitanju ti problemi nisu uopće zanemarivi.

To je značilo da svaki roditelj treba otkloniti svaku i najmanju sumnju vezanu uz školu – i zato je bilo jako važno da škola u svakom trenutku informira roditelje o ponašanju i «školskom uspjehu» njihova djeteta. Troškovi telefona su značajno porasli pa smo domislili Internet dnevnik, tako da roditelji svaki tjedan imaju nedvosmislenu informaciju o tome što se događalo u školi. Pokazalo se da je taj tip komunikacije bio pun pogodak. Međutim, to je značilo da je intenzitet moje (ravnateljeve) komunikacije s roditeljima značajno porastao. U jednom periodu je bio i najveći dio moga posla u školi. Istina je da je postojala hijerarhija informiranja: razrednik, nastavnici, voditelj, stručni suradnici…, ali je većina roditelja željela i osobni kontakt s ravnateljem. Na prvi pogled se čini da to nije ravnateljski posao, međutim, nakon takvih (jako osobnih) razgovora mogao sam shvatiti sve ono neprimjetno (u učionici) u kontekstu njihove djece. Vrlo brzo, u tom periodu, nastavnici su mi često znali govoriti: uvijek ste na strani djece! Tada sam shvatio da mi predstoji «uvjeravanje» nastavnika u sve ono u što sam uvjerio roditelje (???, lijepo je misliti da jesam).

Počeo sam s pozicije: mi ste ovdje zbog djece a ne djeca zbog vas. Mi smo «uslužna djelatnost!». Mislio sam da je to očigledno, jer naš «opstanak» ovisi o tome na koji način ćemo «zadovoljiti kupca usluge» i na koji način privući nove «kupce naše usluge».

Nije bilo lako ni prvo ni drugo, ali danas mogu sve potkrijepiti s mnoštvom argumenata: ovakvo osvješćivanje škole uistinu rješava mnoštvo (u medijskim predstavama) aktualnih problema.

Ja sada znam što je disleksija, disgrafija, diskalkulija, ADHD…znam na koji način na ponašanje i školovanje djece utječe razvod, na koji način smrtni slučaj u obitelji, na koji način kad skrb o djeci preuzimaju baka i djed…i na koji način je moguće komunicirati s takvo djecom i njihovim skrbnicima, u interesu uspjeha (i obrazovnog) njihove i naše djece.

Svi testovi (općih sposobnosti) koje provodimo prije upisa u našu školu pokazuju da se radi o djeci koja bi u nekim drugim okolnostima bez problema odrađivala postojeće programe, međutim, testovi ličnosti također jasno pokazuju mjesta zasjenjenja.

Upravo na tom mjestu je uloga škole nemjerljiva.

6. veljače 2013.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije