Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Samovrjednovanje – razmišljanje Nikice Simića, 2. dio (31.01.2011)

POUČAVANJE I UČENJE
U svakomu prioritetnomu području naveden je niz pitanja koja su vezana uz teme u području. Odgovore temeljite na procjenama objektivnog stanja u svojoj školi. Odgovarajte na skali od 1 do 5, pri čemu je: 1 - nimalo ne; 2 - uglavnom ne; 3 - niti da niti ne; 4 - uglavnom da; 5 - potpuno.

Jeste li zadovoljni kvalitetom poučavanja i učenja?
(Ukratko objasnite svoju procjenu.)

Poučavanje je u domeni školskih obveza, a učenje je učenikovo opredjeljenje. Ovo naglašavam jer je uvriježeno mišljenje da se u školi uči. U školama se djeci nudi široka paleta postojećih znanja a onda ih se poučava kako će s tim «hrpama informacija/znanja» izaći na kraj. Učenje počinje tek kada se «upali plamen».

Škole (nastavnici, sustav) najčešće «misle» da su oni ključni element u akademskom razvoju djece. To je uglavnom i istina, ali sa sasvim drugačije pozicije. Oni to jesu samo onda ako uspiju pokrenuti (motivirati) učenike na učenje. Sve dotle su samo jedan izvor informacija. Upravo zbog te pogrešne osvješćenosti nastavnika zanemarena je puno važnija uloga profesora – odgajatelja.

U tom djelu, s lakoćom i bez nelagode, rado bih «dao otkaz» barem petini postojećih «učitelja».

Akademski uspjeh učenika (poučavanje, učenje) temelji se na tri elementa - materijalnim uvjetima, sposobnosti i motivaciji učenika. Prva dva elementa uglavnom su prisutna i zato se najviše treba raditi na motivaciji (za učenjem). Iz toga jasno slijedi da je najvažnija uloga učitelja pronalaziti «motivacijske okidače» kod učenika.

Gore navedena pitanja su djelom općenita i djelom se odnose na našu školu i zato ih na ovom mjestu «odgovaram».

Čime to možete potkrijepiti?
(Ukratko navedite podatke na osnovu kojih ste procijenili kvalitetu poučavanja i učenja.)

1. Je li u nastavi zastupljen individualizirani pristup učenicima?
Rijetke su javne (državne) škole koje mogu i razmišljati o individualizaciji na širem planu. ZPG temelji svoj rad upravo na tom principu. Radimo u jednoj smjeni s odjeljenjima u kojima je najviše 18 učenika, a baš to je prvi korak u implementaciji tog principa. Individualizacija u radu zapravo na prvo mjesto stavlja – odgoj, a baš to je vrlo slaba «stavka» u javnim školama.

2. Osiguravaju li nastavne metode koje nastavnici rabe kvalitetu stjecanja novih znanja i vještina učenika?
Metodologija (znanost) sasvim sigurno ima svoje značajno motivacijsko mjesto kod poučavanja. Međutim, metodologija nastupa tek nakon što se uspostave drugi mehanizmi. Prvi «autoritet» učitelja koji učenici provjeravaju jeste «autoritet znanja (vladanja materijom)». Nakon toga se provjerava rigidnost/empatija. Ako su ti elementi ispunjeni i učenici vjeruju učitelju (da ih voli), tek tada je istinski moguće uspješno primjenjivati sve druge metode u radu (a vrlo često i uspješno prolaze i improvizacije).
Svjedočio sam mnogim pokušajima (i sam ih iskušavao) primjenjivanja mnogih metoda u radu i na kraju uvijek «otkrivao» kako je jedina istinska i nezamjenjiva metoda «dobar učitelj/čovjek» u razredu.

3. Osiguravaju li oblici rada koje nastavnici rabe kvalitetu stjecanja novih znanja i vještina učenika?
«Obožavam» ovakva pitanja (2. i 3.) kod kojih se načelno traže odgovori na isto/slično. Individualizacija zapravo daje odgovor na oba i oba pitanja postaju besmislena. Naime, tek kada upozna(je)te učenika možete procijeniti čime ga sve možete pokrenuti/motivirati. Izvrsno je kada se znaju sve metode i oblici rada, ali još bolje je ako imate malo, malo «psihološkog znanja».

Sada ću ispričati kako radimo mi u ZPG.
Prije upisivanja učenika u našu školu provodimo testiranja općih sposobnosti i kroz testove ličnosti pokušavamo «profilirati» dolazeće učenike. U prvom polugodištu uglavnom upoznajemo učenike. Pokušavamo otkriti kakav je njihov odnos prema radu i otkriti u kolikoj mjeri vladaju prethodnim gradivom. Posebnu pozornost posvećujemo otkrivanju njihovog «socijalnog profila» i obiteljskih odnosa. (Komunikologija naglašava da je u temeljima dobre komunikacije najvažnije otkriti «mapu vrijednosti» sugovornika.)

U drugom polugodištu (već u tjednu prije) osiguravamo sve vrste dopunske nastave s ciljem otklanjanja manjkavosti u njihovom prethodnom radu. U tom periodu učenici su već prihvatili pravila ponašanja u školi, počeli osjećati utjecaj «prijateljskog ozračja» i naslućivati da im škola nije «neprijatelj». Budući da smo procijenili kako je «ocjena» ključni proizvođač stresa i (čak obiteljskih) frustracija, činimo sve da ih eliminiramo. Odgovara se prema dogovoru (opseg gradiva i rokovi), a negativna ocjena upisuje se samo jednom u razrednu knjigu i stoji dok se ne «ispravi». Svi pokušaji (odgovaranja i ocjene) evidentirani su u Internet dnevniku u koji roditelj ima neprekidan uvid (svoj PIN). Svaki roditelj ima pravo dobiti svaku informaciju o svom djetetu u bilo koje (dogovoreno) vrijeme od ravnatelja do bilo kojeg nastavnika.

Dopunska i dodatna nastava idu kontinuirano s pojačanjem za vrijeme Uskrsnih blagdana i u tjednu prije popravnih ispita.

U proljeće (prije Uskrsa) organiziramo «školu u prirodi». Trajni nam je projekt «kemijsko i biološko ispitivanje kraških voda (Paklenica, Zrmanja, Krupa, Imotski, Papuk…) ali glavni nam je cilj još uvijek – upoznavanje djece, sada u drugim okolnostima.

Ovako bih mogao još par stranica, pa ću se vratiti na pitanja.

Pitanja se naravno odnose na «predmetni pristup». Iz ispisanog je vidljivo da mi je to skoro pa nevažno. Naime, uvjereni smo u to da «odgoj utječe na obrazovanje, a obrnuto ne vrijedi». Iz te pozicije dolaze i metode u radu. Budući da je naš školski i društveni sustav opterećen ocjenama (prosjecima) i mi smo u sustavu takvog (iskrivljenog) društvenog vrijednovanja, pa se i «naša kvaliteta», na našu žalost, mjeri najviše na taj način.

Nakon šest godina napravili smo analizu takvog uspjeha naših učenika. (ako vas zanima rado ćemo je poslati). Pokazalo se da je uspjeh (prosječna ocjena) učenika u 1. razredu vrlo blizak onome s kojim su došli u našu školu. U 2. razredu uspjeh je postao vidljivo slabijim, ali se u trećem značajno povećao (i iznad prosjeka u 1. razredu). U 4. razredu je uspjeh još nešto porastao. Pokazalo se i to da su svi učenici, zainteresirani za daljnje školovanje, upisivali fakultete i solidno studirali. Nakon polaganja ispita na DM, pokazalo se da su svi učenici položili državnu maturu na razini riješenosti od 64.5 %.

Najvažniji podatak u ovoj «evaluaciji» je taj, da većina naših učenika nisu mogla upisati «državne gimnazije» zbog «slabog prosjeka». Dakle, ako smo mi ovim pristupom (metodama i oblicima rada) uspjeli učenike, odbačene iz javnog gimnazijskog sustava (zbog slabog prosjeka ocjena), «osposobiti» za studiranje, dokazujemo da nešto u sustavu nije dobro, ali i da su ova pitanja vrlo upitna.

4. Primjenjuju li nastavnici suvremene nastavne metode?
I ovakva pitanja (stavove) jako volim. To su pitanja u kojima se rabi «suvremenost» (modernost) s pretpostavkom da je to i najbolje (samo po sebi jasno). Najprije, suvremenost znači ono što se događa u «našem vremenu» što ne pretpostavlja da je to i najbolje. S druge strane modernost/suvremenost mi preuzimamo iz iskustava drugih (društvenih) školskih sustava i mislimo kako je to i za nas najbolje – ne vodeći računa o našoj društveno-gospodarskoj stvarnosti. Jedina trajna i uvijek suvremena metoda jeste – dobar učitelj.
U našoj školi to je ključni element kvalitete. Na našu žalost, pokazuje se da naše kvalitetne profesore prepoznaju i na višim razinama. Zadarsko sveučilište nam je «otelo» pet djelatnika (dvoje psihologa, dvije profesorice stranih jezika, jednog sociologa), Institut za filozofiju jednog, a «znanstveni projekt» još jednog. Ne znam niti za jedan primjer ovog tipa vezan za državne škole. Na drugoj strani se pokazuje da je ozračje škole (u zbornici) takvo da je samo jedan nastavnik prešao u javnu školu. Unatoč silnom angažmanu i zahtjevima (u ovoj školi) nastavnici ostaju. Mislim da je jedan od važnih razloga u tome što na kraju dobivaju savršenu satisfakciju – djeca i njih (za)vole.

To se i pokazuje u čestim evaluacijama nastavnika od strane učenika.

5. Primjenjuju li nastavnici suvremene oblike rada?
Kažu da je definicija politike «realizacija mogućeg» (ili nešto slično). Ne vidim razloga zašto se neka slična definicija ne bi mogla odrediti za odgoj i obrazovanje. Ulaskom u razred učitelj se suočava s tridesetak učenika (kod nas znatno manje) i «na gubitku je» isti čas onaj profesor koji je ušao s pretpostavkom «oni me moraju slijediti, slušati, …». Učenici, bez iznimke, žele i očekuju «red u razredu», na prvom mjestu. Na drugom (ili na prvom) žele uvažavanje vlastite osobnosti. Rijetki su profesori koji su u stanju ispuniti ova dva, zapravo, naizgled nepomirljiva uvjeta. To vam je kao u svakoj profesiji. Postoje talentirani i oni koji to nisu. Mislim da je najbliža usporedba s glumcima. Nakon predstave svi znaju tko je «glumio» a tko «živio» svoju ulogu, ali rijetki (u publici) znaju reći koje su «suvremene metode i oblike rada» koristili (vjerojatno svi).

Za mene je «suvremen i svevremenski» učitelj samo onaj koji uspostavlja komunikaciju s grupom i za kojeg svako dijete zna (osjeća) da ga učitelj voli i uvažava.

U našoj školi ja (ravnatelj) inzistiram na ovom principu i vjerujte mi, treba mi više od nekoliko godina da se profesori uvjere – da je to jako, jako dobar način.

6. Potiču li nastavne metode koje nastavnici rabe kreativnost učenika?
Kreativnost je za mene, također, jedan od «suvremenih termina» koji se podrazumijeva sam po sebi, a nitko nema pojma o čemu se radi. U znanosti (fizici) se najprije definira pojava i mjerljive veličine, na koje se može utjecati (i slijedom toga – na ishode u pojavi). Elementarna činjenica je to da, ako već postoje mehanizmi (pravila, metode i oblici rada) za razvoj kreativnosti – svijet bi «potonuo» od težine kreativnih ljudi. Kreativnost je za mene «intrinzično svojstvo» svakog čovjeka, s pozicije postoji-ne postoji. Na koji način i kada će se aktivirati (ako postoji) je misterij. Za sada možemo misliti samo to da je daleko veća vjerojatnost da će se aktivirati uz podražaje kreativnih (sličnih) profesora.

Ima i takvih, ali ih je malo i zato se nemojmo zavaravati «suvremenim metodama i oblicima rada» koji će sami po sebi aktivirati kreativnost kod učenika.

7. Potiču li oblici rada koje nastavnici rabe kreativnost učenika?
ISTI ODGOVOR

8. Jesu li učenici aktivni na nastavi?
Osnovne ljudske potrebe (Glasser – Kvalitetna škola) mogu se svesti na: preživljavanje, moć, sloboda, ljubav, zabava. U grupi od 30 (15) učenika nastavnik bi trebao dati priliku svakom učeniku da zadovolji neku od svojih (u određeno vrijeme dominirajućih) potreba. Tek tada možemo govoriti da su učenici bili istinski aktivni. Dakle, da bi se to postiglo, najprije se treba znati gdje su motivacijski okidači (uvjetovani dominantnim potrebama).

Ovo pitanje zato doživljavam linearnim (neslojevitim) i isključivo školskim. Odgovor bi trebao biti na razini – profesor je nešto ispričao (bolje ili lošije) i «otvarajući diskusiju na temu» dobio bolju ili lošiju povratnu informaciju. To u mojoj percepciji i uloge nastavnika i škole nema posebnu težinu, pogotovo u sadašnjem (suvremenom) hrvatskom školstvu.

Za mene je učenik «aktivan» kada ima BILO KAKVU komunikaciju s nastavnikom. To podrazumijeva i «nemir i odbojnost» prema iskazanom, jer i to su poruke nastavnicima.

I opet smo na početku. U razredu s učenicima je uvijek i samo čovjek (muškarac, žena) sa svim svojim životnim iskustvima (znanjima) i ako on nije «aktivan» ni djeca neće biti.

Ja vas pitam sada «na kojem drvetu rastu takvi učitelji»?

9. Poučavaju li nastavnici tako da je nastava zanimljiva učenicima?
ISTI ODGOVOR s dodatkom
Arhimed: Dajte mi uporište podignut ću Zemlju.
A ja: Dajte nam (prave) učitelje promijenit ćemo škole.

10. Rabe li nastavnici raznolike nastavne metode tijekom izvođenja nastave?
ISTI ODGOVOR

11. Jesu li u nastavi zastupljeni različiti oblici rada?
U našoj školi «individualizacija», na prvom mjestu, određuje sve parametre rada. Do sada se pokazivalo da je ključna «metoda» - dopunska nastava iz svih predmeta (najčešće: matematika, kemija, engleski, …). Veliki dio nastave jest teorijskog tipa (uz suvremena pomagala). Naš problem (kao i većine hrvatskih gimnazija) je u nedostatku novaca za opremanje potrebnih kabineta (fizika, kemija, biologija, …).

12. Provodi li se u vašoj školi terenska nastava?
Svaki nastavnik u ZPG ima «sve ovlasti» u primjeni različitih metoda i oblika rada (u skladu s materijalnim uvjetima). Budući da grad Zadar nudi niz mogućnosti za realizaciju «terenske nastave», to se često i prakticira.

Za mene je «terenska nastava» i kada mi nastavnik traži dozvolu da ode u «kafić» na piće s učenicima.

13. Provodi li se u vašoj školi projektna nastava?
Projektna nastava, kao ideja je prekrasna ideja. Na našu žalost mogućnosti za realizaciju su minimalne. Dok sam radio u državnim školama (od kraja sedamdesetih do 2001.) nisam ni jednom sudjelovao niti primijetio da bilo tko od mojih kolega sudjeluje (ili organizira) u projektnoj nastavi. Radi se, dakle (za mene) samo o pustim željama našeg školskog sustava. Naravno, da postoje profesori koji povremeno (briljantno) odrade razne projekte s djecom. Tada je to tema za Dnevnik. Ovo pitanje je za mene zato – pitanje s nadom da se dobije odgovor kako se to negdje stvarno i radi. Ne ulazim u razloge zašto je to tako.

Mi smo s projektom «škole u prirodi» krenuli od druge godine djelovanja (Krapanj 2000.) Ideja je bila da se nastava održava tjedan dana u drugom okruženju i okolnostima. Učenici su bili smješteni u samostanu a profesori su gostovali dan - dva odrađujući programe «peripatetički» i u prirodi. Nastava (i druženje s profesorima) je trajala cijeli dan i u svim segmentima življenja – tjedan dana. To nam je bilo prvo iskustvo iz kojeg smo osvijestili prednosti «projektne nastave» i već slijedećih godina osmislili niz projekata (za škole u prirodi). Prvi i najvažniji (koji i danas traje) bio je vezan uz ispitivanje kraških voda. U suradnji sa Republičkim (i županijskim) zavodom za javno zdravstvo i PMF, Zg (dr. Željko Dadić, dr. Magdalena Ujević, mr. Zoran Zorić, mr. Zlata Dmitrović, dr. Marko Miliša) ispitivali smo vodne lokacije: Paklenica, Krupa, Krnjeza, Zrmanja, Karišnica, Plitvice, Imotska jezera i vodotoci, Papuk. Nakon toga objavljen je i stručni članak.

Isti projekt ponudili smo (Voda povezuje) u međunarodnoj suradnji (Austrija, Njemačka, Mađarska, Hrvatska), koji je i prihvaćen i uspješno odrađen.

Nekoliko godina učenici su odlazili na farmu bjeloglavih supova na Cresu (dok nije došlo do neobičnog pomora supova).

Moje mišljenje o projektnoj nastavi (iz iskustva) je vrlo afirmativno s mnoštvom argumenata za to. Međutim, utvrdio sam i to da je za realizaciju i minimalističkog projekta potreban silan angažman, i materijalni i vremenski, i da se bez iznimke ulazi u zonu «nerealizacije predmetnih programa». Živeći u sustavu u kojem je realizacija programa «sveta krava» stalno smo na «rubu zakona» i s «osjećajem da nešto varamo».

Baš to smatram još jednim važnim argumentom za hitnu potrebu mijenjanja programa.

14. Jeste li zadovoljni organizacijom praktične nastave u svojoj školi?
Ovaj dio je u našoj školi najlošije zastupljen. Kada smo tražili dopusnicu za rad, tražili smo je za «opću gimnaziju», jer smo znali da je slična situacija u cijeloj Hrvatskoj. Opremanje kabineta (fizike, kemije, biologije, dvorana…) zahtjeva veliku količinu novca, koju ćemo u dogledno vrijeme teško prikupiti (možda u opciji europskih pristupnih fondova). Međutim, budući da je slična situacija u većini hrvatskih gimnazija, smatramo da naši učenici imaju slične materijalne uvjete za realizaciju programa i da nisu zakinuti u odnosu na drugu djecu.

15. Jeste li zadovoljni zastupljenošću nastavnih sati predviđenih za vježbanje i ponavljanje gradiva?
U našoj školi zapravo nema ograničenja kad je u pitanju taj tip nastave. Profesori imaju pravo i obvezu da svakom učeniku (koji teže prati nastavu) osigura (uz određene uvjete) dopunske sate.

Koje biste teme izdvojili kao one koje traže poboljšanja unutar područja Poučavanja i učenja?
(Ukratko navedite teme i obrazložite svoje mišljenje.)

O poučavanju i učenju već sam iznio svoje mišljenje.

Možda je dobro da na ovom mjestu pokušam s još jednom «paralelom».
Akademsko obrazovanje je kroz povijest često frustriralo «genijalce». Najočiglednije primjere (u povijesti) imamo u raznim umjetnostima. Upravo ta frustracija (genijalaca) je mijenjala granice «akademskog sustava». Školski (akademski) sustavi se temelje na postojećim saznanjima i najčešće djeluju «po inerciji». Jedini problem takvih sustava (s kojima se slažem potpuno, sve do ovog argumenta) je u tome što su neosjetljivi na nove ideje. Ne samo neosjetljivi, nego odmah postaju najžešći protivnici novih ideja. To je problem svih institucija (institucionalni konzervatizam). Akademski zadatak škola je u vođenju djece jasno iscrtanim «autoputovima» (postojećih znanstvenih dosega). S tim se potpuno slažem i mislim da sva djeca trebaju proći tim autoputovima. Međutim, ako se slučajno «dogodi dijete» koje ne želi tim putem, bez iznimke se događa (baš kao i u obiteljskom odgoju) da se takvo dijete «anatemizira» i isključuje iz sustava «akademskog odgoja/obrazovanja». Rijetki su učitelji koji su spremni s takvim učenicima «skrenuti s autoputa» i zajedno uživati u «nepoznatim krajolicima».

Moja procjena je da postoji ogroman prostor poboljšanja i jednog i drugog u naizgled «banalnom segmentu». Profesori trebaju inzistirati na korištenju udžbenika. Sami ih moraju koristiti i djecu upućivati na sve ono što je u udžbenicima napisano. Nastavnici su odabirali te udžbenike, a najčešće ih ignoriraju i djecu upućuju na «učenje iz bilježnice» i zapravo, na nesamostalan rad.

Kada se ostvari komunikacija učenika s udžbenikom stvorena je osnovna pretpostavka za – učenje. Učenik tada dobiva novi izvor informacija (kojem vjeruje) i počinje razvijati «kritičko mišljenje» - najprije prema profesoru.

Moramo neprekidno imati na umu da su djeca tada u dobi u kojoj se «ruše autoriteti» i da im je to najveći izazov. Na prvom mjestu su roditelji, na drugom nastavnici, …jer su obitelj i škola dominanti prostor i njihovog življenja, a u oba im neprekidno netko objašnjava – što trebaju raditi.

Kada prvi put osjete «moć» znanja (u rušenju autoriteta) vrlo brzo slijedi faza akumuliranja takve moći – i učenje.

Na jednom davnom seminaru, postavio sam pitanje: ima li smisla da učitelj «glumi neznanje» čekajući da se pojavi neko dijete koje će riješiti «učitelju nerješiv problem». Naravno da je reakcija «učitelje» bila trenutačna i negativna. Koordinator skupa je, s mudrom zadrškom, unatoč «protivljenju auditorija», iskazao podršku tom konceptu.

Navedite aktivnosti kojima biste navedene teme mogli unaprijediti.
(Ukratko navedite aktivnosti na razini škole kojima biste mogli unaprijediti navedene teme.)

Prije 7000 godina Sumerani su ispisali skoro ista pitanja (probleme). Pronađene su glinene pločice na kojima su ispisani roditeljski problemi: ne sluša, ne uči, kreće se u lošem društvu, …

Zaključite sami je li se išta od tada promijenilo, unatoč silnim pokušajima unaprjeđivanja.
Marko Aurelije (Autokrator) zapisao je u svojim (pismima) Samomu sebi: (zahvaljujem) pradjedu što nisam polazio javnu školu, već sam imao dobre učitelje u domu, kao i odlučan stav da za takve stvari ne treba štedjeti novca.

Ne potencirajući «privatnost školstva» slijedim Aurelijevu misao i odlučan stav da za odgoj i obrazovanje, na prvom mjestu, ne treba – štedjeti novac. Mi smo, nažalost, u (gospodarskoj) katastrofalnoj situaciji i postaje upitno održavanje i ovakvog sustava «na životu». Baš zato mi često ovakve (idealističke) evaluacije «idu na živce». Najčešće imam osjećaj kao da oni koji postavljaju pitanja – žive u drugom svijetu.

Volio bih znati zašto se nitko ne usudi pitati – koliko je vaših nastavnika (učitelja, odgajatelja) spremno, motivirano, materijalno osigurano, … da može uspješno obavljati «najteži i najljepši» posao na svijetu (tako se često govori). NOK čak pretpostavlja da su SVI dionici (nastavnici) budućih promjena KOMPETENTNI. Naravno da ćemo uz takvu pretpostavku (sljepilo) i dalje «otkrivati tople vode» i pričati kako smo pametni (jer imamo vrhunski dokument), ali… stotinu argumenata ćemo domisliti kasnije da opravdamo – neuspjeh.

Zato – nemam nijedan prijedlog jer mislim da nije ispunjen osnovni – nema novaca.

Slijedeće prirodno pitanje je - a koliko nam novaca treba. I tu je odgovor jednostavan. Skandinavske zemlje, koje u ovom trenutku na PISA mjerenjima ostvaruju ponajbolje rezultate ulažu u sustav tri puta manje od srednjoeuropskih, a imaju znatno bolje rezultate.

Dakle, ipak postoji odgovor – treba nam malo pameti (u koju se kunemo).

Komentar na kraju ovog dijela
Ovim pitanjima smo se približili problemima na koje škole mogu utjecati. Međutim, veliki dio odgovora se nalazi u domeni «države» i u ovom trenutku vrlo male su mogućnosti škola da mijenjaju stvarnost. Mislim da upravo zbog toga postoje «brojčane» ocjene u ovom Upitniku.

Vjerujem da je zbog navedenoga većina frustriranih ravnatelja učinila baš to podcrtavajući ponuđene brojke – i svi su nakon toga «sretni».

7. siječnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije