Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Nastavnici i roditelji – razmišljanja i prisjećanja Nikice Simića - 4. dio

U studenom prošle godine Udruga nastavnika pokrenula je peticiju u kojoj traže reformiranje sustava pedagoških mjera. Na peticiju sam se osvrnuo na ovoj Tribini, međutim, nakon par mjeseci pokazalo se da je ta priča dobila veliku medijsku pozornost, a čini se da je peticiju i potpisalo oko sedam tisuća nastavnika, što čini oko desetak posto nastavnika u našem školskom sustavu. Argumenti koji se sada iznose u medijima uglavnom su vezani uz ekstremna ponašanja učenika. Primjeri koji se iznose, bez sumnje su istiniti i uistinu dramatični, tako da je teško ne «žaliti nastavnike» i opravdavati njihovu inicijativu. Međutim, kako «medalja ima dvije strane» pokušat ću osvijestiti i onu drugu.

Opet ću vas usmjeriti na briljantnog prof. Težaka i njegovo promišljanje nastavnika u svojoj «Teoriji i praksi nastave hrvatskog jezika 1» (str. 77. - 84.) i započeti s citatom: «Nastava je mnogo lakša nego odgoj. Za nju se mora samo nešto znati. Za odgoj se mora nešto biti».1

Većina ljudi želi probleme rješavati i rješava na brzinu i prebijanjem preko koljena. Upravo svjedočimo takvim rješenjima i od našeg Ministarstva (zdravstveni odgoj, ukidanje zaključnih ocjena na polugodištu, upisi u srednje škole…). Vrlo brzo se pokaže da su ta rješenja na tragu narodne «drže vodu dok majstori ne odu! »

Povijest nas uči da ni Drakonovi zakoni nisu iskorijenili kriminalna ponašanja. Već tada je bilo jasno kako ni prijetnja smrtnom kaznom ne rješava taj problem.

Zakoni (pravilnici) svakako trebaju postojati, međutim, pokazuje se da na njihovo poštivanje najviše utječe stanje u sustavu na koji se odnose. Ovdje govorim o odgojno-obrazovnom sustavu i o problemima isključivo odgojnog tipa, koji ugrožavaju (prema peticiji) rad nastavnika i obrazovanje drugih učenika.

Promišljajući i površno naš školski sustav lako je uočiti kako treba temeljitu rekonstrukciju, što je u ovom trenutku nemoguće jer se radi o sustavu koji se temelji na gospodarstvu države prije svega. Budući da to sada nije moguće na širokom planu traže se hitna rješenja na razini «gašenja požara». Pogledajmo o kakvom se «požaru» radi u ovom slučaju. Pretpostavljam da postoje podaci o tome koliko ima ekstremnih primjera asocijalnog ponašanja djece u školama, jer trebamo najprije otkriti kolike su «dimenzije požara» da bismo napravili strategiju gašenja. Treba, također, otkriti «lokaciju požara», tj. utvrditi u kojoj dobi djece je «frekvencija» takvog ponašanja najveća. Bilo bi dobro znati i u kojim školama («mikrolokacija») se to događa češće nego u drugima. Pretpostavljam da su ti podaci poznati u Agenciji za odgoj i obrazovanje. Recimo da je ovo nekakav minimum za početak rješavanja problema, ako se uopće pokaže da je intervencija potrebna, jer postoji priča o «pastiru i o vuku kojeg nema.»

Uopće ne sumnjam u postojanje problema ekstremno-asocijalnog ponašanja učenika. I sam sam imao sličnih iskustava i prilično dobro ih, uz pomoć psihologa i nastavnika, neutralizirao.

Dugogodišnje iskustvo u rješavanja i takvih školskih problema pokazuje mi da su najveće poteškoće dolazile od strane roditelja, zatim nastavnika. Zanimljivo je kako djecu uopće nisam percipirao kao problem. Nevjerojatno je s kojom lakoćom bismo, djeca i ja, nalazili zajednički jezik, nakon što bih «locirao žarište».

Jedan dečko je godinu dana proveo u učionici sa slušalicama. Obiteljska situacija bila je svojevrsno «ratište». «Blentić» je sada akademski slikar. Jedna curica je došla s iskustvom «rezanja žila». Roditelji evidentirani ovisnici. Danas studira socijalnu pedagogiju. Želi pomagati onima koji prolaze ono što je i ona.

Bilo je djece kojima nismo uspjeli pomoći.

I nikada nas nijedan Pravilnik nije štitio niti obvezivao. Samo smo činili sve da djetetu u našoj školici bude ugodno. I strpljivo, strpljivo…čekali da se dijete otvori i nasmije.

Naravno da je moguće reći – «lako je biti strpljiv kad ti plaćaju». Nažalost onih koji pomisle upravo to – oni su uistinu promašili zanimanje.

Prije dvadesetak godina dr. Vlado Skračić i ja smo razgovarali s novinarkom Narodnog lista. Bila je neka prosvjetna tema. Vlado je obnašao pročelničku funkciju u Gradu, a mene su pozvali zbog nečega. Nakon što smo odradili temicu ostali smo u neformalnom razgovoru. I kako to biva, sugovornici se malo opuste pa sam u tom djelu izjavio: dvadeset posto nastavnika treba izbaciti iz sustava i sudski im zabraniti pristup školi! Tada sam otkrio da novinarima baš i ne treba vjerovati, jer je ta izjava u tekstu bila uokvirena. Danima sam se pitao: što mi je to trebalo?, ali baš nitko mi nije niti spomenuo tu izjavu, niti onda pa sve do danas. Možda nisu čitali, ali ipak mislim da su svi (!!!) čitatelji bili uvjereni kako znam što govorim. Postotke spominjem namjerno i pitam se jesu li ovih sedam tisuća potpisnika (10%) upravo oni kojima sudski treba zabraniti pristup školama.

Naravno, s obzirom na medijsku pozornost koji su peticija i argumentacija proizveli, prirodno je postaviti pitanje – što sada? Što god mi mislili o medijima, mediji otvaraju pitanja i nisu odgovorni za odlučivanje onih koji primaju plaću za odlučivanje. Pokazuje se često da do «odlučivanja» dolazi tek nakon što mediji pokrenu proces. Istina je i to da u velikoj mjeri imaju moć sugeriranja. Toga je svjestan i naš ministar te je za glavnu savjetnicu ustoličio – novinarku.

Recimo da sada imamo sve relevantne (gore navedene) podatke i da smo spremni za djelovanje.

Problem asocijalnog ponašanja djece u školama je očigledno – odgojni. Kad (bi)smo to svi zaključili jedino rješenje je također očigledno. Treba jačati odgojnu komponentu u školama. To nikako ne podrazumijeva novi «zakonik». Budući da je, u školama, prebacivanje težišta na odgoj u ovom trenutku, zbog mnogih razloga, nemoguća misija, najjednostavnije je rješenje u novom Pravilniku, kojim bi se eliminirala «asocijalna djeca» iz školskog sustava.

Jednom davno pričajući s prijateljem Radovanom o odgoju spomenuo je jednu zgodu iz svog života. Djeca su mu zbog nečega bila razigrana više nego inače i trebalo ih je odgojno usmjeriti i pojasniti im pravila ponašanja. Koristio je «uobičajene» metode uz povišene tonove, očekujući brzi rezultat. Sve to je gledala mudra baka i nakon što je minula odgojna intervencija mami i tati je rekla: Dico moja oni su vam samo – nesvisni.

Stručni timovi škola uglavnom se svode na jednog (obveznog) pedagoga. To je nedostatno u školama preko tri stotine učenika i kada bi radili samo svoj posao pedagoga. Međutim, kod nas je postalo uobičajeno da pedagozi vrlo brzo postaju voditelji nastave i bave se nizom poslova koji su daleko od njihove struke. Nastavnici bi po definiciji trebali imati pedagoško obrazovanje. Međutim, u svom iskustvu sam vrlo često nailazio na veliki broj njihovih katastrofalnih pedagoških intervencija. Naravno da sam se pitao u čemu je problem. Odgovor sam dobio prilično brzo. Naime, moja diploma nije bila pedagoški potkovana (dipl. ing. teorijske fizike) i morao sam se dodatno pedagoški obrazovati. Odgađao sam to dok nije uslijedila zakonska prijetnja otkazom. I ušao sam u naš pedagoški sustav. Upoznao sam predavače metodike, didaktike, pedagogije i psihologije. Većina predavanja svodila se na čitanje iz nekih knjiga, bila su dosadna i nezanimljiva. Ipak se dogodilo nešto. Otkrio sam moć psihologije u razumijevanju niza problema s kojima sam se suočavao u radu. Nakon minimalne kvote predavanja trebalo je pristupiti polaganju ispita. Iskustvo s predavanja bilo je takvo da sam odlučio polagati samo psihologiju. Vjerojatno bi tako i bilo da na jednom cjelonoćnom druženju nisam prijatelju, pred zoru, spomenuo kako mi je ispit iz nečega u osam sati. Održavao me budnim do jutra i odveo na ispit. Sjeo sam u prvu klupu jedva držeći oči otvorene. Pokraj mene je sjedila mlada inženjerka i marljivo odrađivala svoja pitanja. Ja sam imao neka druga i uporno ih gledao čekajući da mi se objave odgovori. Na kraju sam odustao i kad je kolegica privela svoje kraju, «šarmantno», koliko sam mogao u svom stanju, zamolio je da nešto napiše i za mene. Drugi ispit bio je još jednostavniji. Bio sam budan i s literaturom. Budući da nikoga nije bilo briga što se događa u učionici, test mi je bio skoro savršen. Treći je bio ugodan razgovor s profesorom. Četvrti ispit iz psihologija mi je zato ostao u posebnom sjećanju. Zapravo sam više ja pitao profesora nego on mene i dobivao sam vrlo zanimljive odgovore.

Tako sam postao «pravi» profesor i otkrio razine pedagoških znanja svojih kolega.

Nakon toga inzistirao sam da se otvori radno mjesto psihologa u školi. Ravnatelj je od Ministarstva jedva uspio ishodovati «pola radnog mjesta» u struci. Tada sam intenzivno radio s nadarenom djecom, i bilo mi je jako važno njihovo (psihološko) profiliranje. Pokazalo se da mi je to nevjerojatno olakšalo komunikaciju. Čini se da je s takvom djecom vrlo lako raditi, jer oni su ipak - pametni. Međutim, njihova pamet vrlo često ih odvodi na mnoga «opasna mjesta» i nerijetko se pokazuje da pamet ostane akademski nerealizirana. Istraživanja su i pokazala kako «emocionalna inteligencija» značajno utječe na «iskorištavanje pameti».

Psiholozi su i dalje rijetka pojava u našem školskom sustavu. Jedan psiholog (stručni suradnik) zadužen je za oko 180 učenika. Na popisu stručnih suradnika su još: socijalni pedagog, logoped, defektolog, profesor rehabilitator…i ako zamislimo neke škole sa preko tisuću učenika (a ima ih u RH) lako je izračunati koliko bi stručnih suradnika trebalo djelovati u takvim školama. Ako imamo na umu da je postotak razvedenih brakova u RH, u ovom trenutku, oko 30%, lako je procijeniti i koliko djece je u takvoj školi traumatizirano (samo zbog raspada obitelji). Broj se značajno povećava ako se uvaži niz drugih traumatizirajućih obiteljskih okolnosti, čak i onih vezanih uz školu. Pitanje je što može učiniti stručni tim u takvim okolnostima i kada bi djelovao danonoćno.

Finsko iskustvo govori upravo to i zato ne postoje škole s više od tristotinjak učenika.

U upravo obavljenom razgovoru sa našom psihologinjom Sandrom otkrio sam puno realnih ali i subjektivnih okolnosti slabog praktičnog djelovanja stručnih službi u školama. Mogao bih ih nabrajati, kao što nastavnici u medijima nabrajaju sve tipove ekstremno-asocijalnog ponašanja djece, i mogao bih pokrenuti peticiju za «pomoć djeci» koja su samo – nesvisna.

Gaussova krivulja najčešće dobro opisuje statističke sustave. U ovom slučaju imamo dva polarizirana sustava. Na jednoj strani su učenici, njih oko 600 tisuća, a na drugoj nastavnici, njih oko 70 tisuća. Učenici žive svoj ulazak u svijet odraslih, a nastavnici (potpisnici peticije) žive svoj odrasli život, u kojem ih ometaju – učenici. Eksponirani učenici su sigurno na onoj lošijoj strani Gaussove krivulje, a za nastavnike (iz peticije) nitko ne zna gdje su. Medijsko eksponiranje ih svrstava na «dobru stranu», jer se brinu o «dobroj djeci» i njihovom obrazovanju. Ja nisam siguran u to.

Nastavnici (definiciju je ispisao genijalni prof. Težak2) su temelj školskih sustava, ali ako u sustav ubacimo 10% onih koji su po Gaussu nefunkcionalni, tj. «proizvode štetu», problem se mora osvijestiti na drugačiji način …

Volio bih da o ovoj peticiji i navedenim problemima pišu odgajatelji (stručni suradnici) umjesto mene. Međutim, to se zbog nečega ne događa, tako da se ovih par mjeseci pitam što oni stvarno rade u školama kad se nisu u stanju niti očitovati o svom poslu.

1 Prema: R. Ulshöfer, Methodik des Deutschunterrichts, 1, Unterstufe, str. 1.
2 Nastavnikom se ovdje naziva svatko tko izvodi nastavu na bilo kojem školskom stupnju, u bilo kojoj vrsti škole i bez obzira na postignutu diplomu i zakonom određeno zvanje. Priznajem da mi je draža riječ učitelj, …(str. 77.)

31. siječnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije