Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Testovi i priprema za DM

Testovi i priprema za DM

Nikica Simić, prof. savjetnik

Uvod

Pažljiviji čitatelji u ispisanim tekstovima lako će otkriti moje ekstremno objavljivanje glede naglašavanja važnosti testova, važnosti škole, važnosti nastavnika, važnosti politike (utjecaja okoline / društva)…u kontekstu utjecaja na odrastanje djece (učenika).

Meni je jasno da su pravi odgovori negdje u zoni između ekstrema. Naglašavanje loših strana školskog sustava odabrao sam s pozicije narodne mudrosti: jedan pokvareni krumpir dovoljan je da upropasti punu vreću zdravih krumpira. Naravno da sam mogao „braniti“ i tezu da su naše škole izvrsne i pronalaziti argumente, međutim, to ne činim jer ne postoji poslovica u kojoj bi jedan zdravi krumpir ozdravio bolesne.

Ovakav uvod mi je potreban jer u nastavku želim naglašavati ulogu neposrednih najvažnijih sudionika u školskom utjecaju na odgoj i obrazovanje naše djece. Riječ je o nastavnicima.

O tome je ponajbolju priču ispričao Glasser u knjizi Nastavnik u kvalitetnoj školi (Educa, 1999.). S. Težak (mi) je svoj doživljaj riječi nastavnik prekrasno osvjestio kratko: više volim riječ učitelj. Učenici i roditelji vrlo brzo ih prepoznavaju.

U nastavku ću profilirati nastavnike školskih predmeta koji su učenicima najstresniji: matematike i fizike.

Profil nastavnika matematike

Matematika je savršena znanost. To je svijet prepoznao globalno te je matematiku maksimalno afirmirao u školskim sustavima. Upravo je zbog toga matematika ušla u zonu mistike. Naime, postala je referenca pametnosti / gluposti onih koji je (ne)razumijevaju. Posljedica tog stava je da su nastavnici matematike pomislili i misle kako su svojevrsni posebnici koji će učenike dovesti do prosvjetljenja. Takav stav o sebi dovodi do loše komunikacije s učenicima, koja se u konačnici svodi na prisilu.

Svako silovanje ostavlja neizbrisivu traumu.

Sebe sam kao nastavnika / učitelja osvjestio tek kad sam dokučio da su matematika i fizika učenicima samo dva od mnoštva školskih predmeta i da većinu učenika ne zanimaju niti zabavljaju. Od tada sam sebe (nastavnika) ostvarivao tražeći djecu koju to zanima i zabavlja, pokušavajući dosegnuti status učitelja - mentora. I počeo se truditi da svi učenici dobiju onu porciju (matematike i fizike) koja zadovoljava njihove ambicije.

Pokazuje se da veliki dio nastavnika matematike svoj identitet (ne samo kao nastavnika) gradi na (relativnom) poznavanju matematike stvarajući autoritet nedodirljivog nastavnika.

I nastavnici drugih predmeta imaju sličan ego, ali ga eksponiraju skromnije, tj. u skladu s tzv. važnosti njihova predmeta. Za njih je opis Gaussovom krivuljom dobar. Rekao bih, drže do sebe i predmeta, ali ne maltretiraju djecu svojim znanjem i predmetnim programom. Za nastavnike matematike to ne vrijedi. Rekao bih da sliče međusobno kao jaje jajetu, i većina je na lošoj strani Gaussove krivulje.

Takav stav nastavnika (o sebi) proizveo je, i proizvodi kontinuirano, trajnu traumu kod većine učenika i njihovih roditelja. Čak i ravnateljima koji nemaju puno prostora da takve nastavnike stave u zonu kontrole.

Psiholozi naglašavaju moć kao jedna od primarnih ljudskih potreba. Svoju (umišljenu ili stvarnu) moć nikada nitko nije uspio sam staviti pod kontrolu. To je moguće samo zakonima. Nažalost pravni mehanizmi koji su ravnateljima na raspolaganju nisu to u stanju.

Nastavnici dnevno komuniciraju sa stotinjak učenika. Jednom je zgodom bivši ravnatelj sadašnje Psihijatrijske bolnice za djecu i mladež, dr. sc. V. Smiljanić, javno naglasio kako je najveći broj problema djece koju su opservirali vezan uz školu. Oni koji to žele provjeriti lako će utvrditi valjanost ovih argumenata. I možda podržati moje ekstremiziranje loših nastavnika.

Svoj status matematika je stavljanjem u obvezni predmet polaganja DM potvrdila svoju nedodirljivost. Pokazalo se i pokazuje i dalje kako je ta(kva) intervencija proizvela niz nuspojava. Jedna je ona koja se upravo aktualizira: vanškolske pripreme za državnu maturu, ponajviše iz matematike.

Profil nastavnika fizike

Fizika je znanost koja je u temeljima svih prirodnih znanosti. Svoje spoznaje temelji na mjerenjima. S tog je polazišta proizašla tvrdnja: mjerenje je jedini kriterij istine, ali i Einsteinova, koja govori isto na zabavniji način: glupost je u ponavljanju iste radnje (pokusa) očekujući drukčiji rezultat. Fizika je, za učenje, najzahtjevniji školski predmet. Predmet istraživanja je beskonačan – priroda. Metode istraživanja temelje se na mjerenjima (pokusi / eksperimenti), kojima se potvrđuje ili usmjerava teorija. Alat joj je matematika danas već na nezamislivo zahtjevnoj razini. Simbolični jezik komunikacije također je na izuzetno zahtjevnoj razini.

Ovi zahtjevi pri poučavanju učenika teško su ostvarivi bilo gdje. U Hrvatskoj ne postoji takva škola. Šuvarovi su savjetnici pokušali rješiti problem domislivši zanimanje asistenta u nastavi, tj. suradnika koji bi trebao pripremati i realizirati dio nastave temeljen na pokusima. To nije zaživjelo tada, danas je zaboravljeno.

U takvoj se situaciji nastavnici fizike snalaze na razne načine. Laboratorijske vježbe u najvećoj mjeri ne prate nastavu jer većina škola za takvu nastavu nije opremljena. Takav je tip nastave puno zahtjevniji u pripremi i realizaciji sata. Da bi se program fizike realizirao u potpunosti (i najkvalitetnije) nastava fizike bi trebala biti organizirana kao na fakultetima, na kojima je uobičajeno teorijsku nastavu vezati uz praktičnu s tzv. praktikumima na kojima studenti dobivaju ukupnu sliku predmeta. Budući da se to kod nas neće dogoditi nikada, nastavnici se opredjeljuju za teorijski pristup u realizaciji programa. To znači: najprije ću vam ispričati teoriju / zakone (možda i dokazati). Usvojenost (razumijevanje) teme provjeravat ću rješavanjem zadataka na testovima. U matematici takve zadatke nazivaju – problemski zadaci. Učenici ih nazivaju zadaci s riječima, i njima su najteži.

Ovakvim su izborom pristupa predmetu nastavnici fizike, fiziku pretvorili učenicima u još težu matematiku. Desetljećima se pokazuje kako takav pristup polučuje skroman uspjeh u motivaciji učenika za budući izbor studiranja fizike. Brojevi pokazuju da na zagrebačkom PMF-u inženjerski smjer fizike upisuje stotinjak studenata, a godišnje studij privede kraju desetak (dvadeset?), studenata.

Moje iskustvo s nastavnicima fizike uistinu je veliko i odgovorno tvrdim: vrlo ih je malo na ekstremno dobroj strani Gaussove krivulje. Ali oni koji su tamo uistinu su briljantni.

Dobra vijest je što većina nastavnika fizike u potpunosti shvaća svoju poziciju, ali i poziciju učenika. I ne eksponiraju svoju moć nastavnika do razine frustracije učenika. Međutim, ekstremno loša strana Gaussove krivulje dominantnija je od dobre. A već rekoh kakav utjecaj ima samo jedan bolestan krumpir na okolinu.

Ovim profiliranjem izjednačio sama, prije svega, utjecaj loših nastavnika u dva ekstremno važna predmeta u komunikaciji s prirodoslovljem (tzv. STEM područjem).

Usuđujem se tvrditi kako baš takvi nastavnici presudno utječu na globalnu sliku loše komunikacije učenika s ovim predmetima.

Dodatak

Dobre i loše nastavnike ponajbolje prepoznaju učenici. Jednom zgodom sam na razini škole proveo anketu vezanu uz mišljenje učenika o nastavnicima s kojima komuniciraju. Moja pokvarenost u toj anketi bila je vezana uz moje procjene o istim ljudima. Želio sam provjeriti svoje mišljenje temeljeno na procjeni ljudskih / moralnih osobina s procjenom učenika koji komuniciraju s istim ljudima / nastavnicima u okvirima predmetnih programa. Nisam bio sretan kad sam utvrdio visoku razinu slaganja u procjenama. Naime, nadao sam se da bi profesionalni odnos prema poslu mogao zasjeniti osobne karakteristike nastavnika, pogotovo ako ne pogoduju dobroj komunikaciji s učenicima. Međutim, nastavnik je ipak samo čovjek koji u učionici komunicira s djecom. Taj tip komunikacije neizostavno je obojen moralnim osobinama (svjetonazorima) sudionika komunikacije. Bez obzira na tzv. predmetno znanje / kvalifikacije nastavnika.

Mislim da se upravo na toj razini počinju i razlikuju dobri i loši nastavnici. Upravo to djeca intuitivno i jasno prepoznaju.

Testovi i loši nastavnici

Podsjećam:

Problemi nakon pisanja testa bili bi zabavni da nisu…naime, pokazuje se najčešće:

1) Većina zadataka iz testa su s motivima koje učenici nisu u stanju prepoznati iz školske pripreme za test,

2) Zbirke zadataka i udžbenici često ne sadrže zadatke iz testa,

3) Većina zadataka je na najzahtjevnojoj tehničkoj razini (cjeline),

4) Učenicima je zabranjeno testove, nakon ispisanog testa, zadržati, kopirati, prepisati…,

5) Ispravak je testova (nakon ocjenjivanja) u zoni to je tako…bez svrhovite analize.

Zaključak: Školska priprema za testove DM s ovako komponiranim testovima ne postoji!

Naime, ovakvi testovi nemaju nikakvu sličnost s testovima DM.

U ovom popisu naveo sam stavke koje karakteriziraju loše nastavnike matematike i fizike. Takvi su nastavnici, na njihovu žalost, nepromjenjivi. Od njih se ni na koji način ne može dobiti dobar nastavnik. Međutim, sustav im ipak može njihovu tzv. autonomiju (na kojoj se temelji njihov osjećaj moći) dovesti u okvire.

Ad 1 i 2)

Nastavnik koji ne koristi literaturu (koju je sam predložio), nakon što se to (lako) utvrdi – suspendira se. Nastavnik koji u testove stavlja zadatke koji ne postoje u navedenoj literaturi – suspendira se. Nastavnik koji u pripremi testa nije najavio motive zadataka koji će biti na testu – suspendira se.

Dodatak je – nakon suspenzije ne ide im plaća.

Ad 3)

Komponiranje je testa kreativna priča. Na ovom mjestu ponjajprije skrećem pozornost na pedagoški princip koji se temelji na pretpostavci (možda i istraživanju) da učenicima treba pet puta više vremena za rješavanje zadataka (testa) nego nastavniku. Ako se test (recimo s pet zadataka) piše jedan školski sat, a to u najboljem slučaju znači 40 minuta, svaki nastavnik fizike / matematike taj test bi trebao zgotoviti za osam (8) minuta. Svakom predmetnom prosvjetnom savjetniku / inspektoru lako je utvrditi valjanost testa s te pozicije. Uzme test i rješi ga mjereći vrijeme svojeg rješavanja.

Ako ga ne rješi u osam minuta – mora suspendirati nastavnika.

Ad 4)

Ovakvu praksu teško mi je i komentirati.

Umjesto da nastavnik svoje ideje poučavanja (matematike i fizike) objavljuje urbi et orbi on ih krije kao zmija noge. Istina je da roditelji mogu dobiti uvid u testove. Ali u ovakvom sustavu svaki roditelj svoju intervenciju promišlja s pozicije – moje djete će biti u fokusu. To nije dobro.

U ovom je slučaju rješenje problema jednostavno – zakonski bolje definirati situaciju.

Ad 5)

Ovaj nastavnički dio bio mi je uvijek najzanimljiviji. Testove bih ispravljao vrlo brzo gledajući samo konačna rješenja. Razlog je jednostavan. Ne postoje bodovi koji mogu opravdati gradnju mosta s rupom u sredini. Dakle, zadatak je rješen kako treba ili nije. To je jednostavan odgojni princip.

Ispravak testa odradio bih ponajprije rješavajući test upućujući na najelegantniji put do rješenja. Nakon toga bih učenicima vratio njihove testove s mojim prijedlogom ocjene i inzistirao da pronađu mjesta na kojima sam bio šlampav. Najsretniji bih bio kada bi se pojavio učenik koji je utvrdio da sam uistinu bio šlampav.

Nakon upisanih ocjena, uz suglasnost učenika, testove zadržavaju učenici.

Testovi

Testovi su, u ovom trenutku (bez predmetnih kurikuluma), jedni način pripremanja učenika za testove koje će pisati na državnoj maturi. Godišnje ih ispišu desetak. Dakle tijekom srednjoškolskog školovanja nastavnici i učenici imaju barem tridesetak testiranja iz svakog predmeta. Mudar nastavnik zna koliki je to potencijal.

Kompozicija

je riječ koja najčešće asocira na glazbu. Izvorno značenje je: (HE) kompozicija (latinski compositio: sastavljanje), način na koji je nešto složeno, sastavljeno; spoj, sastavak, slaganje; suodnos i uzajamnost pojedinih dijelova čega.

Ja je koristim u kontekstu slaganja zadataka u testovima.

Elementi provjere usvojenosti cjeline

Smišljajući test(ove) nastavnik se suočava s nizom poteškoća. Prva je vezane uz varanje na testu. Mislim da je to glavni razlog zbog kojeg nastavnici u test stavljaju tzv. teške zadatke. Na takav način pokušavaju okupirati tzv. dobre učenike i onemogućiti ih da dilaju zadatke po učionici. Isto opravdanje imaju i pri uključivanju zadataka iz učenicima nedostupnih izvora.

Po mojoj procjeni to je nastavnicima veliki problem u komponiranju testa. Međutim, ako / kad se nastavnik odrekne svojeg (nastavničkog) ega priča postaje prekrasna i za nastavnika i za učenike. Naime, ako na testu svaki učenik uspije prepoznati (i riješiti) nekoliko zadataka većina učenika će se odreći varanja na testu, jer siguran sam da im varanje u toj dobi nije prvi (moralni) izbor u životu. Svoju poruku na visokoj razini može poslati samo u jednom zadatku, koji je zahtjevan i tehnički i s pozicije razumijevanja cjeline. Svaki od učenika koji rješi samo taj zadatak dobiva ocjenu odličan.

Ponavljanje testa

Kod nas postoji zanimljivo pravilo: test se ponavlja ako je rješenost testa manja od 50%. Zanimljivo mi je jer se pravilo i dalje provodi (ponajviše u matematici i fizici), a rijetki se upitaju koja je uloga sastavljača takvih testova.

Istina je da postoje programska očekivanja. U učionicama nastavnici pokušavaju ispuniti zahtjeve programa. Baš se na tom mjestu počinju razlikovati dobri i loši nastavnici. Oni koji svoje djelovanje razumijevaju kao pomoć djeci / učenicima da dokuče smisao i ljepotu učenja predmeta koji ih povezuje s lakoćom očekivanja programa (i onog koje promovira DM) prilagođavaju djeci / učenicima. I naravno, predmet boje svojom osobnošću i svojim očekivanjima. Takvim nastavnicima ne trebaju kojekakvi programi rasterećenja. Onih drugih koji se drže programa kao pijan plota ima znatno više. Njihovi se testovi često ponavljaju.

Na njihovu žalost, a još više njihovih učenika, rezultati rješavanja njihovih testova na državnoj maturi imaju zanemarivu korelaciju s uspješnim polaganjem.

Postojeći se državni programi savršeno uklapaju u Einsteinovu definiciju gluposti.

Programi državne mature su pokušaj ne ponavljanja istog.

Naš školski sustav je besplatan do sveučilišne razine. Međutim, zbog nefunkcionalnosti, odnosno, zbog nerazumijevanja smisla svojeg postojanja, taj sustav roditeljima postaje preskup, a učenicima proizvodi traume.

Ponavljanja testova je jedan od razloga zbog kojeg učenici žurno traže pomoć na drugoj strani.

U ovom djelu ulogu ravnatelja škola smatram presudnom.

Ravnatelji već na prvom nastavničkom vijeću moraju nastavnicima poslati jasnu poruku. Mi postojimo zbog učenika.

27. ožujka 2018.

 

::Tribina ZPG
Naši nasumični pokušaji

Treći dio teksta
Finska je pokazala da obrazovna reforma treba biti sustavna i dosljedna, za razliku od sadašnjih nasumičnih pokušaja intervencija u mnogim zemljama.
Lekcije su kod nas objavljene 2012. godine, iz čega bi se moglo zaključiti da se Pasijeve rječi izravno ne odnose na Hrvatsku. Međutim, budući da je Pasi izvjesno razdoblje boravio u Hrvatskoj,
Opširnije...

12. 6. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije