Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Nastavnici – razmišljanja i prisjećanja Nikice Simića - 1. dio

W. Glasser je napisao knjigu o ulozi nastavnika (u kvalitetnoj školi), Pasi Sahlberg je jedno poglavlje «Lekcija» posvetio nastavnicima, a naš bivši ministar Fuchs uspjeh implementacije NOK-a temelji na: «Pretpostavka za kvalitetno provođenje NOK-a je visoka kompetentnost nositelja odgojno-obrazovnog rada. » (NOK, str. 12.)

Brzina promjena suvremenog svijeta, na svim razinama i u svim područjima ljudske djelatnosti, je takva da je rijetki uopće percipiraju. Školski sustavi su sustavi ponajveće «tromosti» i na promjene reagiraju jako sporo. Sporost, u slučaju konzistentnog mijenjanja školskih sustava, ne bi bila veliki problem da se ne javljaju mnoge i različite ideje prilagođavanja «suvremenosti». O tom ljudi odavno govore: Vidjela žaba kako se potkiva konj…

Činjenica je da se danas broj informacija u znanosti podvostručava svake tri godine. Mislim da upravo taj podatak dramatično utječe na sve školske sustave.

Promišljajući ovu (školsku) situaciju našao sam sličnu u svom iskustvu studiranja fizike. Fizika postoji od Aristotela (4. st. p.n.e.). U 17 st. je fizika, s Newtonom, doživjela prvi «kvantni skok» i uistinu postala znanost. U 20. stoljeću dogodio se drugi «kvantni skok», «otkrivene» su kvantna fizika i teorije relativnosti. Tada se pojavio edukacijski problem i pitanje ima li smisla poučavati klasičnu fiziku ako ona «pogrešno» opisuje prirodu, ili u najmanju ruku ne opisuje je u potpunosti. Budući da je moderna fizika ipak izvedena iz klasične trebalo je naći mjeru u tome što i kako staviti u edukacijske programe (udžbenike).

Problem obrazovnih sustava je, dakle, prije svega je u traženju mjere u izlaganju starog i novoga. Posebno važno je voditi računa o razvojnom ciklusu djece koja primaju informacije. Ekstremni primjer, koji je svima prihvatljiv, jest da se Einsteinova teorija gravitacije, unatoč tome što ponajbolje opisuje Svemir, zbog svoje složenosti uopće ne izlaže u redovnom studijskom programu fizike.

Dvadeseto stoljeće je zbog velikog broja znanstvenih otkrića proizvelo veliki nered u obrazovnim sustavima. Izložio sam samo primjer fizike, a znamo da se slično događalo i još više događa sada i u drugim prirodnim znanostima (kemija, biologija, medicina…).

I odjednom su se počeli pojavljivati «vizionari» i kreatori «modernih školskih programa» za osnovne i srednje škole, programi koji bi djecu za desetak godina trebali dovesti, ni manje ni više nego na vrhove znanstvenih piramida.

Ekstremni primjer «moderne interpretacije znanosti» u našem školstvu je priča o «determinističkom kaosu», u svoje vrijeme hit znanstvena tema. Ta tema je u nedavnom vremenu pokrivala pedesetak stranica srednjoškolskih gimnazijskih udžbenika u Hrvatskoj, jer je netko procijenio da će učenici puno izgubiti ako ne poznaju teoriju kaosa. U tom trenutku niti jedan nastavnik nije imao pojma o tome što je to deterministički kaos. Procijenite sami što se moglo iz toga «izroditi». Sve najbolje i najgore što ste zamislili se i dogodilo. Održavani su seminari i razne edukacije nastavnika…Priča ima još zabavniji kraj. Danas tu «hit-temu» nitko više ozbiljno ne percipira niti u znanosti.

Pišući udžbenike fizike dobivao sam vrlo često primjedbe recenzenata koje su se odnosile na «suvremenost/modernost» u mojim interpretacijama određenih tema. Moja sreća je što sam već bio u godinama u kojima se pojmovi «sami po sebi jasni» - propituju. Na moju «sreću ili žalost» tada sam postao «konzervativan».

Tada sam puno temeljitije počeo propitivati ulogu nastavnika.

Neki govore kako će knjige uskoro nestati i da će svi mogući izvori informacija biti dostupni «klikom» na računalu. U tom kontekstu se čini kako će i nastavnici postati nepotrebni u školama, jer sve ono što oni znaju malo je u odnosu što piše negdje i što je djeci dostupno. Utjecaj tehnologije u nastavi sve više se glorificira i vrlo često bez ikakvog opravdanja, što vodi na svojevrsno «otuđivanje» poznato iz početaka tzv. industrijalizacije. Temelj odgojno - obrazovnog procesa je u intenzivnoj i izravnoj komunikaciji djece i učitelja. Transfer informacija (netko to zove učenje, netko poučavanje) tada je puno učinkovitiji od onoga koji se postiže posredovanjem tehnologije. U to sam se uvjeravao svaki put pri korištenju raznih pomagala u radu.

Mislim da će «ideja modernizacije» biti dominantna u našim hrvatskim godinama koje dolaze. Nastavnici će zbog toga biti u još lošijoj poziciji i društvenoj i materijalnoj, jer će ih u takvoj percepciji netko proglasiti suvišnim, ili u najmanju ruku – manje vrijednima.

Međutim, čini se paradoksalno, ali baš zbog toga uloga nastavnika postat će još značajnija. U ovoj dinamici gomilanja novih znanstvenih informacija jedva da se snalaze i specijalisti struka i samo nadobudni «vizionari» mogu pomisliti kako će djeca bez novih informacija biti zakinuta.

Novu ulogu nastavnika vidim u ulozi vodiča (svjetionika) kroz «šumu novih informacija».

U ovom trenutku nastavnici se percipiraju, kao oni koji su u temeljima obrazovanja učenika. Njihova odgojna uloga svedena je na minimum iako ih se smatra itekako odgovornima kad se u školama događa nešto «društveno neprihvatljivo».

Većina nastavnika, danas, teško može pratiti dinamiku razvoja znanosti i «predmeta kojeg predaju». Jedan od razloga su njihove godine. U našem školskom sustavu ih je veliki broj «pred mirovinom». Od njih je teško očekivati nastavak «cjeloživotnog obrazovanja». Nastavnici «srednje dobi» već su desetak - dvadeset godina u postojećem sustavu. Stekli su svoje životne i radne navike, te ih je jako teško uvjeriti da će im dodatno obrazovanje «olakšati život». Jedino kod mladih nastavnika, koji su u sustavu, možemo očekivati neke mogućnosti mijenjanja.

Informatika
Ovo što pišem također sam našao u svojem iskustvu. Prisjećam se rada u Šuvarovom «informatičkom usmjerenju» i rada u zadarskom MIOC-u. Upoznao sam mnoge profesore informatike, ali samo jednoga koji je bio u stanju «davati odgovore» na pitanja učenika. Svi ostali su samo «guslali» svoje prastare programe, bez mogućnosti i želje da nove informacije traže na mjestima na kojima su ih nalazili učenici. Učenici su tada «znali više od profesora». Mudri profesori su ih «puštali na miru», ali bilo je i onih koji su im «zagorčavali školski život». Dok su profesori radili programe basic ili pascal učenici su već programirali u C-u. Mudri profesori su tada imali jedinu mogućnost da ih upute na mjesta (Internet) na kojima mogu pronaći sve što ih zanima.

Tada sam uočio novu ulogu nastavnika u budućnosti.

Fizika
U radu s talentiranom djecom vrlo često sam dolazio do zaključka kako su ta djeca – pametnija od mene. Nakon što bih im prezentirao «teoriju» (osnove fizike) dolazili smo u istu poziciju s obzirom na rješavanje fizikalnih problema (zadataka) koji se pojavljuju na općinskim, republičkim, saveznim natjecanjima i olimpijadama. Naravno je da sam se upitao, na koji način mogu pripomoći njihovom razvoju, znajući da su pametniji od mene. Prednost mi je bila u iskustvu. U meni poznatim situacijama uspijevao sam «biti ravnopravan», ali u novim okolnostima presuđivao je njihov talent. Uspijevao sam ih pratiti do razine «saveznih» natjecanja.

Jednom zgodom sam «dobio ponudu» da pripremam hrvatsku ekipu za olimpijadu iz fizike. Odbio sam odmah, jer sam puno prije shvatio kako je uloga mentora drugačije prirode. Priprema ekipe za olimpijadu je «obrazovni ciklus» i u tom djelu trebaju vrhunski (obrazovni) stručnjaci. Uloga mentora je potpuno drugačija i prije svega motivacijska. Ona se temelji na odnosu koji se uspostavlja s učenikom. Uloga mentora je uloga o kojoj pričam za buduće nastavnike. To je uloga vodiča i kroz znanost i kroz život.

Tada sam shvatio svoju ulogu nastavnika/mentora.

I postao sam sugovornik i «ogledalo» njihovih ideja. To sam mogao jer su u mene imali povjerenje. Znali su da «mogu više od mene», ali su mi dolazili ne više zbog «rješavanja zadataka» - i danas dolaze samo da mi kažu koliko su daleko otišli.

Nedavno mi je jedan donio svoju doktorsku disertaciju. Prvo što sam ga pitao bilo je – mogu li išta skužiti? Šeretski je odgovorio – samo uvod koji je na hrvatskom!

U školi sam počeo raditi u drugoj polovici sedamdesetih, kao apsolvent teorijske fizike. Nije mi to bio «životni izbor», ali mi se posao učinio zanimljiv. «Plaća» je bila dovoljna da «izdržavam ženu i dvoje djece» i plaćam podstanarstvo. Primijetio sam da većina profesora ima stanove, čak i vikendice i naravno, voze aute. Primijetio sam da im je i društveni status također zanimljiv. Nakon diplomiranja potražio sam posao na IRB i razvojnom institutu «Rade Končara». Pokazalo se da bi mi plaća na tim poslovima bila nedostatna za pokrivanje postojećih «životnih troškova» - i vratio sam se u školu.

Međutim, u osamdesetim godinama počele su se događati promjene. Primijetio sam da mi plaća više nije dovoljna i da moram sve češće raditi poslove izvan škole. Stanovi su se počeli dodjeljivati tek nakon odlaska u mirovinu. Čak su počeli i prvi štrajkovi u prosvjeti. Tada sam čuo kako već dugo postoji «negativna selekciji nastavnika». Nisam previše razmišljao o tome, ali kad sam čuo za fakultet industrijsku pedagogiju u Rijeci i fakultete u Banja Luci koji su od nastavnika sa završenom dvogodišnjom pedagoškom akademijom za šest-sedam mjeseci «proizvodili» profesore svih školskih predmeta – misao je počela dobivati jasnije obrise. Dodatne argumente nalazio sam prateći generacije maturanta koji su odlazili na studije. Pokazivalo se kako je veliki broj onih koji nisu uspijevali upisati «željeni fakultet» završavao nastavničke studije. «Točku na i», u mojem promišljanju negativne selekcije, stavio je Ivica Maštruko na jednom sindikalnom skupu. Tada je Hrvatska bila domaćin Univerzijade. Gradilo se na sve strane. Nicale su dvoranice (čak i školske) i «šminkali» stadioni…To je na «čudan način» koindiciralo sa sve lošijim materijalnim uvjetima u školama. I naravno, nastavnici su počeli tražiti odgovore od politike pretpostavljajući da se novac za gradnju uzima iz školskog proračuna. Ivica je došao na sindikalni skup u ime komiteta. Želio je biti na našoj strani, ali nam je u jednom trenutku ipak poručio: «svi ste vi ovce». Ja sam to shvatio kao: «tražite svoje na drugačiji način i ne budite ovce». Nisam siguran da su i drugi.

U takvoj situaciji počela je i tzv. Šuvarova reforma.

Prvi put riječ «reforma» čuo sam kada je Tito najavio «privrednu reformu». Shvatio sam da se radi o nekakvom mijenjaju sustava, ali ne i to što se treba mijenjati i zašto. Godine su prolazile a «moj život» se nije mijenjao. Mislim da sam poslije slušao kako reforma - nije baš uspjela.

Šuvarova reforma me zatekla u COUO «Juraj Baraković». Bio sam još uvijek mladi profesorčić koji se nije pitao «što i zašto» želimo mijenjati. Pitao sam se samo to, na koji način će «reforma» utjecati na moj položaj u školi i moj život općenito – i osluškivao što govore starije i iskusnije kolege. Zbunjivalo me je to što nisam čuo ništa afirmativno vezano uz buduće promjene. Još više me je zbunjivalo što sam počeo osvješćivati svojevrsno «sabotiranje» naputaka kod mnogih nastavnika. Pokazalo se kako je baš takav stav nastavnika fizike uistinu promijenio moj život.

15. siječnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije