Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Mediji i reforme

Mediji i reforme

U subotu, 19. svibnja 2018. Jutarnji je list na četiri stranice tiskovine objavio glamurozan tekst. Najavi teksta urednik posvećuje jednu stranicu sa slikom koja dočarava atmosferu prošlog stoljeća. Na istoj stranici je i najava:

MAGAZIN RUŠI NAJVEĆI OBRAZOVNI MIT

JE LI ŠKOLA STVARNO ZAHTJEVNIJA NEGO PRIJE

Nekoliko stranica poslije dočekuje nas ista slika. Ovaj put prekriva dvije stranice s još par dramatičnih rečenica.

Škola za život

Od djece se prije očekivala snalažljivost i tesao se rad rukama

Da nema zabune. Veličina je slova takva da bi Klović u većini slovnih okvira mogao ispričati svoju priču.

Pročitavši tekst otkrio sam da je riječ o pokušaju uspoređivanja nekolicine udžbenika iz razdoblja druge polovice prošlog stoljeća i današnjih udžbenika za iste predmeta. Analiza se može blago nazvati laičkom i bez ikakve moći za izvođenje ozbiljnih zaključaka. Bilo bi isto i u slučaju da je autorica analizu provela pregledom svih 13.275 jedinica. Naime, suočila bi se ponajprije s društvenim kontekstom, odnosno, s povijesnom i sociološkom interpretacijom tog razdoblja…Taj je aspekt, odlaska u prošlost, Egon Friedell (Povijest grčke kulture) interpretirao poetski citirajući Georga Grotea:

I o onim ostalim nacionalnim osobinama Grka možemo govoriti gotovo samo dvosmislenosti. Jer helenska je kultura, koliko god smo o njoj u školi morali učiti užasno mnogo, do nas je došla u stanju koje nam dopušta vidjeti tek jednu vrlo neoštru sliku. Kao što je spomenuo Georg Grote, mi od nje imamo samo ono što je nakon brodoloma jednog nasukanog broda bilo izbačeno na obalu.

Upravo tako bih i doživio navedeni tekst da nisam uočio određene brojeve na kojima se i gradilo zaključivanje, i naravno glamurozni naslovi, podnaslovi…

Pogledajmo zajedno.

Djeca su u prošlom stoljeću više vremena provodila u školi. Nastavna školska godina u Jugoslaviji trajala je 210 školskih sati. Sada u Hrvatskoj traje 175, a u Finskoj, primjerice, 190. Iz hrvatskih je škola danas rad rukama gotovo pa izbrisan.

Pročitavši ovo najprije sam pomislio da je riječ o tipfelerima koji su danas u tiskovinama postali skoro nezaobilazni. Međutim, iste brojeve s istim nazivnikom (nastavna školska godina[1]) pronašao sam i u tekstu.

Zbog toga komentiram:

Početak i kraj nastave u školama određuje Ministarstvo zaduženo za školstvo. Početak je nastave najčešće vezan uz prvi tjedan u rujnu, a kraj nastave uz polovicu lipnja. Tjedna nastavna opterećenja također određuje Ministarstvo.

Nastavnu godinu možemo definirati kako razdoblje u kojem se učenici i nastavnici susreću u zgradama (prostorima) koje najčešće nazivamo školama. Trajanje nastavne godine „broji“ se tjednima. Zbog blagdanskih i drugih nenastavnih razdoblja svodi se najčešće na oko 35 tjedana. I o tome odlučuje Ministarstvo.

U svjetlu rečenoga navedeni brojevi (175, 190, 210) sati (!) trajanja nastavne godine nisu istiniti. A znamo kamo vodi zaključivanje koje se temelji na pogrešnim premisama.

Naime, lako je otkriti da se trajanje nastavne godine dobije množenjem broja nastavnih tjedana i tjednog nastavnog opterećenja (koje je danas kod nas na razini više od trideset sati).

Teško mi je pretpostaviti da su u tekstu navedeni brojevi izmišljeni, jer bi zaključak bio ružan. Zato pretpostavljam da su ti brojevi uistinu negdje ispisani u nekakvom kontekstu opterećenja i da ih je autorica pričitala. Ako je tako, onda je zaključak malo drukčiji: pročitala je nešto i krivo interpretirala. Ma i to je u redu. To se svima događa skoro svakodnevno. Međutim, ako takva osoba (koja ne razumije) želi arbitrirati o nečemu (uz podršku uredništva) i oblikovati javno mnijenje…tu prestaje bezazlenost.

Urednici

Razumijevanje hrvatskog jezika vodi nas na ljude koji uređuju nešto. Urediti nešto na prvoj razini razumijevanja može se interpretirati na razne načine: kao stavljenje (nečega) u red, pravljenje reda u neredu,…Na drugoj razini bi moglo imati značenje popravljanja nečega. U toj zoni razumijevanja (popravljanje / poboljšavanje nečega) priča se komplicira, jer dobar (bolji, najbolji) je relativan pojam.

Malo sam se zabavljao, pokušavajući i vas nasmijati, jer je svima jasno zbog čega postoje urednici u javnim medijima.

U ovom slučaju urednik je (krivo) procjenio da mu ne trebaju škare, pa se kreativno razmahao. Već smo vidjeli koliko je prostora odvojio za slikovne i poruke s iritantnim fontovima slova. Da je ostalo na tome nitko mu ne bi zamjerio niti posebno obratio pozornost, jer to je već medijski standard. Međutim, uvodeći u priču mitologiju (obrazovni mit) jasno se opredjeljuje prema događanjima u pokušajima reformiranja našeg školstva koje, čini se, ponajprije želi kompromitirati. Na prvom mjestu je riječ o rasterećenju učenika, jednom od ključnih polazišta (pokušaja) reforme. Urednik rasterećenje učenika s lakoćom proglašava mitološkim (nestvarnim) mjestom. I jasno definira svoju poziciju: treba (s)rušiti najveći (hrvatski) obrazovni mit.

Argumentaciju nalazi u krivim brojevima. Ma i da su brojevi ispravni, bili bi samo naznaka fizičkog boravka učenika u zgradama. Ni slučajno ne upućuju na ono što se događa u zgradi u tom razdoblju. Ako urednik i autorica teksta misle da je u tim brojevima početak i kraj priče o opterećenju učenika…bilo bi im mudrije da to ne objavljuju javno. Da nema zabune, u konačnici nam je poslana poruka: reforma školstva nam baš i ne treba.

Drugi urednikov kreativni zahvat pronašao sam u najavi u pitanju: je li škola stvarno zahtjevnija nego prije. U pitanju se lako nalazi podrška prethodnom zaključku. Naime, pitanje prirodno slijedi (neprirodnu) logiku teksta i pojačava dojam kod čitatelja.

To je jedan aspekt čitanja teksta.

Mene puno više zabavlja hrvatski jezik u medijskom i administrativnom prostoru. Zato pogledajmo jezičnu interpretaciju bombastičnog podnaslova u navedenom pitanju: je li škola stvarno zahtjevnija nego prije?

Ovakvo uvođenje škole u kontekst koji nema nikakve veze sa školom, još je jedna uređivačka nebuloza. Naime, prema postojećoj definiciji škole, škola ništa ne zahtjeva. Zahtjevaju oni koji su domislili mjesto i programe…i učitelji. Puno bolja i nježnija hrvatska riječ bi to stanje opisala rječju – očekivanje. Izbor riječi zahtjevanje i vezivanje uz pojam škole ne mogu opravdati ni na jedan način, osim urednikovom namjerom.

Škola za život

je naslov s kojim počinje tekst. Naslov koji zauzima četvrtinu jedne stranice. I rečenica (sintagma) koja je, u mojoj interpretaciji, na razini sprdanja s čitateljima. O urednikovom nerazumijevanju pojma škola već sam se očitovao, ali kad kreativac uzme maha čudni (su) putovi Gospodnji nam postaju razumljivi. Ovaj put je u plesu sa školom, ni manje ni više, nego život.

Ovo mi je zabavno jer se ovih dana na ulicama okupljaju ljudi promovirajući tezu o životu koji počinje sa začećem. Ne znam jesu li u pravu ili ne, ali uistinu ne znam gdje je škola u trenutku začeća.

Život je misterij o kojem svi znaju sve.

Naš se narod davno očitovao ne pokušavajući tražiti razloge - čovjek se uči dok je živ.

Urednik dalje naglašava:

Sudeći po udžbenicima, stara je škola bila bliža stvarnome životu nego danas.

Zaboravlja se da je reforma tada slijedila trendove razvijenog svijeta.

Tekst sam naslovio Mediji i reforme. Mediji su u naslovu prirodni jer se očitujem na tekst objavljen u mediju. Ovaj okvir me motivirao da i reformu uvedem u naslov. Samo zbog naglašavanja iste riječi.

Naime rečenica: Zaboravlja se da je reforma tada slijedila trendove razvijenog svijeta, nema nikakvo uporište u stvarnosti. Nazvao bih je neistinitom / lažnom. Jedina reforma (školstva) kojoj sam svjedočio živeći u tom razdoblju bila je tzv. Šuvarova. A razvijeni svijet za Jugoslaviju u tom razdoblju bio je (skoro) nepoznat. Naravno je da nemamo što pamtiti, pa niti zaboraviti u tom kontekstu.

Kod nas u Dalmaciji bi rekli: a šta reć'?

U prvoj rečenici: Sudeći po udžbenicima, stara je škola bila bliža stvarnome životu nego danas urednik se još jednom igra sa životom uvodeći sinatgmu stvarni život, kojoj nikako ne mogu dokučiti značenje. Je li to možda život gladijatora u Rimu, ili život rimskih građana, ili…Urednik i dalje mrcvari školu, imputirajući joj svašta (ovaj put je stara, valjda postoji i nova), a ona je samo institucija za odgoj i obrazovanje (od posebnog društvenog interesa). O tome tko je i kako organizira, nema naznaka. U konačnici ovakvih interpretacija škole, može se naslutii da je škola i kriva za sve neuspješne pokušaje reformiranja.

Zabavan mi je i nadahnuti podnaslov:

Od djece se prije očekivala snalažljivost

i tesao se rad rukama,

pogotovo pitijski dio vezan uz tesanje.

Podsjećam: ibis redibis numquam peribis in bello [i:'bis redi:'bis nu'mkuam peri:'bis ~ be'l:o:] (lat.), rečenica je koja se pripisuje delfijskoj proročici Pitiji; dvosmislena je, jer se stavljanjem zareza iza riječi redibis dobiva značenje »Ići ćeš, vratit ćeš se, nikada nećeš poginuti u ratu«, a iza numquam »Ići ćeš, nećeš se nikada vratiti, poginut ćeš u ratu«.

Pokušajmo se i ovdje zabaviti sa zarezima:

tesao se rad, rukama

tesao se, rad rukama

Zaključak:

Čitajući bilo koji tekst uvijek si postavljam pitanje: što je pjesnik htio reći?

U ovom slučaju nikako ne mogu dokučiti koja je bila namjera pjesnika (urednik i autorica) u objavljivanju ovakvog teksta.

Zaključak bi se ipak mogao naslutiti.

Naime, u prvom pokušaju sadašnje reforme u temeljima su se mogla prepoznati polazišta: rasterećenje učenika, razvoj kompetencija (poučavanje prema očekivanim ishodima), razvoj kreativnosti, učenje s razumijevanjem (logičko zaključivanje)…

Podsjećam: cijeli tekst i zaključivanja na osnovi navedenoga u tekstu temeljili se na sumnjivoj interpretaciji uspoređivanja nekoliko udžbenika.

Mislim da sami možete zaključiti koja polazišta reforme su se pokušala kompromitirati i učiniti suvišnima.

Sami možete zaključiti i o odnosu medija i reforme.



[1] Školska godina definira se drukčije. Riječ je o razdoblju koje se poklapa kaleendarski, recimo od 1. rujna tekuće godine do 31. kolovoza slijedeće kalendarske godine.

23. svibnja 2018.

 

::Tribina ZPG
Naši nasumični pokušaji

Treći dio teksta
Finska je pokazala da obrazovna reforma treba biti sustavna i dosljedna, za razliku od sadašnjih nasumičnih pokušaja intervencija u mnogim zemljama.
Lekcije su kod nas objavljene 2012. godine, iz čega bi se moglo zaključiti da se Pasijeve rječi izravno ne odnose na Hrvatsku. Međutim, budući da je Pasi izvjesno razdoblje boravio u Hrvatskoj,
Opširnije...

12. 6. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije