Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

NOK – komentar Nikice Simića iz 2010. - 1. dio.

Predgovor


Pisanje našeg školskog kurikuluma, zamislio sam kao komunikaciju s Deklaracijom HAZU (2002.), NOK-om i Zakonom o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi i naravno, sa stručnim očitovanjima «stručnjaka» iz Agencije za odgoj i obrazovanje.

Naime, 4. lipnja 2010. u Ministarstvu je zaprimljen naš prijedlog eksperimentalnog programa u kojem smo prezentirali našu odgojno-obrazovnu viziju. Na našu žalost, ključno (negativno) očitovanje «agencijskih stručnjaka» odgađa provedbu programa i uvjetovalo je i ton i način argumentacije ovog školskog kurikuluma i eksperimentalnog programa.

Čitajući, i interpretirajući na svoj način, navedene dokumente, temeljene na tezi i želji da Hrvatska bude – zemlja znanja, iznjedren je i naš eksperimentalni program. Ti dokumenti su zapravo bili samo podrška prebogatom iskustvu osnivača (Anka Marić, Nikica Simić, s preko sedamdeset godina zajedničkog iskustva u prosvjeti). Podršku našoj (odgojno-obrazovnoj) kompetentnosti dat ću u prilogu svojim životopisom i životopisima relevantnih autora programa.

Na našu žalost «agencijski stručnjaci» ne dijele našu viziju, a kako mi ne želimo dijeliti njihovu, ispisujem na ovaj način školski kurikulum ZPG.

Budući da su se predmetni viši savjetnici/ce očitavali prema predmetnim programima (parcijalno), ne sagledavajući cjelinu, ovo je ujedno i naše cjelovito očitovanje na stručna mišljenja viših savjetnika/ca iz Agencije za odgoj i obrazovanje.

U tekstu koji slijedi crvenom bojom je pozivanje na tekst iz NOK-a, plavom bojom je referiranje na HAZU Deklaraciju. Zelenom bojom sam označavao očitovanja agencijskih stručnjaka, a sve ostalo je moje razmišljanje i kurikulumsko opredjeljenje škole.


Nacionalni okvirni kurikulum i iznošenje platforme za školski kurikulum ZPG


Komentar predgovora NOK-a


Vijeće za nacionalni kurikulum utvrdilo je u lipnju 2010. konačni tekst dokumenta Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj i obrazovanje te opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje koji je tijekom ljeta usvojen kao dokument i osnova za poboljšanje kvalitete hrvatskog sustava odgoja i obrazovanja. Zakon sada obvezuje sve škole da do 15. rujna donesu (usvoje) vlastite školske kurikulume koji su temeljeni na NOK-u, a do kraja rujna svaka škola mora usvojiti i operativni godišnji plan (temeljen na školskom kurikulumu).

Budući da se radi o strategijskom razvojnomu dokumentu temeljenomu na sveobuhvatnu promišljanju sustava odgoja i obrazovanja koji je za usvajanje pripreman od 11. rujna 2006. godine i na kojem je radilo puno eminentnih stručnjaka iz svih područja (nije nevažno spomenuti – nijedan iz privatnih škola) prilično je optimističko očekivanje da će škole (ravnatelji) u tako kratkom vremenu shvatiti bit ideje NOK-a i uspjeti se kvalitetno preformulirati i prilagoditi «novom pogledu» na odgoj i obrazovanje – osim u segmentu ispisivanja vlastitih dokumenata.

Mene, kao ravnatelja Zadarske privatne gimnazije, ne zanima formalno ispisivanje školskog kurikuluma unatoč tome što to zakon traži, stoga ću se najprije osvrnuti (komentirati) NOK s pozicije «ovo se može – ovo se ne može ostvariti».

U Predgovoru ministar g. Fuchs upućuje na značaj i osnovne pretpostavke za realizaciju (implementaciju) NOK-a. Citiram:

Promjene na visokoškolskoj razini se provode od uvođenja bolonjskoga procesa. Promjene na nižim razinama odgoja i obrazovanja tek prethode. Polazište za sustavne promjene na razini predškolskoga odgoja, osnovnoškolskoga i srednjoškolskoga odgoja i obrazovanja je Nacionalni okvirni kurikulum za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje (NOK).

Iskustvo implementacije bolonjskog ugovora je prilično bolno i koliko god se formalno primjenjuje još uvijek smo daleko od osiguravanja svih potrebnih (prije svega materijalnih) uvjeta za potpunu realizaciju onoga što «bolonjski proces» predviđa.

NOK treba biti polazište za sustavne promjene i treba ga prije svega razumijevati tako, a ne kao nešto što će preko noći i promijeniti sustav.

Prvi korak je upravo u tome što zakon očekuje (traži) od škola – pisanje dokumenata (osnova) na kojima će se temeljiti budući (mikro)procesi. Takvi dokumenti trebali bi biti temeljeni prije svega na onim dijelovima NOK-a koje je moguće realizirati u vlastitom okruženju. Međutim, moja je procjena da će se dogoditi «copy paste» faza – a to je vrlo loša opcija i samo zadovoljavanje očekivane zakonske forme.

Vrijednosti navedene u NOK-u jasne su težnje koje obvezuju na ostvarenje sve dionike – kako one koji obnašaju odgojno-obrazovnu djelatnost u odgojno-obrazovnim ustanovama, tako i one koji posredno sudjeluju u najhumanijoj misiji odgoja i obrazovanja. Vrijednosti, ciljevi i međupredmetne teme osiguravaju prostor odgoju koliko i obrazovanju.

S odgojno-obrazovnim područjima i ciklusima postići ćemo smislenu povezanost odgojno-obrazovnih sadržaja, fleksibilniji način programiranja i planiranja odgojno-obrazovnoga rada usmjerenoga prvenstveno na dijete/učenika.

NOK je osnova za sustavnu primjenu međupredmetnih tema koje obvezuju sve nositelje odgojno-obrazovnoga i nastavnoga rada.
NOK pretpostavlja visoku kompetentnost onih koji poučavaju djecu/učenike, za djelotvorno korištenje cijeloga repertoara metoda i sredstava, kao i umijeća u organizaciji odgojno-obrazovnoga rada i nastave.


U ovim dijelovima predgovora NOK-u, ministra dr. sc. R. Fuchsa, naglašena je obveznost implementacije NOK-a u sve škole. Naglašena je usmjerenost na odgoj i dijete/učenika na prvom mjestu, u tom procesu. To bi trebao biti temelj školskih kurikuluma, a sustavna primjena međupredmetnih tema, temelj svakog predmetnog kurikuluma. To je svakako novost i izravno djelovanje na postojeće programe.

Sada se vraćam na vlastito polazište glede implementacije ovakvih očekivanja kurikuluma. Naime, meni je očigledno da je vrlo ambiciozno očekivati značajne promjene (osim na papiru) kad je u pitanju usmjerenost na odgoj i dijete/učenika u postojećim uvjetima u većini škola. Sve dok je u razrednim odjeljenjima više od tridesetak učenika to očekivanje ne može se i neće se ostvariti. Temeljni uvjet koji treba na prvom mjestu osigurati je mogućnost individualizacije u nastavi. To je moguće (prema osobnom iskustvu) tek ako je broj učenika u odjeljenju do 15 učenika. Nakon toga prevladava «efekt grupe» i uglavnom rad s pozicije «ex cathedra».

Međupredmetne teme (poduzetništvo, učiti kako učiti, osobni i socijalni razvoj, informacijsko-komunikacijska tehnologija, zdravlje i zaštita okoliša, građanski odgoj), koliko god bile značajne (vrlo često se spominju u NOK-u) bit će jako teško implementirati u ionako preopterećeni (gimnazijski) sustav. Uzmimo na primjer temu «učiti kako učiti» koja je najprirodnija u školskom sustavu i čini se da ju je najjednostavnije uključiti u sustav.

Podsjetimo se najprije na (gimnazijsku) stvarnost od 16 programa/predavača tjedno. Svaki od programa trebao bi uključiti ovu vrlo važnu temu. Šesnaest nastavnika bi toj temi trebali posvetiti barem 4 sata godišnje, što u konačnici, s obzirom na broj predmeta, čini oko 60 sati godišnje. Nije nevažno spomenuti da se poučavanje (16) različitih predavača također razlikuje, pogotovo u situaciji oslanjanja samo na vlastito iskustvo (bez jasnog programa unatoč zadanim ciljevima). Iz ovog primjera slijedi da je puno jednostavnije osmisliti jedan program od 15-20 sati godišnje koji bi izlagala stručna osoba.

Međupredmetne teme - poduzetništvo, građanski odgoj, zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša, osobni i socijalni razvoj su teme koje su, u velikoj mjeri, prebacivanje odgovornosti na škole (pod utjecajem EU) i samo gubitak (školskog) vremena. Naime, sve dok je sustav društvenih vrijednosti u Hrvatskoj ovakav kakav jest – svi edukatori bit će učenicima samo smiješni. Unatoč tome, ako se teme aktiviraju i s minimalističke pozicije (15-20 sati godišnje edukacije) to bi značilo značajno povećanje (fizičkog) opterećenja učenika. Zbog navedenoga mislim da bi se, svakako, u dogledno vrijeme trebali pripremiti materijali (udžbenici, priručnici) za učenike i nastavnike.

Poseban (najveći) problem vidim u NOK-ovoj pretpostavci visokih kompetencija onih koji poučavaju, što je, budimo realni, potpuno kriva pretpostavka. Možda se u nekim školama na to i može računati, ali je u cijelom sustavu, s oko sedamdesetak tisuća djelatnika (onih koji poučavaju), jako naivno to pretpostaviti. «Kadrovi» su uvijek na prvom mjestu i najveći problem kod «reformiranja» bilo kojeg sustava. Svaka promjena na širem planu utječe na svakog dionika. To osobno preformuliranje (reformiranje) je i temelj otpora promjenama. Da se kojim slučajem dionici stave u potpuno nove (bolje od dosadašnjih) uvjete i s dodatnim stimulansom (plaće), vjerojatno bi došlo do značajnijeg akceleriranja sustava. Međutim, budući da se to neće dogoditi, «oni koji poučavaju» NOK će doživljavati kao još jednu «suvišnu obvezu» (tlaku) od strane Ministarstva. Nije nevažno spomenuti da je oko 20% «onih koji poučavaju» pred mirovinom.

Bez obzira na ove moje «crne prognoze» mislim da je ovaj dokument jako važan i u ovom trenutku slamka spasa koju ne bismo smjeli ispustiti.

Komentar uvoda u NOK


Izradbi Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma prethodio je niz aktivnosti koje pokazuju trajno nastojanje hrvatske obrazovne politike za poboljšanjem kvalitete odgoja i obrazovanja. Vlada Republike Hrvatske usvojila je 2005. godine dokument Plan razvoja sustava odgoja i obrazovanja 2005. – 2010. Riječ je o strategijskomu razvojnomu dokumentu temeljenomu na sveobuhvatnu promišljanju sustava odgoja i obrazovanja. Ministarstvo znanosti, obrazovanja i športa 2005. godine počelo je s ostvarivanjem reformskoga projekta škola poznat pod nazivom Hrvatski nacionalni obrazovni standard (HNOS) s kojim su započele kvalitativne promjene u osnovnoj školi u dijelu koji se odnosi na programske sadržaje U 2007. godini izrađena je Strategija za izradbu i razvoj Nacionalnoga kurikuluma za predškolski odgoj, opće obvezno i srednjoškolsko obrazovanje. Navedene, a i brojne druge aktivnosti stvorile su važne pretpostavke za osmišljavanje i provođenje dubljih zahvata u odgojno-obrazovnomu sustavu na nacionalnoj razini, uključujući i izradbu Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma.

Ove (istaknute) uvodne napomene su na tragu demagogije i ne mogu se suzdržati od komentara. Pozivanje na «trajno nastojanje…» (Plan razvoja i HNOS) koje je prethodilo izradbi i usvajanju NOK-a, je upravo navedena demagogija, pogotovo zato što nije provedena nikakva evaluacija (implementacije) navedenih dokumenata.

Trajno nastojanje hrvatske obrazovne politike … očituje se u minimalnim ulaganjima u sustav odgoja i obrazovanja (u odnosu na svijet) i kozmetičkim zahvatima tipa Plana i HNOS-a. Da ne govorim o sustavu društvenih vrijednosti u kojem se znanje i dalje tretira s pozicije «jedna marka kilo mozga». Mladi stručnjaci jedva čekaju otići, a naše svjetski poznate znanstvenike, koji se žele vratiti, tjeramo na najružniji način.
Plan razvoja sam (davno) analizirao detaljno i analizu poslao na nekoliko adresa u Ministarstvo. Naravno je, nisam dobio nikakav odgovor. Činjenica je da se od svega navedenog u Planu realizirala samo državna matura. Činjenica je i to da se dobar dio «planiranog» već realizira u privatnim školama, koje Ministarstvo/država tretira kao slijepo crijevo i balast.

HNOS je bio običan promašaj (i uludo potrošen novac) iz jednostavnog razloga, jer je rađen prije NOK-a. Mislim da smo i ovdje malo uranili s NOK-om, ne čekajući da se usvoji Hrvatski kvalifikacijski okvir, s kojim bi NOK dobio puni smisao.

Temeljno obilježje Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma je prelazak na kompetencijski sustavi i učenička postignuća (ishode učenja) za razliku od (do)sadašnjega usmjerenoga na sadržaj.

Ovakve konstatacije su na razini otkrivanja tople vode. Promišljajući naš sustav procijenio sam da su njegovi glavni problemi vezani uz prezahtjevne predmetne programe, preveliki broj predmeta i sustav vrijednosti temeljen na prosječnoj ocjeni. Ovi problemi generiraju niz drugih. Na prvom mjestu ističem veliku razinu stresa kod većine učenika i «varanje» kao posljedicu toga. Pod varanjem mislim na uključivanje roditelja u rad s djecom od rane dobi, instrukcije, prepisivanje, neposredna korupcija nastavnika…

Posebno bih istaknuo jako važan problem koji je u NOK-u istaknut kao orijentacija na dijete/učenika. Taj problem će se jako teško eliminirati jer je u svijesti nastavnika duboko ukorijenjeno – da su djeca u školi zbog njih a ne obrnuto.

To su odavno poznati problemi našega školskog sustava i zato ne treba «glorificirati» njihovo prepoznavanje.

U Nacionalnomu okvirnomu kurikulumu su definirane temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti, zatim ciljevi odgoja i obrazovanja, načela i ciljevi odgojno-obrazovnih područja, vrjednovanje učeničkih postignuća te vrjednovanje i samovrednovanje ostvarivanja nacionalnoga kurikuluma.

Kad smo osnivali svoje privatne škole (Zadarska privatna gimnazija i Privatna OŠ), prvo pitanje koje smo sebi postavili bilo je – što novo škole mogu ponuditi na «tržištu odgoja i obrazovanja»?. Odgovor nam je bio jasan – možemo ponuditi odgoj na prvom mjestu, jer tako i stoji u definiciji škole (škola je odgojno-obrazovna ustanova). Činjenica je i to da odgoj utječe na obrazovanje, a da obrnuto ne vrijedi. To nam je bilo očigledno jer smo, supruga i ja, s velikim školskim iskustvom jasno prepoznavali sustavno zanemarivanje odgojnog principa, u odnosu na usmjerenost škola na sadržaj.

Činjenica da ne postoji niti jedan dokument vezan za školstvo koji ne naglašava odgojnu ulogu škole, ali i to da praksa pokazuje nešto drugo. Baš zato se i bojim da i ovo ne ostane «mrtvo slovo na papiru». Razlog je jednostavan, da bismo u tom smjeru napravili bilo kakav pomak, najprije se treba osigurati «individualizacija» u pristupu, a to je nemoguće u sadašnjim materijalnim uvjetima.

U NOK-u se često naglašava pitanje (samo)evaluacije svega. Naravno, to je bitan element svakog napredovanja. Budući da se tome pridaje posebna pozornost (vrjednovanje i samovrednovanje ostvarivanja nacionalnoga kurikuluma) logično mi je i pitanje: zašto nitko nije proveo evaluaciju implementacije dokumenata koji su prethodili NOK-u (Plan razvoja, HNOS). Umjesto toga se donosi paušalna i afirmativna ocjena (već komentirana).

Nacionalni okvirni kurikulum upućuje učitelje i nastavnike na to da nadiđu predmetnu specijalizaciju i podjednako sudjeluju u razvijanju ključnih kompetencija učenika, primjenjujući načelo podijeljene odgovornosti, posebice u ostvarenju vrijednosti koje se prožimaju s međupredmetnim temama.

U ovom dijelu je naglašen jedan od značajnih problema našeg školstva. Zapravo je povezan s pretpostavkom visoke kompetentnosti onih koji poučavaju djecu/učenike. Učitelji/nastavnici su u najvećoj mjeri svoje školovanje proveli samo u «obrazovnom» sustavu, usmjereni na (reprodukciju) činjenice i bit će veliki problem utjecati na njihovu «predmetnu ovisnost» kad je to u najvećoj mjeri i «sve što imaju».

Nacionalni okvirni kurikulum čini polazište za izradbu nastavnih planova, odnosno definiranje optimalnoga opterećenja učenika, te izradbu predmetnih kurikuluma temeljenih na razrađenim postignućima odgojno–obrazovnih područja.

Nacionalni okvirni kurikulum služit će i za izradbu udžbenika i drugih nastavnih i odgojno-obrazovnih sredstava.

Pretpostavka za kvalitetno provođenje nacionalnoga kurikuluma je visoka kompetentnost nositelja odgojno-obrazovnoga rada.


NOK i ovdje pogađa «u sridu». Problem «rasterećenja učenika» je trajni problem svih školskih sustava. U NOK-u je sada preformuliran u «optimalno opterećenje učenika». Taj problem vezuje se uz izradbu predmetnih kurikuluma.

Ključno pitanje je prepoznato u definiranju optimalnog opterećenja učenika. Slijedeće pitanje koje iz toga slijedi je – tko će odrediti što je to. Naime, jasno je da svako dijete ima svoj razvojni put i da je jako teško odrediti što je za koje dijete «optimalno opterećenje». Prepuštajući nastavnicima/školama takvu procjenu, pogotovo u situaciji nemogućnosti provedbe individualizacije, ova želja NOK-a teško će se realizirati. Naime, osnovne pretpostavke akademskog napredovanja pojedinaca su: sposobnosti, materijalni uvjeti i motivacija. Ako pretpostavimo da su sposobnosti učenika dovoljne za izabrane programe (u najvećoj mjeri i jesu) i da su materijalni uvjeti, koje osiguravaju dijelom roditelji i dijelom škole, također u redu (uglavnom i jesu) ostaje nam motivacija kao ključni element na koji sustav treba utjecati, a to je vrlo kompleksan problem, čije rješavanje se ne smije prepustiti samo nastavnicima. U nemogućnosti realizacije individualnog pristupa taj problem je zapravo nerješiv čak i uz pretpostavku da su nastavnici motivirani – a nisu.


Navedene promjene sadržaja i metoda obrazovanja, koje teže njegovu poboljšanju, od početka zahtijevaju određeno materijalno angažiranje društva, adekvatnu stopu izdvajanja za školstvo, i bez toga nisu izvedive. Ta se stopa mora što brže približiti stopama izdvajanja u razvijenim europskim zemljama, jer samo tako Republika Hrvatska može postati ravnopravan partner u razmjeni znanja, dobara i usluga s naprednim svijetom. Temeljni materijalni problemi obrazovanja u Hrvatskoj su manjak školskih zgrada, loša i nedovoljna, često zastarjela opremljenost učionica i školskih radionica, nedostatak udžbenika, stručne literature i računala, nedovoljno ulaganje u intenzivno stručno obrazovanje i usavršavanje nastavnika kako bi to zahtijevao razvoj novih znanja i tehnologija (Deklaracija HAZU).

Posebna teškoća u djelovanju na motivaciju učenika je i to što je hrvatski sustav društvenih i gospodarskih vrijednosti, u najmanju ruku, nedefiniran i nejasan i kao takav nemotivirajući.
Prema svemu nije teško zaključiti da će, predmetne kurikulume biti prilično teško izraditi (uz postojeće satnice i zahtjeve NOK-a). Profesori će na kraju «odustati» i čekati da netko jasno ispiše «nove predmetne programe» koji će biti osnova i za izradbu novih udžbenika. Dakle, NOK je u «pisanju novih udžbenika» jasno prepoznao navedene probleme i jedan od načina njihovih rješavanja, ali dok se to ne dogodi, zapravo se odgodila prava implementacija NOK-a u sustav.

I ovdje je naglašena potreba za visokom kompetentnošću nositelja odgojno-obrazovnog rada, sada osvješćena na pravi način (potrebne su dodatne edukacije na svim razinama). Naravno, to je proces koji će također usporiti implementaciju NOK-a, ali i proces koji će zahtijevati prilična ulaganja s neizvjesnim učinkom.

Tomu pridonose i međupredmetne teme čije uvođenje služi produbljivanju predviđenih sadržaja, znanja i svijesti kod učenika o zdravlju, pravima, osobnoj i društvenoj odgovornosti, društveno-kulturnom, gospodarskom, tehnološkom i održivom razvitku, vrijednostima učenja i rada, te samopoštovanju i poštovanju drugih i drugačijih. Uvođenje međupredmetnih tema i mogućnost osmišljavanja i organizacije izborne i fakultativne nastave, omogućit će školama znatno obogaćenje školskoga kurikuluma.
Ovaj nas dokument poziva da počnemo na drugačiji način razmišljati o nastavi i školi: donosi izazove za učenje i poučavanje, planiranje i ostvarivanje nastave, kao i za cjelokupnost školskoga rada.


Završni dio Uvoda je tipična priča visokih očekivanja vezanih uz jedan značajan dokument. Volio bih svjedočiti evaluaciji NOK-a na temelju ovih očekivanja.

Komentar poglavlja - Što je NOK?


Nacionalni okvirni kurikulum temeljni je dokument u kojemu su prikazane sastavnice kurikulumskog sustava: vrijednosti, ciljevi, načela, sadržaj i opći ciljevi odgojno-obrazovnih područja, vrjednovanje učeničkih postignuća te vrjednovanje i samovrednovanje ostvarivanja nacionalnoga kurikuluma.

Navedeni pojmovi su jasno i nedvosmisleno definirani nešto kasnije.

Na 14. stranici NOK-a nalazimo:

Jedan od odgovora na navedene izazove i potrebe jest promicanje temeljnih vrijednosti putem odgoja i obrazovanja. Takve su, na primjer, dostojanstvo ljudske osobe, sloboda, pravednost, domoljublje, društvena jednakost, solidarnost, dijalog i snošljivost, rad, poštenje, mir, zdravlje, očuvanje prirode i čovjekova okoliša te ostale demokratske vrijednosti.

Vrijednosti na kojima se temelji odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj valja sagledavati kao nove mogućnosti razvoja hrvatskoga nacionalnoga, kulturnoga i duhovnoga identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa.

Vrijednosti kojima Nacionalni okvirni kurikulum daje osobitu pozornost jesu: znanje, solidarnost, identitet te odgovornost.


Ovome se naravno nema što prigovoriti ali svakako valja dodati da su to vrijednosti na koje se u velikoj mjeri i ranije obraćala pozornost u školama.

Na 15. stranici zadani su i ciljevi:

- osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unaprjeđivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima
- razvijati svijest učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta
- promicati i razvijati svijest o hrvatskomu jeziku kao bitnomu čimbeniku hrvatskoga identiteta, sustavno njegovati hrvatski standardni (književni) jezik u svim područjima, ciklusima i svim razinama odgojno-obrazovnoga sustava
- odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima te pravima i obvezama djece, osposobiti ih za življenje u multikulturnom svijetu, za poštivanje različitosti i snošljivost te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskomu razvoju društva
- osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i strukovnih kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnoga gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, znanstvenih spoznaja i dostignuća
- poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost u učenika
- osposobiti učenike za cjeloživotno učenje.


Niti ovome se ne može ništa prigovoriti osim kao i prije reći, ciljevi se u velikoj mjeri preklapaju s dosadašnjim.

Na 16. stranici navedena su i načela.

- visoka kvaliteta odgoja i obrazovanje za sve – osiguravanje materijalnih, tehničkih, informacijsko-tehnologijskih, higijenskih i drugih uvjeta za ostvarenje najviših obrazovnih standarda, kao i visokih stručnih standarda nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti
- jednakost obrazovnih mogućnosti za sve – svako dijete i svaki učenik ima pravo na svoj najviši obrazovni razvoj; jednakost obrazovnih mogućnosti temelji se na društvenoj pravednosti; obrazovanje i školovanje ne može biti povlastica manjine niti se može umanjiti prema razlikama – etničkima, spolnima, rodnima ili drugim društveno uvjetovanima
- obveznost općeg obrazovanja – stjecanje temeljnih kompetencija pravo je i obveza svakoga čovjeka, daje svakome temeljna znanja za život i osnova je za daljnje učenje; obveznost općega obrazovanja pravno je propisana obveza uključenosti djeteta u obrazovanje i pohađanja obrazovanja do određene odgojno-obrazovne razine
- horizontalna i vertikalna prohodnost – osiguravanje mogućnosti učenicima da tijekom obrazovanja promijene vrstu škole (horizontalna prohodnost) te mogućnost daljnjega obrazovanja i stjecanja više razine obrazovanja (vertikalna prohodnost)
- uključenost svih učenika u odgojno-obrazovni sustav – uvažavanje odgojno-obrazovnih potreba svakoga djeteta, učenika i odrasle osobe, napose onih koji su izloženi marginalizaciji i isključenosti
- znanstvena utemeljenost – cjeloviti se sustav odgoja i obrazovanja mijenja, poboljšava i unaprjeđuje u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama
- poštivanje ljudskih prava i prava djece – istinsko poštivanje svakoga djeteta i svakoga čovjeka; ljudsko dostojanstvo
- kompetentnost i profesionalna etika – odgojno-obrazovna djelatnost podrazumijeva visoku stručnost svih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti i njihovu visoku odgovornost
- demokratičnost – pluralizam, donošenje odluka na demokratski način; uključenost svih bitnih dionika u stvaranju odgojno-obrazovne politike i njezino provođenje
- samostalnost škole – stupanj slobode i neovisnosti škole u osmišljavanju aktivnosti, programa te projekata za učenike, roditelje, učitelje i ostale školske djelatnike kao dio školskoga kurikuluma i stvaranja identiteta škole; sloboda izbora sadržaja, primjene metoda i organizacije odgojno-obrazovnog rada u ostvarivanju nacionalnoga kurikuluma
- pedagoški i školski pluralizam – stupanj slobode i neovisnosti u stvaranju različitosti u pedagoškomu i školskomu radu
- europska dimenzija obrazovanja – osposobljavanje za suživot u europskomu kontekstu
- interkulturalizam – razumijevanje i prihvaćanje kulturalnih razlika kako bi se smanjili neravnopravnost i predrasude prema pripadnicima drugih kultura.


Od navedenih načela posebno mi je zanimljivo načelo vezano uz samostalnost škole. To je svakako novost u našem odgojno-obrazovnom sustavu.

Školski kurikulum Zadarske privatne gimnazije


Uvod


Školski kurikulum Zadarske privatne gimnazije je temeljeni dokument kojim se planira i organizira rad škole. Temeljen je na Zakonu o odgoju i obrazovanju u osnovnoj i srednjoj školi (članak 29.) i na NOK-u, s pozicije iskazanih komentara.

Članak 29. Zakona predviđa uvođenje eksperimentalnog programa kojim će se provjeravati vrijednost novih obrazovnih sadržaja, oblika i metoda rada, …a u načelima NOK-a istaknuta je samostalnost škole kao jedno od važnih načela kojim se daju veće slobode i neovisnost školama u osmišljavanju aktivnosti, programa te projekata za učenike, roditelje, učitelje i ostale školske djelatnike kao dio školskoga kurikuluma i stvaranja identiteta škole; sloboda izbora sadržaja, primjene metoda i organizacije odgojno-obrazovnog rada u ostvarivanju nacionalnoga kurikuluma

Ključne odrednice našeg eksperimentalnog programa su ugrađene upravo u temelje NOK-a:

- Temeljno obilježje Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma je prelazak na kompetencijski sustav i učenička postignuća (ishode učenja) za razliku od (do)sadašnjega usmjerenoga na sadržaj.
- U Nacionalnomu okvirnomu kurikulumu su definirane temeljne odgojno-obrazovne vrijednosti, zatim ciljevi odgoja i obrazovanja, načela i ciljevi odgojno-obrazovnih područja, vrjednovanje učeničkih postignuća te vrjednovanje i samovrednovanje ostvarivanja nacionalnoga kurikuluma.
- Nacionalni okvirni kurikulum čini polazište za izradbu nastavnih planova, odnosno definiranje optimalnoga opterećenja učenika, te izradbu predmetnih kurikuluma temeljenih na razrađenim postignućima odgojno–obrazovnih područja.
- Nacionalni okvirni kurikulum upućuje učitelje i nastavnike na to da nadiđu predmetnu specijalizaciju i podjednako sudjeluju u razvijanju ključnih kompetencija učenika, primjenjujući načelo podijeljene odgovornosti, posebice u ostvarenju vrijednosti koje se prožimaju s međupredmetnim temama.
- Pretpostavka za kvalitetno provođenje nacionalnoga kurikuluma je visoka kompetentnost nositelja odgojno-obrazovnoga rada.


Polazeći od toga da je (svaki) školski sustav osmišljen zbog zadovoljavanja obrazovnih interesa učenika/djece, ali i interesa «države», koja želi reproducirati svoj sustav društvenih vrijednosti (odgoj) i osiguravati svoj budući uspješni gospodarski razvoj, tražili smo optimalan način zadovoljavanja navedenih interesa.

Najprije smo procijenili da je upravo prevelika usmjerenost na (prenapregnute) sadržaje dovela do neučinkovitosti sustava na širem planu. Iz toga je slijedio zaključak da su učenici preopterećeni i naravno suočili se s problemom definiranje optimalnoga opterećenja učenika, te izradbu predmetnih kurikuluma. Analizirajući podatke o (ne)učinkovitosti našeg školskog sustava i iskustva europskih školskih sustava, zaključili smo da je u prvom koraku neophodno smanjiti broj programa (predmeta) i to smo učinili. Sljedeći problem je bio upravo u definiranju optimalnog opterećenja učenika. Taj problem smo «riješili» najprije smanjivanjem broja učenika u odjeljenjima i s maksimalno mogućom individualizacijom u radu s učenicima. Iz iskustava u prethodnom radu, naučili smo kako je to najbolji način da najbrže otkrijemo sklonosti i posebne sposobnosti učenika – i razvijamo ih. U kreiranju predmetnih kurikuluma od velike pomoći su nam bili predmetni katalozi i očekivani ishodi «državne mature». Nismo previše mijenjali postojeće programe, ali smo povećanjem satnice u predmetima od posebne važnosti postigli svojevrsno rasterećenje, ležerniji odnos (bez stresa) i učenika i nastavnika prema predmetu.

Posebnu pozornost smo obratili na odgojnu komponentu. U NOK-u je odgoj neprekidno naglašavan u uzajamnoj vezi s obrazovanjem (odgojno-obrazovne vrijednosti, zatim ciljevi odgoja i obrazovanja, načela i ciljevi odgojno-obrazovnih područja) a mi smo, od osnivanja Zadarske privatne gimnazije i Privatne osnovne škole «Nova», odgoj ugrađivali u temelje škola, prije svega s pozicije «odgoj utječe na obrazovanje, a obrnuto ne vrijedi». Mi i dalje držimo da «odgajanje učenika/djece» treba biti primarni princip škola. Nažalost, budući da je odgoj (djece) jako kompleksna kategorija, podložna mnogim utjecajima (obitelj, škola, društvo/”ulica”, …) teško je uspjeti u nakanama da ostvarimo i međupredmetne teme (građanski odgoj, poduzetništvo, osobni i socijalni razvoj, zdravlje, sigurnost i zaštita okoliša) te smo se orijentirali na ono što možemo – i za temeljno odgojno polazište uzeli «ne radi u školi ono što ne radiš doma». To je bilo i jeste moguće u «prijateljskom okruženju» koje im je škola osiguravala. (Nastava je stalni dijalog između nastavnika i učenika i omogućava im da prihvate školu s veseljem kao svoj drugi dom. (Deklaracija HAZU) ). Naizgled se čini da je to jako malo, ali se pokazalo da je to, u odgojnom smislu, najvažniji korak u uspostavljanju povjerenja i dobre komunikacije. Odgoj je prije svega temeljen na «kopiranju uzora». Stoga smo se trudili izabirati djelatnike koji znanjem i osobnošću mogu biti uzor djeci, što je upravo u temeljima NOK-a (visoka kompetentnost nositelja odgojno-obrazovnoga rada).

Kad je u pitanju vrjednovanje učeničkih postignuća te vrjednovanje i samovrednovanje ostvarivanja programa i to smo znatno prije usvajanja NOK-a implementirali u naše škole. Istina je da smo to činili s nešto drugačije pozicije, a to je pozicija privatnih škola. Ta pozicija od nas traži prije svega odgovornost prema roditeljima/financijerima i njihovoj djeci. Budući da je «država» odustala od bilo kakvog subvencioniranja privatnih škola ne osjećamo preveliku odgovornost prema «formalnim standardima koje propisuje», osim ako se ne radi, kao u ovom slučaju, o zajedničkim idejama i sličnom promišljanju uloge škole.

Dakle, niz godina provodimo razne tipove evaluacija od strane učenika, djelatnika i roditelja. Pokazivalo se najčešće da je «odaziv» roditelja bio slabašan, što smo interpretirali kao «zadovoljstvo školom». Učeničke evaluacije (škole) usmjeravali smo najčešće prema «ocjenjivanju djelatnika» i njihovog ukupnog odgojno-obrazovnog rada. Pokazivalo se da je zadovoljstvo učenika na vrlo visokoj razini. Vanjsku evaluaciju imali smo i prije. Naime, rezultati polaganja kvalifikacijskih ispita na fakultetima bili su jako dobri i nije bilo primjedbi od strane roditelja i učenika. Uvođenjem državne mature u naš školski sustav pokazalo se da je naš odgojno-obrazovni princip vrlo uspješno «izdržao» i to mjerenje, sada usporedivo na razini svih škola u Hrvatskoj.

Najtemeljitiju evaluaciju našeg prethodnog rada proveli smo analizom brojki u dnevnicima nakon šest godina rada, počevši od «ulaznih do izlaznih učeničkih parametara» tijekom četiri godine. Tek ta evaluacija je pokazala prave vrijednosti navedenih principa.

Naš eksperimentalni program temeljen je prije svega na desetogodišnjem iskustvu implementacije većine NOK-om definiranih standarda (na što je i skrenuta pozornost). Upravo u našim rezultatima i vidim potvrđeno «vizionarstvo» NOK-a, unatoč procjeni da je većinu navedenoga u NOK-u u ovom trenutku nemoguće ostvariti u Hrvatskoj.

Naš eksperimentalni program osmišljen je kao provjera vrijednosti «starih sadržaja u novom ruhu». Bitna razlika, u odnosu na postojeće gimnazijske programe, je u drugačijem razumijevanju općeg obrazovanja i «optimalnog opterećenja» učenika. Oblici i metode rada, ciljevi, zadaće, obrazovni ishodi i sadržaj, usklađeni su sa očekivanjima NOK-a.

Sastavnice školskog kurikuluma ZPG


Temeljne su sastavnice NOK-a:

1. Društveno-kulturne i odgojno-obrazovne vrijednosti

NOK je u ovom djelu posebno naglasio dostojanstvo ljudske osobe, sloboda, pravednost, domoljublje, društvena jednakost, solidarnost, dijalog i snošljivost, rad, poštenje, mir, zdravlje, očuvanje prirode i čovjekova okoliša te ostale demokratske vrijednosti. .

Da bi se ove vrijednosti mogle prirodno inkorporirati u sustav NOK je «ubacio» (navedene) međupredmetne teme, shvaćajući da sustav ne funkcionira dobro u tom smjeru i da će se bez jasnih smjernica teško ostvariti značajniji pomak.

U ovom trenutku u Hrvatskoj je na prvom mjestu, i znatno iznad drugih vrijednosti, domoljublje. Na našu žalost, zbog mnogih medijskih utjecaja i političkih poruka domoljublje se u Hrvatskoj u velikoj mjeri interpretira s krivih pozicija (najnovije ankete pokazuju da se 37% učenika afirmativno izjašnjava o NDH). To je naravno loša interpretacija, ali u velikoj mjeri ugrađena i u školski sustav (udžbenici, ravnatelji, nastavnici), i zato je za (re)definiranje (ovakvog) domoljublja potrebna potpuno drugačija intervencija – prije svega politička («odozgo») i konzistentna. Kad se jednom dogodi «(re)definiranje ove društveno-kulturne vrijednosti» neke druge (dostojanstvo ljudske osobe, sloboda, pravednost, društvena jednakost, solidarnost, dijalog i snošljivost) će se osvijestiti same po sebi.

Naše opredjeljenje, u smislu moguće realizacije, bit će usmjereno na solidarnost, dijalog i snošljivost, rad, poštenje i mir.

Vrijednosti na kojima se temelji odgojno-obrazovni sustav u Hrvatskoj valja sagledavati kao nove mogućnosti razvoja hrvatskoga nacionalnoga, kulturnoga i duhovnoga identiteta unutar složenih globalizacijskih procesa. Vrijednosti kojima Nacionalni okvirni kurikulum daje osobitu pozornost jesu: znanje, solidarnost, identitet te odgovornost. .

Znanje. Republika Hrvatska opredijelila se za razvoj društva znanja jer je znanje temeljna proizvodna i razvojna snaga u društvu. Znanje, obrazovanje i cjeloživotno učenje su temeljni pokretači razvoja hrvatskoga društva i svakoga pojedinca. Omogućuju mu bolje razumijevanje i kritičko promišljanje samoga sebe i svega što ga okružuje, snalaženje u novim situacijama te uspjeh u životu i radu. .

Definicija «školskog znanja» zapravo ne postoji (NOK je pokušava osvijestiti). Najčešće se vezuje uz obrazovnu ulogu škole. U dosadašnjem pristupu (usmjerenost na informacije) znanje je bilo u izravnoj vezi s količinom danih informacija i zapravo «kviz-znanje». NOK to prepoznaje i škole preusmjerava ka znanju-kompetencijama.

Naše školsko (kurikulumsko) opredjeljenje (bilo je i) bit će temeljno, prije svega, na pokušajima osvješćivanja učenika u traženju odgovora na pitanje «tko sam ja» i na otkrivanju odgovora na pitanje «koliko znam i što mogu». Za nas je škola ustanova koja objavljuje učenicima osnove i dosege postojećih znanosti, poučava ih i usmjerava prema razvoju njihovih (izraženih, uočenih) sposobnosti. Učenje tada postaje njihov vlastiti izbor. Kad/ako se to dogodi oni postaju svojevrsni «ovisnici o učenju» i tada im se najjasnije objavljuje razumijevanje i kritičko promišljanje samoga sebe i svega što ga okružuje, snalaženje u novim situacijama te uspjeh u životu i radu.

U našem promišljanju škole (odgojno-obrazovne ustanove) poanta je u traženju «motivacijskih okidača» kod učenika. (˝Obrazovanje je potpaljivanje plamena, a ne punjenje praznih posuda˝ - Sokrat) (Deklaracija HAZU.) U našem sustavu (društvu) to je skoro nemoguće zbog silnih kaotičnih i ometajućih faktora.

Solidarnost pretpostavlja sustavno osposobljavanje djece i mladih da budu osjetljivi za druge, za obitelj, za slabe, siromašne i obespravljene, za međugeneracijsku skrb, za svoju okolinu i za cjelokupno životno okružje. .

Solidarnost se u našem (društvenom) sustavu vrijednosti interpretira najviše s pozicije «neću cinkati». Zbog toga sam i na ovom mjestu skeptičan. Mislim da je u našem postratnom i društveno tranzicijskom trenutku nerealno očekivati brze pomake. Ne radi se o tome što učenici/djeca to ne bi mogli prihvaćati, nego o problemu «kompetencije dionika procesa (nastavnika)». Naime, moramo biti svjesni našeg društveno-gospodarskog trenutka u kojem su nastavnici prilično «ugrožena kategorija» i koji svu svoju «osjetljivost» usmjeravaju na «egzistencijalno preživljavanje» i vlastitu obitelj. Dok se društvene okolnosti ne promjene teško je očekivati bilo kakve pomake.

Bitni je čimbenik obrazovnoga procesa nastavnik. Dobar je nastavnik zadovoljan svojim zvanjem i ponosan na nj. Zato zaslužuje i odgovarajući društveni status. Uz odgovarajuće, znatno povećano, nagrađivanje nastavnika bitno bi se povećala motiviranost nastavnika u radu, te već u srednjoročnom razdoblju bitno poboljšala kvaliteta nastavnoga procesa. (Deklaracija HAZU)

Naše (kurikulumsko) opredjeljenje, u ovom djelu, je usmjereno na osvješćivanje sebe (učenika) u razrednom okruženju i elementarne tolerancije "drugačijosti" s pozicije (većine) zajedničkih interesa u školi. Tek nakon što učenici osvijeste i prihvate različitosti unutar svojih mikrosredina moguće je očekivati da će i doživljaj svijeta temeljiti na sličnim (u NOK-u očekivanim) vrijednostima.

Identitet. Odgoj i obrazovanje pridonose izgradnji osobnoga, kulturnoga i nacionalnoga identiteta pojedinca. Danas, u doba globalizacije, u kojemu je na djelu snažno miješanje različitih kultura, svjetonazora i religija, čovjek treba postati građaninom svijeta, a pritom sačuvati svoj nacionalni identitet, svoju kulturu, društvenu, moralnu i duhovnu baštinu. Pritom osobito valja čuvati i razvijati hrvatski jezik te paziti na njegovu pravilnu primjenu. Odgoj i obrazovanje trebaju buditi, poticati i razvijati osobni identitet istodobno ga povezujući s poštivanjem različitosti. .

Ovaj dio u velikoj mjeri je sadržan u djelu «znanje» i u djelu vezanom uz «domoljublje». Dio vezan uz hrvatski jezik (čuvati i razvijati hrvatski jezik te paziti na njegovu pravilnu primjenu) je, baš kao i domoljublje, nacionalni identitet, i sl., vrlo osjetljivo područje. Najlakše je «ispucati» što želimo, i to tako da nitko ne zna što to znači i što mu je činiti, jer za to i nema potrebe budući da je to ionako – samo po sebi razumljivo.

Priča o jeziku je bez ikakve sumnje u korijenima (o)čuvanja nacionalnog identiteta. Međutim, sve dok se ne uspostavi jednoznačan pravopis hrvatskog jezika imat ćemo polarizaciju i u jeziku ali i u nacionalnom identitetu. Prebacivanje odgovornosti na škole (u ovom slučaju) smatram bježanjem od odgovornosti.

U našem (kurikulumskom) pristupu odgovornost će preuzeti nastavnici hrvatskog jezika, školovani na hrvatskim sveučilištima.

Odgovornost. Odgoj i obrazovanje potiču aktivno sudjelovanje djece i mladih u društvenomu životu i promiču njihovu odgovornost prema općemu društvenomu dobru, prirodi i radu te prema sebi samima i drugima. Odgovorno djelovanje i odgovorno ponašanje pretpostavlja smislen i savjestan odnos između osobne slobode i osobne odgovornosti. .

Mi smo i dosad inzistirali u osvješćivanju (učenicima) vlastite odgovornosti u svim situacijama i u tome ćemo ustrajavati i dalje jer smatramo da je upravo «odgovornost za svoje postupke i vlastito obrazovanje» jedan od temeljnih odgojnih principa.

2. Odgojno - obrazovni ciljevi

su ciljevi koji izražavaju očekivana učenička postignuća tijekom odgoja i obrazovanja odgovarajući na pitanja: koja znanja svaki učenik treba usvojiti te koje vještine, sposobnosti i stavove treba razviti. .

U djelu odgojno – obrazovnih ciljeva NOK naglašava:

- osigurati sustavan način poučavanja učenika, poticati i unaprjeđivati njihov intelektualni, tjelesni, estetski, društveni, moralni i duhovni razvoj u skladu s njihovim sposobnostima i sklonostima
- razvijati svijest učenika o očuvanju materijalne i duhovne povijesno-kulturne baštine Republike Hrvatske i nacionalnoga identiteta
- promicati i razvijati svijest o hrvatskomu jeziku kao bitnomu čimbeniku hrvatskoga identiteta, sustavno njegovati hrvatski standardni (književni) jezik u svim područjima, ciklusima i svim razinama odgojno-obrazovnoga sustava
- odgajati i obrazovati učenike u skladu s općim kulturnim i civilizacijskim vrijednostima, ljudskim pravima te pravima i obvezama djece, osposobiti ih za življenje u multikulturnom svijetu, za poštivanje različitosti i snošljivost te za aktivno i odgovorno sudjelovanje u demokratskomu razvoju društva
- osigurati učenicima stjecanje temeljnih (općeobrazovnih) i strukovnih kompetencija, osposobiti ih za život i rad u promjenjivu društveno-kulturnom kontekstu prema zahtjevima tržišnoga gospodarstva, suvremenih informacijsko-komunikacijskih tehnologija, znanstvenih spoznaja i dostignuća
- poticati i razvijati samostalnost, samopouzdanje, odgovornost i kreativnost u učenika
- osposobiti učenike za cjeloživotno učenje. .


Ovim ciljevima ne treba se ništa dodavati, osim spomenuti, da smo i do sada težili realizaciji istih, uz već navedene «ograde», spomenute u komentarima društveno-kulturnih i odgojno-obrazovnih vrijednosti.

3. Načela kao smjernice odgojno-obrazovne djelatnosti

Načela Nacionalnoga okvirnoga kurikuluma predstavljaju uporišta na kojima se temelji nacionalni kurikulum i svi ih se sudionici pri izradbi i primjeni kurikuluma trebaju pridržavati. Načela su sadržajno povezana s ciljevima i učeničkim postignućima te čine bitnu sastavnicu kojom se osigurava unutarnja usklađenost kurikulumskog sustava i suradničko djelovanje sudionika u tijeku izradbe i primjene nacionalnoga kurikuluma. .

U ovom dijelu NOK je vrlo izričit i nemamo namjeru izbjegavati obvezu, ali ću kao i u prethodnom dijelu teksta – komentirati.

Načela, koja čine vrijednosna uporišta za izradbu i ostvarenje nacionalnoga kurikuluma, jesu:

a) visoka kvaliteta odgoja i obrazovanje za sve – osiguravanje materijalnih, tehničkih, informacijsko-tehnologijskih, higijenskih i drugih uvjeta za ostvarenje najviših obrazovnih standarda, kao i visokih stručnih standarda nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti.
Ovaj dio će se s pozicije standarda obrazovanja u Hrvatskoj i dalje prilično razlikovati. Ovo načelo razumijevamo više kao želju za budućnost. Mi ćemo se truditi svojim učenicima osiguravati najnužnije (rečene) materijalne uvjete i posebno inzistirati na visokim stručnim standardima nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti – kao i dosad.

b) jednakost obrazovnih mogućnosti za sve – svako dijete i svaki učenik ima pravo na svoj najviši obrazovni razvoj; jednakost obrazovnih mogućnosti temelji se na društvenoj pravednosti; obrazovanje i školovanje ne može biti povlastica manjine niti se može umanjiti prema razlikama – etničkima, spolnima, rodnima ili drugim društveno uvjetovanima .
Ovo načelo prilično je kompromitirano sadašnjom praksom u kojoj svako dijete nema pravo na svoj najviši obrazovni razvoj. Naime, učenici svoju akademsku vertikalu moraju vezivati uz određene bodovne kvote koje ne uvažavaju niz društveno-obiteljskih negativnih utjecaja (ometajućih faktora) u njihovom razvoju (razvodi, smrtni slučajevi, odvojeni život roditelja…). Kod nas to nije slučaj. Naše iskustvo pokazuje da je itekako moguće da djeca/učenici koji (na startu) nisu imali dovoljan broj bodova vrlo uspješno nastavljaju svoje školovanje.

c) obveznost općeg obrazovanja – stjecanje temeljnih kompetencija pravo je i obveza svakoga čovjeka, daje svakome temeljna znanja za život i osnova je za daljnje učenje; obveznost općega obrazovanja pravno je propisana obveza uključenosti djeteta u obrazovanje i pohađanja obrazovanja do određene odgojno-obrazovne razine .
Obveznost školovanja do određene dobi i standarde općeg obrazovanja određuje država i u tom djelu mi – nemamo obveza.

d) horizontalna i vertikalna prohodnost – osiguravanje mogućnosti učenicima da tijekom obrazovanja promijene vrstu škole (horizontalna prohodnost) te mogućnost daljnjega obrazovanja i stjecanja više razine obrazovanja (vertikalna prohodnost) .
Primjenu i ovog načela propisuje i osigurava država.

e) uključenost svih učenika u odgojno-obrazovni sustav – uvažavanje odgojno-obrazovnih potreba svakoga djeteta, učenika i odrasle osobe, napose onih koji su izloženi marginalizaciji i isključenosti .
Primjenu i ovog načela propisuje i osigurava država.

f) znanstvena utemeljenost – cjeloviti se sustav odgoja i obrazovanja mijenja, poboljšava i unaprjeđuje u skladu sa suvremenim znanstvenim spoznajama .
Primjenu i ovog načela propisuje država definiranjem obveznih predmetnih programa. Sloboda škola je u ovom djelu nešto veća i bit će još veća ubuduće, pogotovo ako zaživi načelo o samostalnosti škola.

g) poštivanje ljudskih prava i prava djece – istinsko poštivanje svakoga djeteta i svakoga čovjeka; ljudsko dostojanstvo .
Za nas se ovo načelo – podrazumijeva.

h) kompetentnost i profesionalna etika – odgojno-obrazovna djelatnost podrazumijeva visoku stručnost svih nositelja odgojno-obrazovne djelatnosti i njihovu visoku odgovornost .
Na ovaj dio sam se osvrnuo u nekoliko navrata. U našoj školi (privatna) to je zapravo «conditio sine qua non». Pokazalo se da nam je to u neku ruku i problem. Naime, dosada je više naših djelatnika, zbog svoje izvrsnosti, otišlo na druga radna mjesta (Institut za filozofiju, znanstveni projekt i Zadarsko sveučilište).

i) demokratičnost – pluralizam, donošenje odluka na demokratski način; uključenost svih bitnih dionika u stvaranju odgojno-obrazovne politike i njezino provođenje .
Ovaj dio, u najvećoj mjeri, definiran je Zakonom i aktima škole. U našoj praksi (privatna škola) odgovornost osnivača je daleko veća nego u javnim školama. Uključenost dionika u stvaranju odgojno-obrazovne politike i kod njezinog provođenja stoga je nešto manja, ali su itekako poželjne i uvažavaju se nove ideje.

j) samostalnost škole – stupanj slobode i neovisnosti škole u osmišljavanju aktivnosti, programa te projekata za učenike, roditelje, učitelje i ostale školske djelatnike kao dio školskoga kurikuluma i stvaranja identiteta škole; sloboda izbora sadržaja, primjene metoda i organizacije odgojno-obrazovnog rada u ostvarivanju nacionalnoga kurikuluma

k) pedagoški i školski pluralizam – stupanj slobode i neovisnosti u stvaranju različitosti u pedagoškomu i školskomu radu .

Ova načela su značajna novost u hrvatskom školskom sustavu. Međutim, opet se postavlja definicijsko pitanje – što znače samostalnost škole i školski pluralizam i koliki je stupanj slobode u implementaciji ovih načela. Naime, mi smo upravo suočeni s nizom administrativnih problema vezanih uz odobrenje eksperimentalnog programa. Dakle, ključno pitanje je kolika je samostalnost (sloboda) škole u osmišljavanju aktivnosti, programa i izbora sadržaja. U Zakonu je ovaj tip slobode/samostalnosti škole definiran člankom 29. Mislim zato da bi se ova načela trebala još jasnije uokviriti.

l) europska dimenzija obrazovanja – osposobljavanje za suživot u europskomu kontekstu

m) interkulturalizam – razumijevanje i prihvaćanje kulturalnih razlika kako bi se smanjili neravnopravnost i predrasude prema pripadnicima drugih kultura.

Ova dimenzija naše škole se podrazumijeva.

4. metode, sredstva i oblici rada

Nacionalni okvirni kurikulum promiče odgoj i obrazovanje usmjeren na dijete/učenika. Oni podrazumijevaju:

a) prilagođivanje odgojno-obrazovnih i nastavnih oblika, metoda i sredstava rada pojedinačnim potrebama i sposobnostima učenika, kako bi se osigurao odgojno-obrazovni uspjeh svakoga pojedinca
b) odabir i primjenu odgojno-obrazovnih oblika, metoda i sredstava koji će poticajno djelovati na razvoj svih područja djetetove/učenikove osobnosti
c) planiranje i pripremu školskoga i nastavnoga rada prema sposobnostima učenika, pripremajući različite sadržaje, različitu organizaciju i tempo nastave
d) prihvaćanje različitih stilova učenja djeteta/učenika, kao i razvojnih razlika između dječaka i djevojčica te između pojedinih učenika općenito .


Ove četiri točke odavno se primjenjuju u našoj školi. Jedan od najvažnijih kriterija upisa je «test općih sposobnosti» i «test ličnosti». Naime, vrlo često se pokazuje da «školski uspjeh» nije kompatibilan sa sposobnostima. Testom ličnosti (i razgovorom s učenikom) pokušavamo otkriti razloge i naravno «profilirati učenika» kako bismo osigurali njegov odgojno-obrazovni uspjeh. Nakon «profiliranja», prvo polugodište uzimamo za «testni period» u kojem upoznajemo učenike u novom školskom okruženju. Prije svega nas zanima njihova socijalizacija, razvijanje međusobnih odnosa, odnos prema školskoj imovini i način prihvaćanja školskih pravila. U ovoj fazi nas zanima, također, otkrivanje onoga što su usvojili u prethodnom školovanju i naravno, «odnos prema učenju». Nakon završetka prvog polugodišta (nakon «dijagnosticiranja stanja») započinjemo s djelovanjem. U tjednu prije drugog polugodišta organiziramo intenzivnu dopunsku nastavu za učenike koji su slabije pratili nastavu. U drugom polugodištu imamo puno jasniju sliku o svakom učeniku i razlozima «zasjenjenja» njegovih sposobnosti, ali i nedostacima u dotadašnjem obrazovanju. Individualiziranje, tj. prilagođavanje školskih programa učenicima, s obzirom na procijenjeno stanje, radimo od samog početka, međutim s «lošim osjećajem», jer su državni programi bili (i još će dugo biti) «sveta krava». Planiranje i pripremu školskoga i nastavnoga rada prema sposobnostima učenika, pripremajući različite sadržaje, različitu organizaciju i tempo nastave. uvijek je bilo u sjeni «realizacije programa». To nam je u velikoj mjeri bio uteg, kojeg smo se rješavali tek u četvrtom razredu. Naime, u trećem razredu smo radili profesionalnu orijentaciju a u četvrtom prilagođavali programe prema izabranim studijima. Upravo to iskustvo nas je uputilo na uvođenje «eksperimentalnog programa» kojim bismo još više i od početka razvijati sklonosti/sposobnosti učenika. Uvođenje državne mature u naš školski sustav olakšalo nam je odluku jer je država sada jasno propisala svoje temeljno očekivanje (tri predmeta) a ostalo na svojevrstan način postaje izbor učenika.

NOK je za našu školu zapravo «zeleno svjetlo i vjetar u jedro» za sve što smo dosada (uspješno) radili.

Promišljajući ove prve četiri «preporuke» (i NOK općenito) imam osjećaj da bi većina dionika (ovih promjena) mogla pomisliti kako se sve ovo mora dogoditi preko noći. Tko god to pomisli bit će u krivu. Procjenjujem da će se prave (značajne) promjene vidjeti tek kada prve generacije osnovaca (školovane po principima NOK-a) prijeđu u sustav srednjoškolskog obrazovanja.

e) uvođenje primjerenih oblika i metoda poučavanja i učenja koji će omogućiti aktivno, samostalno učenje i praktičnu primjenu naučenoga
f) uporabu različitih relevantnih izvora znanja i nastavnih sredstava koji potiču sudjelovanje, promatranje, samostalno istraživanje, eksperimentiranje, otkrivanje, zaključivanje, znatiželju te učenje kako učiti .


Uvođenjem eksperimentalnog programa pokušavamo dobiti još više vremena upravo u ovim dijelovima. Naime, procijenili smo da su svi predmetni programi prenapregnuti s obzirom na broj sati predviđenih za njihovu realizaciju. Procijenili smo da je tu jedan od ključnih problema. U trci za realizacijom programa nastavnici jednostavno nemaju vremena «individualizirati nastavu» (pogotovo u velikim grupama) što je najvažniji preduvjet primjenljivosti svih drugih oblika rada.

Smanjivanjem broja obveznih predmeta (koji se ocjenjuju) povećali smo satnicu izabranih i na taj način «kupili vrijeme» za primjenu različitih metoda u radu.

g) stvaranje ugodna odgojno-obrazovnoga, razrednoga i školskoga ozračja koje će poticati zanimanje i motivaciju djeteta/učenika za učenje te će im pružiti osjećaj sigurnosti i međusobnoga poštivanja
h) prepoznavanje i praćenje darovite/tih djece/učenika i djece/učenika s teškoćama u učenju i ponašanju
i) pružanje pomoći djeci/učenicima s teškoćama i senzibiliziranje ostale djece i učenika za njihove potrebe, pružanje pomoći i suradnju. .


Ove tri točke su u temeljima naše škole od osnivanja. Uspostavljanjem prijateljskog ozračja u školi ostvarili smo, u prethodnih jedanaest godina, nevjerojatne pomake. Najprije smo ustanovili da se broj izostanaka (u odnosu na javne škole) smanjio za oko tri puta. Od prve godine stimuliramo darovite i stipendirajući ih. Uspjesi nisu izostali. U svakoj školskoj godini imali smo ponekog sudionika državnih natjecanja iz matematike, fizike, biologije, njemačkog jezika, psihologije, filozofije, literarnih uradaka ili na smotrama dramskog stvaralaštva, i dobar dio naših učenika vraćao se s nagradama. Nije nevažno spomenuti da smo mi «mlada škola» i da smo baš zahvaljujući primjeni načela navedenih u NOK-u (i prije NOK-a), uspjeli ostvarivati vrlo primjetne rezultate u konkurenciji s «elitnim» školama u Hrvatskoj.

Kad su u pitanju učenici/djeca s teškoćama angažiramo odmah stručne službe. Na prvom mjestu su (naši školski) psiholozi, koji odmah preuzimaju dijete/učenika. Opserviraju, dijagnosticiraju i predlažu načine i metode, primjenom kojih će kod učenika ostvarivati pozitivne pomake. Ukoliko psiholog/inja procjeni da je potrebna stručnija pomoć angažiramo vanjske suradnike (kliničke psihologe, psihijatre).

Naravno da je u takvim situacijama itekako važno da se senzibiliziraju ostali učenici u kontekstu razumijevanja problema svojih kolega/ica u razredu – što i nije mali problem. Suočavali smo se i s tim problemima i uspješno ih rješavali.

Kurikulumski pristup usmjeren na razvoj kompetencija traži promjene metoda i oblika rada. Predlažu se otvoreni didaktičko-metodički sustavi koji učenicima, ali i učiteljima i nastavnicima, pružaju mogućnosti izbora sadržaja, metoda, oblika i uvjeta za ostvarivanje programskih ciljeva. Radi se o interaktivnim sustavima, odnosno sustavima koji su otvoreni dijalogu, izboru i odlučivanju te omogućuju samostalno učenje i učenje na temelju suodlučivanja. Svoju punu potvrdu nalaze ove metode, oblici i načini rada: istraživačka nastava, nastava temeljena na učenikovom iskustvu, projektna nastava, multimedijska nastava, individualizirani pristup učeniku, interdisciplinarni pristup, tj. povezivanje programskih sadržaja prema načelima međupredmetne povezanosti, problemsko učenje, učenje u parovima, učenje u skupinama i slično. .

Za sve ovo mogao bih reći – već viđeno, jer sve ovo već postoji u preporukama nastavnicima i nema ničega što nastavnici ne znaju. Međutim, razlika je u tome što sada NOK očekuje, inzistira i zahtjeva da se većina metoda i oblika rada u školama – primjenjuje, ne pitajući se zašto to do sada nije zaživjelo u praksi.

Mi smo, kreirajući naš eksperimentalni program, pokušali upravo to – stvoriti uvjete za primjenu većine (poznatih nam) navedenih metoda i oblika rada. Kreirajući humanistički smjer krenuli smo od interdisciplinarnog povezivanja većeg dijela programskih sadržaja prema načelima predmetne povezanosti s povijesnom okosnicom (povijest, književnost, filozofija, etika, likovna umjetnost, sociologija, politika i gospodarstvo). Individualizirani pristup učeniku je u temeljima promišljanja naših škola od osnivanja.

Interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti u nastavi treba dati važnu ulogu, jer će 21. stoljeće biti stoljeće interdisciplinarnosti i multidisciplinarnosti (na primjer, biofizika, biokemija, kemijska fizika, ekonofizika, ekologija, kompjutorsko slikarstvo...), sa sve većom povezanošću između humanističkih, društvenih, prirodnih, tehničkih i biomedicinskih znanosti, te vezama između znanosti i umjetnosti. Treba njegovati interdisciplinarne veze između različitih školskih predmeta, kao i interdisciplinarne veze fundamentalnih znanja i njihovih praktičnih primjena (Deklaracija HAZU).

Mi smo do sada uspijevali kroz «škole u prirodi» primjenjivati istraživački pristup ispitujući kraške vode u suradnji s Republičkim zavodom za javno zdravstvo (dr. Željko Dadić, dr. Magdalena Ujević) i PMF-om (dr. Marko Miliša). Na tu temu objavljen je i stručni članak. Individualiziranjem pristupa učeniku ostvarivali smo lijepe pomake. Većinu problema u praćenju nastave rješavamo dopunskom nastavom jer smatramo da predmetni nastavnik može najbolje procijeniti poteškoće koje učenik ima.

Upućivanje na samostalno učenje (korištenje različitih izvora znanja), na našu žalost, pokazalo se teško ostvarivim. Procijenili smo da se radi o već «čvrsto usađenim navikama» na koje treba utjecati u ranijoj dobi (OŠ), i na mijenjanje kojih, nažalost, možemo utjecati jako malo za četiri godine. (To je bio i ključni razlog za osnivanje Privatne osnovne škole «Nova».)

U ovom trenutku teško je očekivati da će i mali broj nastavnika u javnim školama uspjeti u primijeni navedenih oblika rada. Jedan od razloga je u tome – što i oni imaju svoje navike.

Prednost se daje socijalnomu konstruktivizmu u kojemu učenik, uz podršku učitelja i nastavnika, sam istražuje i konstruira svoje znanje. .

«Konstruktivizam» se pokušao uvesti prije desetak godina u nastavu fizike kao temeljni princip. Dr. sc. Krsnik je silno radio na tome. Prema tom načelu napravljeni su udžbenici (za OŠ), uložene su velika energija i materijalna sredstva a učinak je bio nezamjetljiv. Dapače, moglo bi se reći da se radilo o čistom promašaju. Na našu žalost mi o promašajima govorimo samo s pozicije «Obrovca», tj. s pozicije, netko drugi je kriv. Nakon što je pompozno najavljivan «konstruktivizam» je pretiho otišao u «ropotarnicu povijesti».

Na prvom simpoziju fizičara (o unaprjeđivanju nastave fizike) komentirao sam i argumentirao nemogućnost implementacije konstruktivizma u naš sustav, takav kakav je bio. To mislim i dalje jer se sustav nije promijenio. Taj oblik rada i dalje je moguć isključivo na individualnoj razini u neposrednom odnosu (spremnog, educiranog) nastavnika i motiviranog učenika.

Naravno, moj prilog (o nemogućnosti implementacije konstruktivizma u našim uvjetima) nije objavljen u biltenu simpozija.

U ostvarivanju odgoja, obrazovanja i nastave potrebna je stalna suradnja i dogovor učitelja i nastavnika. Postižu se redovitim raspravama o povezanosti odgojno-obrazovnih sadržaja iz različitih odgojno-obrazovnih područja ili predmeta, te razmjenom mišljenja o metodama, sredstvima poučavanja i mogućnostima organizacije nastave. Kvalitetno odgojno-obrazovno djelovanje predškolske ustanove i škole podrazumijeva redovitu i trajnu suradnju s roditeljima/skrbnicima u smislu jasno podijeljene odgovornosti glede ostvarivanja ciljeva odgoja i obrazovanja u školi.

I ovaj dio NOK-a je odavno ispisan u mnogim preporukama za rad u školama. Unatoč tome, očigledno je, nije zaživio i upravo zato se još jednom naglašava u NOK-u. Mislim da će trebati još neko vrijeme da zaživi.

ZPG je mala škola s oko 120 učenika i tridesetak djelatnika. U više navrata sam spomenuo da je temeljno opredjeljenje škole – usmjerenost prema učeniku i odgojnim vrijednostima. Upravo zbog toga je na prvo mjesto stavljena suradnja s roditeljima/skrbnicima. Naša suradnja s roditeljima je najizravnija. Roditelji su tjedno informirani (preko Internet-dnevnika) o ponašanju i ocjenama, a dnevno o mogućim izostancima. Za rješavanje bilo kojeg problema vezanog uz njihovo dijete mogu odmah i neposredno komunicirati s ravnateljem. Nastavnici vrlo izravno surađuju oko odgojnih problema (prije svega) i u najvećoj mjeri individualiziraju učeničke kurikulume.

Ove školske godine naše dvije škole su se povezale i neposredno. Naime, većina učenika Privatne osnovne škole «Nova» nastavlja školovanje u ZPG-i. Na taj način će «naše odgojno-obrazovno djelovanje» ostati konzistentno još četiri godine, baš kako je pretpostavljeno u NOK-u.

5. odgojno-obrazovna područja kao temeljni sadržaj

O ovome dijelu nema osvrta u NOK-u i zato ću ispisati «svoj doživljaj» ove teme.
Škola je odgojno-obrazovna ustanova s definiranim (od države) obrazovnim standardima. Mi smo se (eksperimentalnim programom) odlučili mijenjati postojeće temeljne sadržaje. U odgojnom djelu zapravo ništa ne mijenjamo samo primjenjujemo i ostvarujemo, od NOK-a propisani i željeni odgojni princip. Razloge zbog kojih smo se odlučili za intervenciju u programske sadržaje naveo sam puno puta prije.

Posebno inzistiramo u odgojnom djelu, jer se pokazalo (svjetska iskustva) da je to najbolji način preventiranja delinkvencije u adolescentskoj dobi, a još jednom podsjećam na naš stav da odgoj prethodi obrazovanju, na kojem ćemo inzistirati i dalje.

Na ovom mjestu ću iskoristiti priliku i iskazati svoje razmišljanje o odgoju, koje je u velikoj mjeri standard u našoj školi.

Pedagogija je znanost o odgajanju. Međutim, unatoč mnogim spoznajama rezultati njihove primjene su uglavnom vrlo skromni. Razlog tome vidim u tome što je odgajanje dugotrajan proces i rezultati se manifestiraju tek nakon dugotrajne i konzistentne primjene pedagoških principa.

Moje promišljanje odgoja je na prvom mjestu – obiteljsko. Iz te pozicije je vrlo jasno da «odgajanje» vlastite djece traje «dok su roditelji živi», odnosno, dok nas/roditelje djeca ne «prerastu» i počnu živjeti prema «vlastitim» mjerilima. Taj tip (obiteljskog) odgoja trajna je i «primarna matrica» svakog djeteta i nažalost, skoro nemoguće ju je (sa strane) promijeniti.

Školski odgoj predstavlja «intervenciju društva/države» u već formiranu «primarnu matricu» s pozicije poželjnih društvenih vrijednosti. Iskustvo nas uči da je to sklizak teren i često uzaludna misija (neposredni dokaz je u «školskom odgajanju» bivše države). Glavni razlog je u tome što odgojne društvene poruke nisu konzistentne odgojnim (školskim, teorijskim) porukama. Naime, u školi se «uči teorija poželjnog ponašanja» a društvena stvarnost je potpuno drugačija. U tom procjepu učenici/djeca se, skoro bez iznimke, priklanjaju porukama iz «društvene stvarnosti», ipak, pod snažnim utjecajem «primarne odgojne matrice».

Mi smo se u školi opredijelili za odgoj «obiteljskog tipa» na prvom mjestu. Razlog je u tome što smo procijenili da su rat i tranzicija utjecali na obitelji i vrlo značajno poremetili obiteljski odgojni sustav.

Ovim kurikulumom društvo pokušava započeti proces «odgoja učenika» prema kompetencijama. Naime, želi(mo) učenike/djecu uvući u NOK-ski sustav koji će od njih «napraviti kompetentne stručnjake». Definiranjem (niza) poželjnih odgojnih ishoda stvorena je pretpostavka za implementaciju najučinkovitijih pedagoških metoda, koje su u dobroj mjeri i iskazane u NOK-u.

NOK-u zamjeram na prezahtjevnom (preširokom) spektru odgojnih ishoda. Mislim da je u tom dijelu svakako trebalo puno jasnije definirati vremenski okvir u kojem bi se mogli/trebali manifestirati prvi rezultati navedenih odgojnih principa, i u kojoj mjeri. Naime, ključni problem svakog posla su ishodi koji se moraju pojavljivati u nekom razumnom vremenu. Ukoliko izostanu, motivacija onih koji obavljaju poslove eksponencijalno pada. To je i najveći problem odgajanja. Roditelji bi, po definiciji, trebali ustrajavati do trenutka u kojem djeca «odlaze». Oni su najčešće konzistentni u primjeni svog odgojnog principa, ali se pokazuje da su sve manje strpljivi, pogotovo kad su u pitanju očekivanja vezana uz školski uspjeh.

Školski odgoj je u velikoj mjeri nekonzistentan, jer je obilježen različitim (osobnim) stavovima učitelja, na prvom mjestu. Na drugo mjesto stavljam navedeni «procjep» postojećeg društvenog sustava vrijednosti i školskih (teorijskih) poruka.

Mislim da je baš zbog toga NOK trebao puno jasnije definirati vremenski okvir u kojem će (očekivani) odgojni ishodi biti primjetni. Naime, ako pedagogija pretendira biti ozbiljna znanost, svakako mora biti u stanju «predviđati» ishode.

Naše iskustvo (u ZPG-i) odgajanja (učenika/djece) s pozicije «obiteljskih odgojnih vrijednosti» pokazalo je da je taj princip vrlo učinkovit i u vremenskom okviru od samo četiri godine. Procjenjujemo ipak da je «naš uspjeh» (tako ga mi doživljavamo) temeljen najviše na «individualizaciji», tj. uvažavanju osobnosti svakog učenika.

6. ocjenjivanje i vrjednovanje učeničkih postignuća i škole

Niti o ovom djelu nema naputaka u NOK-u i zato ću i ovdje ispisati naša iskustva i naznake prošlog i budućeg djelovanja.

Kad smo počeli djelovati kao škola procijenili smo da je jedan od najvažnijih problema u ocjenjivanju i vrjednovanju učeničkih postignuća. Naime, smatram da je u tom području najveća proizvodnja stresa kod učenika. Dokimologija je znanost i velikoj mjeri pojašnjava ovaj stav. Činjenica je da smo mi (u RH) doveli do apsurda ovisnost o ocjenama i u sustavu društvenih vrijednosti, što je u ovom trenutku ozbiljan problem hrvatskog školstva. Upravo zbog toga se vrlo često ispisuju pravilnici o ocjenjivanju.

Jednom zgodom sam, na stručnom skupu, postavio pitanje – čemu služe ti pravilnici, očekujući odgovor – «za zaštitu učeničkih prava». Odgovor je bio upravo takav. Slijedeće pitanje je bilo – od koga/čega se trebaju štiti učenici. Odgovor je naravno bio – od (neizbježne) subjektivnosti ocjenjivača.

U svim pravilnicima o ocjenjivanju (za OŠ i za SŠ) stoji – ocjena se daje javno i uz obrazloženje (što u pravilu izostaje), a na fakultetima je ocjena «tajna». Taj nagli zaokret nisam i ne mogu nikako razumjeti. Isti ljudi definiraju dva potpuno različita principa ocjenjivanja uvjereni u ispravnost oba, što je za mene u najmanju ruku nekonzistentno.

Zašto se odrasli (studenti) štite od stresnosti javnog ocjenjivanja, a djeca (svjesno i izričito) stavljaju u žrvanj javnog ocjenjivanja, koji je puno stresniji u njihovoj dobi i u postojećem sustavu (društvenih) vrijednosti. Naravno, kad se osvijeste posljedice tog principa – pišu se pravilnici za zaštitu djece/učenika.

Budući da smo zakonom obvezani teško nam je bilo nalaziti prečace u eliminaciji stresa koje proizvodi ocjenjivanje. Kompromis smo pronašli upravo u «studentskim kriterijima». Kad student usvoji gradivo dobiva ocjenu koja je konačna i nije uvjetovana prethodnim ocjenama, za razliku od načina definiranja učenikove ocjene u sadašnjoj školskoj praksi, koja se najčešće definira kao nekakva «srednja ocjena». Mi u velikoj mjeri pokušavamo primjenjivati «studentsko ocjenjivanje». Drugi, ne manje važan princip, je u tome da se jasno dogovara «provjera znanja» (rokovi) i sve što učenik treba usvojiti. Treći princip kod ocjenjivanja je uvođenje (paralelnog) Internet-dnevnika (prvi u Hrvatskoj!!!) u kojem se nalaze sva zapažanja o učeniku i sve ocjene – dostupne samo roditeljima. U uobičajenu razrednu knjigu upisuju se uglavnom pozitivne ocjene, a negativne tek onda ako učenik nije niti nakon nekoliko pokušaja uspio zadovoljiti kriterije.

Na moju žalost živimo u sustavu (društvu) koje sporo usvaja nekonvencionalna rješenja i prinuđeni smo raditi male (kompromisne) korake pokušavajući mijenjati postojeće stanje. Postignuća privatnih škola u fokusu su ne samo grada nego i države. Činjenica je da je naše okruženje takvo da jedva čeka da – propadnemo. Moja procjena je da se jedino u ovom segmentu (privatno školstvo) trajno zadržava «socijalizam» s pozicije – «svi smo mi jednaki» i oni koji pohađaju privatne škole uglavnom se doživljavaju negativno. U već raslojenom društvu jedan od većih «krimena» u svijesti ljudi jest – školovanje djeteta u privatnoj školi. Upravo zato volim citirati Marka Aurelija Autokratora: (dugujem) pradjedu što nisam polazio javnu školu, već sam imao dobre učitelje u domu, kao i odlučan stav da za takve stvari ne treba štedjeti novca.

Vrjednovanje naše (privatne) škole drugačije je od vrjednovanja javnih škola. Razlika se temelji na različitim osnivačima i načinima financiranja. Privatne škole financiraju se u ovom trenutku isključivo od školarina. Na taj način roditelji se najizravnije uključuju u rad škole i neposredno «štite» interes svog djeteta. Imaju očekivanja i jasno prepoznavaju ispunjavaju li se. Taj oblik vrjednovanja javnih škola ne postoji i zato se vrlo često (a i u NOK-u) govori o potrebi što većeg uključivanja roditelja u život škole (vijeća roditelja, školski odbori, i sl.). Kod nas je taj (formalni) oblik uključivanja roditelja u rad škole realiziran isključivo zbog zakonskih obveza, ali je potpuno suvišan jer svaki roditelj može u svako doba s ravnateljem raspraviti sve što ga muči. S druge strane, interes osnivača je daleko veći od roditeljskog, u želji da škola bude uspješna – jer to je ključ opstanka škole. Mi u ovom trenutku «štitimo» interese oko 120 učenika i naš interes je 120 puta veći od roditeljskog. Mi opstajemo na «tržištu odgoja i obrazovanja» zahvaljujući silnim naporima u namjeri da svako dijete realizira sebe i svoje sposobnosti u najvećoj mogućoj mjeri (škola smo usmjerena na dijete/učenika od osnivanja).

Upravo iz toga se rodila ideja o eksperimentalnom programu. Želimo svojim učenicima stvoriti još bolje uvjete za njihov razvoj (naravno, prema našoj procjeni i izboru učenika/roditelja).

Kad se kod nas govori o «gospodarskom tržištu» svi na neki čudan način prihvaćaju «tržišna pravila», čak i kada tisuće djelatnika gubi posao. Međutim, kada se pojavi «novi proizvod» na «tržištu» odgoja i obrazovanja javlja se tisuće «stručnjaka» koji ne žele taj proizvod, unatoč tomu što je u svijetu itekako prihvaćen. Svi odjednom «znaju cijelu problematiku» nalazeći mnoštvo argumenata, prije svega protiv - puno prije prvih rezultata, a sve u «interesu djece!!!».

Vrjednovanje naše škole mi gledamo samo kroz zadovoljstvo učenika i njihovih roditelja. Uvođenjem državne mature ušli smo u sustav vanjskog vrjednovanja i pokazalo se da naši učenici bez većih poteškoća zadovoljavaju i «državne kriterije», unatoč tome što u veliko mjeri «nisu imali bodove za školovanje u državnim gimnazijama».

Na ovom mjestu imam potrebu reći i ovo.
Ministarstvo RH daje dopusnicu za osnivanje privatnih škola i propisuje pravila koja osnivači trebaju zadovoljiti. S pozicije štićenja «državno/društvenih interesa» to je sasvim u redu. Međutim, Ministarstvo/država se dalje javlja u prilično «licemjernoj ulozi». U privatne škole ne ulaže ništa a postavlja se kao arbitar svega što se događa u privatnim školama. Načelo samostalnosti škola koje se promovira u NOK-u na taj način se prilično kompromitira. U ovom trenutku je Ministarstvo izuzetno blagonaklono u odnosu na naš predloženi program, međutim sustav, ovakav kakav jest, je trom i nesenzibiliziran u svim segmentima, te nas i dalje ne uspijeva dovoljno dobro razumijevati i prihvaćati naše ideje.

28. prosinca 2012.

 

::Tribina ZPG
Παιδεία i πολτεία - Pajdeja i politeja

Tekst je motiviran aktualnim reformskim događajima u Hrvatskoj. Uporište sam našao u prošlosti i tekstu Mirka Jozića: Pajdeja u Platonovoj državi (Latina&Graeca, nova serija / 2011, br. 19.).

Opširnije...

5. 7. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije