Početna
O školi
Tribina ZPG
Upisi
Raspored sati
Web imenik
Foto galerije
Oglasna ploča
Webmail
Kontakt

Za roditelje
Korisničko ime:

Šifra:
Za razrednike
Korisničko ime:

Šifra:

Riva On
NCVVO
Državna matura
MZOS
CARNet
Grad Zadar
Wikipedija

 

Slikovnica

Slikovnica

Nikica Simić

Uvod

Nedavna događanja u Hrvatskoj motivirala su nastanak ovog teksta.

Knjiga

Na početku novele upoznajemo dječaka; siromašnog gimnazijalca koji ne voli školu, jedino se raduje knjižnici. Od prvog razreda žudio je za ulaskom u knjižnicu prepunu knjiga koje bi prelistavao i upijao. Jednog dana dok se vraćao iz knjižnice s posuđenom knjigom dječak se spotaknuo na stepenicu, a knjiga je izletjele iz njegovih ruku te ostala rasparana ležati na tlu. Dječaka je rasparana knjiga jako preplašila. Nije mogao spavati samo je mislio na knjigu. ("I šaputao bi zaista, sve poznate molitve, nečujno, dugo i usrdno. Da umrem mislio je tada dječak u krevetu, stegnutih vilica sav zgrčen - da umrem sad odmah!") Dječak se povukao u sebe konstantno razmišljajući o svojim problemima. Njegova zabrinutost raste kada ga je jedan od njegovih kolega upitao zašto nije vratio knjigu. Dječak kupuje lijepilo te lijepi knjigu, naposljetku ju odlaže u škrinju. No ni zalijepljena knjiga ga nije umirila. Dolazi rok za vraćanje knjiga u knjižnicu. Dječak ulazi u knjižnicu i predaje knjigu bibliotekaru. Bibliotekar je primio knjigu bez ikakvih primjedbi,a dječak ostaje zbunjen i odlazi ne osjećajući radost već prazninu.

( http://svelektireovdje.blogspot.hr/2014/01/ivo-andric-knjiga-biljeskekratki.html)

Komentar

Čitajući nekada davno ovu priču osjećao sam sve strahove dječaka iz priče, jer su moje zakasnine često prelazile granice koje je postavila knjižnica – i proizvodile slične strahove. Gubitka / oštećenja posuđene knjige bojao sam se k'o samog vraga. Bio sam dječak iz priče kojemu je knjiga bila svetinja. Međutim, meni je sada puno dojmljivije to što je Ivo samo jednom rečenicom jasnije oslikao čovjeka (zaduženog za knjige - bibliotekara) od dječaka kojem je posvetio priču.

Ideju takvih knjižničara pamtimo iz davnih vremena.

Egipat

Amenhotep IV., ili grčki Amenofis IV., poznatiji pod imenom Eknaton je bio egipatski kralj faraon. Došao je na vlast nakon smrti svoga oca Amenofisa III. u 14. st. pr.Kr., u trenutku kada je egipatsko kraljevstvo na vrhuncu snage i raskoši. Vladavina Eknatona se, zbog njegova sukoba s tebanskim svećenstvom, vjerske reforme te političkih poteza uzima kao posebno razdoblje unutar Novog kraljevstva.

Kao pripadnik XVIII. dinastije, vladao je od 1352.-1336. pr. Kr. Iz nepoznatih razloga pokrenuo je vjersku reformu kojom je uveo monoteističku religiju u kojoj je jedini Bog bio Aton, Bog Sunca. Zbog toga je došao u sukob sa bogatim i moćnim svećenstvom koje je vjerovalo u vrhovnog Boga Amona i druge Bogove. Nezadovoljno svećenstvo pokušalo je izvesti dva neuspješna atentata na faraona. Početkom reformi kralj mijenja ime u Eknaton, zabranjuje štovanje Amona, a prijestolnicu seli iz Tebe u novi glavni grad, Amarnu. On i njegova žena Nefertiti posredovali su između naroda i Boga, predstavljajući Božje izaslanike na zemlji. Rezultat takve promjene bilo je slabljenje Egipta. Vjerska reforma nije bila duga vijeka, pa za vrijeme Tutankhamona koji se rodio kako Tutankhaton, dolazi do povratka starim običajima i Božanstvima. Eknaton je nakon svoje iznenadne smrti (neki smatraju da je otrovan) pokopan u kraljevskoj grobnici u Amarni. Eknatonov je nasljednik najvjerojatnije Tutankamon, ali i o tome postoje dvojbe jer su brojni dokazi kasnije namjerno uništeni.

https://hr.wikipedia.org/wiki/Eknaton

Komentar

Povijest je zabilježila da su Eknatonovi nasljednici uložili silan trud pri uništavanju svega (pisanih i inih tragova) o razdoblju njegove vladavine sa željom da se zaboravi. Međutim, pokazalo se da je unatoč tome upravo ovo razdoblje bilo razdoblje o kojem se u znanstvenim krugovima najviše istraživalo, pisalo i raspravljalo. Više nego o bilo kojem drugom razdoblju egipatske civilizacije.

Dan kada su u Njemačkoj gorjele knjige

Na današnji dan, 10. maja 1933., prije 80 godina u Njemačkoj je spaljen veliki broj knjiga. Pred očima razjarene mase nacionalsocijalisti su zapalili desetine hiljada djela „nepodobnih“ autora. Samo u Berlinu, na Trgu opere, okupilo se oko 70.000 ljudi. Studenti su kamionima i kolicima prebacili više od 20.000 knjiga – među njima i djela poznatih njemačkih pisaca kao što su Heinrich Mann, Erich Maria Remarque ili Joachim Ringelnatz. Studentski vođa Herbert Gutjahr održao je govor pun mržnje: „Sve ono što nije njemačko predajem vatri!“

Tada tek 23. godišnji Gutjahr bio je prvi koji je u vatru bacio hrpu knjiga. Bila su to djela čije su poruke - prema nacističkoj ideologiji – bile „nenjemačke“. Zapaljene su i knjige autora koji su važili za neprijatelje nacionalsocijalista. Nije bilo razloga da se studenti plaše: paljenje knjiga su odobravali zaposleni u bibliotekama, pa čak imnogi profesori. Kada su u januaru 1933. nacionalsocijalisti preuzeli vlast Adolf Hitler je dobio diktatorska ovlaštenja. Počela je borba za njemačke ideje. U diskriminaciji Jevreja se isticao tadašnji ministar za propagandu Joseph Goebbels. Paljenje knjiga na Trgu opere u Berlinu bila je centralna manifestacija. Sam čin je prenosio radio. Mnogi studenti su nosili SA ili SS-uniforme. Jedan od njih je poručio: „Predajem vatri spise škole Sigmunda Freuda. Protiv krivotvorenja njemačke istorije i omalovažavanja njenih velikana, iz strahopštovanja pred našom prošlošću. Predajem vatri spise Emila-Ludwiga Cohna.“ Oko ponoći je stigao i Joseph Goebbels koji je održao govor pred oduševljenom masom.

Svjetski mediji su bili užasnuti. Američki magazin Newsweek spaljivanje je nazvao „Genocidom nad knjigama“. Spaljene su i knjige pjesnika Heinricha Heinea, koji je još 1821. napisao: „Kada gore knjige, na kraju će goriti i ljudi“. Među njemačkim intelektualcima i umjetnicima te godine je došlo do besprimjernog egzodusa. Mnogi su napustili zemlju. Nobelovac Thomas Mann je 1940. preko BBC-a osudio nacistički režim: „Ovo je glas upozorenja – upozoriti Vas to je jedina usluga koju jedan Nijemac, kao ja, može danas da Vam učini.“ Onima koji su ostali u Njemačkoj često je zabranjivano objavljivanje njihovih djela. Bolno je bilo saznanje da su upravo studenti bili ti koji su pomogli u paljenju knjiga tog maja 1933.

Autori: Marc von Lüpke-Schwarz / Senad Tanović

Odgovorni urednik: Azer Slanjankić

http://www.dw.com/bs/dan-kada-su-u-njema%C4%8Dkoj-gorjele-knjige/a-16802097

Komentar

Tekst sve govori.

Devedesete u Hrvatskoj

Moje iskustvo

Jednom zgodom početkom devedesetih ugledao sam mamu kako sa zebnjom i krišom iznosi vrećice pune nečega i baca u kantu za smeće. Brzo sam otkrio kako su tatine partijske knjige (Tito, Lenjin, Marx, Engels…) polako nestajale iz stana.

Zaustavio sam proces, ali u potpunosti shvatio mamine strahove, jer sam istom procesu tada svjedočio u školama. Školske su se biblioteke na isti način (neke i uz medijsku podršku) vrlo brzo prepolovile. Tamo nije bilo nepoćudnih partijskih knjiga, ali je bilo ponešto knjiga na nekom čudnom pismu za koje smo ne tako davno otkrili da je još uvijek strahovito opasno za Hrvatsku. U smeću su nestale knjige svih nepoćudnih autora. Nestajale su i knjige našeg nobelovca, jer su ga oni koji prepoznavaju čiste Hrvate javno raskrinkavali.

U priči bacanja knjiga u smeće glavnu ulogu imali su bibliotekari i profesori (hrvatskog jezika). S jasnom porukom učenicima.

Anegdotica

Krajem devedesetih u zadarskom bivšem MIOC-u osvanuo je tekst na glagoljici sa željom da se afirmira hrvatska pismena povijest (kultura). Nedugo potom je po gradu krenula priča kako MIOC afirmira ćirilicu.

Nedavna Hrvatska

Spisateljica Vedrana Rudan, poznata po svojemu oštrom jeziku, u novoj se kolumni naslovljenoj "Hitler u Kaštelima" osvrće na, najblaže rečeno, bizaran incident koji se dogodio na dječjem karnevalu u tom gradiću, tijekom kojega su organizatori pomislili kako je odlična ideja pred djecom spaliti slikovnicu o istospolnim obiteljima.

"Zaguglala sam 'Kaštela'. Kaštela su grad od četrdesetak tisuća stanovnika. Kaštelani koji su zapalili slikovnicu nisu neka luda sekta. Oni su građani! Dvadeset i prvi vijek, blizina Splita, prelijepa Dalmacija koja obara turističke rekorde, milijuni stranaca svake je godine posjećuju ne znajući da su došli u vukojebinu gdje se pale slikovnice?! U ime Oca i Sina i Duha Svetoga?!

...

Kaštelani i Kaštelanke. Kad smo već kod spaljivanja onih koji su 'krivi', što je s popovima? Popovi baš nikad u vašoj povijesti nisu pojebali ni jedno od vaše djece? Baš nikad? Nemojte me zajebavat. Što je sa 'spaljivanjem' popova? Ja ću vam reći. Ne 'spaljujete' ih jer ste usrani. Popovi su moćni. Žrtvujete guzice svoje dječice bez da trepnete jer se bojite za svoju. A slikovnica vam smeta?"

https://100posto.hr/news/zrtvujete-guzice-svoje-djecice-bez-da-trepnete-jer-se-bojite-za-svoju-a-slikovnica-vam-smeta

Komentar

Vedrana me svojim tekstovima često iznervira. Poneki sam se put priupitao – zašto?, jer sam se najčešće slagao s porukama koje nam je slala. Sada upravo otkrivam odgovor: išla mi je na živce zato što ima veća muda od mojih.

Naravno, i sam sam bio zgrožen činom, ali još više uvlačenjem nevine dječice u proces. To mi je bio najveći krimen medijski afirmiranog čina. Vedrana je pokušala uperiti prst u krivca imenujući grad i građane (i popove). Jer zna da su djeca (dok ne postanu odrasli) uistinu nevina. Izbezumljena (obožavam taj tip izbezumljenosti u kojem bez straha objavljuje sebe) Vedrana ispisuje kolumnu s porukoma: Žrtvujete guzice svoje dječice bez da trepnete jer se bojite za svoju. A slikovnica vam smeta?"

Ja sam odgovor pronašao u odgojnom djelovanju bibliotekara i profesora s početka devedesetih. Današnji roditelji su upravo oni učenici koji su primali poruke bibliotekara i profesora. Tada je (po)sijano sjeme hrvatskog čistunstva.

Predajem vatri spise škole Sigmunda Freuda. Protiv krivotvorenja njemačke istorije i omalovažavanja njenih velikana, iz strahopštovanja pred našom prošlošću.

Moja je mama rođena 1930. u Brušanima. Izrodila je četvoro djece. Proživjela je i vidjela svašta. I znala što se događa i što će se događati. I kao vuk koji pregrize nogu u gvožđima bez grižnje se savjesti odricala svoje povijesti (bacajući knjige u smeće) da zaštiti ne sebe, nego svoju obitelj.

Roditelji (građani grada Kaštela) učenici su koji su devedesetih dobivali jasne poruke od svojih profesora. Odrastanjem u državi koja je istim porukama (medijskim afirmiranjem) zagađivala Hrvatsku – shvatili su poruku.

Zbog toga se nemojmo čuditi. Roditeljima je to normalno!

U krimi serijicama često se čuje argument: pokušajmo otkriti ono što ne vidimo. U ovoj priči ja nisam otkrio podatak – tko je organizator javnog spaljivanja jedne slikovnice.

Ne bih se začudio da je riječ o još ponekom profesoru.

Činjenica je da je posijano još jedno (hrvatsko) sjeme.

Naivci

iliti – postoji i drukčija Hrvatska

Akcija pod nazivom Svi za knjigu, knjiga za svakoga! održat će se u utorak, 6. veljače od 16 do 21.30 sati u klubu Booksa. To je akcija kada su ljubiteljima čitanja dostupne sve knjige iz kluba Booksa uz predloženu donaciju od 10 kuna po knjizi.

Naime, Booksi njezini članovi, prijatelji, suradnici i ostali ljubitelji knjige redovito doniraju naslove koji su im postali višak. Izbor je vrlo šarolik – od proze (od klasika do najnovijih izdanja), preko poezije (domaće i prevedene), proze na engleskom, njemačkom, francuskom i talijanskom, stručnih knjiga (lingvistika, teorija i povijest književnosti, prirodne znanosti…), knjiga o vizualnim umjetnostima, do knjiga za djecu, publicistike…

Oni koji se i učlane u klub Booksa (članarina iznosi 10 kn i traje godinu dana) dobit će na poklon knjigu 8 metara knjiga u kojoj poznata književna imena opisuju kako su nastale i na što nalikuju njihove biblioteke. „Ovo je akcija koja nam je jako draga jer koristi svima. Oni koji imaju višak knjiga imaju ih gdje donirati, ne moraju ih baciti. Oni koji žele doći do rjeđih ili zanimljivijih naslova također dođu na svoje, a mi smo sretni da smo prostor okupljanja i prostor u kojem knjige cirkuliraju, čitaju se, razmjenjuju, ne skupljaju prašinu“, poručuju iz Bookse.

http://www.mvinfo.hr/clanak/svi-za-knjigu-knjiga-za-svakoga-akcija-u-booksi

Sammery

O civilizacijskom značenju pisma, jezika i knjiga besmisleno je raspravljati.

Informatizacija je društva na globalnoj razini ugrozila tiskane (papirnate) medije. Mislim da i knjiga kao tiskani medij gubi polako svoje mjesto. Međutim, novi digitalni medij osigurava maksimalno dostupnost (i nabavu uz pristupačnu cijenu) mnogih knjiga. Generacije koje su odrastale uz papirnate knjige teško se navikavaju na novo vrijeme, ali nove generacije koje odrastaju u digitalnom vremenu boje se i (papirnatih) udžbenika. Njima je ekran (njihovih računala, mobitela…) prozor u svijet. Postao je dio njihova postojanja.

Stoga zaključujem: knjiga će postojati vječno!

Kad ispisujem riječ knjiga mislim na ispisani tekst koji je trajno ostao kao zalog budućim generacijama.

Čitanje teksta / knjige uvijek je odnos čitatelja s autorom / tekstom.

Promišljajući poznati položaj knjige / čitanja u Hrvatskoj oslonio sam se na poznate brojeve.

a) Prema međunarodnom PISA mjerenju čitalačke pismenosti godinama se ne proslavljamo. Kvazipolitičari misle da bi se to moglo promijeniti reformiranjem školskog sustava.

b) Naši ponajbolji pisci / književnici (i tu smo uspjeli uspostaviti razlikovanje značenja riječi) hvaljeni status dobivaju nakon prodanih tisuću dvije primjeraka svojih uradaka.

c) Popis(i) stanovništva jasno pokazuju da je Hrvatska u osnovi polupismena. Govorim o interpretaciji podataka o obrazovnim postignućima hrvatskog stanovništva, i banalnoj interpretaciji takvih brojeva.

d) Pokazuje da upravo takva populacija (zaključak nakon čitanja brojeva vezanih uz geografske podatke) odlučuje o tome tko će vladati Hrvatskom.

Zaključak

Odlazeći u prošlost pokušao sam osvijestiti profile ljudi koji imaju moć i dovoljno pameti da znaju kolika je moć knjige / (za)pisane riječi, ali i nedovoljno pameti da shvate kako je svaki pokušaj zaustavljanja Reutersa uzaludan i samo na njihovu štetu.

Nakon spaljivanja slikovnice (u izvedbi nevine dječice) Hrvatska je zauvijek ušla u globalnu povijest.

A uključivanjem dječice vječno je zauzela mjesto u povijesti Guinnessove knjige rekorda.

12. veljače 2018.

 

::Tribina ZPG
Šuvarica

Prije nekoliko godina ravnatelji strukovnih škola domislili su strukovne gimnazije. Riječ je o pokušaju da se popune školske upisne kvote, jer danas u Hrvatskoj većina učenika „želi studirati“. Budući da sve gimnazije u Hrvatskoj bez poteškoća „popunjavaju učionice“, pretpostavili su da bi jačanjem općeg obrazovanja u svojoj ponudi i oni rješili problem „manjka učenika“. To je zapravo nuspojava uvođenja državne mature (u velikoj mjeri prilagođene gimnazijskim programima) u hrvatski školski sustav. I naravno, nepostojanja jasnog hrvatskog tržišta rada.
Opširnije...

7. 8. 2018.


::Popis udžbenika

Poštovani roditelji i učenici, na donjem linku možete pronać popis udžbenika za slijedeću školsku godinu

popis udžbenika


::Školski kurikulum

Svi zainteresirani na donjem linku mogu preuzeti školski kurikulum i eksperimentalni plan i program.

školski kurikulum (.doc, 217 KB)
eksperimentalni plan i program (.doc, 117 KB)


::Anketa
Misliš li da ćeš ostvariti dobar uspjeh na državnoj maturi?
Da,siguran/a sam!
Ne!
Nisam siguran/a!
Ovisi koliko se budem pripremao/la.


::Inicijativa

Eksperimentalni program

Zadarska privatna gimnazija već neko vrijeme intenzivno radi na stvaranju eksperimentalnog školskog programa. Pozivamo sve zainteresirane da se detaljnije upoznaju s projektom.

Prijedlog eksperimentalnog programa (PDF, 80KB)


::Projekt

Seksualnost adolescenata

Zadarska privatna gimnazija s pravom javnosti ove godine je pokrenula vlastiti projekt pod naslovom Seksualnost adolescenata. Program i tijek projekta možete vidjeti u PDF formatu.


::Informacije