Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Zaključak

Zaključak

Uvod

Jezici imaju svoja pravila. Postoje ljudi koja ta pravila ponajbolje poznaju. Ja nisam taj. Zbog toga u tekstovima naglašavam svoje nerazumijevanje, ali upravo s te pozicije pokušavam poslati poruku (primjerima) kako bi se nerazumijevanje moglo premostiti kad bi se uspostavili bolji odnosi među znanostima, ali još važnije s učenicima, primarnim konzumentima poruka.

Glazba i druge umjetnosti imaju svoje jezike komunikacije. Povijest pokazuje da su mnoge poruke suvremnicima bile nerazumljive. Kad kažem suvremenicima, mislim na najkompetentnije u tim područjima. Povijest nam kazuje kako su upravo ti i takvi stručnjaci često bili najnekompetentniji u interpretaciji jezika s kojim su se suočili. To što nisu razumijevali poruke, mali je problem u odnosu na njihovo djelovanje vezano uz anatemiziranje i zatiriranje tog tipa komunikacije.

U mladenačkoj fazi odrastanja čitajući Vincent van Goghovu biografiju, pitao sam se zašto ti ljudi nisu vidjeli / osjetili ono što sam ja, tek gimnazijalac, osjetio na početku upoznavanja tog svijeta. A onda sam se upitao tko su ti ljudi koji odlučuju o ispravnosti jezika komunikacije. Nazivaju ih kritičari.

Od tih mladenačkih spoznaja do danas uspio sam dokučiti da su kritičari postali arbitri elegancije u svim područjima kreativne misli. Njihovo znanje o području arbitriranja je uistinu vrhunsko. Međutim, daljnjim istraživanjem otkrio sam da ti isti ljudi, ništa značajno nisu napisali, ništa značajno nisu naslikali, ništa značajno nisu ostvarili…u području svojeg arbitriranja.

Volio bih da se one koji nisu osjetili katarzu stvaranjanekako udalji od bilo kakve komunikacije s ljudima koji drugačije vide svijet.

Udžbenici i jezici

Udžbenici su svojevrsni posrednici u komunikaciji nastavnika i učenika. I izvor podataka u koji se ne bi trebalo sumnjati. Naime, proizvodnja udžbenika uključuje stručnjake raznih profila, od eminentnih znanstvenika do znalaca u praksi. U pratnji su lektori, metodičari, pedagozi…u konačnici posebna (državna) stručna povjerenstva koja daju zeleno svjetlo za tiskanje.

Nastavnik je u hijerarhiji drugi izvor podataka. Posreduju u komunikaciji između (propisanog od države) udžbenika / programa (kojeg su sami izabrali) i svojom osobnošću boje program, čineći ga učenicima više ili manje razumljivim. Međutim, već izborom udžbenika svaki nastavnik objavljuje i svoj svjetonazor. Tvrdnja se čini besmislenom. Pokušajte mi povjerovati. Na prvom mjestu izbor udžbenika je i izbor jedne od legitimnih (pravopisnih) inačica hrvatskog jezika. Na primjer: u nekim udžbenicima navode se zadatci, a u drugima zadaci. Bez obzira na slobodu i legitimnost izbora, ja u tome ne vidim ljepotu raznolikosti hrvatskog jezika. Vidim jedino svetonazorsko razlikovanje, na kojem se zbog nečega inzistira. Zbog toga bih bio sretan da se jednom arbitri elegancije hrvatskog jezika dogovore i definiraju službeni hrvatski jezik.

Izbor jezika nastavnika u učionicama često ovisi i o populaciji učenika. U tom smislu zadarsko područje lijep je primjer raznolikosti. Prema Zadru gravitiraju učenici iz (jezično) zanimljivog okruženja. Pamtim dobro kad je mali Vlajo iz Benkovca došao u Zadar. Njemu su kunj i kamijun bile svakodnevne rječi, a o naglasku da ne govorim. Mali Boduli govorili su jezikom koji nisam razumijevao, a o naglasku da ne pričam. Odlazak na pijacu bio je jezična trauma. Mješali su se jezici Vlaja i Bodula, ali u temeljima je bila talijanština starih Zadrana. Pričam o kraju šezdesetih godina prošlog stoljeća.

U zadnjim godinama djelovanja u učionicama uočio sam da se razlikovanje (jezika) nije promijenilo, samo su se neki drugi jezici pojavili u komunikaciji. Talijanština je nestala, ali sam uočio nekakav neobičan jezik mobitelske komunikacije. Još zanimljivije mi je bilo da su se u komunikaciji između učenika, ali i između učenika i nastavnika (i u učionicama), aktualizirale i posebno naglašavale jezične posebnosti svakog mjesta u okruženju Zadra. Ne znam tko je od vas bio u situaciji slušanja razgovora između Kaljana (Kali je mjesto na otoku preko puta Zadra). Vjerujte mi i ovaj put, ako ih ništa ne razumijete to su vam Kaljani.

U razdoblju mojeg školovanja u školama je postojao samo jedan jezik komunikacije s nazivom: hrvatskosrpski jezik, koji je obvezivao i nastavnike i učenike, ali i medije.

Ne znam jesam li u pravu, ali moje traženje uzroka tom fenomenu odvelo me do neobičnog zaključka u kojem se (sada u Hrvatskoj) potraga za identitetom (sela, mjesta, grada, regije…svojim) manifestira autentičnim jezikom kojim je obilježeno njihovo odrastanje. Taj tip legitimiteta država i državni jezikoslovci podržavaju.

Mislim da je riječ o sociološkom fenomenu i pokušavam ga osvijestiti znanstvenicima / istraživačima.

Ako pretpostavimo da su u udžbeniku pouzdani znanstveni podaci koje nastavnik mora proslijediti učenicima, prvi problem na koji nailazi nastavnik je problem prevođenja tekstova iz udžbenika. Sada govorim o (predmetnim) metajezicima. Neki nastavnici su u stanju to i (u)činiti. Procjenjujem da većina nije. To zaključujem iz njihove indifirentnosti prema udžbeničkim tekstovima tipa koji sam naveo.

Kurikularna reforma

Većina mojih tekstova u zadnjih nekoliko godina u nazivniku ima tzv. kurikularnu reformu. Tzv naglašavam jer danas više nikome nije jasno što se želi i što se mijenja (reformira). Jedino što je u nazivniku jasno prepoznatljivo jest politikanstvo.

Iz mojeg uvida u predložene kurikulume matematike i fizike pristup (koji naglašavam) u stvaranju kurikuluma nisam niti naslutio. Predloženi kurikulumi u pravilu su se stvarali prema nekakvoj kurikulumskoj formuli u kojoj dominiraju ishodi učenja i pokušaji nekakvog (nejasnog, nesuvislog) programskog rasterećenja.

Jednom je dr. sc. Boris Jokić preuzimajući odgovornost za vođenje kurikularne reforme, izjavio: nikada nisam radio u školama, …ali …Preuzimajući odgovornost za reformiranje školstva, ne sjećam se da je Stipe Šuvar išta izjavljivao. Dobio je partijski zadatak koji treba odraditi. I odradio ga je kako jeste. U novonastaloj demokratskoj državi, tridesetak godina poslije, eminentni znastvenici prisjetili su se i tog pokušaja reformiranja školstva. Zanimljivo je da je većina (medijskih) sugovornika odjednom počela razumijevati njegove intervencije. Samo je jedan od sugovornika mudro izjavio kako je Stipe bio rigidan u provedbi. Ta izjava je sukus svih sadašnjih nerazumijevanja reformi, jer: nikada nije bila niti će ikada biti – demokratska reforma.

Iz istog kuta promišljam i sadašnju edukaciju edukatora, koja upravo prethodi eksperimentalnom uvođenju novih kurikuluma u naš školski sustav. U priči mi je najzabavniji podatak, pompozno objavljen, da će edukaciju godinu provoditi inozemni edukatori sa savršenim formalnim kompetencijama. Formalno naglašavam svjesno. Naime, ti ljudi su u našem sustavu samo klonovi BJ. Nikada nisu djelovali u našem školskom sustavu. Pretpostavljam da nisu upoznati niti s prijedlozima predmetnih kurikuluma koji će se eksperimentalno implementirati u neke škole. Nije teško zaključiti da se njihova edukacija budućih naših edukatora temelji se opet na nekakvoj formuli koju su domislili u nekim drugim društvima.

Jednom davno Hrvatskoj se nudio Pasi Sahlberg, želeći pomoći u našim pokušajima mijenjanja školskog sustava. Ishod je poznat, i najblaže rečeno, temeljen na uvjerenju mi znamo bolje.

U ovom trenutku imamo kaos proizveden tzv. cjelovitom kurikularnom reformom. Proizvod ipak postoji. To su predmetni kurikulumi, od kojih nijedan nije dobio hrvatsku demokratsku podršku. Nastavak reforme vezan je uz tzv. pozitivne recenzije iz inozemstva.

Moj zaključak je zabavan: naši političari inozemstvo koriste samo kao argument vrhunske pameti koji ne treba dodatno pojašnjavati (narodu). Jer to je najjednostavniji način da se narod uvjeri kako čine sve najbolje za Hrvatsku (i hrvatski narod). Jer odjednom je samorazumljivo da oni iz inozemstva znaju bolje.

Priznajte da je bilo puno jednostavnije da je vrhunski znalac s iskustvom, Pasi Sahlberg (koji je izvjesno razdoblje proveo u Hrvatskoj i upoznao problematiku), bio kreator reformiranja hrvatskog školskog sustava. I da bi tada sve sadašnje intervencije imale puno više smisla.

Dodatak

Prethodne tekstove poslao sam na uvid doktoru fizike s osobnim iskustvom poučavanja (objekt) u hrvatskom školskom sustavu, ali i s međunarodnim iskustvom s programima i načinima poučavanja studenata. Tekstove sam na uvid poslao i doktoru kemije s neposrednim iskustvom odrastanja u hrvatskom školskom sustavu i osobnim iskustvom poučavanja u hrvatskim (srednjoškolskim) učionicama. Obojica su razumijela o čemu pišem.

Moja satisfakcija je u tome što nisu imali posebne primjedbe.

PS

Svaki znanstvenik iz (egzaktnog) područja prirodoslovlja lako će prepoznati moj način argumentacije koja je (u ovom slučaju svjesno) prilagođena tezi koju želim dokazati. To je tipičan način dokazivanja teza u području društvenih znanosti. Metoda dokazivanja je induktivna, tj. iz pojedinačnih primjera pokušavam dokazati da zaključci koje izvodim vrijede općenito. Ekstremno dramatiziram problem želeći našim tzv. reformatorima samo skrenuti pozornost, a javnosti osvijestiti i drugo stajalište.

Vjerovanje

Jednom davno objavio sam definiciju škole kako je zamišljam: Ustanova koja proizvodi znatiželju i sumnju! To je definicija koja je na suprotnoj poziciji učenja koje se temelji na vjerovanju[1].

Vjerovanje u školu i školske programe je tip vjerovanja kojim se svjesno i najekstremnije kontaminira djecu. Povezujem ga s načinom i posljedicama koji je u narodu proizveo Goebbels, koji je od Hitlera napravio boga. Govorim o takvom tipu vjerovanja, koji je danas najuobičajeniji. Prije svega uzrokovan medijskom kontaminacijom misli neinformiranih ljudi.

Zapravo ljudi koji su odavno prestali misliti svojom glavom.

Digresijica

Moje gimnazijsko obrazovanje obilježila je i rečenica jedne profesorice (rospija su je učenici nazivali), koju je često ponavljala: misli svojom glavom, koja ti kao što vidim stoji na ramenima. Naravno da je zaslužila taj naziv.

Predmetni kurikulumi i pripadni im udžbenici (dio su tog tipa medijske kontaminacije) osmišljaju se prije svega sa svjetonazorske pozicije vladajućih. To smatram potpuno legitimnim. Međutim, kad / ako vladajući nemaju muda reći – bit će kako mi odlučimo, muljajući i skrivajući se iza tzv. demokracije, posljedice su izuzetno dramatične.

Prvu vidim u egzodusu mladih iz Hrvatske. Na tome dokazujem svoju tezu, koju sam prethodno najavio: klinci su pokrenuli znanstvenu revoluciju početkom 20. – og stoljeća. Klinci su stvorili tehnološki svijet u kojem živimo. A mi im neprekidno šaljemo poruke da su glupi i nekompetentni, promovirajući sustav vrijednosti koji se najočitije vidi u Saboru.

Kemičari su naglasili prirodnu i umjetnu radioaktivnost. Malo sam ih očešao, ali ih sada afirmiram. Egzodus je mladih hrvatskih građana prirodan proces. I posljedica sustava vrijednosti koji je temeljen na – afirmiranju neznanja i nekompetentnosti.

Jer ljudi, zbog nečega, žele vjerovati političarima.

Izgubljenost u prijevodu

Svoje tekstove ispisujem u Wordu. Microsoft Equation 3.0 koristim pri zapisu složenijih formula. Nakon toga ih šaljem Vladimiru koji tekstove prevodi u HTML format i stavlja na Tribinu.

Upravo sam pročitao prethodna dva teksta na Tribini, vezano za koje ispisujem ovaj zaključak. Naravno, naišao sam na nekoliko tipfelera, ali i na zbunjujuće mi formule u tekstovima. Neugodu je zamjenio osmjeh kad sam shvatio da HTML jezik ne razumije Microsoft Equation 3.0 jezik. To je poznata izgubljenost u prijevodu.

Naravno, zamolit ću uskoro Vladimira da pronađe način razumijevanja jezika, tj. da pouči HTML kako razumjeti Microsoft Equation 3.0.



[1] Riječ vjerovanje najčešće se vezuje uz religijski aspekt. U ovom slučaju o tome nije riječ.

24. travnja 2018.

 

::Tribina ZPG
Šaraj malo, brate!

Savjetnik predsjednika Vlade Republike Hrvatske Andreja Plenkovića za koordinaciju Ekspertne radne skupine i reforme obrazovanja Radovan Fuchs rekao je u ponedjeljak tijekom gostovanja u Dnevniku Nove TV da reforma obrazovanja ide "relativno lagano" te da se ne radi na "ho-ruk".
Da je išla na 'ho-ruk', bila bi gotova već prije nekoliko godina. Imamo cjelovitu kurikularnu reformu, odnosno segment koji je ostao i reformu koja se odnosi na strukovnu školu, primjerice, rekao je Fuchs.

Opširnije...

12. 10. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije