Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Spolni odgoj i kako ga provodi Zadarska privatna gimnazija

Prije pet godina, u mandatu ministra Primorca, proživljavali smo sličnu/istu medijsku situaciju. Forum za slobodu odgoja i Grozd dnevno su nam argumentirali svoj program zdravstvenog/spolnog odgoja. Činilo nam se tada da je u igri nama najvažnija stvar na svijetu. I opet nam se čini isto.
Prvi put napravljen je kompromis. Oba programa (tada se još nije govorilo o kurikulumu) financirana su i dobila zeleno svjetlo, a svaka škola (ravnatelj) birala je svoj program. Pokazalo se da nijedan program nije zaživio.
Drugom pokušaju uvođenja, sada kurikuluma zdravstvenog odgoja, svjedočimo ovih dana. Osobno me fascinira silna energija koja se ulaže u argumentaciju za i protiv kurikuluma.
Prvo pitanje koje sam sebi postavio bilo je: zašto je program/kurikulum zdravstvenog odgoja važniji od kurikuluma, recimo, matematike (koji još ne postoji). Jedan od mogućih odgovora bio mi je, s obzirom na našu kalvariju ulaženja u EU - to je jedan od uvjeta/prioriteta (a o kojima mi nemamo pojma), i koji moramo odraditi do srpnja iduće godine.
Polazeći samo od toga kako o ovoj temi postoje ekstremno suprotna (edukacijska) stajališta, postavljam sebi i drugima pitanje – je li moguće pronaći zajdnički jezik i zajedno krenuti dalje?
Promišljajući istu situaciju prije pet godina, Zadarska privatna gimnazija potražila je svoj put, ne želeći se sukobljavati s drugim stavovima, ali istovremeno želeći da naša djeca dobiju odgovarajuću edukaciju. Povod je bio zanimljiv.

Primjer 1.
Nekoliko godina prije (Grozda i Foruma) jedna je učenica ZPG početkom svog trećeg razreda rodila krasnog sinčića. Roditelji su bili šokirani, kako to već biva, ali su prekrasno reagirali, tako da je sada taj mali dečkić - naš stipendist u osnovnoj školi. Mami je bio otežano studiranje ali je studij završila vrlo uspješno samo zahvaljujući razumijevanju roditelja.

Primjer 2.
Ovaj primjer podsjetio me je na moje gimnazijsko školovanje i kraj šezdesetih prošlog stoljeća. Primjer je doslovno isti, s pomakom od godine dana. Jedna učenica iz našeg razreda rodila je prekrasnog sinčića početkom četvrtog razreda. Ne znam što je sve prolazila i morala proći tada, ali i ovaj put priča ima sretan završetak. Uspjela je završiti zahtjevan studij i poslije osnovati uspješnu obitelj.
Pretpostavljam da je i u ovoj situaciji presudila obiteljska podrška.

Primjer 3.
U ovom slučaju riječ je o mojem osobnom iskustvu.
Kada sam u trećem razredu svoje srednje škole sazvao kućni savjet/roditelje, pokušavajući dobiti neke odgovore – tata je pobjegao dok je pitanje bilo još u zraku. Mama je izdržala nešto duže, ali ja nisam dobio odgovore.
Možda je to bio razlog, a možda samo moja sudbina, ali moje studiranje počelo je s jednim prekrasnim sinčićem. A do kraja studija pojavila se i jedna krasna curica.
Sve priče imaju sretan završetak zahvaljujući obiteljskom razumijevanju, ali je (meni) ostalo vječno pitanje: je li dječici život mogao biti sretniji da su rođena u nekim drugim okolnostima?
Moj zaključak bio je tada, a i sada jest – roditelji nemaju pojma o spolnoj edukaciji vlastite djece! U njihovu obranu sam sve rekao – da nije bilo obiteljskog razumijevanja sve tri priče mogle su biti puno drugačije.

Primjer 4.
Dugo sam promišljao želim li ili ne želim pisati o poziciji roditelja čije djete je gej. Budući da se taj aspekt problema rijetko osvješćuje, kod nas pogotovo - preuzimam tu odgovornost. Priča je na svoj način «svjetonazorska». Svi roditelji jasno su osviješteni kako na «to» ne mogu nikako utjecati. Međutim, u najvećoj mjeri njihov je «svjetonazor» na razini «molim Boga da mi sin nije peder». Uvjerio sam se, također, puno puta da se ženska homoseksualnost u našoj kulturi dočekuje posprdno i doživljava bezopasnom. Utoliko je moja pozicija roditeljskog pisanja lakša.

Dakle, moja je kći gej, a ja sam ravnatelj jedne privatne škole. I to znaju svi u Hrvatskoj!
Moje roditeljsko osvještavanje/odrastanje počelo je jako rano, s devetnaest godina, a nastavilo se s razvodom i u Domovinskom ratu. Zadar je bio pod opsadom i izložen silnom granatiranju. Moja djeca živjela su s mamom, pola sata hoda od mene i na mjestu na kojem su padale granate. Nije bilo niti struje ni telefona, i u bonacama granatiranja kretao sam provjeriti – jesu li mi djeca živa. Tijekom pola sata hoda do odredišta molio sam Boga - samo da su živi. I, kada bih se u to uvjerio, vraćajući se mislio sam samo jedno – nemoj ovo nikada zaboraviti!

To je bilo moje svojevrsno «zavjetovanje Bogu», baš kao u mnogim situacijama iz zabilježene prošlosti - nakon čega su nastajale i katedrale.
Nedugo poslije moja ljubimica mi se autala – i objavila da je «lezba».
Što roditelj s postojećim svjetonazorom može tada misliti i činiti, misli se da svi znaju u Hrvatskoj. Međutim, ja sam znao koji sam dogovor sklopio s Bogom, hodajući prema djeci i želeći samo jedno – da budu živi.
Sve drugo je postalo nevjerojatno – smiješno!
I bilo mi je lako biti Tata.
Priča mojeg roditeljskog odrastanja, poslije toga, još je trajala, a kulminirala je na jednom Milijunašu. Zajedno smo se javljali u kvalifikacijama, dok nismo uspjeli upasti na kviz. Kad mi je gej/kći objavila da je pozvana na Milijunaša, svi smo bili sretni, ali postojao je i drugi problem. Tko će joj biti džoker, a tko pratitelj u emisiji. Mima je željela da joj budem džoker, a ja sam to odbio s obrazloženjem kako sam sve što sam znao već zaboravio. Pamtim zauvijek Miminu reakciju – ajde, budi u pratnji jer nitko neće. I sada, pišući ovo, imam knedlu u grlu sjećajući se te rečenice.

Naravno je da sam bio u pratnji svojoj gej kćeri, ne samo zato što sam dao zavjet, nego zato što nisam ni u jednom trenutka želio dozvoliti da moje dijete pomisli ili osjeti da je samo na svijetu.
Da pričica ovdje prestaje imala bi krasan i melodramatičan svršetak. Međutim, moj «svjetonazor» ponovo se oglasio kad sam saznao da će emisija biti emitirana na Uskrs. Mima mi nije rekla, ali ja sam osjećao da ima plan svog «autanja» Hrvatskoj. I moj «svjetonazor» poslao mi je egzistencijalni strah. Ja, ravnatelj jedne privatne škole, cijeloj Hrvatskoj objavljujem da mi je kći «lezba». Teško je naći «smajlić/mail komentar» na ovom mjestu, ali ja sam u jednom trenutku pomislio kako moja Mima neće proći selekciju najbržeg prsta. Međutim, kako to biva, čovjek snuje, a Bog odlučuje; dogodilo se da je Mima prošla i tu stepenicu. Rijetki su roditelji koji mogu razumijeti ovo što pišem, i baš zato i pišem – ponos ali i strah («da me moja kći ne osramoti neznanjem»; danas nemam pojma što to znači) bili su puno snažniji od straha što će moja kći Mima na Uskrs objaviti da ima curu.

Svjetonazor
Ispisujući tekstove u pravilu ih dajem nekome na čitanje prije stavljanja na Tribinu. Ovaj sam poslao Mimi, ekstremnoj zagovornici liberalnih stavova u ovom slučaju, ali još više zbog njezinog briljantnog uma i izuzetnog poznavanja problematike o kojoj pišem.
U svom je odgovoru burno reagirala na moju percepciju problema, u kojoj polazište problema, ali i moguća rješenja, vidim u «svjetonazoru», a ne u znanstvenom pristupu na kojem ona inzistira. Promišljao sam neko vrijeme njezine stavove i moguća rješenja. Pokušavao ih nekako pomiriti sa svojima, i na kraju odlučio polemizirati javno sa svojom kćeri. Jedan od razloga je i taj, što sam često u dijalozima s njom ostajao – bez argumenata.

Uvodeći riječ «svjetonazor» u ovaj tekst, najprije sam promišljao značenje te riječi.
Mislim da se rijetki neće složiti oko toga da se radi o skupu svih osobnih životnih iskustava temeljem kojih su stvarani stavovi o životu koji su ljudi željeli i još uvijek žele živjeti. Na kraju (cilj) svake ljudske priče je sustav vrijednosti kojem teže i koji u nazivniku ima jedino – sretan život (sreća). Koji put biraju ljudi i kako doživljavaju «životnu sreću» nitko ne zna, iako su se mnogi znastvenici okušavali u tome.
Ja sam to nazvao svjetonazorom.

Nedavno sam jednog svog učenika upitao misli li da je mali «Indijanac» pametniji do njega. Odgovor mi je bio brz, očekivan i (samo)uvjeren – nije. Predvidio sam odgovor iz njegovog školskog znanja i školskog razumijevanja pameti. Naravno je da sam pripremio i sljedeći problem – a što bi bilo da se s tim malim Indijancem slučajno nađeš u nekoj planini?

Promišljajući na ovakav način i problem o kojem pišem, zaključio sam kako je «svjetonazor» ljudi u Hrvatskoj ključni problem rješavanja problema. Naime, prije pola godine je jedna novina objavila podatke o obrazovnoj strukturi građana Hrvatske. Podaci su takvi kakvi jesu, a govore kako je u svim županijama oko 20% populacije bez osnovne škole, nešto više od toga ima osnovnu školu. Zaključak koji slijedi iz toga, željeli ga mi ili ne, jasno govori kako je skoro pola Hrvatske «polupismeno». Moguće je da su većina od njih svojevrsni «Indijanci», ali budući da živimo u svijetu u kojem su Indijanci «gluplji od nas» - mislim da su nadanja o mogućem «znanstvenom» razumijevanju problema s kojim se suočavamo – samo nadanja.

Polarizirajući Hrvatsku na ovakav način ne želim da itko pomisli kako su oni «sa školom» pametniji, iz banalnog razloga što sam se, kao i mnogi od nas, puno puta uvjerio u suprotno. Želim samo istaknuti u kojem mogućem spektru se objavljuje hrvatski svjetonazor.

Promjene u Hrvatskoj događaju se jako sporo i najčešće su temeljene na lijepim željama, i zato idemo iz neuspjeha u neuspjeh. Mislim da je jedan od temeljnih čimbenika upravo taj što se ne percipira taj svjetonazorski aspekt i ne čini ono što se može učiniti i ostvariti u postojećoj situaciji. To je, naravno, iznimno spor proces.

Događaji vezani uz uvođenje kurikuluma zdravstvenog odgoja u naš školski sustav u ovom trenutku potvrđuju moj doživljaj ovog problema. Izvjesno je kako je potrebna edukacija mladih na ovom planu, međutim, uz ovako dijametralno suprotne (polarizirane) stavove o tome kako bi se to trebalo izvoditi, taj projekt je već na početku osuđen na neuspjeh. Naravno, netko će «pobijediti», ali će to biti Pirova pobjeda, a žrtve će biti oni za koje je program osmišljen.

Kao klinci u školi, prije 40 i više godina, slušali smo o seksualnom odgoju u Švedskoj. Bilo je čak nekih naznaka kako bi se seksualni odgoj mogao uvesti i u naše škole. Sama pomisao na takvo što kod svih je dečkića izazivala crvenilo u obrazima. Govorim o svojem iskustvu, ali ne smijem o mislima koje su se tada vrtile u glavama adolescenata.
Nekim čudom već sam se tada pitao – a tko će nas učiti o seksualnom odgoju? Isto pitanje je aktualno danas.

Netko se danas domislio kako je to tema za sat razredne zajednice, netko drugi da se to može realizirati kroz razne predmete ili (brze) edukacije edukatora, jer o tome mi odrasli ionako znamo sve što treba i uz malo smjernica postat ćemo kompetentni u ovom području. Mislim da nema odrasle osobe danas koja u tom području nije isprobala sve što je željela isprobati u želji da realizira sve ono što nije mogla kad je bila mala, i kada su je mučila mnoga pitanja. Odrasli o tome uistinu imaju mnoga iskustva. Pitanje je zašto svoje znanje/iskustvo ne žele (ne znaju, ne mogu?) prenijeti svojoj djeci. I roditeljska priča ponavlja se kroz stav – ako sam ja to preživio bez pomoći svojih roditelja, valjda će i moja djeca. Zaključio sam kako je jedini problem u edukatorima. Naravno, opet sam argumente potražio u svojem iskustvu.

Treći put
Školska edukacija temelji se na nastavnicima/edukatorima. Edukacija edukatora se prema navedenom prijedlogu radila brzim tečajevima. Kad je 4. modul u pitanju, jasno je kako se već kod osposobljavanja potencijalnih edukatora iz redova nastavnika javlja problem i njihovih svjetonazora, ali i to kako na kraju priče – oni to moraju činiti. Takav tip motivacije vrlo je loš za očekivanje uspjeha u realizaciji.
Na drugoj strani je suprostavljena «obiteljska edukacija». U nekoliko primjera sam pokušao pojasniti kako taj tip edukacije zapravo - ne postoji. Uzeo sam primjere s lijepim ishodima, ali je druga strana medalje puno ružnija.

Promišljajući problem edukatora i tražeći «treći put», učinilo mi se logičnim ovo što slijedi.
Jednom mi je prijatelj psihijatar pričao kako on svakog svojeg pacijenta najprije «skine do gola». Prva moja rekacija bila je smijeh, ali kad je rekao kako fizičke mane itekako mogu utjecati na psihičku manifestaciju, brzo sam se složio. Poanta je u ovom slučaju – da se niti jedan pacijent nije ustručavao skinuti do gola, baš kao što se nitko to ne ustručava kod bilo kojeg liječnika. Fizičko «skidanje do gola» je ipak samo lakša dimenzija ove priče. «Mentalno skidanje» adolescenata ipak je mnogo kompleksnije, pogotovo u našoj «svjetonazorskoj stvarnosti». S obzirom na ovo, zaključio sam da je to nemoguće postići pred svojim školskim profesorima u funkciji edukatora - i s takvim promišljanjem došao sam školskoj psihologinji Zadarske privatne gimnazije - Sandri Zelić. Nakon nekog vremena psihologinja Sandra Zelić je domislila zanimljiv program edukacije vezan uz 4. modul novog kurikuluma zdravstvenog odgoja.
Program se temelji na ideji «daj dite materi».
Edukatori su stručnjaci pred kojima se učenici/-e mogu bez problema fizički «skinuti do gola», ali što je još važnije – ostvariti kontakt za rješavanje svih mogućih kriznih situacija kroz koje prolaze adolescenti/-ce.

SPOLNI ODGOJ u ZPG


Nakon što je, prije 7-8 godina, postalo izvjesno da se ozbiljno misli, glede uvođenja «zdravstveno/spolnog odgoja» u škole, i nakon što smo sagledavajući postojeće prijedloge (Forum za slobodu odgoja i Grozd) zaključili da nijedan od ponuđenih prijedloga neće zaživjeti u praksi, odlučili smo osmisliti vlastiti program spolnog odgoja. Naime, bilo nam je izvjesno da se «zdravstvenim» odgojem zapravo samo zasjenjuje težište na spolnoj edukaciji učenika.
Osvješćivanje vlastite seksualnosti, u razvoju djece, jedna je od temeljnih karika u osvještavanju sebe i ni u kom slučaju ne smije se prepuštati razrednicima i priučenim edukatorima. To je bilo naše polazište.

Edukativno-preventivni program 'Seksualnost adolescenata' provodi se u ZPG-u od 2008. Program je osmišljen nakon provedenog ispitivanja učenika ZPG-a kojim se utvrdilo inicijalno stanje u smislu znanja, stavova i interesa učenika u dobi od 14 do 19 godina, a nastojale su se obuhvatiti osnovne biološke i psihološke dimenzije spolnosti. Najprije se krenulo pilot-projektom koji je naišao na velik interes i odaziv učenika u smislu sudjelovanja. Osnovna ideja pilot projekta bila je educirati adolescente, te im ponuditi različite teme vezane za različita područja spolnosti. Na temelju rezultata koji su ukazivali na različitost izbora tema, a istovremeno i podudarnosti s obzirom na dob, u prvom pilot projektu kreiran je program koji će obuhvatiti najzastupljenije teme za sve četiri generacije. Stoga se program sastojao od niza predavanja na kojima su se izmjenjivali liječnici i psiholozi koji se bave seksualnim i reproduktivnim zdravljem.
Kako bi se dobili određeni pokazatelji koji ukazuju na učinkovitost edukativno-preventivnog programa koji se uvjetno rečeno odnosio na spolni odgoj, učenici su prije i nakon provedbe projekta ispunjavali upitnik znanja, te su u prosjeku postizali veće rezultate nakon provedbe projekta. Već prvu godinu projekt je podržala i uključila se nekolicina stručnjaka iz područja seksualnog i reproduktivnog zdravlja, što je nastavljeno i u naredne tri godine. Prvu godinu u projekt su se uključili: doc. dr. sc. Marina Nekić, psihologinja (Odjel za psihologiju Sveučilišta u Zadru), dr. med. Suzana Perinčić, spec. ginekologije i opstetricije, prim. mr. sc. Mile Gverić dr. med., dr. sc. Maja Mamula i dr. sc. Ivana Dijanić Plašić, psihologinje iz Ženske sobe (Centar za seksualna prava).
Sljedeću godinu u preventivni program uključio se i dr. sc. Dubravko Lepušić, liječnik, ginekolog koji već godinama provodi projekt Znanje je užitak, kao i studentice psihologije znanstveno-istraživačkim radom i prezentacijom istog. Učenici su kroz ples, kazalište i debatu sudjelovali u jednom zajedničkom projektu prevencije ne samo spolno-reproduktinog zdravlja već i nenasilnog ponašanja te su prezentirali mogućnosti zdravog načina provođenja slobodnog vremena. Program „Tko je sljedeći?“ bio je organiziran na županijskoj razini te je bio namijenjen svim srednjoškolcima Zadarske županije.
U projekt su ove godine uključile mr. sc. Polona Bencun Gumzej, liječnica školske medicine, te dr. Marija Palada Krpina, ginekologinja.

Ovakvim interdisplinarnim pristupom kojim se zahvaćaju različite sfere spolnog i reproduktivnog zdravlja, mladima u školi, a i šire, omogućujemo da se na stručan način educiraju, dobiju odgovore na puno pitanja iz područja seksualnosti. Oni su istodobno informirani o tome gdje i kako mogu kontaktirati stručnjake ukoliko se u tom trenutku nisu spremni izlagati u grupi, kada i kome se mogu obratiti ovisno o vrsti poteškoće. Iako mlade osobe na satovima biologije uče o čovjekovu tijelu, te spolnim i reproduktivnim organima, same informacije o biološkim funkcijama učenicima nisu dovoljne, a pitanje je koliko ih oni sami dovode u vezu s brojnim drugim pitanjima koje se tiču seksualnosti. Također, najčešće nisu svjesni emocionalnih dimenzija spolnosti, kao i brojnih psiholoških promjena koje su specifične u adolescenciji, a tiču se načina na koje njihovo tijelo reagira. Nemoguće je odvojiti biološku od psiholoških funkcija i promjena, a činjenica je da brojne teme iz područja spolnosti nisu prisutne ni u jednom udžbeniku. Također, učenici neće jednako doživjeti osobu koja je „obučena“ seminarom ili kraćom edukacijom ili stručnjaka koji se dugi niz godina bavi znanstveno-istraživačkim ili radom u praksi iz domene spolnosti. Naime, učenici su već u inicijalnom ispitivanju naglasili kako većina želi da predavanja slušaju od strane stručnjaka, te smo se uvjerili, ne samo na osnovu postignutog znanja nakon provedenog programa, da pokazuju uvijek iznova gotovo stopostotan interes jer su disciplinirani, zainteresirani i sudjeluju.

Na koji je način program osmišljen? Budući da je trebalo zahvatiti biološke, ali i psihološke dimenzije spolnosti, dio programa su odradili liječnici, a dio psiholozi. Biološki aspekti spolnosti bili su učenicima prezentirani kroz predavanja, a obuhvatili su prikaze i funkcije muškog i ženskog reproduktivnog sustava, spolne bolesti, načine zaštite od začeća (kontracepcija), objašnjenja i primjere iz prakse koja se tiču ginekoloških i uroloških pregleda. Psihološki apekti spolnosti učenicima su prezentirani kroz predavanja i radionice, a odnosili su se na sljedeće teme: sličnosti i razlike između ljubavi, zaljubljenosti i bliskosti, odlike ljubavnih veza u adolescenciji, stupanje u spolni odnos, seksualnost u adolescenata, koketiranje i seksualno uznemiravanje, seksualno pregovaranje.

Nakon svakog predavanja i radionice učenici su ispunjavali evaluacijske listove u kojima su detaljno ocjenjivali predavače, ali i temu, a tijekom protekle četiri godine, praksa je pokazala da su neovisno o generaciji sve teme uvijek iznova zanimljive, tražene i evaluirane visokim ocjenama.
Budući da se radi o programu u trajanju od desetak sati, bilo bi dobro kada bi učenici u sklopu izbornog predmeta mogli slušati u kontinuitetu teme iz područja spolnosti te na taj način dobiti dodatna znanja.

Autor i koordinator projekta:
Sandra Zelić, prof.. psihologije i geštalt psihoterapeut

18. prosinca 2012.

 

::Tribina ZPG
Sveobuhvatna reforma, 2. dio

Treću godinu održava se svečana konferencija 'Hrvatski kvalifikacijski okvir - prilika za kvalitetnu provedbu cjelovite reforme obrazovanja'. Organizira ju Nacionalno vijeće za razvoj ljudskih potencijala uz podršku Ministarstva znanosti i obrazovanja.
Na konferenciji su predstavljeni ciljevi razvoja i osposobljavanja s naglaskom na Hrvatski kvalifikacijski okvir kao instrument za provedbu obrazovne reforme na svim razinama - od strukovnog pa do cjeloživotnog učenja.

Opširnije...

12. 12. 2017.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije