Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Samovrjednovanje – razmišljanje Nikice Simića, 1. dio (31.01.2011)

Nacionalni centar za vanjsko vrjednovanje

Uvođenju državne mature u naš školski sustav prethodilo je osnivanje Nacionalnog centra za vanjsko vrjednovanje. NCVV se sada, od osnivanja, javlja u ulozi generatora smjernica promjena hrvatskog školskog sustava. Pokazalo se da je njegova uloga postala izuzetno važna u definiranju programskih okvira i poželjnih (predmetnih) ishoda, ali i u trasiranju putova prema ishodima (predmetni kurikulumi) – najviše zato što još uvijek ne postoje predmetni kurikulumi (osim kurikuluma za zdravstveni i građanski odgoj).

Međutim, NCVVO je pokrenuo i zanimljiv projekt «samovrjednovanja škola», i u svom «upitniku» locirao mjesta za evaluaciju škola. Pitanja su upućena stručnim službama škola sa željom da se školama još jednom ukaže na mjesta od posebnog interesa. Zbog toga je ta problematika zanimljiva i s načelnog promišljanja, ali i u kontekstu utjecaja na vrjednovanje (ocjenjivanje).

Samoevaluacija

Samovrjednovanje škole otvara niz mogućnosti propitivanja ukupne kvalitete škole. Zbog toga je daleko zahtjevnije od vanjskog vrjednovanja škola. Naime, državnom maturom (značajnim elementom vanjskog vrednovanja) se zapravo provjerava samo obrazovna uloga škole što je ipak samo jedna dimenzija kvalitete. Nažalost, čini se da je upravo ta dimenzija vanjskog vrednovanja pokrenula procese u školama, procese koji još više jačaju tu «ulogu» škole, naravno, nauštrb odgojne uloge.

Pogledajmo kako je NCVVO zamislio i razradio ovaj projekt.

Najprije je domišljen «upitnik» koji sadrži mnoga relevantna mjesta koja valja propitivati u školama. Stručne službe u školama bi svake godine, temeljem upitnika, trebale procjenjivati postojeće stanje u školama i tražiti načine budućeg djelovanja u smislu popravljanja «loših mjesta». Predviđeno je i to da svaka škola ima «prijatelja škole», tj. stručnu osobu «sa strane», koja bi objektivnije mogla sagledavati stanje u školi.

U ovom dijelu komentiram temu u Upitniku:
PRIORITETNA PODRUČJA
Nastavni plan i program (NPP)


Pogledajmo pitanja iz Upitnika i kako sam ih komentirao prije dvije godine. Upitnik počinje s: Odgovore temeljite na procjenama objektivnog stanja u svojoj školi.
U ovim komentarima o nastavnim planovima i programima teško mi je izbjeći utjecaj iskustva stjecanog u radu u javnim školama, ali će moj stav o NPP-ma biti u velikoj mjeri temeljen na iskustvu ravnatelja ZPG, na iskustvu autora udžbenika iz fizike za gimnazije i na iskustvu recenzenta udžbenika iz fizike za osnovne škole (pisanih prema HNOS-u).

1. Jesu li nastavni planovi i programi usklađeni sa sposobnostima učenika?
Pitanje pogađa «u sridu». To za mene znači kako negdje «gore» ipak postoje ljudi koji razumijevaju «srž problematike» hrvatskog školstva. Međutim, jasno je da ovo i pitanja koja slijede zapravo imaju jako malo veze s procjenama objektivnog stanja u svojoj školi. Tim mi je jasnije to što «znalce» uopće ne zanima kakvi će biti odgovori, a još manje što učiniti s njima. Dokaz tvrdnje nalazim u osobnom iskustvu. Naime, prije dvije godine ZPG se uključila u program samoevaluacije i nakon toga sam ispisao svoje komentare. Do danas nisam dobio nikakvu povratnu informaciju. Za mene to znači da – naš sustav funkcionira kao i do sada. Pogledajmo što sam tada ispisao.

Ključni problemi hrvatskog školstva su upravo u programima neprilagođenim učenicima. Programi su pisani bez interdisciplinarnog povezivanja i s jedinom idejom – da se «pokrije cijela znanost» bez ikakve osjetljivosti prema sposobnostima učenika. Broj programa je prevelik i samo dobro organizirani i učenici izraženih sposobnosti su u stanju ispuniti sva očekivanja postojećih programa.

Pretpostavimo da ovakvo mišljenje nije samo moje i da su «znalci» dobili desetak sličnih opservacija. Mislim da bi prirodna reakcija bila uključivanje alarma. Međutim, budući da zbilja jesu «znalci» jasno im je bilo i to kako će većina odgovora biti na razini – ma sve je super. Mislim da je tako bilo i da se administrativna farsa (čuvanja forme po svaku cijenu) nastavlja.

2. Jesu li nastavni planovi i programi usklađeni s interesima učenika?
Nastavit ću još malo s pitanjima i davnim odgovorima, ali, budući da na ovom mjestu imam prostora koliko ga želim, rado ću na kraju komentirati ovaj odnos u kontekstu vrjednovanja.

Pitanje je vrlo čudno. Na njega bi se mogao dati nekakav odgovor tek nakon trajnog (i periodično ponavljanog, jer se i interesi mijenjaju) ispitivanja interesa učenika. U NOK – u su jasno (čak preambiciozno) navedena buduća očekivanja od školskog sustava (i programa), ali ni u NOK-u ne nalazim očekivanja temeljena na «interesima učenika» (ne zna se koja su). Uglavnom se radi o očekivanjima društva.

Znajući predobro odnose u školskom sustavu, začudio sam se ovom pitanju «znalaca» (opet sumnja). Ako jesu znalci, onda im je moralo biti jasno da na ovo pitanje nitko ne može suvislo odgovoriti. Zbog toga ih je lako svrstati u kategoriju istinskih administrativnih znalaca. Međutim, ipak se javlja pitanje – kako su domislili ovo pitanje znajući da ga je nemoguće suvislo odgovoriti. Ne volim ovakve odgovore, ali se čini da su znalci bili na nekakvim edukacijama/radionicama na kojima su zapisali i ovakva pitanja – i u životopis upisali koliko je edukacija trajala, koje su teme bile i gdje se edukacija dogodila.

3. Jesu li nastavni planovi i programi usklađeni s potrebama učenika?
Radi se o još jednom čudnom pitanju. Moj komentar je sličan. Na njega bi se mogao dati nekakav odgovor tek nakon trajnog (i periodično ponavljanog, jer se i potrebe učenika, u odnosu na školu, mijenjaju) ispitivanja potreba učenika. U NOK – u su jasno (čak preambiciozno) navedena buduća očekivanja od školskog sustava (i programa), ali ni u NOK-u ne nalazim očekivanja temeljena na «potrebama učenika» (ne zna se koja su). Uglavnom se radi o očekivanjima društva.

4. Mislite li da su nastavni planovi i programi suvremeni (praćenje novih potreba i zahtjeva tržišta rada)?
Ne znam kome je upućeno ovo pitanje. Naime, radi se o dvadesetak predmetnih planova i programa i najprirodnije bi bilo da odgovore daju predmetni nastavnici. Nisam siguran da je ijedan ravnatelj prikupio njihova mišljenja i u njihovo ime se očitovao na ovo pitanje. Međutim, NOK je u ovom slučaju vrlo jasan. Vrlo jasno inzistira na pisanju novih predmetnih (sada) kurikuluma temeljem kojih će se pisati novi udžbenici. Čini se da autor(i) ovog i pitanja koja slijede - nisu čitali NOK.

Kada bi u Hrvatskoj postojalo tržište rada mogli bismo o ovome imati nekakvo mišljenje. Budući da nemam uvida u stanje sa strukovnim školama ne mogu dati relevantan odgovor. Kada su u pitanju gimnazijski programi, tržište rada su «fakulteti». Državna matura je jasno definirala očekivanja (ishode), ne samo predmetnim katalozima, nego i budućim (očekivanim) kompetencijama (u skladu s NOK-om). Programi još nisu prilagođeni (nisu napravljeni predmetni kurikulumi) pa je odgovor – nisu suvremeni.

5. Mislite li da su nastavni planovi i programi sadržajno zanimljivi?
Zanimljivost školskih programa (i školskog života) učenici osmih razreda u Dalmaciji iskazali su u ne tako davnoj anketi. Na pitanje vole li školu, njih oko 85% se izjasnilo da ne vole školu. Broj izostanaka povećava se iz godine u godinu. Broj sati (dnevno u prosjeku) provedenih na društvenim mrežama (Facebook) penje se već na oko 5. Bolji odgovor ne mogu vam dati.

U našoj školi smanjili smo prosječni broj izostanaka, za oko tri puta u odnosu na javne škole, zahvaljujući prije svega stvaranjem ugodnog školskog «ozračja». Postojeće programe jako je teško učiniti zanimljivima, zato smo eksperimentalnim programom smanjili broj predmeta s odgovarajućim povećanjem satnice. Kreirajući nove predmetne kurikulume zadržavali smo postojeće programe pokušavajući ih «interdisciplinarno» povezivati. Prve rezultate ovog pristupa očekujemo nakon četiri godine.

6. Koliko NPP-i osiguravaju postizanje željenih ishoda učenja?
Željene ishode učenja je sada jasno definirala «DM» i prave odgovore na to imaju jedino članovi predmetnih povjerenstava. Moja površna procjena je jako loša za NPP i naše školstvo. Naravno, ovo mišljenje se ne odnosi na strukovno obrazovanje. DM je već sada promijenila (a ubuduće će još više mijenjati) «želje i interese» učenika glede učenja. Ukoliko ne dođe do brzog prilagođavanja gimnazijskih (i strukovnih) programa očekivanjima NOK-a i DM-e nastupit će (već se naslućuje) kaotično stanje u našem školstvu. Većina predmeta nestat će iz «fokusa zanimanja» učenika s predvidljivom («frustriranom») reakcijom nastavnika.

7. Potiču li NPP-i interdisciplinarni pristup u obradi nastavnih sadržaja?
HAZU je 2002. donio Deklaraciju u kojoj se inzistira na interdisciplinarnom pristupu. Za mene to znači da su naši akademici procijenili kako je to manjkavost našeg školskog sustava (programa). Programi se u međuvremenu nisu mijenjali. To je i moj odgovor.

Kreirajući naš eksperimentalni program (humanistički smjer) u temelje smo ugradili – interdisciplinarnost. Povijesni kurikulum je okosnica, a na njega se dograđuju: filozofija, književnost, likovna umjetnost, sociologija, …Činjenica je da takav pristup u NPP-ma nije prisutan, dapače, potpuno je kontraproduktivan u ovom djelu.

8. Mislite li da su nastavni sadržaji primjenjivi u svakodnevnomu životu?
«Reproduktivna nastava» nikada nije primjenjiva u svakodnevnom životu. Sve dok djeca budu «učila za ocjenu» nećemo postizati ovo očekivanje. Znajući ovo godinama pokušavamo (uzaludno) utjecati na djecu. Godinama tražimo kompromisno rješenje i jedino koje smo našli je bilo – osnivanje Privatne osnovne škole «Nova». Naime, živeći u oazi teško je pripremiti djecu za okolnu pustinju, a ako ih pripremamo za «pustinju» moramo ih učiti pravilima i načinu preživljavanja u pustinji. Sada smo u poziciji da naš odgojni princip primjenjujemo dvanaest godina i da djecu (eksperimentalnim programom) pripremamo do zrele dobi i izbora fakulteta. Za 4-5 godina, uvjereni smo, naša djeca će s lakoćom studirati (primarni akademski cilj) i veselo živjeti svoje godine.

9. Mislite li da su općeobrazovni sadržaji prilagođeni strukovnomu obrazovanju?
Već sam se «ograđivao» glede mišljenja o strukovnom obrazovanju i trebao bih i ovdje, ali mi je tema zanimljiva, pa ću iskazati svoje mišljenje o «općem obrazovanju». NOK je u svoje temelje ugradio nešto što je nazvano (u svijetu, pa kopirano za naše potrebe) «cjeloživotno obrazovanje». Što je to još nitko nije definirao jer se valjda misli da je to samo po sebi jasno. Moja procjena je da se ovdje misli na razne mogućnosti «prekvalificiranja» (dakle, cjeloživotnog strukovnog obrazovanja). Ako je tako, onda je dobro opće obrazovanje izvrsna pretpostavka za buduće «cjeloživotno obrazovanje».

I evo nas na ključnom pitanju – a što je to opće obrazovanje?

Gimnazijski programi bi trebali dati najbolji odgovor. Međutim, u ovom trenutku su u ponudi hrvatskog školstva četiri tipa gimnazija, dakle i četiri tipa općeg obrazovanja. Naravno da se možemo upitati, postoji li možda i peti, šesti, …tip općeg obrazovanja. Ako krenemo dalje, možemo se upitati i što je to obrazovanje? Naime, NOK sada jasno naglašava (i obvezuje škole) to da obrazovanje nije u gomilanju informacija (Sokrat: ˝Obrazovanje je potpaljivanje plamena, a ne punjenje praznih posuda˝ - Deklaracija HAZU). Ova podsjećanje Akademije, na definiciju staru više od dvije tisuće godina, jasno govori da je naš školski sustav krenuo krivim putem.

Iz ovoga se može zaključiti da je prvi korak u jasnoj definiciji općeg obrazovanja za strukovne škole. Drugi korak će biti puno teži, a on je u ispisivanju novih programa. Naime, ispisivat će ga stručnjaci «iz drugog, prošlog, vremena» koji teško mogu percipirati «nove vjetrove» u obrazovanju i školovanju djece za zanimanja koja će se tek pojaviti u budućnosti.

Naravno, u cijeloj priči bilo bi zanimljivo znati što djeca/učenici žele, ali i mogu u određenim fazama njihovog razvoja.

10. Odgovara li NPP-om predviđen broj sati obimu gradiva i sadržaja pojedinih predmeta?
Na ovo pitanje odgovarat ću «protupitanjima». Ako ste u rukama imali bilo koji udžbenik, za primjer uzmimo matematiku (danas su oni koncipirani tako da je jedna knjiga za jedno a druga za drugo polugodište), i da je slučajno vaše dijete u sustavu – sve bi vam bilo jasno. Naime, u svakoj knjizi nalazi se oko 2000 zadataka (ukupno 4000, recimo). Ako se taj program odrađuje 105 (140, 175) sati (gimnazijske satnice) upitajte se sami koliko vremena treba učenicima da «riješe sve zadatke».

Vjerujte mi da ne postoji niti jedan učenik u Hrvatskoj koji je to odradio.

Ako ste mi slučajno povjerovali, upitajte se – kolika može biti razina samopouzdanja naših učenika, koji su svjesni da nisu «odradili ono što se od njih očekivalo» (udžbenički, programski).

Našim eksperimentalnim programom utjecali smo upravo na to. Povećavanjem satnice u predmetima ključnim za DM-u i prirodoslovno-humanističkom «ponudom», zadržali smo postojeće programe i «eliminirali» one (prema našoj procjeni) koji su nezanimljivi učenicima, ali još važnije je, nerelevantni u njihovom budućem izboru studiranja.

Naravno, na taj način smo otvorili polemiku oko toga što je to «opće obrazovanje» tj. što je to važno a što nije u obrazovanju djece. Najgore je što će se u toj «polemici» oglašavati svi mogući stručnjaci a nitko neće pitati djecu – što oni žele.

Drugi problem u ovoj priči jest vezan uz «tehnološke viškove» koji bi se u najrigidnijoj varijanti javili. Što se nas tiče, to nije naš problem, ali ako «država» smatra da su u sustavu odgoja i obrazovanja važniji nastavnici od djece, onda je u sustavu nešto istinski postavljeno «naopako».

11. Ima li nastavnik slobode u ostvarivanju nastavnoga plana i programa?
I o ovome u ispisane stranice i stranice, sve s naglašene pozicije – imaju, imaju. Praksa zapravo pokazuje da im je jedina sloboda u tome da se što više približe «realizaciji programa». Ako imaju razumnog savjetnika priča završava s «happy end-om». Ali ako to nije slučaj, a događa se, priča se komplicira. Gdje su tu djeca – čini se da nikoga nije briga.
U našoj školi ja osobno inzistiram na slobodi u realizaciji programa i njihovoj vlastitoj procjeni o napredovanju učenika. Glavni argument mi je u tome što djeca upisujući našu školu program realiziraju tijekom četiri godine. Pokazalo se da su rezultati takvog koncepta vrlo dobri (i vezano uz DM) unatoč znatno slabijim ulaznim parametrima upisanih učenika (ocjene, prosjeci…).

Ne znam što su očekivali autori ovih pitanja. Moguće je da su ciljali na «negativne odgovore», što bi moglo ubrzati procese navedene u NOK-u. Međutim, što god su očekivali, ova pitanja vezana uz nastavne planove i programe postat će aktualna tek nakon što se naprave predmetni kurikulumi iz kojih se jedino (prema NOK-u) mogu izvoditi/ispisivati.

U svakomu prioritetnomu području naveden je niz pitanja koja su vezana uz teme u području. Odgovore temeljite na procjenama objektivnog stanja u svojoj školi. Odgovarajte na skali od 1 do 5, pri čemu je: 1 - nimalo ne; 2 - uglavnom ne; 3 - niti da niti ne; 4 - uglavnom da; 5 - potpuno.

Ne znam čemu služe ova pitanja i ovaj naputak u Upitniku, vezan uz brojčano procjenjivanje objektivnog stanja u svojoj školi. Što sastavljači Upitnika, a što škole same mogu saznati o vrijednosti svoje škole, nakon što dobiju, odnosno daju (sebi) odgovore – uistinu nemam pojma.

U nastavku Upitnika slijede pitanja.

Čime to možete potkrijepiti?
(Ukratko navedite podatke na osnovi kojih ste procijenili kvalitetu nastavnoga plana i programa.)

1. Postojeći programi svojim opsegom (brojem i neodgovarajućim satnicama) doveli su nas u stanje «nepismenosti». Podaci iz Deklaracije HAZU i Plana razvoja … 2005. – 2010. to jasno dokazuju.
2. Odgojna komponenta je u školama zanemarena najviše zbog silnih pokušaja nastavnika da se programi realiziraju (NOK sada inzistira i obvezuje škole upravo na području jačanja odgojne dimenzije škola)
3. Nesuvislost programa učenike upućuje na «reproduktivno učenje», a ne prema kompetencijama.
4. NOK najavljuje značajne programske izmjene i tu vidim pravu priliku za hrvatsko školstvo. Moje procjene dostavljene su u Ministarstvo davno (nakon objavljivanja Plana razvoja…2005. –2010.). Nalaze se i u analizama svih koraka u stvaranju DM (prepiska s dr. Bezinovićem). Nalaze se i u komentarima NOK-a upućenih u Ministarstvo i u Agenciju za odgoj i obrazovanje. I ovdje ih ispisujem i ne očekujem niti to (iskustvo, iskustvo) da će netko uopće pročitati napisano.

Nastavne programe kojih predmeta biste istaknuli kao Programe koji traže poboljšanja?
(Navedite nazive Programa i obrazložite svoje mišljenje.)

1. Prirodoslovlje cijelo (od osnovne škole)

2. Upravo radim (cjeloviti) kurikulum fizike i «ostajem bez daha» suočavajući se «nelogičnostima» (blaga riječ) programskih vizija tehničke kulture, biologije, geografije, kemije i fizike u osnovnoj školi. Srednjoškolsku priču u velikoj mjeri «raskrinkavaju» očekivanja državne mature (u fizici sasvim sigurno).
Novi kurikulum fizike prezentirat ću na X. Simpoziju o nastavi fizike (travanj, u Zadru). Nakon što ispišem stotinjak stranica teksta prvi problem će biti – gdje to objaviti, a drugi (opet iskustvo s I. Simpozija) – kako to «zataškati». To je jednostavno naša stvarnost.

3. Humanistički kurikulum: filozofija, povijest, sociologija, logika, strani jezici, a hrvatski jezik posebno, hitno trebaju na «rekonstrukciju». I u ovom djelu je NOK dao jasne smjernice.

4. Današnja matematika je predmet koji stvara najviše frustracije kod učenika. U tom djelu se naša očekivanja trebaju značajno promijeniti i uskladiti s očekivanjem državne mature. Problem je dvostruk. Udžbenici (program) su prezahtjevni a profesori još ambiciozniji, što daleko premašuje i sklonosti i sposobnosti učenika.
Dokaze za ovu tezu nalaze se svuda oko nas, samo ih treba željeti vidjeti. Prvi je najočigledniji, a o njemu se najviše šuti (osim što je, tu i tamo, tema u medijima). Najviše instrukcija se odrađuje u matematici. Najviše frustracija kod učenika proizvodi upravo matematika. Na drugoj strani možemo pogledati brojeve učenika na školskim i županijskim natjecanjima bit će vam jasno o čemu govorim. Sve ih je manje. Mi se svi u sustavu krijemo iza uspjeha briljantnih učenika koje sustav nije slomio. To se mora konačno osvijestiti i izreći naglas. Ovaj primjer je samo jedan primjer. Isto se događa u svim dugim područjima.

5. Informatika je predmet sadašnjosti, a još više budućnosti i nikako mi nije jasno zašto se programski i satnicom ignorira.
O ovom dijelu se može napisati – knjiga.

Navedite aktivnosti kojima biste navedene Programe mogli unaprijediti.
(Ukratko navedite aktivnosti na razini škole kojima biste mogli unaprijediti navedene Programe.)

1. Na prvom mjestu se treba uhvatiti posla i napraviti predmetne kurikulume na tragu NOK-a.
2. Kurikulumski pristup mora se temeljiti na individualizaciji i svakako imati nekoliko razina prilagođenih zrelosti i sposobnostima učenika.

6. siječnja 2013.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije