Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

OPTEREĆENJE

Slobodna Dalmacija 24. 09. 2012.
Marijana Cvrtila

Prof. dr. Vedrana Spajić Vrkaš

Naši učenici imaju 25% manju satnicu od europskih

U navedenom tekstu prof. dr. Vedrana Spajić Vrkaš zagovara tezu kako naši učenici uopće nisu preopterećeni školskom satnicom… što argumentira slijedećom tablicom

Ukupan broj sati obvezne nastave od 1. do 8. razreda osnovne škole
državaUkupno (1. – 8.)RH u odnosu na druge
Danska 1537- 59
Njemačka1580- 102
Irska 1556- 78
Španjolska 1837- 359
Francuska1754- 276
Italija1831- 353
Luksemburg2039- 561
Mađarska1207+ 271
Austrija1575- 97
Portugal1966- 488
Slovenija1526- 48
Slovačka 1481- 3
Finska1364+ 114
UK-Engleska1747- 269
Hrvatska 1476


Analize brojeva najčešće ovise o interpretatoru.

Uz pretpostavku da su ovi brojevi (vezani uz broj sati obvezne nastave, kako je navedeno) točni i zaključak koji izvodi prof. dr. V. Spajić Vrkaš je korektan. Međutim, ako brojeve pogledamo kroz «drugu prizmu» dobit ćemo također zanimljive informacije.

Naime, pretpostavimo li da i u Europi nastavna godina traje 35 tjedana lako se može izračunati tjedno opterećenje (obveznom nastavom) učenika. Tjedno opterećenje je tada u spektru od 58 sati obvezne nastave u Luksemburgu do 34 u Mađarskoj. (u RH je prema ovim brojevima 42 sata).

Ovakva interpretacija vodi na drugačije promišljanje (brojeva).

Na prvom mjestu, besmisleno je i zamisliti kako učenici u Luksemburgu u školi provode skoro deset sati dnevno (uz pretpostavku petodnevnog radnog tjedna), a potpuno sam siguran da tjedna satnica u RH nije 42 sata.

Ovom «analizom» navedeni brojevi dovedeni su u sumnju.

Budući da vjerojatno postoje neki, nama nepoznati, «izvori» tih brojeva, odnosno, moguće je da je došlo do nerazumijevanja u interpretaciji «obvezne nastave».

I u ovoj «analizi» nismo bliže značenju navedenih brojeva vezanih uz «opterećenje» učenika.

Moguće objašnjenje bilo bi u tome da se pretpostavi kako sve škole rade «cjelodnevno». Na taj način bismo se približili navedenim brojevima, ali u tom slučaju moramo mijenjati percepciju «nastave».. Naravno, ta pretpostavka za RH ne vrijedi.

Slijedeća mogućnost jest u tome da pretpostavimo kako se «nastavne godine» u različitim državama – razlikuju. No i uz pretpostavku da djeca cijelu godinu pohađaju nastavu, tjedno (obvezno/nastavno) opterećenje u Luksemburgu, bilo bi oko 40 sati, što je očigledna besmislica.

Naravno, moguće su i banalnije interpretacije ovih brojeva, tipa: krivi su novinari, brojevi su izmišljeni, ovaj tekst je naručen…

Činjenica je kako se ovim naslovom, za koji su odgovorni odgovorni urednici u novinama, nedvosmisleno sugerira (za mene) kriva hrvatska školska stvarnost, na koju je prof. dr. V. Spajić Vrkaš, također, skrenula pozornost.

Činjenica je da mediji itekako utječu na profiliranje «javnog mišljenja».

S ovakvim «naslovima» stvara se pogrešnu sliku o hrvatskoj školskoj stvarnosti, a moguće je da se na ovakav način daju «argumenti» i političarima za neke njihove buduće i neobične odluke vezane uz mijenjanje hrvatskog školstva.

U nastavku analize objavljenog teksta još ću se malo držati (sumnjivih) brojeva.

Tako sam došla do podatka da učenik na zapadu u osnovnoj školi prosječno provede oko 900 sati, a u nas 750, dok u srednjim školama vani to iznosi oko 1150 sati, a u nas oko 900, ili ukupno, naši učenici zaostaju oko 25 posto sati. (VSV)

Pogleda li se službeni nastavni plan za provedbu nastavnog programa za naše osnovne škole, obvezni predmeti idu s opterećenjem od 630 sati (od 1. do 4. razreda), a u višim razredima satnica «raste» od 770 do 910 sati.

Tjedno opterećenje u hrvatskim gimnazijskim programima je u rasponu od 32 do 35 sati. Ako te brojeve pomnožimo s 35 nastavnih tjedana dobit ćemo godišnje opterećenje u rasponu od 1120 do1225 sati.

Prema podacima iz Jutarnjeg lista (13. 12. 2009.) tjedno opterećenje talijanskih učenika je 29 sati, u Austriji je taj broj oko 30 sati, u Francuskoj su gimnazijalci tjedno opterećeni u rasponu od 25 – 28 sati, u Sloveniji tjedna satnica ne premašuje broj 32, a hrvatski učenici imaju najveći fond sati i najveći broj nastavnih predmeta u Europi.

Razlikovanje «brojeva» u ovom slučaju jednostavno ne smije postojati, jer se radi o lako provjerljivim (državnim) podacima, pogotovo na razini jedne Akademije. Puno veći problem je što se na temelju «sumnjivih brojeva» proizvode «stručna istraživanja i zaključci», tipa:

Ako se oslonimo na brojke, ne možemo reći da su učenici u Hrvatskoj preopterećeni satnicom,

ali naš je sustav opterećujući zbog načina na koji se radi u školi, odnosno na koji se shvaća učenje i poučavanje na nastavi.

Nadam se da sam «kompromitiranjem brojeva» kompromitirao i navedeni zaključak, jer polazeći od drugačijih brojeva (parcijalno navedenih) zaključak je potpuno drugačiji i nedvosmisleno vodi na to kako su hrvatski učenici satnicom među najopterećenijima u Europi.

U drugom dijelu izjave «opterećenje» se problematizira na drugačiji način i puno bliže onome što «opterećenje» u školi i jeste (način poučavanja). Naravno i to je samo djelić slagalice, jer je (za mene) opterećenje u najvećoj mjeri određeno mnogim predmetnim programima, koji su u najvećoj mjeri neprilagođeni uzrastu učenika.

Nekoliko istraživanja pokazalo je da su naši učenici na svim razinama nezadovoljni školom, da zaista smatraju da su preopterećeni, a moje istraživanje iz 1997. godine pokazalo je da su nezadovoljni i roditelji i nastavnici.

Društvena (znanstvena) istraživanja najčešće su usmjerena na potvrđivanje (očiglednog) “vrha sante leda i post festum”. Naravno da je to potrebno, ali tek kao temelj za «dubinsko istraživanje» uzroka tog stanja.

«Rezultat» gore navedenih (kojih???) istraživanja je očigledan svima u školskom sustavu, već jako dugo. Međutim, ne postoji niti jedno istraživanje o tome zašto je to tako. Postoje samo «paušalna nagađanja», koja, bez obzira na to koliko su dobra, ostaju samo na razini osobnog mišljenja i koja su potpuno znanstveno nerelevantna.

Hrvatska je početkom devedesetih godina doživjela «dvostruku traumu»: stvaranje države u ratu, i prijelaz iz jednog «društvenog uređenja» u drugo.

Takva situacija je za svakog ozbiljnog znanstvenika/istraživača morala biti nevjerojatan izazov i «znanstveni eldorado» u svim segmentima društva, jer je takva okolnost u «srcu Europe» bila, a još uvijek je, i danas nezamisliva.

Na našu žalost (i za znanost), ta je prilika propuštena.

Toga je svjesna, kad je u pitanju samo školstvo, i gđa. Vedrana Spajić Vrkaš

Mi nemamo iz čega donijeti zakonitosti odgoja i obrazovanja, u nas nije provedeno nijedno istraživanje, nijedna valjana evaluacija na osnovi koje bismo mogli mijenjati sustav.
Odluke se donose politički i ad hoc kako koji ministar preuzme resor.


Samuel Noah Kramer: HISTORY BEGINS AT SUMER (1959.)
Prevela: Vesna Krmpotić
EPOHA, Zagreb 1966.

Iako to možda oni radije ne bi priznali, znanstvenici, pjesnici i humanisti nisu oni koji pokreću svijet, već su to državnici, političari i vojnici.

Gđa. Vedrana Spajić Vrkaš ovdje nemoćno poentira davno poznato istinom.

Osjećaj nemoći da se nešto može promijeniti dominira među mladima, što pokazuje da smo negdje grdno pogriješili u sustavu obrazovanja u pripremi mladih za ulazak u Europu - zaključuje prof. dr. Spajić Vrkaš.

Pitanje koje se, nakon ovoga citata, jasno objavljuje - tko smo to mi (koji smo grdno pogriješili)?

Ja osobno ne želim dijeliti takvu odgovornost!

Također, se ne osjećam odgovornim za «grijeh nedjelovanja», pogotovo što sam često, u svojim projektima, nailazio na nerazumijevanje «državnih institucija» zaduženim za razvoj odgojno-obrazovnog sustava.

U predstavljanju sugovornice, novinarka MC naglašava:

prof. dr. Vedrana Spajić Vrkaš iz Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, suautorica Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, koji će od ove jeseni eksperimentalno ući u škole.

Pogledajmo zato našu stvarnost iz toga kuta.

Prije par godina donesen je Nacionalni okvirni kurikulum. (Moje «očitovanje» prema NOK-u postoji u Ministarstvu).

Posebno sam argumentirao «nemogućnost implementacije» međupredmetnih tema (šest, jedna je «građanski odgoj») u postojeće programske/predmetne obveze. Zanimljivo je (naglašavam to) što je NOK obvezao škole i predmetne nastavnike da ispišu svoje školske/predmetne kurikulume!!! u periodu aktualizacije projekta državne mature. Paradoks je u tome što «država» ima stručne institucije (Agencija za odgoj i obrazovanje i niz strukovnih udruga: fizika, matematika, kemija,…) koje su taj «zadatak» morale odrađivati po definiciji svog posla, a «državni krimen» je u tome što je angažirala više od sto stručnjaka da ispiše kurikulume za zdravstveni i građanski odgoj (međupredmetne teme NOK-a) ne brinući ni trenutak za predmetne kurikulume hrvatskog i engleskog jezika, te matematike – obveznih predmeta na državnoj maturi.

Ovaj uvod je usmjeren prema vjerodostojnosti gđe. Vedrane, koja je zdušno radila na kurikulumu građanskog odgoja ne percipirajući (zbog raznih razloga) kako je samo u funkciji «politike», na koju se sada obrušava, «zasjenjujući» svoju osobnu odgovornost (znanstvenice i člana Akademije) s «množinom» - da smo negdje grdno pogriješili.

ORIGINALNI TEKST IZ SD

Objavljeno 24.09.2012. u 18:22

preopterećeni? ma da...
Vedrana Spajić Vrkaš: Naši učenici imaju 25 posto manju satnicu od europskih vršnjaka
Dr. Vedrana Spajić / Foto: Ranko Šuvar / CROPIX
DOKTORICA DRUŠTVENIH ZNANOSTI – POLJE PEDAGOGIJA ČLANICA AKADEMIJE ODGOJNIH ZNANOSTI HRVATSKE

Naši učenici uopće nisu preopterećeni školskom satnicom, nego zastarjelim načinima učenja i poučavanja - tvrdi prof. dr. Vedrana Spajić Vrkaš iz Istraživačko-obrazovnog centra za ljudska prava i demokratsko građanstvo Filozofskog fakulteta u Zagrebu, suautorica Kurikuluma građanskog odgoja i obrazovanja, koji će od ove jeseni eksperimentalno ući u škole. Probleme našeg školstva i učeničke mladeži, prof. dr. Spajić Vrkaš “secira” bez dlake na jeziku:

- Nekoliko istraživanja pokazalo je da su naši učenici na svim razinama nezadovoljni školom, da zaista smatraju da su preopterećeni, a moje istraživanje iz 1997. godine pokazalo je da su nezadovoljni i roditelji i nastavnici.

Problem je u nastavi

Usporedila sam to sa stanjem u drugim zemljama i naišla na UNESCO-ov izvještaj koji je potvrdio da su naša djeca zapravo zakinuta za oko 25 posto učenja. Tako sam došla do podatka da učenik na zapadu u osnovnoj školi prosječno provede oko 900 sati, a u nas 750, dok u srednjim školama vani to iznosi oko 1150 sati, a u nas oko 900, ili ukupno, naši učenici zaostaju oko 25 posto sati.Ako se oslonimo na brojke, ne možemo reći da su učenici u Hrvatskoj preopterećeni satnicom, ali naš je sustav opterećujući zbog načina na koji se radi u školi, odnosno na koji se shvaća učenje i poučavanje na nastavi.

Kakvim biste nazvali to poučavanje? Ministar Jovanović istaknuo je kako mu je cilj promijeniti način na koji se uči, kako bi se učenici školovali za život, a ne za ocjenu.

- Istraživanja koja sam provela u nas, od kojih zadnje u sedam zemalja regije, vrlo jasno pokazuju da učenici osnovnih i srednjih škola, čak i sveučilišta, na pitanje pomoću kojih metoda uče, u najvećem broju odgovaraju iz predavanja nastavnika. Katkad je to povezano s diskusijom te tu i tamo s debatom. No, opet je nastavnik taj koji potpuno određuje i sadržaj i oblik pitanja i odgovaranja, a ni diskusija, ni njezini rezultati, nisu prepušteni učeniku i njegovoj samosvijesti, nego su organizirani kako bi se učenici na prihvatljiviji način pridobili za ono što nastavnik hoće postići. To se zove “tolkenizam” u sustavu obrazovanja i to je teorija još iz 60-ih godina dvadesetog stoljeća vrlo jasno objasnila kao mistificiranu participaciju u diskusiji.

Jesmo li po tome slični nekim drugim zemljama? Naši reformatori vole naglašavati da se naše školstvo usklađuje prema europskome.

-Dobar dio zemalja u regiji, uključujući i Sloveniju, ima takav pristup u nastavi, što je potvrdilo i regionalno istraživanje koje sam provela.

U BiH je, međutim, došlo do pomaka u predmetima povezanima s područjem građanskog odgoja i ljudskih prava.



Koliko je moguće pripremiti učenika da bude konkurentan vršnjaku sa zapada ako već u startu zaostaje za njim 25 posto obrazovne satnice?

- Možete misliti. U suvremenom svijetu koje se zove društvo znanja, i to ne bilo kojeg znanja, nego inovativnog, kao i gospodarstvu koje se temelji na konkurentnosti, manjak od 25 posto vremena znači isto toliko manje primanja informacija, činjenica, razvoja vještina, kao i određenih stavova i vrijednosti. Moramo hitno odrediti čemu služe odgoj i obrazovanje, to je preduvjet. Služi li pojedincu i njegovoj dobrobiti, zajednici, odgovornom i socijalno važnom gospodarstvu ili profitu pojedinca?

Kako izmijeniti sustav u kojemu još uvijek dominiraju faktografski pretrpani programi, učeničke torbe teže i po deset kilograma? Produljeni ostanak učenika u školi nemoguć je jer još imamo škole koje rade i u tri smjene.

- Problemi toga tipa, naravno, postoje. No, usmjerimo se na to da nije samo važno koliko sati nastave imaš, nego kako to odrađuješ. Naravno da su sa 750 sati predavačke nastave godišnje učenici umorni i opterećeni. To je faktografsko znanje. Preko faktografskog znanja oni ne razvijaju aplikativne vještine, a ako ih ne razvijaju, oni prestaju biti motivirani primijeniti znanje. To je znanje koje se brzo zaboravlja jer nema vrijednosti, ni za pojedinca, ni za zajednicu, možda tek za nečiju karijeru. Zašto ne krenuti od onoga što je trenutačno moguće: interaktivne nastave, nastave koja se temelji na istraživačkim metodama gdje klinci cijeli dan rade projekte, uče preko interneta i gdje prevladava dinamički proces učenja i poučavanja? U našim školama nema kontroverznih tema, treba li biti tako?

Ide li tome u prilog i produljenje obveznog obrazovanja?

- Apsolutno. Jedino mi, Srbi i Albanci imamo obveznu školu u trajanju od osam godina. U nekim europskim zemljama djeca u školi obvezno provode i do 13 godina. Kada to sve pribrojite onome manjku od 25 posto satnice, o čemu govorimo?

Rat je prošao. Ili nije?

- Što se tiče potkapacitiranosti škola, podsjetit ću vas na ono što ja zovem peace-dividenda: u vrijeme rata govorili su da nema novca za obrazovanje jer se moramo obraniti. U redu, tada nitko nije prigovarao što je Hrvatska izdvajala za odgoj i obrazovanje kao ekonomski najlošije pozicionirane zemlje u Europi. Međutim, onoga trena kad je rat završio i kad su se prioriteti redefinirali, kako to da smo se retorički opredijelili za društvo znanja, a da nismo definirali pretpostavke tog društva znanja? I kako to da novac nastao “dividendom mira” i prestankom rata nije usmjeren za obrazovanje i sustavno istraživanje obrazovanja? Mi nemamo iz čega donijeti zakonitosti odgoja i obrazovanja, u nas nije provedeno nijedno istraživanje, nijedna valjana evaluacija na osnovi koje bismo mogli mijenjati sustav. Odluke se donose politički i ad hoc kako koji ministar preuzme resor.

Zašto to nije učinjeno?

- Nedostaje politička volja, apsolutno. Hrvatska je premrežena različitim interesnim grupama kojima ništa nije svetinja, osim njihov vlastiti interes. No, paralelno s tim, a da bi zamaglili situaciju, razvili su takve retoričke mehanizme koji zabavljaju narod i na taj ga način uljuljavaju i odvlače pozornost. Istodobno, škola ne razvija kritičku svijest kako bi to mladi konačno i razotkrili.

Marijana Cvrtila
Snimio Ranko Šuvar / cropix



Šokantni rezultati: Mladi osjećaju nemoć za promjene

Regionalno istraživanje koje sam provela u sedam zemalja pokazalo je šokantnu činjenicu: naši mladi imaju više povjerenja u međunarodne i europske institucije nego u hrvatske. U istraživanju su sudjelovali maturanti iz Hrvatske, Slovenije, Albanije, BiH, Srbije, Rumunjske i Crne Gore. Slovenski i hrvatski učenici na dnu su prema povjerenju u vlastite institucije, a na vrhu su Albanci - kaže prof. dr. Spajić Vrkaš.

- To je povjerenje doduše osrednje, ali u hrvatske institucije nemaju povjerenja ni na nacionalnoj ni na lokalnoj razini. Oni više vjeruju institucijama Bruxellesa. To je podatak nad kojim se svi trebamo zamisliti – poručuje ona. Osim toga, mladi imaju osrednje povjerenje i u naše religijske institucije te u učitelje i nevladine organizacije, a jedino vjeruju roditeljima i nešto manje prijateljima.

Naši mladi su egocentrični, oni funkcioniraju i misle o drugima po načelu “mi - oni”, a prisutna je i socijalna distanca prema svim nacionalnim i religijskim grupama koje okružuju Hrvatsku. Osjećaj nemoći da se nešto može promijeniti dominira među mladima, što pokazuje da smo negdje grdno pogriješili u sustavu obrazovanja u pripremi mladih za ulazak u Europu - zaključuje prof. dr. Spajić Vrkaš.

31. siječnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Repetitio est mater studiorum

Ova (latinska?) mudrost, sažeta u četiri riječi, prati nas na razne načine od prvog ulaska u školu. Ja sam je proživljavao kroz: uči, uči sine…neki drugi mnogim repeticijama tijekom školovanja. Danas se objavljuje kroz instrukcije i domaće radove.
Ovakva pedagoška (!?) praksa temelji se na navedenoj mudrosti. Međutim, takva praksa u sukobu je s navedenim prijevodom ove latinske sentencije i puno je bliža prijevodu:
Ponavljanje je majka učenja!

Opširnije...

23. 11. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije