Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Nastavnici i roditelji – razmišljanja i prisjećanja Nikice Simića - 3. dio

Ovaj dio započet ću s citatom iz Težakove «Teorije i prakse nastave hrvatskog jezika 1» (str. 85.).

Ryan Asbjörn, norveški učitelj i ravnatelj eksperimentalne škole u Oslu, na jednom je međunarodnom pedagoškom skupu izveo ovakvu usporedbu.
Sudionicima je pokazao divan crveni cvijet.
- Vidite ovaj cvijet. Lijep oblik, lijepa boja, lijepo miriše.
I onda je cvijet položio na grafoskop te ga projicirao na platno.
- Što sada vidite? Tamnu mrlju, obrise oblika bez boje i mirisa. To vam se događa sa životom kad uđe u školu.


Prof. Stjepko ovom pričicom svoja razmišljanja usmjerava u jednom vrlo mi zanimljivom smjeru, ali ja ću na istom citatu pokušati graditi nešto drugo.

Promišljajući našu buduću školu (gimnaziju) najprije sam se upitao što nova gimnazija (peta u gradu) može ponuditi novo na odgojno-obrazovnom «tržištu». Nije mi dugo trebalo da zaključim kako je odgojna komponenta u školama potpuno zanemarena u Hrvatskoj, jer su sve škole u kojima sam radio jedinu pozornost posvećivale obrazovanju.

Nakon definiranja «temelja buduće škole» morao sam ponešto naučiti iz postojećih teorija o odgoju. Na moju žalost, brzo sam otkrio kako nema univerzalnog odgojnog recepta. Moj odgojni princip koji sam prakticirao sa svojom djecom pokazao se dobar i pokušao sam to iskustvo nijansirati i uz pomoć školskih psihologa nalaziti načine implementacije.

Minimalizirao sam teoriju odgojnih utjecaja na utjecaje: roditelja, škole i «ulice», i shvatio da djeca boraveći u školi od 9:00 do 16:30 najveći dio dnevnog dijela dana provode u školi. Kad se uračuna vrijeme transfera učenika od kuće do škole i zadovoljavanje elementarnih potreba, roditeljima i «ulici» preostaje malo vremena. U adolescentskoj dobi autoriteti (roditelji i škola) u pravilu se doživljavaju kao – neprijatelji, a ulica (sloboda, zabava) u velikoj mjeri postaje puno zanimljivija.

Na ovom mjestu sam se počeo udaljavati od «definicije života» s kojom je prof. Težak ispričao svoju priču.

To vam se događa sa životom kad uđe u školu.

U njegovoj pričici radi se o doživljaju prirode (života) u školskom prostoru i pretpostavlja se da je pravi doživljaj (učenje) tek kada smo u izravnoj osjetilnoj komunikaciji s prirodom ne utječući na okolinu i učeći od prirode. Fizika je o tome rekla svoje relacijama neodređenosti osvijestivši nam da svaka intervencija u pojavu mijenja pojavu samu, tako da nam prava istina ostaje neuhvatljiva.

Budući da je odgajanje djece pokušaj utjecanja na djecu i mijenjanje ih u (društveno) poželjnim smjerovima i zapravo utjecanje na njihov budući «život», jasno je da «životi» djece ulaskom u školu ne postaju tamne mrlje … bez boje i mirisa. Barem ne smije tako biti.

Polazeći od toga školsko ozračje kao element kvalitete buduće škole stavio sam na prvo mjesto. To je značilo da iz školskog sustava trebamo «maknuti» sve, ili većinu toga, što proizvodi stres kod učenika. Nije bilo teško dokučiti da ocjene proizvode najveći stres i to se već na početku pojavilo kako skoro nerješiv problem, jer je u našem školskom sustavu ocjena conditio sine qua non. Drugi problem je bio – kako uvjeriti nastavnike da ocjena nije pedagoška mjera, nego samo trenutni indikator odnosa učenika prema radu. Čini se da je to bio mali problem, ali je baš u prihvaćanju te paradigme bio i temelj pomaka prema jačanju odgojne školske komponente. Naime, većina nastavnika i danas, u javnim školama, jedinicama uspostavlja red u razredu. Razlog tome sam već naveo, nastavnici s fakulteta dolaze s vrlo oskudnim pedagoškim kompetencijama i uglavnom se oslanjaju na «pedagogiju» svojih bivših učitelja. U mijenjaju tog stava uloga psihologa u školi bila mi je neocjenjiva i već nakon par mjeseci dolazili su mi roditelji s pitanjem: što se uradili našoj djeci? Najprije sam bio zbunjen čekajući nastavak priče – sa strahovanjem. Odgovor na moje neizrečeno pitanje došao bi brzo – poslije dugo vremena djeca se u kući smiju!

Čitajući literaturu otkrio sam da školsko ozračje (pogodno za učenje), kao bitan element kvalitete škola, sadrži pet važnih elemenata: uključenost i odgovornost učenika, fizičko okružje, priznanja i poticaje, pozitivno učeničko ponašanje, te uključenost i podršku roditelja i zajednice.

Opredjeljujući se za jačanje odgojne uloge škole procjenjivao sam što je moguće činiti u tom kontekstu. Po «državnoj definiciji» fizički uvjeti rada škole morali su biti ispunjeni da bi se uopće mogla dobiti dopusnica za rad. To smo uspjeli do razine standarda prosječnih školskih uvjeta u RH. Više od toga nismo sami bili u stanju, pogotovo zbog izostanka uključenosti zajednice (grad, županija i država). Opredijelio sam se za djelovanje prema uključenosti i odgovornosti učenika, i pozitivnom učeničkom ponašanju. Za pomak u tom smjeru trebali su mi nastavnici visokih moralnih standarda, jer u pitanju je bio upravo odgoj. A odgajanje se prije svega temelji na kopiranju uzora. Ako sam želio od učenika očekivati nešto morao sam im omogućiti da iz «prve ruke» vide kako to izgleda. U dijelu odgovornosti učenika ispisanu stavku sam prepoznao samo u kontekstu školske kvalitete i jedino kao odgovornost prema učenju. To je svakako zanimljivo, ali mene je više zanimao kontekst odnosa (odgovornosti) prema sebi, jer onog trenutka kad se osvijestivši taj tip odgovornosti (prema sebi) kod učenika, učenik će prvi zaključiti da se njegova budućnost (život) u najvećoj mjeri temelji upravo na odgovornosti prema prikupljanju (i školskih) znanja. Pozitivno učeničko ponašanje nisam čak percipirao kao poseban problem, jer sam smatrao da je «dječja agresivnost» samo reakcija na okolinu. Dakle, ako nastavnike uvjerim da komunikaciju s učenicima učine veselom i «neneprijateljskom», problem se neće niti objaviti.

Pokazalo se da sam u tom dijelu bio potpuno u pravu, jer u trinaest godina djelovanja bilo je jako malo «negativnog ponašanja učenika». Međutim, u dijelu osvješćivanja odgovornosti učenika prema sebi uspjeh je bio puno skromniji. Odgovor, zašto je to tako, našao sam u temeljima odgojnih utjecaja. Sustav društvenih vrijednosti u RH je u zadnjih dvadeset godina stravično kompromitiran i niti blizu afirmiranja pameti i akademskih postignuća. Odrasli zbog nečega i dalje žive u iluziji odgajajući (najviše verbalno) svoju djecu u tom smjeru. I dalje misle kako njihova djeca ne razumijevaju ono što vide i osjećaju (našu društvenu stvarnost). Danas nam je taj problem još aktualniji.

U takvoj situaciji sam se često pitao koje i kakve satisfakcije mogu imati nastavnici «živeći» s takvom (recimo, neodgovornom prema sebi) djecom, pogotovo u kontekstu društvenog (i materijalnog) nepercipiranja važnosti nastavničke uloge. Znanost kaže da motivacija djelatnika (za rad) eksponencijalno opada ukoliko zaostaju «rezultati rada» - već nakon mjesec dana. U tom dijelu sam nastavnički posao prepoznao na način kako se odavno govori – najteži posao na svijetu. U tom kontekstu jedino rješenje za nastavnike sam našao u - ljubavi. Naravno, radi se o otrcanoj frazi, ali… meni je to istinsko i jedino rješenje (njihovu osobnu satisfakciju) za nastavnike u ovom hrvatskom trenutku.

O odgoju svi znaju sve. Čak više nego o nogometu i «vladanju državom». Razlog je jednostavan. Rijetki su igrali nogomet i rijetki su vodili državu, ali mnogi imaju djecu koju odgajaju. A i sami su bili izloženi nekakvim odgojnim principima – i «dobro ispali». Za njih je zbog toga njihova kompetentnost neupitna. Govorim o roditeljima.

Podrška roditelja je u temeljima kvalitete škole.

Kao razrednik i nastavnik u jednom predmetu lako sam uspostavljao suradnju s roditeljima, jer smo tada zapravo bili na istoj strani. Kao razrednik i predavač sam se trudio da ocjene mojih učenika budu dobre (kao i roditelji). Na drugoj strani su bili drugi nastavnici koji nisu baš dobro percipirali roditeljska očekivanja stavljajući svoja programsko-predmetna očekivanja na prvo mjesto. Naravno je da sam već tada primjećivao neka nerealna roditeljska očekivanja, ali budući da sam (kao razrednik) i sam (tada) bio samo u sustavu obrazovne funkcije škole, problem mi je bio lako rješiv. Malo više rada (možda i instrukcija) i uz moju intervenciju kod kolega učenici su uspijevali rješavati te probleme.

Kasnije sam otkrio da je puno veći problem bio u tome što su roditelji svoju vlastitu djecu percipirali u najvećoj mjeri kroz ocjene. Primjećujem da je danas takav pristup roditelja, u odgajanju svoje djece, dosegao vrhunac. Baš u kriznom hrvatskom vremenu (na svim planovima), baš u vremenu kada djeci prije svega trebaju roditelji.

Promišljajući suradnju s roditeljima (kao element kvalitete škole) – dao sam im i priliku sudjelovanja i u kreiranju «politike škole». Pokazalo se da se taj tip suradnje svodio samo na pokušaje da njihovo dijete dobije što oni misle da treba. Zaključio sam da je uključivanje roditelja u rad škole, u tom kontekstu, samo «demokratska demagogija» i rješavanje svih roditeljskih problema, vezanih uz školu, preusmjerio na sebe.

21. siječnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije