Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Škole i budućnost

Škole i budućnost

Ovaj tekst motiviran je jednom TV emisijom s nazivom Škole budućnosti. Trajnu motivaciju održavaju mi nemušti pokušaji (uz silnu potporu medija) naših političara koji nam nude nebulozne projekcije nešeg budućeg školskog sustava.

Uvod

U naš školski sustav odgoja i obrazovanja izravno je uključeno oko 700 000 ljudi. Ako se u sustav uključe i vrtići brojka od milijun ljudi je realna. U sustav su posredno ali veoma zainteresirano uključeni i roditelji djece, učenika i studenata u sustavu, tako da možemo govoriti o, recimo, trećini ukupne hrvatske populacije koja je izravno ili posredno zainteresirana za to da sustav ponajbolje funkcionira. Ako skupu pridružimo neka svojstva, lako se otkrivaju razlike i podjele na one koji sve znaju o odgoju i obrazovanju, one koji su uvjereni da sve znaju i one koje ti isti uvjeravaju da ne znaju ništa. Temeljem te prve razine razlikovanja populacije lako je uočiti sukobe interesa. Brojevi također govore da je riječ o statističkom skupu vrlo zanimljivom političarima, gospodarstvenicima i znanstvenoj zajednici (pedagogija, psihologija, sociologija, metodika, didaktika…).

Ali i to da je riječ o nemnogoljudnom skupu zanemarivom na globalnom planu.

Škole

Ideja okupljanja djece na jedno mjesto[1], s ciljem obrazovanja za nešto, postoji odavno. U Sumeru i Egiptu države su obrazovale pisare, u Grčkoj ratnike i filozofe, u Dubrovniku diplomate…Pokazivalo se da je u jednom razdoblju društvenog razvoja svaka civilizacija / kultura (država?) osvješćivala potrebu za obrazovanjem djece u područjima svojih potreba (za uspješno / održivo funkcioniranje sustava). Nije teško uočiti da su te škole imale malo toga zajedničkog. U osnovi je bila ideja okupljanja djece na jedno mjesto na koje su dolazili učitelji i činili ono što čine i danas. Nije teško nasluti i broj djece koja su sudjelovala u takvom tipu obrazovanja. A ni tzv. socijalni status učenika…itd.

Povijest nas uči da je sustavno obrazovanje u hijerarhiji prioriteta nemnogoljudnih zajednica bilo zanemarivo. Takav stav je razumljiv. Naime, obrazovanje je dugotrajan i neizvjestan proces, čak i ako je početni sustav dobro definiran, a ugroza zajednice bila je „svakodnevna“.

Danas je nažalost takav pristup i dalje dominantan u odnosu prema sustavu odgoja i obrazovanja, unatoč potpuno drugačijim globalnim uvjetima. Finska je primjer koji nam jasno pokazuje kojim smjerom treba krenuti.

Iz navedenoga se može zaključiti da je institucija škole, kroz povijest, postojala samo u „stabilnim“ državama koje su dosegle razinu razvoja koja je iskazala potrebu za proizvodnjom znalaca. Državni prioriteti su odlučivali o području i načinima obrazovanja. Prioritete je, naravno i prirodno, određivala politika (ljudi koji su upravljali državnim sustavom). Pokazalo se i to da su takve škole nastajale i nestajale u ovisnosti o trajanju takvih država.

Ideja globalizacije (globalnog obrazovanja) pokušala se prvi put ostvariti u razdoblju helenizma na zanimljiv način.

Latina & Graeca, Petra Šoštarić: Helenistički grčki…Zg, prosinac 2017, br. 32.

Helenistički grčki (koine,κοινή διάλεκτος) bio je jezik države Aleksandra Velikog koja se prostirala od Grčke i Egipta do Pandžaba, te je jezik u kraljevstvima epigona i dijadoha koji su kasnije vladali na tom području. Da bi olakšao sporazumijevanje svojih podanika na tom golemom području i rad administrativnih službi, Aleksandar je odlučio uvesti jedan službeni jezik. Izabrao je dijalekt koji je uživao najveći prestiž, a na makedonskom je dvoru već bio jezik diplomacije: atički.

Dugo godina nakon Aleksandra ideja se održavala sa središtem u Aleksandriji.

Povijest nam kaže kako je arapska vojska (642. godine) na čelu s Amruom ušla u Aleksandriju, a anegdota, da je netom poslije Aleksandrijska biblioteka, po treći put i konačno, bila spaljena s obrazloženjem: Ako u spisima piše isto što i u Kuranu ne treba nam, a ako piše nešto drugo…u svakom slučaju spalite je!

Pročitajte više na: https://www.express.hr/life/ovako-je-unistena-aleksandrijska-knjiznica-8548 - www.express.hr

Knjižnica je čuvala radove najvećih umova antičkog vremena. Na opću civilizacijsku žalost, gotovo sva ta djela uništena su u velikim požarima.

Neka od najzanimljivijih svjedočanstava njenog uništenja dobili smo od rimskih autora, prema kojima je knjižnicu prvi put zapravo slučajno uništio Gaj Julije Cezar tijekom opsade Aleksandrije 48. godine pne. "Kada je neprijatelj pokušao presjeći njegovu (Cezarovu) flotu, morao se braniti uz pomoć vatre, koja se proširila sa dokova i uništila veliku knjižnicu", pisao je čuveni Plutarh u životopisu Julija Cezara. Drugo uništavanje knjižnice izveli su kršćani, ubrzo nakon što je 387. godine kršćanstvo postalo državna religija Rimskog carstva. Car Teodozije I 391. godine naredio je uništavanje svih poganskih hramova. Tada kršćani, na čelu s aleksandrijskim patrijarhom Teofilom, spaljuju Aleksandrijsku biblioteku. Treće i posljednje veliko uništavanje biblioteke odigralo se kada je muslimanska armija osvojila Aleksandriju 642. godine nakon što je porazila bizantsku vojsku u bici kod Heliopolisa. Zapovjednik muslimanske vojske je upitao halifu Omera što da rade s knjižnicom, odnosno s knjigama. On je dao čuveni odgovor: „One ili su u suprotnosti sa Kuranom, što znači da su hereza, ili se slažu s njim, što znači da su suvišne."

Zabavno i zanimljivo je kako se danas ista ideja globalizacije (i obrazovanja) istim načinom uspostavlja s engleskim jezikom.

Škole i religije

Osnovna ideja škole u reprodukciji je svjetonazora vladajućih. Povijest nam poručuje kako je oduvijek postojala podjela vlasti tipa: caru carevo, Bogu božje. Crkve[2] su, bez iznimke bile sateliti vladajućih. Često su i ravnopravnije participirale u podjeli vlasti. Poznato je na koji način je i zbog čega je dugo godina „zaboravljano“ razdoblje vladanja Enkatona u Egiptu, ali i to, kako je završio „sukob“ Henrika VIII. i pape Leona X.

U podjeli vlasti Crkvama je prirodno pripadalo ministarstvo odgoja i obrazovanja.

Budući da su Crkve bile jedine institucije (prije i poslije Aleksandrijskog razdoblja) s neograničenim utjecajem na odgoj i obrazovanje, jasno je da su temelji odgoja i obrazovanja svake civilizacije obilježeni postojećom religijom.

Međutim, svjetonazorski odgoj i obrazovanje neizostavno uključuje (dominantnu odgojnu) metodu koju danas nazivamo indoktrinacija.

Hrvatski institut za povijest:

Katolička crkva i školstvo u povijesti svijeta, osobito povijesti zapadne civilizacije, neodvojivo su povezani. Još od srednjeg vijeka Crkva je igrala vodeću ulogu u obrazovanju, kao što su i vodeće uloge u Crkvi obnašali visoko obrazovani ljudi. Zaslugom Crkve u srednjem su vijeku u samostanima prepisivanjem očuvani tekstovi nastali u antici, temelji obrazovanja u razdoblju humanizma i renesanse, pa time i temelji današnje civilizacije[3].

Razdoblje poslije konačnog spaljivanja Aleksandrijske biblioteke pa do razdoblja, čiji su početak obilježili Galileo i Newton, u kontekstu razvoja znanosti i sustava obrazovanja, najbolje je zaboraviti. Razdoblje koje je uslijedilo poslije nazvano je humanizam i renesansa. To razdoblje obilježili su znanost i umjetnost. Poslije toga više ništa nije bilo isto. Procese koji su uslijedili nitko više nije mogao kontrolirati.

Početak novog vremena temelji se, ipak, na kompromisu pape Urbana VIII. i Galileia. A u osnovi su postavke: mi vladamo, mi vam dajemo život i mogućnost djelovanja, ali imajte na umu kako je završio Giordano Bruno (1548.-1600.)[4].

Nastupajuće razdoblje obilježeno je mnogim zbivanjima koja su značajno mijenjala sliku svijeta, od tzv. otkrića Amerike do definiranja (ratovima naravno) jasnijih globalnih pozicija moći.

To razdoblje nije ostavilo značajnih tragova u sustavima obrazovanja.

Prvu globalizaciju u školstvu na našem prostoru možemo povijesno pratiti od uspostave Austro-Ugarskog carstva. Pogledajmo što navodi Tihomir Vuk u svojem diplomskom radu (Obrazovni sustav u Hrvatskoj za vrijeme Marije Terezije, Hrvatski studiji, 2017.):

Reformske poteze Marije Terezije na obrazovnom planu možemo usporediti s njezinim reformama i u ostalim segmentima društva. Naime, razvoj školstva bio je jedan od prioriteta Habsburške Monarhije. Ono je također nastojalo biti podvrgnuto državnom nadozoru koji je dolazio iz Beča. Sve do tada prevlast u odgajanju i obrazovanju stanovništva imala je Katolička crkva. To je objašnjeno u znanstvenom članku profesorica Ivane Horbec i Vlaste Švoger na sljedeći način: „Do druge polovice 18. stoljeća školstvo je bilo tradicionalno vezano uz crkvene institucije i crkvenu organizaciju, ne ostavljajući mnogo prostora intervenciji sekularne uprave…

A što učenici strukovne škole iz Varaždina:

Reforma školstva carice Marije Terezije započela je naredbama. Godine 1767. pozvala je Kraljevsko vijeće u Hrvatskoj i Slavoniji, a posebno vlastelu i biskupe da se pobrinu oko boljeg odgoja i učenja djece. Godine 1770. upućen je poziv svećenstvu i zemaljskoj gospodi da sami započnu osnivati škole. 1774. godine izdaje naredbu, tzv. "Opći školski red " i pokreće veliku školsku reformu, a posebno u osnovnom školstvu.
1. U svakom mjestu, gdje je župna crkva, mora se osnovati "trivijalna (pučka) škola". Za takve škole treba osnovati 1 do 2 učionice i stan za učitelja. Dužnost je općine uz pripomoć gospode, osnovati, urediti i uzdržavati školu.[5]

Danas se to spominje kao srednjoeuropski model školstva[6].

Prošlost i budućnost

Ljude je oduvijek zanimala šetnja kroz vrijeme. Znanost se o tome danas jasno očituje: to je nemoguće. Unatoč tome mnogi su proroci (u svim segmentima društva) i dalje prisutni. Iz tragova prošlih zbivanja mogli bismo naslutiti neka buduća zbivanja. Međutim, kako je interpretacija prošlih zbivanja sklizak teren i za najvrsnije povjesničare, najčešće ne dobivamo jasnu sliku i temelje za dobru projekciju budućih događanja.

Mi živimo sada i to je nepobitna istina, koliko god je sada samo trenutak. Buduće (skorašnje) naše sada, na koje vlastitim djelovanjem možemo utjecati, u najvećoj mjeri možemo i dobro predviđati. Međutim, ako je riječ o predviđanju ponašanja statističkog skupa, pogotovo ako je riječ o ljudima, priča postaje znanstveno nepredvidljiva. Ponajviše zbog toga što se procesi prepoznavaju na dugoročnoj vremenskoj skali. To i jeste najveći problem znanosti koju nazivamo sociologija. I vrsni sociolozi zbog toga odgovore nužno traže u prošlosti, i interpretaciji prošlosti. I krug je zatvoren.

Budućnost i škole

Kad je riječ o školama nezaobilazno je ponajprije naglasiti: škole su tzv. društvena nadgradnja. Dakle, proizvod političke i gospodarske stvarnosti države. Dokaz je očit u revolucionarnom zaokretu vezanom uz koncepciju hrvatske škole početkom devedesetih, u odnosu na prethodni školski sustav. Na temelju te (sada) pretpostavke dalje predviđam budućnost našeg školstva.

Mislim da nije teško prepoznati da smo politički polarizirana država. Iz tog saznanja politički je i opravdano (?) da se silna energija političkih elita ponajprije troši na osvajanje i ostanak na vlasti. Nažalost, u ovih se tridesetak godina pokazalo koliko je energije ostalo za reforme i tzv. društvenu nadgradnju.

U slijedećim nastavcima pokušat ću se (još jednom) očitovati prema našim pokušajima kreiranja boljeg sustava školstva, ali i nekim svjetskim iskustvima.

I predvidjeti skoru budućnost.



[1] U nastavku teksta, da nema zabune, takva mjesta nazivat ću školama.

[2] Riječ koristim u značenju vjerske institucije.

[3] Oni koji još uvijek nisu indoktrinirani lako mogu dokučiti smisao ove tvrdnje.

[4] Zbog toga mi je vrlo sumnjiva tvrdnja Hrvatskog instituta za povijest da je Katolička crkva postavila temelje obrazovanja u razdoblju humanizma i renesanse. A čini se da je bila i Marxu koji je tvrdio: Religija je opijum za mase.

[5] Emerik Munjiz: Povijest hrvatskog školstva i pedagogije, Osijek 2009.

https://repozitorij.hrstud.unizg.hr/islandora/object/hrstud:1189/preview

[6] Austrija hrvatske studente, u tom kontekstu, i dalje smatra „svojim državljanima“ tj. jednakopravnim austrijskim studentima. Ovo mi je zabavno, ali i zanimljivo s hrvatske državne pozicije. Naime, prihvaćajući takav status Republika Hrvatska pristaje i na to da je i dalje dio Habsburške Monarhije.

29. svibnja 2018.

 

::Tribina ZPG
Šuvarica

Prije nekoliko godina ravnatelji strukovnih škola domislili su strukovne gimnazije. Riječ je o pokušaju da se popune školske upisne kvote, jer danas u Hrvatskoj većina učenika „želi studirati“. Budući da sve gimnazije u Hrvatskoj bez poteškoća „popunjavaju učionice“, pretpostavili su da bi jačanjem općeg obrazovanja u svojoj ponudi i oni rješili problem „manjka učenika“. To je zapravo nuspojava uvođenja državne mature (u velikoj mjeri prilagođene gimnazijskim programima) u hrvatski školski sustav. I naravno, nepostojanja jasnog hrvatskog tržišta rada.
Opširnije...

7. 8. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije